Općina Mala Subotica pripremila je Prijedlog urbanističkog plana uređenja sportskog parka u samom centru Male Subotice kako bi na europski natječaj prijavila projekt izgradnje centra i time si osigurala financijske injekcije iz EU fondova za njegovu provedbu. Unatoč ovoj hvalevrijednoj inicijativi, mještani su izrazili svoje negodovanje predstavljenim planom, a proširila se i dezinformacija o navodnom planiranom otimanju zemlje privatnim vlasnicima od strane općine.

Na kraj glasinama stao je sam načelnik općine Male Subotice Valentino Škvorc koji je pojasnio zbog čega je nastao spomenuti prijepor i što je općina ponudila mještanima.

– Da bismo dobili građevinsku zonu na kojoj bi se gradio sportski centar, uvjet je izgraditi detaljni plan koji smo mi pokrenuli još u ožujku 2021. godine. Ideje su se prikupljale od samih mještana, struke i pravne službe i to se ukalupilo u jedan prijedlog. Napravljen je i javni uvid, a 14. listopada 2021. održali smo javno izlaganje. Da bismo to ukalupili, cesta mora prolaziti privatnim parcelama, jer na igralište ne može. Ideja je bila da će općina od mještana otkupiti zemlju za izgradnju ceste, a zauzvrat bi mještani o čijim se parcelama govori dobili građevinske čestice i prilaz cesti. Dakle, nikakvo otimanje nije dolazilo u obzir, rekao je V. Škvorc.

Prostorni plan postoji već od 2007. godine, no sada je došlo vrijeme da se on i realizira. U prilog tome ide i otvaranje europskog natječaja kojim bi se financirala izgradnja centra. Općina je, govori V. Švorc, željela biti spremna i pripremljena za otvaranje natječaja.

– Dio zemlje u okviru Plana u vlasništvu je općine Mala Subotica, dio u privatnom vlasništvu, a dio su privatne parcele, tj. vrtovi mještana čije kuće gledaju na Ul. Braće Radića. Godine 2007. nastaje izmjena prostornog plana. Tim planom obuhvaćene su sporne čestice i vrtovi, zadano je da taj dio treba obuhvatiti detaljnim planom i prenamjeniti u građevinske čestice. Parcele tih mještana ovog trenutka nisu okarakterizirane kao građevinsko zemljište, već vrt, a prilazom cesti oni bi dobili na raspolaganje mogućnost da ukoliko žele izgrade novu kuću ili prodaju zemljište. Mi smo ljude pozvali i rekli im da imamo prijedlog, no ne i da je to gotova stvar. Uvjet je bio da preko njihovih parcela izgradimo cestu, no oni su željeli da ona prolazi preko sportskog terena, a to ne možemo. Time bismo izgubili površinu za park.

Postavlja se pitanje, zašto su mještani odbili plan, a nudi im se nemala kompenzacija. Načelnik V. Škvorc rekao je sljedeće:

– Mještani koji ne žele prodati komadić parcele općini tvrde da imaju svoje privatne interese za tu istu. Tu je nastao problem i mi smo prozvani da želimo oteti njihovu zemlju. Bitno je reći da je to samo plan! Kad bi se on usvojio, tek bi se tada išlo u realizaciju i otkup zemlje. Oni koji neće željeti prodati dio zemlje, njih ćemo zaobići i neće dobiti pristup cesti. Taj dio onda neće dobiti oznaku građevinske čestice. No to je, ponavljam, još uvijek samo plan.

Peticiju protiv izgradnje sporedne ceste potpisali su i mještani Ul. Goran Kovačića.

– U Ul. Gorana Kovačića mještani su potpisali peticiju da također to ne žele jer tvrde da bi im cesta i promet pogoršali kvalitetu života. Samo 50 metara iza prolazi im pruga, a oni se boje da bi im pristupna cesta smanjenog prometa pogoršala kvalitetu života. Sportski park bi imao zaseban parking s prednje strane, a njihova bi ulica ostala mirna. Govorili su i o tribini, pa sad predlažu da se tribina premjesti. Kad bi to bilo tako, tribina bi bila okrenuta prema njima i prema njima bi tada odlazio zvuk s tribina. Mi smo željeli da tribina bude leđima okrenuta prema njima, tada bi se zvuk odbijao na drugu stranu, suprotno od kuća, to je čisti zakon fizike.

Unatoč svim preprekama koje su se javile, načelnik V. Šrvorc poručio je svojim mještanima da otimanja neće biti, niti je ono bilo u planu, ali i da se spreman na individualne razgovore sa svakim mještaninom.

– Mi smo spremni i planiramo otići svakom čovjeku pojedinačno pojasniti plan. Uvažiti i iskomunicirati njihove želje i mogućnosti. Na javnom uvidu mnogi nisu ni mogli doći do riječi od pojedinaca. Općina neće nikome ništa uzimati niti ikoga prisiljavati, ovo je samo plan i prijedlog, a ako neće ići mi ćemo sportski park stvoriti u Palovcu. Pritiska nema, ako se ne složimo, centar ćemo graditi negdje drugdje, istaknuo je za kraj.

Nacionalni stožer civilne zaštite produljio je mjere koje su na snazi do danas uz dvije izmjene. Potpredsjednik Vlade i šef Stožera, Davor Božinović, na sjednici Vlade kazao je kako da ne razmišljaju o popuštanjima ograničenja te da Stožer danas donosi sedam odluka, javlja Jutarnji list.

– Produžuju se mjere o maskama, radnom vremenu trgovina, javnim okupljanjima, javnom prijevozu… Jedna je promjena u javnim okupljanjima – sada dozvolu za javna okupljanja na otvorenom daju županijski stožeri. Mjere se produžuju do 31. prosinca – naveo je Božinović i dodao da je i promjena u mjerama na granici vezano uz posebne mjere zbog omikrona. Zabrana ulaska u državu, naime, više se ne odnosi na osobe koje dolaze iz Hong Konga.

Jutarnji neslužbeno doznaje da Nacionalni stožer razmišlja da se za blagdane, konkretno za Badnjak i Božić, te Silvestrovo produlji radno vrijeme ugostiteljskih objekata na otvorenom i u zatvorenom. Iako radno vrijeme za te dane još uvijek nije finalizirano, govori se o dva ili tri sata poslije ponoći.

Na svojoj prošlotjednoj sjednici Gradsko vijeće Čakovca donijelo je odluku o načinu financiranja Vijeća romske nacionalne manjine i predstavnika srpske i albanske nacionalne manjine u Gradu Čakovcu.

Gradonačelnica Ljerka Cividini je obrazložila da po Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina jedinice lokalne samouprave osiguravaju sredstva za rad vijeća nacionalnih manjina i predstavnika nacionalnih manjina uključujući sredstva za obavkljanje administrativnih poslova za njihove potrebe, a mogu osigurati i novac za provođenje određenih aktivnosti utvrđenih programom rada vijeća nacionalnih manjina.

Za rad manjina u proračunu Grada Čakovca osigurano je 36 tisuća kuna, i to za Vijeće romske nacionalne manjine 30 tisuća, a za predstavnike srpske i albanske nacionalne manjine po 3 tisuće kuna. Navedena sredstva osigurana su u proračunu Grada Čakovca, a isplaćuju se tek nakon podnesenog plana i programa navedenih manjina.

Inače, Vijeće romske nacionalne manjine i predstavnici Srba i Albanac upoznati su s odlukom i dali su svoju suglasnost na njezin sadržaj.

Nedavno je u Srednjoj školi Čakovec gostovala Spomenka Tomašić, bacc. med. techn. koja budućim kolegicama i kolegama prenijela bogata iskustva u radu u bijeloj i plavoj kuti, no nerijetko se može vidjeti u civilnoj radnoj odori kako prenosi madrace, krevete, pelene, pokrivače…

Bijelo-plava kuta su sastavnica njezine radne odore u čakovečkoj Županijskoj bolnici, konkretno u Dnevnoj bolnici Čakovec. Bili smo na skupu u čakovečkoj srednjoj školi zvanom ‘Iskustvene priče’ gdje ona, uz neke svoje kolege prethodnike, bila dionik i ovog vida edukacije mladih zdravstvenih djelatnika.

Mladi su saznali da je od milja zovu ‘Duša Dnevne bolnice’. U svojem izlaganju prenijela je našoj mladosti sve ono što čovjeka čini čovjekom. Ponekima su i suze zasjale u očima. Govorila je o volontiranju. Rekla je kako je volontiranje oplemenjuje i da je taj osjećaj neprocjenjiv. Volontira u Udruzi Pomoć neizlječivima, ona je i voditeljica Posudionice ortopedskih i drugih pomagala.

Rodom je iz Lopatinca poznata je dijelu pacijenata Županijske bolnice Čakovec, osobito onima iz Dnevne bolnice gdje radi. Rese je veliko srce i osmijesi ohrabrenja.

Posebno je znaju ljudi čiji se najbliži bore s najtežim bolestima jer im kao članica županijske Udruge Pomoć neizlječivima svojim prisustvom i stručnom njegom, te savjetima pruža utjehu.

– Svojim volonterskim radom želim pružiti pomoć teško oboljelima, neizlječivima i umirućim bolesnicima i njihovim obiteljima te pridonijeti razvoju palijativne skrbi u svojoj zajednici – kaže medicinska sestra Spomenka.

Palijativu smatra iskorakom u dokazivanju humanosti

– Volontiranje oplemenjuje moj život. Darivanjem sebe, svoga znanja i pomaganjem bližnjemu u potrebi osjećam se ispunjeno. Biti uz takve bolesnike istinski je dar koji produbljuje poimanje života i daje mu vrijednost u kojoj se otkriva čovječnost i uzvraća ljubav prema drugom čovjeku, jer čovjek je čovjeku najbolji lijek – kaže Spomenka i dodaje da volontiranjem uči i nove vještine, te razvija svijest o prihvaćanju sebe i drugih uvažavanjem različitosti.

U udruzi Pomoć neizlječivima voditeljica je Posudionice pomagala.

– Svakodnevno se susrećem s članovima obitelji oboljelih i procjenjujem njihove potrebe, educiram ih o praktičnim stvarima, a često sam i poveznica između različitih službi. U razgovoru s njima uočavam teškoće s kojima se susreću. Najčešće su to strah od ishoda bolesti, neizdržljivih bolova, patnje i smrti. Kvalitetnom komunikacijom takvi se strahovi mogu ublažiti ili prevladati. Prema potrebi pružam fizičku, emocionalnu ili socijalnu pomoć ili ih upućujem na ostale članove palijativnog tima ovisno o potrebama bolesnika – rekla priča Spomenka Tomašić (55).

Volonter je i Spomenkin suprug suprug Stjepan (58) koji joj je desna ruka u Posudionici. Uz to Spomenka je i majka troje djece i sretna baka.

Vrla je suradnica predsjednice mr. Renate Bermanec, predsjednici Udruge Pomoć neizlječivima, stručnjakinje koja je prva u Hrvatskoj magistrirala palijativnu skrb. Renata je trenutno na bolovanju glede poroda. Živi u Prelogu, no njihova komunikacija je svakodnevna, a i viđenja su česta.

– Radimo poštujući stroge epidemiološke uvjete. Naša udruga ne trpi ni dan odmora jer potrebe za pomagalima su, nažalost, iz dana u dan sve veće. Sretna sam što imam dobru grupu suradnica, umirovljenica iz Čakovca, koje su se uklopile u rad Posudionice i desna su mi ruka – kaže zadovoljno.

Njezin dom u Lopatincu, ljepota obiteljskog dvorišta, često su mjesto okupljanja članova udruge. Tamo se kuju planovi kao biti što korisniji najpotrebnija, a Spomenka je u tim saznanjima nenadmašna.