Ostavlja bez daha ljubav i zajedništvo koje se rodilo u grupi dvadesetak hodočasnica i hodočasnika koji su se u srpnju ove godine odvažili prevaliti hodočasnički Put Svetog Jakova.
Grupu iz Hrvatske predvodio je Vedran Pražen (47) iz Bratovštine Svetog Jakova.
– Radi se o hodočašću koje ima tradiciju preko 1000 godina. U Hrvatskoj ta tradicija postoji od 1203. godine. Tradicija započinje od jednog Isusovog apostola, Sv. Jakova, koji kreće na put hodočašća prema španjolskom svetištu Santiago de Compostel. Ova ekipa bila je treća po redu organizirana grupa iz Hrvatske koja je hodočastila tzv. ˈfrancuskom rutomˈ koja vodi u Španjolsku. Ove godine zbog situacije s covidom na put iz Hrvatske krenulo je 23 ljudi, a vodili smo i veće grupe prethodnih godina. Ljudi su stigli iz svih dijelova Hrvatske, pa tako imamo one s otoka Pelješca, ali i one koji su stigli čak iz Njemačke, govori nam Vedran.

Zasigurno, ostaje pitati što je to što je motiviralo ove ljude da dnevno propješače i do dvadesetak kilometara. Vedran Pražen dao nam je odgovor i na to.
– Često se postavlja to pitanje, kao i ono zašto se ti ljudi vraćaju s rute produhovljeni i oduševljeni tim iskustvom. Sjećam se puta kad sam ja prvi puta kretao na Camino de Santiago i bio oduševljen kilometrima koji me čekaju. Kad stignete tamo vidite da su se na put odvažili i ljudi od preko 60, 70 godina koji su brži od vas! U principu, kad uhvatite ritam shvatite da dvadesetak kilometara u danu i nije neki tegoban podvig.I tako dan za danom i put se prođe.
U odnosu na tradicionalnu rutu, u današnje su vrijeme rute prilagođenije pojedincima. Kreće se iz različitih država te se potom one spajaju na glavnu rutu koja vodi od Francuske do Španjolske.

– U originalu ruta ide od kućnog praga pa sve do Španjolske. U moderno vrijeme to je malo lakše pa smo tako krenuli od Lyona u Francuskoj sve do Španjolske.

Zajednički posjet Čakovcu 4.prosinca nije slučajan, već kako bi se skupina dogovorila oko novih planova.
– Danas u cijeloj Europi imate putokazne strelice koje vas usmjeravaju, no nažalost, Hrvatska je jedina država koja to još uvijek nema. Projekt koji je započela Bratovština Svetog Jakova ima za cilj obnoviti sve srednjovjekovne rute koje vode iz Hrvatske prema Španjolskoj. Realizirali smo Camino Imotiski, Camino Podravina, a u planu su i Camino Međimurje, Camino Istra i drugi. Sve rute bi se u konačnici spojile na dionicu puta u Sloveniji i nastavile dalje prema Španjolskoj. Moram spomenuti da religijska komponenta danas u Europi i svijetu nije toliko jaka, no intenzitet doživljaja koji se doživi na putu je toliko jak da se ljudi iz godine u godinu vraćaju da bi ponovno doživjeli te osjećaje. Svi ovi ljudi bili su stranci na početku puta, a danas su si bliži od prijatelja koji se poznaju godinama, ističe Vedran Pražen.

Hodočastile su i dvije Međimurke, Ruža Đurkin iz Vučetinca i Ana Strelec iz Čakovca.

U subotu, 4. prosinca nekolicina međimurskih vatrogasaca sudjelovala je u utrci po stepenicama pod nazivom “Zagreb Firefighter Stair Challenge”. Ona  se i ove godine održala virtualno zbog nama svima već poznatih epidemioloških  razloga.

Uz članove iz DVD-a Čakovec: Nikolu Besedića, Sašu Vidovića i Branimira Grabara s njima su još sudjelovali Miljenko Palnec iz DVD-a Mursko Središće i DVD-a Čateks, Vanja Tomašić iz DVD-a Strahoninec  te Damir Tomašić DVD-a Šandorovec.

Cilj ove utrke je dobrovoljnim prilogom u vidu kotizacije za utrku pomoći Udruzi Kolibrići.  Udruga je  osnovana  krajem 2011. godine na inicijativu roditelja vitalno ugrožene djece, s ciljem osiguravanja i poboljšavanja osnovnih životnih uvjeta. Osnovna je zadaća Udruge, organiziranje dobrotvornih akcija i drugih humanitarnih aktivnosti radi prikupljanja sredstava potrebnih za kupnju pomagala i lijekova  te pokrivanja troškova liječenja. Kolibrići su životno ugrožena djeca različitih medicinskih dijagnoza. Većina djece ne može govoriti, kretati se, disati samostalno i ovisna su o aparatima koji ih održavaju na životu i  ovisni su 24-satnoj roditeljskoj skrbi.

-Drago nam je što smo našim donacijama kao i podizanjem svijesti sudjelovanjem na utrci pomogli dječici. Zahvaljujemo domaćinu DVD Čateks i tvrtki Čateks koja nam je ustupila prostor. Imali smo uključenu štopericu, ali vremena nek ostanu svakom sudioniku za sebe jer moralni pobjednici su slatki mali Kolibrići koji se svakim danom bore i udruga Kolibrići koja im to omogućuje- riječi su Branimira Grabara, predsjednika DVD Čakovec.

Udruga žena Dunjkovec broji oko 25 članica. Ove godine Dunjkovčanke su se posebno potrudile i uz brojne božićne ukrase napravile i kolače.

– Imamo različite ukrase poput malih borića, adventskih vijenaca i druge različite ukrase. Moje kolegice danas su bolesne pa sam ja zadužena za naš mali štand. Imamo mali štand i s kolačima, no to ide brže od ukrasa pa su moje kolegice otišle kući. Uspjele smo se dogovoriti da vikendima izlažemo svoje radove i svakog vikenda neke od nas će biti ovdje, govori nam Biserka Sutnjak (53) iz Dunjkovca.
Sav prihod koji skupe ići će za potrebe društva.

Žene iz udruge ne briljiraju samo u izradi ukrasa i kolača, već i u sportu!
– Naše žene posebno vole sport, a u sebi imaju i natjecateljskog duha pa često idemo na takmičenja. Bile smo na državnim takmičenjima, u Vukovaru, Delnicama, Zadru i drugdje, ističe ponosno Biserka.

U organizaciji 54. samostalne pješačke bojne Čakovec kluba Goričan, pripadnici 54. SPB Čakovec sa svojim zapovjednikom Vinkom Horvatom bili su na proslavi dana oslobođenja grada Lipika.

U nazočnosti većeg broja uzvanika i pripadnika ratnih postrojbi obilježena je 30. obljetnica oslobođenja Lipika. Lipik je bio jedini oslobođeni grad u Hrvatskoj tijekom 1991.godine.

U tim povijesnim ratnim događanjima naša 54. samostalna pješačka bojna Čakovec dala je izniman doprinos i zajedno s malobrojnim domaćim suborcima, pripadnicima policije, takozvanim Merčepovcima i Tenkovskim vodom, uspjela je 6. prosinca 1991. godine u potpunosti osloboditi grad Lipik.

Zapovjednik 1. satnije 54. samostalne pješačke bojne bio je Zvonko Košir, a njegov zamjenik Mirko Petek. Satnija je imala oko stotinjak pripadnika u pravilu dragovoljaca.

U uličnim borbama junački je stradao Branko Marinčić-Đinac, a nekolicina pripadnika postrojbe bila je ranjena. Koliko se agresor žestoko opirao napadima, potvrđuje činjenica da je dnevno zasipao naše položaje sa 300 i više granata. U iznimno teškim zimskim uvjetima postrojba je prvo obranila svoje položaje, a potom u protunapadu 5. prosinca oslobodila dio grada do pruge, a 6. prosinca i grad u cijelosti.

Iz nađene dokumentacije nakon oslobođenja Lipika, evidentno je da je neprijatelj bio višestruko brojniji i vojno opremljeniji, ali to nije moglo zaustaviti odlučnost i hrabrost bojovnika u akciji oslobađanja.

Treba napomenuti da je 54. SPB Čakovec dala sedam poginulih i više od dvadeset ranjenih branitelja na Lipičko Pakračkom bojištu.

Svetu misu za sve poginule branitelje Lipika predvodio je mons. Antun Škvorčević, biskup Požeški.

U ime predsjednika RH izaslanik bio je General Ivan Raos, u ime predsjednika Vlade RH izaslanica bila je Požeško-slavonska županica Antonija Jozić, u ime ministra obrane RH i ministra hrvatskih branitelja bili su izaslanici: brigadir Mato Tomašević i Vladimir Bergman te mnogi drugi uzvanici i izaslanici.

Osnovna škola Donja Dubrava već tradicionalno provodi projekt pod nazivom „Deca, moja deca“ u spomen na međimursku primadonu i njihovu  pokojnu mještanku Elizabetu Toplek – Tetu Lizu.

Ove godine na natječaj, kojem je cilj očuvanje sjećanja i poticanje kreativnosti i stvaralaštva učenika,  javilo se 76 učenika iz 12 škola s područja Međimurske županije. Iz OŠ Domašinec na natječaj se javilo šestero učenika: Lorena Kovač (5.b), Dorotea Jambrošić (7.a), Ena Karabojev (6.b), Helena Perhoč (7.a) te Kiara Bobičanec (2.b) i Andrija Đurkin (2.b) iz PŠ Florijan Andrašec Dekanovec. Potonji je sa svojom pjesmom „Moj zodji beciklin“ osvojio drugo mjesto u kategoriji literarni radovi. Mentorice koje kontinuirano potiču učenike na kreativnost i ulažu puno truda kako bi ih pripremile su: Tatjana Pintarić, Sanja Vebarić i Emina Kefelja.

Zbog trenutne epidemiološke situacije, planirani susret nije realiziran uživo, već je proveden u online okruženju.

Škola organizator je učesnicima dostavila zahvalnice za učešće u projektu. Njih im je uručila ravnateljica OŠ Domašinec Martina Kivač.