U subotu od 9 sati, na terenu NK Spartak odigrano je nekoliko prvenstvenih i prijateljskih utakmica U-8, U-11, U-13 i U-15 uzrasta. Najmlađi, početnici, odigrali su 4 prvenstvene utakmice, dok je zbog lošeg vremena otkazana revijalna utakmica između veterana NK Spartak i Općine Mala Subotica.

Uz nogomet, na istom mjestu, održano je i natjecanje u kuhanju gulaša. Natjecalo se 9 ekipa/udruga od kojih se samo jedna mogla okruniti titulom najboljih. Spretne i iskusne ruke, te istančan okus i njuh imali su kuhari Puhačkog orkestra Općine Mala Subotica. Zasluženo su osvojili prvo mjesto, dok se na drugom smjestila ekipa “Prijatelji“, a treće je pripalo eko-udruzi “Sveti Rok Benkovec“. Nastupili su još i, ekipe “Đombe” i “Fajić“, udruga mladih Općine Mala Subotica, ekipa “Kobre“, NK Spartak i eko-udruga “Vrba“.

Osim besplatnog gulaša, posjetitelji su uživali u piću i langošima, a nije izostajala niti živa muzika koja je upotpunila cijeli događaj.

U subotu je na pozornici Vile Bedeković nastupio veliki autor i pjevač, Damir Urban, u pratnji ‘četvorice‘. Često nastupa na Špancirfestu (posljednji put prije 3 godine), što govori o kvaliteti i velikom broju fanova njegove glazbe, i zašto spada u najvažnije glazbenike posljednjih tridesetak godina.

Fotogaleriju s koncerta možete pogledati ispod.

Sinoć je u caffe & night bar Šampion u Domašincu održan koncert Nede Ukraden. Okupljeni su se proveselili uz njene bezvremenske hitove koje svi dobro poznajemo. Legendarna pjevačica vratila se u Međimurje nakon 6 dugih godina.

Prije Nede mogli smo slušati grupu Profeel, a pozornica je bila postavljena ispred, u velikom šatoru na otvorenom, radi epidemioloških mjera.

Slike sa jučerašnjeg koncerta možete pronaći ispod u galeriji.

U Isusovo vrijeme farizejima je toliko bilo stalo do vanjštine. Možda nisu ni bili svjesni što čine, a možda su u dobroj vjeri nastojali do u tančine izvršiti sve izvanjske propise Mojsijeva zakona. I ljudi su pomišljali da su to savršeni, gotovo sveti ljudi jer sve obdržavaju kako treba.

Danas na osobit način evanđelje spominje pitanje čistoće. Farizeji se zgražaju što Isusovi učenici prije jela ne peru ruke. Kod njih je pranje ruku tako tijesno povezano s vjerom da im je to kao neki obred, gotovo nešto kao nama molitva prije jela, premda su oni i to imali. Pranje čaša, posuda, svega što s trga donesu pripadalo je u njihov obred. To je za njih bilo više od onoga što nama znači pranje ruku, tj. higijenski zahtjev zdravlja. Isusu je ovo prigoda da progovori o čistoći srca.

Ono što čovjeka onečišćuje nisu stvari vanjštine, nego nutrine. To su tajne srca. Ljudi ih ne vide, ali Bog vidi. Njemu ništa ne može izmaći. Tu se rađaju zle nakane, osude i mržnje, prijevare i bludništva, sebičnosti i nasilja. I prije nego što se ostvare, one su već u srcu. Koliko vremena potrošimo na vanjštinu? Možda su ovo vremena u kojima bismo trebali iskrenije ući u dubinu svoga srca. Kakvi smo pred Bogom, takvi smo. Badava sav izvanjski sjaj, ako je duša zatrovana, ako je srce nečisto.

To neće oprati voda niti pokriti kozmetička sredstva niti prikriti vanjsko blještavilo. Sve to može obmanuti ljude oko nas, ali ne Boga koji vidi u tajnosti. Srce je važno, duša je bitna. Ta nam je čistoća potrebna. Jer nemamo mogućnosti da vidimo u srce svoga bližnjega, nemamo pravo suditi niti osuditi. To prepustimo Bogu. Nadalje, zbog onoga što Bog u nama vidi usudimo se biti hrabri pred njim i pred svojom savješću često uđimo u istinu svoga srca. Nemojmo se uplašiti svega što se u njemu nalazi, jer Bog je veći od našega srca i znade sve i prašta sve. Imamo pravo takvi kakvi jesmo pristupiti k njemu. Upravo zato nemojmo Bogu pristupati s prividnim sjajem nego u istini svoga bića da nas takve prihvati i opere, da u stvarnosti svojega bića osjetimo da nas Bog još uvijek voli.

Sa zahvalnošću se sjetimo sakramenta pranja, sakramenta čistoće koji smo primili u počecima svojega života, tj. sakramenta krštenja. To nam je Isus darovao: izvanjski znak pranja, ali stvarnost je nevidljiva za ljudske oči: za milost posvećenja, djetinjstvo Božje, slobodu od grijeha. To je unutarnje pranje, čistoća srca i duše. Takvo pranje i takvu čistoću može podijeliti samo Bog. A u svetoj misi smijemo sudjelovati ne zato što smo sami po sebi čisti ili zato što smo se izvanjski dotjerali, nego zato što je Bog dobar i prihvaća nas u istini našeg srca. A jedino on može naše srce osloboditi tereta svih nečistoća i osposobiti ga za ljubav i mir.

Propovijeda: fra Tomislav Božiček