Kulturno umjetničko društvo Ivan Mustač-Kantor iz Svete Marije je prije 15 godina, a sve u slopu blagdana Velike Gospe i proslave Dana općine Sveta Marija, pokrenuo organizaciju starih seoskih igara kako bi se očuvali narodni običaji i tradicija. Igre su imale brojne pokolonike, a pobudile su i veliko zanimanje gostiju, a odigravale su se u dijelu mjesta od davnina poznatog kao Črna Pešta. Tradiciju dugu 14 godina lani je nažalost prekinulo pandemijsko vrijeme, no ove godine one se ipak nastavljajaju. Bit će to u petak 6. kolovoza s početkom u 15 sati.

Ogranizatori vjeruju odazivu i interesu namjernika pa su se pobrinuli za sijaset ugostiteljske ponude koju su u kontinuitetu nudili.

Optimalno razdoblje za monitoring lastavica i piljaka je kraj svibnja i prva polovica lipnja, pa je tako tijekom mjeseca lipnja ove godine proveden monitoring lastavica i piljaka na području Međimurske županije. S obzirom da dijele gotovo ista staništa i gnijezde u isto vrijeme monitoring se obavlja za obje vrste istovremeno. Najčešće gnijezde u selima i manjim sredinama i to u blizini domaćih životinja. Iznimno dolaze i u gradovima. Gnijezda najčešće smještaju na razne prateće objekte, prvenstveno one u kojima borave domaće životinje, ali i u garaže, nedovršene kuće i slično. Na području Međimurske županije nalazi se 12 kvadranata (1 x 1 km)  na kojima se obavlja monitoring u cilju praćenja promjene u veličini populacije i području rasprostranjenosti lastavica i piljaka. Ove godine, uz djelatnike ustanove, u aktivnost su se u značajnoj mjeri uključili i volonteri. 

Monitoring lastavica i piljaka u Međimurskoj županiji provodio se je i 2016., 2017. i 2018. godine, a uspoređujući ovogodišnje rezultate monitoringa s onima iz ranijih godina, možemo zaključiti da je stanje praćenih populacija stabilno s manjih odstupanjima prema većoj ili manjoj brojnost viđenih jedinki i gnijezda ovisno o lokalitetu provođenja monitoringa.

Znate li razlikovati lastavicu od piljka?

Lastavice (Hirundo rustica) su najpoznatije od svih vrsta lastavica. Lako ih je prepoznati po vanjskim repnim perima koja su dosta duža od ostatka repa, jednolično tamnoj leđnoj strani, te po svijetloj donjoj strani tijela uz iznimku grla koje je tamnije u kombinaciji tamno crvene i plave boje. U letu se najčešće prepoznaje kao ptica s tamnim grlom, bijelim trbuhom, tamnom leđnom stranom tijela i dugim repnim perima. U Hrvatsku dolazi krajem ožujka ili početkom travnja (iznimno se jedinke mogu opaziti već početkom ožujka), a odlazi u rujnu i početkom listopada. Gnijezdo najčešće smješta zavučeno u unutrašnjost objekta za razliku od piljka koji gnijezdo najčešće smješta pod krovove i nadstrešnice. Lastavica radi zdjeličasto gnijezdo od blata, zalijepljeno na zid ili gredu, najčešće neposredno ispod stropne plohe, ali na način da je gnijezdo uvijek otvoreno s gornje strane. U jednoj sezoni može gnijezditi dva puta. Leglo najčešće ima 4-5 jaja koja ženka poliježe po jedno dnevno. Inkubacija (samo ženka) započinje s zadnjim polegnutim jajem te se nakon 15-ak dana simultano izvaljaju pilići. Oba roditelja hrane mlade kojima treba 20-ak dana do izlijetanja iz gnijezda. Do pune samostalnosti mladim pticama treba još nekoliko tjedana roditeljske skrbi i hranjenja.

Korištenje kemijskih sredstava u poljoprivredi smanjuje broj kukaca kojima se laste hrane. Također, nestanak stoke (osobito goveda) iz staja smanjuje i broj lastavica. Stoka u štalama osigurava toplinu lastavicama tijekom gniježđenja, a posredno i velik broj kukaca kojima se lastavice hrane.

Piljak (Delichon urbicum) je jedina ptica iz porodice lastavica u regiji s upadljivo bijelom trticom i donjim dijelom tijela potpuno bijelim. Odozgo su piljci crni s plavim odsjajem. Juvenilne jedinke su smećkasto obojene. Za razliku od lastavice, rep je tek plitko rašljast. Duljina ptice je otprilike 12 cm, dok je raspon krila 26 – 29 cm. Lete na većim visinama od lastavica. U Hrvatsku piljci stižu tijekom ožujka te se zadržavaju do listopada. Za razliku od lastavica, piljci svoje gnijezdo smještaju s vanjske strane zgrada, ispod nadstrešnice ili krova. Grade kuglasto gnijezdo od blata, a ulaz je kroz mali otvor na vrhu jedne strane. Sezona gniježđenja u Hrvatskoj traje od kraja travnja do rujna. U jednoj sezoni može imati 2 legla. U leglu je najčešće 3 – 5 jaja. Inkubacija jaja prosječno traje 14 – 16 dana. Mlade othranjuju oba roditelja, a treba im oko 15 dana do izlijetanja iz gnijezda. Nakon godinu dana, mladi postaju spolno zreli.

Dosadašnji rezultati pokazuju zadovoljavajuće stanje populacija riječnog raka u nekoliko šljunčara i ribnjaka diljem Međimurske županije, a istraživanja su i dalje u tijeku.

Tijekom mjeseca srpnja Međimurska priroda – Javna ustanova za zaštitu prirode provodila je monitoring riječnog raka (Astacus astacus). Riječni ili plemeniti rak autohtona je vrsta raka u Međimurju. U prošlosti je bio jedina vrsta koja je naseljavala brojne vodotoke u Međimurju, uključujući rijeke Muru i Dravu.

Invazivna vrsta signalni rak

Opstanak riječnog raka ugrožen je pojavom strane invazivne vrste signalni rak (Pacifastacus leniusculus) koja potječe iz Sjeverne Amerike te se nakon masovnog izumiranja europskih rakova od bolesti račje kuge počeo intenzivno uzgajati u akvakulturi. Radi bijega iz akvakulture i namjernog puštanja u prirodu signalni rak prisutan je u prirodi većine država Europe kao i u prirodi naše zemlje. Posljedica toga je njegovo širenje te potpuni nestanak u rijeci Muri (od 2007. godine nije ulovljen), kao i intenzivno širenje rijekom Dravom.

Signalni rak najlakše se može prepoznati po sedefasto plavom obojenju na kliještima.

Što ako vidim signalnog raka?

Ako ulovite signalnog raka nemojte ga vraćati natrag u vodotok ili prenositi ga u druga vodena tijela. Namjerno puštanje u prirodu invazivnih stranih vrsta strogo je zabranjeno!

U slučaju pronalaska invazivne vrste signalni rak prijavite nalaz putem mobilne aplikacije za prijavu invazivnih vrsta: https://www.medjimurska-priroda.info/2020/11/stigla-mobilna-aplikacija-za-prijavu-invazivnih-vrsta/

Provođenje monitoringa

Praćenje rakova u Međimurskoj županiji provodi se od 2008. godine. Istraživanjima je utvrđena prisutnost autohtone vrste riječnog raka najvećim dijelom u izoliranim vodenim površinama kao što su ribnjaci, grabe i šljunčare, u koje su uneseni od strane ribiča.

Ovogodišnjim monitoringom obilaze se sve lokacije na kojima je ranijim istraživanjima ili dojavama zabilježen riječni rak. Za monitoring rakova potrebna je osnovna oprema, kao što su: gumene čizme, obrazac za upis podataka, fotoaparat, vrše, mamac, termometar za vodu, kuhinjska vaga, digitalna pomična mjerka. Cjelokupna oprema za monitoring nabavljena je iz projekta Riverside, financiranog iz INTERREG V-A Programa suradnje Mađarska-Hrvatska 2014.-2020.

Monitoring obuhvaća postavljanje vrša s mamcem uz obalu vodotoka tijekom jedne noći, s obzirom da su rakovi najkativniji noću. Po ulovu rakova, određuje se vrsta i spol jedinki te neki morfometrijski parametri (težina, dužina karapaksa i ukupna dužina), izmjeri se temperatura vode, a ulovljene jedinke puštaju se natrag u vodotok, na istom mjestu gdje su ulovljene.

Također, provođenje monitoringa podrazumijeva i suradnju s lokalnim ribičkim društvima te Savezom sportskih ribolovnih društava međimurske županije, koji također podržavaju i osiguravaju uspješno provođenje monitoringa.

Dosadašnji rezultati pokazuju zadovoljavajuće stanje populacija riječnog raka u nekoliko šljunčara i ribnjaka diljem Međimurske županije, a istraživanja su i dalje u tijeku.

Već dugo, možda i duže nego što bi voljeli da se zna, Zodiac band je jedan od najuspješnijih međimurskih bandova, koji je u svojoj dugogodišnjoj karijeri prokrstario pola Europe. Sada smo doznali i u čemu je tajna njihovog uspjeha.

Prema riječima frontmana banda Bogdana Bulata Bobe u pitanju su tzv. “mokre” probe. Jednu takvu su održali i jučer u vinogradu svog klavijaturiste Matije Turka u Donjem Koncovčaku. Kao što i fotografije pokazuju na “repertoaru” su bili samo hitovi.

-Pošpricali smo gorice, ve pa gablec! Daj Bože više takvih proba, zapisao je na svojem FB profilu popularni Bobo.

Danas, 5. kolovoza, na Dan Majke Božje Snježne, obilježava se Dan Kuršanca, malog mjesta u blizini Varaždina, ali u sastavu Grada Čakovca u Međimurskoj županiji. Sveta misa u kapeli Gospe Snježne započinje u 11 sati, a u 12 sati će izaslanstva braniteljskih udruga, Mjesnog odbora i Grada Čakovca zapaliti svijeće i položiti vijence ispred Društvenog doma u Kuršancu na Spomen ploču poginulom hrvatskom branitelju Branku Kosu. Svečanost se potom nastavlja unutar Društvenog doma uz prigodan domjenak.

Za Kuršanec i blagdan Majke Božje Snježne vezana je i jedna zanimljivost. Kapelu tog imena u svom je dvorištu dala sagraditi mještanka Marija Horvat, koja je kasnije Caritasovom domu “Sv. Ivan Krstitelj” u Ivancu poživjela više od 100 godina.

O blagoslovu kapele 2015. godine na portalu Varaždinske biskupije pisala je Jasminka Bakoš-Kocijan:

“U srijedu 5. kolovoza 2015. godine varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak blagoslovio je u Kuršancu, filijali župe Novo Selo na Dravi u Čakovečkom dekanatu, dovršenu crkvu posvećenu Gospi Snježnoj.

Crkva u Kuršancu počela se graditi 2000. godine, kada je temeljni kamen prvi varaždinski biskup Marko Culej blagoslovio na zemljištu koje je iza svoga skromnog doma darovala župljanka Marija Horvat, a uz njezinu pomoć i sredstvima Varaždinske biskupije dovršen je objekt koji će služiti za okupljanje žive Crkve u tome mjestu.
Sve je okupljene na blagoslovu pozdravio domaći župnik vlč. mr. Josip Janković, uputivši poseban pozdrav biskupu Mrzljaku koji je nazočne pozvao da se u misi zahvale Bogu za izgradnju duhovnog doma, ali i za slobodnu domovinu Hrvatsku u prigodi Dana pobjede i domovinske zahvalnosti. U homiliji je biskup Mrzljak primijetio kako je u posljednje vrijeme u nekoliko navrata pohodio upravo međimurske župe u kojima je blagoslovio i posvetio nove sakralne objekte ili predvodio velika euharistijska slavlja posvećene upravo Blaženoj Djevici Mariji, kazavši kako to pokazuje da je vjerni narod Božji otvoren da se preko njega ostvaruju Božji planovi. Biskup je podsjetio kako su i hrvatski branitelji u Domovinskom ratu do pobjede došli ne samo s puškom u ruci, nego i s krunicom oko vrata koja ih je poticala da se pouzdaju u Božju i Marijinu pomoć. Zaželio je okupljenima da im ova crkva bude uvijek podsjetnik na Marijin život koji je bio ispunjen predanjem Božjoj volji, te da se u njoj mole za njezin zagovor i njezinu zaštitu, napisala je, uz ostalo, Jasminka Bakoš-Kocijan te 2015. godine.

Na kraju mise biskup Mrzljak zahvalio je svima koji su pomogli izgradnju i uređenje crkve u Kuršancu, osobito gospođi Mariji Horvat, 98-godišnjoj vjernici i članici Franjevačkog svjetovnog reda koja je s velikom radošću dočekala dan blagoslova crkve, koja je plod njezine velike ljubavi i posvećenosti Bogu, Crkvi i Blaženoj Djevici Mariji prema kojoj cijeli život njeguje posebnu pobožnost.
Slavlju su nazočili domaći župljani, mjesni vatrogasci i drugi vjernici. Liturgijsko pjevanje predvodili su članovi župnog zbora. S biskupom su suslavili svećenici Čakovečkog dekanata na čelu s dekanom preč. Vladimirom Kolarićem, te Rozo Palić, svećenik koji je dan ranije predstavio svoju knjigu o donatorici Mariji Horvat pod naslovom “Vjerom krhke žene zapaljen plamen Vječne ljubavi”.