Kao što smo već pisali, mons. Leonard Logožar, umirovljeni svećenik Varaždinske biskupije, preminuo je  nakon duge i teške bolesti u petak, 10. prosinca 2021. godine, u Svećeničkom domu u Varaždinu u 77. godini života i u 52. godini svećeništva. Od toga je čak 40 godina proveo u Župi Štrigova.

Iz Varaždinske biskupije Medjimurski.hr primio je informaciju da će sveta misa zadušnica biti danas, u ponedjeljak, 13. prosinca 2021. godine u župnoj crkvi sv. Leonarda u Goričanu u 14 sati, a sprovodni obredi nakon mise na mjesnom groblju uz crkvu.

Mons. Leonard Logožar rođen je 5. srpnja 1945. godine u Goričanu, od oca Leonarda i majke Marije r. Marđetko. Osnovnu školu pohađao je u Goričanu, a srednju u Dječakom sjemeništu u Zagrebu. U Bogoslovsko sjemenište u Zagrebu stupio je 1965. godine. Diplomirao je na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Sveti red prezbiterata primio je po zagrebačkom nadbiskupu mons. Franji Kuhariću 28. lipnja 1970. u Zagrebu. Od 1971. do 1973. godine vršio je službu kapelana u župi Nedelišće i katehete u župi Sv. Juraj na Bregu. Od 1973. do 1975. godine vršio je službu kapelana u Daruvaru. Od 1975. do 1977. bio je kapelan u župi Štrigova, a njezinim upraviteljem postaje 1977. godine. Vršio je službu člana Prezbiterskog vijeća, Zbora savjetnika i Ekonomskog vijeća Varaždinske biskupije. U više je navrata vršio službu dekana Gornjomeđimurskog dekanata (2001.-2006.; 2006.-2011.; 2011.- 2016.; 2016.-2017.). Kapelanom Njegove Svetosti imenovan je 2001. godine. Godine 2017. zbog zdravstvenih razloga razriješen je službe župnika u župi Štrigova i umirovljen. Na 50. obljetnicu svoje mlade mise koju je slavio 5. srpnja 1970. godine, te ujedno i na svoj 75. rođendan, u Goričanu je 5. srpnja 2020. godine proslavio svoj zlatomisnički jubilej. Od umirovljenja do svoje smrti boravio je u Svećeničkom domu u Varaždinu.

Božićni duh donosi nam Udruga Prijatelji sv. Roka!

Priča o Jasminki Sinković nadam se da je sve podsjetila na dobrotu. A na dobrotu pozivaju članovi ove vrijedne Udruge iz Draškovca!

Udruga Prijatelji svetog Roka poziva na zanimljivu humanitarnu akciju. Ove su godine oni odlučili, uz pomoć ljudi dobre volje, kolačima zahvaliti za trud medicinskom i ostalom osoblju Županijske bolnice Čakovec za trud koji posvećuju bolesnicima na COVID odjelima u ovim ludim vremenima. Iz Udruge poručuju da je najbolji sastojak za sve kolače: ljubav! Kutije za kolače svi ljudi dobre volje, mogu podići u Osnovnoj školi Draškovec ili crkvi sv. Roka Draškovec, a kolači se primaju u subotu, 18. prosinca, od 14 sati, u prostorima Osnovne škole Draškovec – poruka je Turističke zajednice grada Preloga.

Danas ljudi odbacuju islužene stvari, a nisu ni svjesni koliko su one vrijedne. Neke s godinama postaju skupocjeni antikviteti, drugima očišćene i objane ukrašavaju dvorište ili unutrašnjost kuće, a treći ih naprosto obnove i ponovo koriste, jer su nekadašnji materijali bili puno kvalitetniji i dugotrajniji – rekao mi je na početku razgovora Zoran Jaklin (61), poznatiji kao Čoba, iz Pretetinca. Za njega poznanici kažu da je pravi kralj “stare krome” u međunarodnim razmjerima, jer je poslove razgranao u četiri države: Austriji, Mađarskoj, Sloveniji i Hrvatskoj.

Želio je postati policajac, ali se onda preusmjerio u trgovačku struku, a zatim je otišao raditi u Njemačku, gdje se i oženio Mirom. Nakon nekoliko godina vratio se u rodni kraj i u Pretetincu dugo vodio vlastiti lokal “Čoba”. Prije sedam-osam godina krčmu je iznajmio i počeo se baviti kupoprodajom starih stvari.

-Najprije sam djelovao samo u Varaždinu i Koprivnici, gdje sam se osvjedočio da kupaca ima i da ljudi točno znaju što im treba i to kupuju. S druge strane ja sam odlazio po robu u Austriju i Sloveniju, čistio pojedine predmete, obnavljao ih i ovdje prodavao. Trošio sam za proširenje posla, ali se nešto i zaradilo. Mnogi su saznali čime se bavim, pa su dolazili i k meni doma u Pretetinec tražeći određene predmete. Onda sam krenuo u Austriju, gdje sam iznajmio stan, otvorio firmu i razgranao posao na okolne zemlje – kaže Jaklin.

-Tko kupuje te stare predmete?

-Dolaze obični ljudi, traže i uvijek nađu što im treba. Moji stalni kupci su i vlasnici antikvarijata, koji traže posebno vrijedne i zanimljive predmete. Tu se da zaraditi. Kupuju ljudi i iz grada i sa sela, već imam stalne kupce, jer su ponuđeni predmeti ipak daleko jeftiniji nego u dućanima. Austrijanci nisu osjetljivi na to je li nešto novo ili staro, važno da je očuvano, ispravno, lijepo i funkcionalno. U Austriji imam čak pet pozicija gdje prodajem i tamo sam gotovo cijeli tjedan. Nemam problema s jezikom, od malena govorim njemački. Trenutno sam kod kuće, jer je zbog korone tamo sada sve zatvoreno.

-Može li se živjeti od prodaje starih predmeta?

-Može. Nisam bogat i ne živim kraljevski, ali kad pokrijem sve troškove (dosta snabdijevam i vlastito kućanstvo upravo ovakvim predmetima), ostane mi jedna prosječna hrvatska plaća. Nije puno ali sam zadovoljan. U tom poslu našao sam sebe. Radim i uživam! – kaže Čoba.

U asortimanu koji nudi, na prodjanom prostoru dugom i 30 metara, nalazi se više od tisuću raznih predmeta: metalnih, staklenih, drvenih, platnenih… Bicikli, motori, ručni strojevi za pranje rublja, fliperi, radio-uređaji, tranzistorska pojačala, bilijari, skulpture, kovani predmeti, boce svih veličina, oblika i boja, emajlirano posuđe, stari uporabni predmeti u seoskim domaćinstvima…

-Među raritetima bi izdvojio nekadašnju dječju sjedalicu za bicikl, lemilicu na špirit, uređaj za punjenje lovačkih patrona, mesingani ukrasni upaljač, baroknu brava s originalnim ključem iz 1750. godine, tibet-bravu s peterostrukom zaštitom i posebnim ključem, kožni kobelar (novčanik) konjskih nakupaca iz 1920. godine s originalnim novcem i dokumentima, motor Tomos iz 1961. godine…

-A koji predmet vam je najvredniji, koji imate?

-Teško je to reči. Za to bi trebali procjenitelji starina. Meni osobno posebno je drag bilijar karambol (bez rupa) star 200 godina. Ja sam ga nabavio u komadima, pa sam s troje prijatelja šest mjeseci obnavljao i drveni dio i tekstilni. Drage su mi i dvije skupture od drveta, mislim da ih je napravio netko od umjetnika iz hlebinske škole – kaže Zoran Jaklin.

Uvjeren je da će Austrija već idući tjedan dozvoliti da “buvljaci” opet prorade, kako bi svoj asortiman zanimljivih predmeta, od kojih svaki ima svoju priču i povijest, mogao ponuditi svojim kupcima. Siguran je da će mnogi od predmeta njih ovih dana naći svoje mjesto i u poklonima ispod okićenih božićnih jelki.

Dosad je pod zaštitu stavljeno pola milijuna litara mladoga vina ovogodišnje berbe, što je čak 70 posto više u odnosu na prošlu godinu, kažu u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu.

Fermentacija graševine na samom je kraju. Završna kontrola u čaši obećava najbolje.

– One graševine koje su namijenjene za tržište kao mlada vina, kao lagane, svježije, one kreću jer evo neki su svoja pustili i vina su izvrsna, rekao je Josip Mesić s Veleučilišta u Požegi.

– U 2021. s današnjim danom stavljeno je u promet gotovo pola milijuna litara. Ako to usporedimo s 2020. godinom, to je pomak od 70 posto, ističe Darko Cenbauer, ravnatelj Centra za kontrolu i nadzor HAPIH-a.

Raste i izvoz, i to specijalnih kategorija vina. Postižu dobru cijenu i posebno su tražena.

– Nama je broj jedan Venje, iza toga graševina, a onda i rajnski, sivi pinot, sauvignon, nabraja Ivan Enjingi, Hrnjevac.

To je, uz pozitivne trendove prodaje koje vinari bilježe uz nadolazeće blagdane, vjetar u leđa domaćoj proizvodnji vinskih kapljica kojoj je s dva paketa COVID mjera pomogla i država.

Više na temu pročitajte ovdje.