Proteklog vikenda članice Udruge mažoretkinja Murskog Središća sudjelovale su na 21. državnom prvenstvu u twirlingu i 24. državnom prvenstvu u mažoret plesu, koje se odvijalo u Kaštel Starom, a na kojem je sudjelovalo 600-tinjak natjecatelja iz 18 gradova i općina cijele Hrvatske. Osim državnog prvenstva, ove je godine Hrvatski savez mažoretkinja proslavio 25 godina djelovanja i postojanja pa je tim povodom nagradio i zahvalio natjecateljima koji su sudjelovali na 10 i 20 državnih prvenstava. 30-ak naših članica u dobi od 5 do 17 godina otplesalo je 12 koreografija u različitim dobnim kategorijama.
Sve njih osmislile su i zajedno s djevojčicama i djevojkama uvježbale voditeljice Lara Podgorelec, Lucija Mutvar Bedić i Patricija Jambrošić uz veliku pomoć Elene David i Petre Bedić koje su krenule na školovanje za buduće voditelje. Od ukupno 13 koreografija u čak njih 8 okitile smo se medaljama. Veliki uspjeh i pohvala je plasman u 3 kategorije na Europsko prvenstvo koje će biti krajem listopada u Poreču.
Kategorije i plasmani:
Twirling discipline SREBRO: Strutting u X – kadet – Zala Bedić – europsko prvenstvo BRONCA: Strutting u X – junior – Eva Varga – europsko prvenstvo BRONCA: freestayl par – Saša Matić i Eva Varga Mažoret discipline: Zlato – tradicionalni mažoret ples minime mlađe Srebro – pomponi najmlađi Zlato – baton flag mlađi juniori – europsko prvenstvo Srebro – tradicionalni pomponi mlađi juniori Srebro – baton flag juniori Solo s rekvizitima – Eva Varga, 4. mjesto Solo s rekvizitima – Gita Podgorelec, 8. mjesto Solo s rekvizitima – Zala Bedić, 5. mjesto Duet s rekvizitima – Saša Matić i Eva Varga, 5. mjesto
Nagrade za sudjelovanje na 10 državnih prvenstava primile su Elena David, Petra Bedić i Patricija Jambrošić.
– Sve ovo ne bi bilo ostvarivo bez stalne potpore i pomoći grada Murskog Središća i gradonačelnika Dražena Srpaka, sponzora i donatora te roditelja koji su oslonac i podrška u svakom trenutku ali i bez bezuvjetne ljubavi prema mažoret plesu i čarobnim štapovima koji nas vode kroz našu mažoret priču već pune 23 godine. Tim povodom već danas kod spomenika Rudaru primio nas je gradonačelnik Dražen Srpak koji nam je čestitao na uspjehu, zahvalio što promoviramo naš grad i zaželio puno uspjeha na nadolazećem Europskom prvenstvu u Poreču – javljaju Mažoretkinje Murskog Središća.
Centar za pomoć u kući Međimurske županije u sklopu Klubova za starije osobe i Općina Goričan u subotu, 11. rujna 2021. godine s početkom u 13 sati na Šuderici organiziraju manifestaciju međugeneracijskog druženja pod nazivom „Plesnjak moje mladosti“ s ciljem podizanja kvalitete života starijih osoba i većim uključivanjem u život lokalne zajednice.
Od 13 sati nadalje prisutni, uključujući i unuke, djecu, mame, tate, bake, djedove, moći će se okušati u nordijskom hodanju i vježbanju, zaigrati pikado, viseću kuglanu i druge igre na otvorenom, provjeriti svoje znanje u prigodnom kvizu, međusobno se družiti te fotografirati a svakako i opustiti uz ples i poznate glazbene zvukove naše mladosti.
Za sve sudionike i goste organizatori su osigurali ručak i piće, stoga dođite u subotu na druženje, zabavite se i ponesite sa sobom lijepe uspomene.
Krivo pišu slovenski mediji da je puma viđena kod Lendave i Murske Sobote! Mi smo je u subotu vidjeli kod Murskog Središća, nedaleko šetnice, kako pije vodu rijeke Mure, javio nam je uplašenim glasom naš čitatelj R.T. iz najsjevernijeg hrvatskog grada i pozvao nas da dođemo pogledati fotografije koje je snimio. Nisu baš najbolje, ali…
Puma već nekoliko mjeseci golica maštu običnih ljudi, ali i stručnjaka koji se ne mogu dogovoriti je li riječ o pumi, divljoj mački, dabru…
Znatiželja je bila jača od razuma, pa smo poslali “vrućeg” foto-reportera Stjepana Hranilovića na teren da pokuša svojim teleobjektivima snimiti pumu uz rubne dijelove Mure. Sastao se i R.T., pokazao mu je mjesto gdje je vidio pumu i fotografije. Mutne, neupotrebljive. Siromahu je od straha drhtala ruka, a oko zasuzilo. Valjda. Okupilo se i dosta drugih ljudi, koje je uzbunio R.T. Svi su gledali u vodu i iznosili svoje teorije. No, kako vrag nikad ne spava, obližnji ribiči su upozoreni da se čuvaju i da paze ako vide nešto sumnjivo. Krenule su i riječne patrole u čamcima. Kažu da je telefonom obaviješten i gradonačelnik Dražen Srpak, koji je bio službeno odsutan. Uglavnom, situacija je bila konfuzna. Jedino se nisu dali zbuniti oni koji su u ugodnom društvu i piću uživali u prekrasnom zalasku sunca.
Kako je danas u medijskoj napučenosti važno biti prvi i ekskluzivan, nitko od nazočnih lokalnih komentatora nije ni primijetio da je naš Štef uspio teleobjektivom snimiti rijetku životinju kako pije vodu na obali Mure. Šutke, brzinom munje, se vratio i sav uzbuđen pregledavao snimke pume. Bile su oštre i jasne, gotovo umjetničke. Ipak, da ne ispadnemo neprofesionalni, u pomoć smo pozvali Josipa Horvata Majzeka, najboljeg poznavatelja životinjskog svijeta u Međimurju i šire. Nakon pomnog promatranja on je utvrdio da se radi o – mački. Običnoj kućnoj mački. No, Štef se nije dao smesti. Ostao je kod tvrdnje da je riječ o žednoj pumi. Nismo željeli ulaziti u njihovo međusobno nadmudrivanje. I tko smo mi da sudimo!?
Zato, što mislite, poštovani čitatelji, je li riječ o pumi ili domaćoj mački?
Već danima je prognoza slična. I danas suho i pretežno sunčano vrijeme. Vjetar slab sjeveroistočni. Jutarnja temperatura od 9 do 12, a dnevna oko 25 Celzijevih stupnjeva.
I sutra pretežno sunčano i suho. Vjetar će biti slab. Jutro svježe uz minimalnu temperaturu oko 11, a najviša dnevna oko 25 ili 26°C.
U petak, 3. rujna u 21 sat u župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog u Čakovcu počeli su se okupljati vjernici iz domaće župe, ali i iz cijelog međimurskog arhiđakonata. Hodočasnici su po 2. put krenuli izreći zahvalu Majci Božjoj i prinijeti joj svoje molitve. Nakon kratkih uputa, molitve i blagoslova župnika fra Tomislava Božičeka te riječi podrške gradonačelnice grada Čakovca Ljerke Cividini kolona hodočasnika krenula je kroz mrak, put južne zaobilaznice kroz Nedelišće i Pušćine prema Varaždinu.
Uz zahvalu i vapaj u srcu, hodočasnike je nakon tri sata hoda kod Kapucinskog trga u Varaždinu pričekala logistička podrška koja je pripremila okrijepu s osmijehom na licu. Nakon okrijepe i kratkog odmora hodočasnici raznih dobi – mladi, oni srednje dobi i stariji, nastavili su dalje prema Beretincu.
Posebnost ovog hodočašća bile su aluminijske sportske bočice s karabinom, koje su podijeljene svakom hodočasniku, sa otisnutim logom župe i datumom ovoga velikoga događaja te su hodočasnici mogli piti iz njih.
S krunicom u ruci, u molitvi, pjesmi, razgovoru i tišini hodočasnici, netko po prvi, netko drugi puta, nosili su svoje zahvale, preporuke, nakane i zamolbe put svetišta u Mariji Bistrici. Ljepota zajedništva i briga jednih za druge liječila je žuljeve, a bolne i umorne noge činila snažnima i ustrajnima.
Nakon odmora u Beretincu slijedio je put kroz šumu prema brežuljcima Ivanščice te do Planinarskog doma Lujčekova hiža – „Pokojec“ na Ivanščici na 434 m nadmorske visine. Nakon odmora i ranog doručka, kave i toplih štrukli zahvalili smo dobrim ljudima koji su nas okrijepili i spustili se planinarskim putem „Marijine stope“ niz Ivanščicu u Gotalovec. Nastavili smo prema Budinščini i Konjščini, a kod kapele Majke Božje na Vinskom vrhu bilo je okupljanje gdje se dočekalo svakog hodočasnika. Formiramo procesiju, sa hrvatskom trobojnicom i zastavom župe sv. Antuna Padovanskog i u molitvi i pjesmi ulazimo u svetište pozdraviti Mariju ophodom oko oltara. Umorni, ali radosni sa suzama na licu u Bistričko svetište stigli smo oko 15.00 sati nakon 18 sati hoda, neprospavane noći, preko 60 km hoda koje smo ostavili iza sebe.
Odlazimo u smještaj na odmor i okrijepu.
U zajedništvu sa svećenicima velikogoričko-odranskog dekanata Misu u 18 sati predvodio je pomoćni zagrebački biskup Mijo Gorski. U 21 sat na Kalvariji oni hodočasnici koji nisu umorni sudjeluju na pobožnosti Putu svjetla.
Umorni, odlazimo na spavanje.
Nedjelja, 5. rujna 2021., vrijeme do središnjeg događaja hodočašća – Euharistijskog slavlja – hodočasnici su ispunili pristupajući sakramentu ispovijedi, te kao grupa moleći Križni put uspinjući se na Kalvariju.
Crkva na otvorenom bila je ispunjena mnoštvom vjernika, onih koji su pristigli pješice kao i onih koji su automobilima došli kako bi sa svojim obiteljima sudjelovali na euharistiji, osobito iz Čakovca.
Središnje misno slavlje predvodio je rektor svetišta Majke Božje Bistričke preč. Domagoj Matošević. Na početku misnoga slavlja gradonačelnica grada Čakovca Ljerka Cividini prinijela je veliku svijeću u znak zahvale prema Majci Božjoj Bistričkoj za sva dobročinstva.
Nakon euharistije hodočasnici su se zajedničkom procesijom – ophodom oko oltara oprostili s Marijom te se s autobusom sretno vratili doma.
I ove su se godine s radošću u organizaciju hodočašća uključili dobrovoljci – logistika. Posebnu brigu i ljubav u ovo hodočašće uložili su vjernici zaduženi za medicinsku skrb, saniranje žuljeva i drugih ozljeda – sestra Dragica Kolenić, te logistička služba – Branko Dominko, Slavko Šoltić, Valentin Novak koji su neumorno hodočasnike opskrbljivali vodom i bili im sigurnost i pomoć na putu. Hvala im!
Viktor Bogdan je 11-godišnji dječak iz Svete Marije kojem je s dvije godine dijagnosticiran autizam. Danas on pohađa Osnovnu školu Draškovec (koja mu bolje odgovara zbog jednosmjenske nastave), u kojoj ima asistenta, a Viktorovi roditelji nastoje ga uključiti u što više uobičajenih obiteljskih aktivnosti. Kako je Viktor rođen u obitelji sportskog duha, koja između ostalog redovito i planinari, tako je postao i član trkačkog kluba Kotoripski begači iz Kotoribe. Na ovogodišnjoj utrci na 3,1 km u sklopu „Kotoripske petnajstice“, održanoj 5. rujna 2021. godine u Kotoribi, Viktor je kući otišao s medaljom – osvojio je 2. mjesto u kategoriji „mlađi M“.
Viktor je na utrku došao u pratnji svog oca, Mladena Bogdana, a podršku su im pružile i majka Antonija i kći Anja, koje su na utrku stigle biciklima iz Svete Marije (10 km u jednom smjeru!), te kujica Kia.
– Sudjelovali smo na utrci „Kotoripska petnajstica“ kako bismo podržali klub Kotoripski begači i promovirali zdravu aktivnost djece s poteškoćama u razvoju. Cilj nam je da lokalna zajednica u kojoj živimo upozna i tu djecu i da ona daju svoje „ja“ u toj zajednici, kao njezini ravnopravni članovi – rekao nam je Viktorov otac Mladen.
– Inače rado sudjelujemo u utrkama. Ove godine smo bili i na Bilogora Trailu te utrci Plitice oko Virovitice, a 2020. na Moslovina i Kalnik Trailu. Ove godine sudjelovali smo i na domaćoj utrci „3 mosta“ u Donjoj Dubravi, također u organizaciji Kotoripskih begača – dodao je.
– Jako smo ponosni na Viktora i smatramo ga ravnopravnim članom svoje zajednice – rekao je predsjednik kluba Kotoripski begači Robert Dežđek. Taj klub broji 30-ak članova, od kojih je nekoliko djece, među kojima i Viktor.
Prema podacima UNICEF-a iz 2013. godine, svako dvadeseto dijete, odnosno oko 94 milijuna djece u dobi do 14 godina u svijetu ima oblik umjerene ili teže teškoće u razvoju. U Hrvatskoj danas ima više od 39.000 djece s poteškoćama u razvoju. Prema podacima iz 2019. godine, u Međimurskoj županiji bilo je 1021 muške djece i 721 ženske djece s poteškoćama u razvoju.
Sport za djecu s teškoćama u razvoju je svaka fizička i psihička aktivnost koju dijete s poteškoćama u razvoju izvodi po određenim pravilima prilagođenim njegovim mogućnostima, u mogućem natjecanju s protivnikom ili protivničkim timom. Sportske aktivnosti izrazito su bitne i za takvu djecu jer unapređuju njihovu spretnost i koordinaciju pokreta, fleksibilnost i elastičnost, te jačaju snagu mišića, uče ih slušati i pratiti upute trenera, razvijaju socijalne i komunikacijske vještine i stječu radne navike.
Isto tako, sportskim aktivnostima ta djeca također povećavaju samopoštovanje i samopouzdanje, doprinose očuvanju svog zdravlja i postizanju bolje kvalitete života.
Viktor je primjer za to, a nadamo se i motivacija ostalim roditeljima koji imaju djecu s poteškoćama u razvoju, da ih što aktivnije uključe u sportske aktivnosti primjerene njihovim mogućnostima.
Ekskluzivni intervju, koji je župan Matija Posavec dao našem portalu Medjimurski.hr, pobudio je velik interes u cijeloj Hrvatskoj. Pročitalo ga je više od 100 tisuća naših čitatelja, a županu Posavcu stizale su brojne potpore u njegovom nastojanju da smiri stanje i da se sankcioniraju oni koji su začetnici sukoba. U vezi s tim Portal dnevnih novosti donio je i komentar Zlatka Pintera, kojega, s obzirom na zanimljive teze, donosimo u cijelosti.
“Najnoviji primitivni i prizemni napadi saborskog zastupnika Veljka Kajtazija na župana Međimurske županije, Matiju Posavca, kojeg je u jednoj izjavi za medije nazvao “crnokošuljašem” (Nacional), a u drugoj “ciganom” (Jutarnjilist) i uvrede na račun cijele županije za koju kaže da je “fašistička”, pokazuju kako drskost i bezobrazluk ovog imitatora Milorada Pupovca (jer u svemu oponaša njegov “gard” i način “političke borbe” pa se čak služi i istim prljavštinama), nemaju granica.
O Matiji Posavcu i njegovoj političkoj orijentaciji može misliti tko god što želi, nekima se to može sviđati ili ne, ali kad je riječ o kulturi javnog dijaloga, komunikaciji sa suradnicima i odnosu prema javnosti kao i spremnosti za rješavanje problema, tu mu je teško pronaći zamjerku; uostalom, riječ je o osobi koja neprijeporno uživa golem ugled u svojoj županiji pa i šire, pa je utoliko zanimljivije da se upravo on kao takav našao na meti Kajtazija koji uporno “zaboravlja” kako ne predstavlja isključivo romsku manjinu, nego još njih 11: austrijsku, bugarsku, njemačku, poljsku, rumunjsku, rusinsku, rusku, ukrajinsku, tursku, vlašku i židovsku.
Jeste li kad čuli od Kajtazija da u bilo kojem kontekstu spominje Austrijance, Bugare, Nijemce, Poljake, Rumunje, Rusine, Ruse, Ukrajince, Turke, Vlahe i Židove? Čisto sumnjam. A baš bi među ostalim bilo zanimljivo čuti, što tih 12 nacionalnih manjina – uključujući i same Rome – misle o “svome” saborskom zastupniku i koliku on potporu kod njih stvarno ima. Kad bi se provela bilo kakva nepristrana anketa, zacijelo bi rezultati po ovog “lidera” bili porazni, jer ne samo da je kao saborski zastupnik krajnje sumnjiv vezano za kompetenciju obnašanja dužnosti, nego zna biti i prilično drzak, bahat, nepristojan, sirov, sklon je konfliktima i uvredama na račun neistomišljenika, a o ispadima u kojima vrijeđa većinski narod da se i ne govori – to je postala njegova ustaljena praksa.
Čovjek se uvalio u saborski stolac i nema namjeru iz njega izaći. Okupio je oko sebe (slično kao i njegov uzor Milorad Pupovac) nekolicinu istomišljenika koji imaju stanovite privilegije, a za uzvrat ga podržavaju i “peglaju” mu imidž. To je itekako primjetno u svakom većem romskom naselju, pogotovu u Međimurskoj županiji, gdje u 13 takvih mjesta živi većina od ukupnog broja Roma u Hrvatskoj. Dakle, Kajtazi “vlada” uz pomoć umreženih pojedinaca strateški raspoređenih u najnaseljenijim enklavama u kojima obitava romska manjina i svaki “službeni” predstavnik ove zajednice (odnosno onaj kojeg je postavio on) pripravan ga ja braniti “i nogama i rukama”. I pritom uopće nije važno što se Kajtazi ne rijetko ponaša sasvim nedolično i neprimjereno i što kvari odnose između većinskog naroda i romske zajednice (koja je – ponovimo: samo jedna od 12 manjina čije bi interese morao zastupati), ovu logistiku na terenu ima i imat će je sve dok je u poziciji da svojim pristašama može uzvraćati sitnim povlasticama i sinekurama.
Kajtaziju se vrlo lako i prečesto “omaknu” razno-razni epiteti i to samo i isključivo na račun većinskog (hrvatskog) naroda, a pojmovima “rasizam”, “genocid”, “fašizam” i sl., poigrava se kao da na njih ima monopol, vjerujući kako mu jedino imidž predstavnika “ugrožene” manjine može donijeti željeni probitak, prije svega onaj financijske naravi. Preslika je to modela djelovanja Milorada Pupovca koji je dokazan u praksi i Kajtazi od njega ne odustaje.
Do sada se tisuću puta javno polemiziralo o potrebi socijalizacije i integracije romske manjine u društvo i kad god se povede ozbiljna rasprava i dotaknu goruće teme, Kajtazi napravi neki ispad i stvari se vrate na početak. Tako je i ovog puta, nakon teškog incidenta – ubojstva žene i ranjavanja više osoba iz automatskog oružja u naselju Parag. Kajtazi i njegovi trbuhozborci najprije su prozvali policiju, potom Vladu, na kraju evo i župana, pa i sve građane Međimurske županije koje njihov “narodni zastupnik” etiketira kao “fašiste”.
Misle li Kajtazi i društvo da se tako postiže socijalizacija i integracija u društvo? Mogu li se ti ciljevi ostvariti tako što će se pripadnicima romske zajednice prešutno dopustiti kršenje zakona ove zemlje i protupravno ponašanje, pa čak i posjedovanje automatskog naoružanja? Tko i kako može opravdati nenamjensko trošenje socijalne pomoći, pri čemu se za taj novac ne rijetko kupuje alkohol ili on završava u kockarnicama, umjesto da se namjenski iskoristi za prehranu, odijevanje, školovanje djece i životne potrebe obitelji? Mora li se i romska zajednica sa svoje strane potruditi, pokazati dobru volju i spremnost prilagoditi se standardima koji vrijede za veliku većinu građana i pomiriti se s time da jednostavno ne može zadržati “svoj način života” ako se to kosi s moralnim, zakonskim normama, običajima i kulturom življenja u ovoj zemlji?
Nedopustivo je puštati djeci na volju žele li ili ne ići u školu i tu roditelji ne bi smjeli biti indiferentni, jer osnovno obrazovanje je zakonska obveza. Ako u “način života” bilo koje zajednice spada to da se zanemaruju odgoj i obrazovanje djece i ona prepuštaju ulici, ako se pod time podrazumijeva da po svemu tjelesno i mentalno nezrela djeca (od 12 ili 13 godina starosti) sklapaju bračne zajednice, da se malodobnim curicama toleriraju trudnoće i tu ništa ne poduzima na prevenciji i edukaciji ili se s djecom manipulira u cilju prošnje i sličnih aktivnosti, ako se oko stambenih objekata gdje žive pripadnici iste zajednice gomila otpad koji predstavlja potencijalno zagađenje i za njih ali i za širu okolicu, onda se takav “način života” mora mijenjati ili ništa od socijalizacije i integracije u društvo.
To je tako i uzalud je svaka dreka. Hrvati kao uostalom i pripadnici nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj nisu ni “fašisti” ni “rasisti” ni “ustaše” niti mrze Rome ili bilo koga drugoga. Postoje standardi kojima se mora udovoljiti ako se želi biti punopravnim članom društva i to vrijedi za sve civilizirane zemlje u svijetu. Zato se ovo jednostavno mora objasniti svima koji imaju kakvih nedoumica: jasno i glasno im dati do znanjada nisu i ne mogu biti iznad ili izvan zakona i da svaki građanin samim time što je državljanin ove zemlje, pored prava ima i stanovite obveze koje htio ili ne mora ispunjavati.
Mnogi se pitaju kako to da su dvojica osumnjičenika za ubojstvo žene i ranjavanje više osoba u romskom naselju Parag (kod Čakovca) i pored 119 što prekršajnih što kaznenih prijava bili na slobodi i ostali nekažnjeni.
Gospodo, nemojmo se praviti blesavi! Svako poduzimanje bilo kakvih mjera policijske ili sudske represije u odnosu na pripadnike romske zajednice, odmah se proglašava “rasnom segregacijom”, “diskriminacijom”, “nasiljem prema Romima” i potom slijede traktati o Jasenovcu i “ustaškom genocidu” u vrijeme Drugog svjetskog rata, dok se oni koji traže uvođenje reda i konkretne mjere u cilju poštivanja zakona stigmatiziraju kao “rasisti”. Što bi se dogodilo kad bi Hrvatska policija nakon učestalih dojava – a bilo ih je na desetke – okružila neko od romskih naselja i izvršila pretres u cilju pronalaženja i oduzimanja nelegalnog naoružanja? Naravno, tako se to ne bi smjelo jer na nas Hrvate je ionako povika – a na drugoj strani, Romi i njihovi predstavnici jednostavno šute o naoružanim pojedincima i skupinama u svojim naseljima, tako da policija nije u stanju doći do konkretnih imena prekršitelja – iako je svaki građanin takvo što obvezan prijaviti i može to učiniti i anonimno (uz zaštićen identitet). Policija u takvim slučajevima ne može ništa bez suradnje s građanima, u ovom slučaju samim žiteljima romskih naselja koji izvan svake sumnje znaju tko je tamo tko i što drži u kući.
Jedina “krivnja” župana Matije Posavca sastoji se u tomu što on želi da se u županiji za koju je odgovoran konačno riješe goruća pitanja vezano za smirivanje stanja i normalizaciju odnosa između Roma i svih drugih građana i da se državljani ove zemlje u odnosu na propise ove zemlje tretiraju ravnopravno. Na drugoj strani su zastupnik Veljko Kajtazi i njegovi trbuhozborci kojima to očito ne ide u prilog, jer status quo im još uvijek omogućava da sjede tu gdje jesu i “predstavljaju” Rome – uz zadovoljavanje svojih sitnih interesa, a na štetu romske manjine i svih nas drugih koji taj javašluk plaćamo iz svojih džepova, dok građani Međimurja u nekim krajevima čak trpe i otvoreni teror pojedinaca i skupina iz romskih naselja – jer im se upada u dvorišta, fizički ih se napada, krade imovina, prijeti itd.
Ima li koga u ovoj zemlji tko će konačno jasno dati do znanja Kajtaziju i svim sličnim mešetarima i politikantima kojima se “zalaganje za prava manjina” svodi na stalno produciranja ozračja konflikta i sukoba s većinskim narodom i reketarenje hrvatskih vlada, da su vremena takvih politika prošla i da svaki građanin u ovoj zemlji pored prava koja uživa, snosi i odgovornost za svoje ponašanje, pa i poštivanje Ustava i pozitivnih zakonskih propisa? Lojalnost državi u kojoj se živi i poštivanje njezina pravnog sustava nisu stvar dobre volje, nego OBVEZA jednaka za sve, pa bio u pitanju Rom, Srbin, Židov, Hrvat, Čeh, Rus ili pripadnik bilo kojeg drugog naroda.
Je li došlo vrijeme da postanemo normalna država u punom smislu riječi?”
Općina Sveti Martin na Muri ove godine osigurala je besplatne bilježnice za sve osnovnoškolce i predškolce sa motivima općine.
Prema riječima načelnika g. Martina Srše cilj je da se na sve moguće načine financijski rasteretiti roditelje, ali i da učenici kroz savladavanje školskog gradiva razviju i ljubav prema svom rodnom mjestu, te spoznaju kroz motive općine njegove ljepote. Ukupno je nabavljeno 1900 bilježnica.
Načelnik općine Martin Srša zajedno sa ravnateljicom OŠ Sveti Martin na Muri Petrom Novinščak zaželjeli su učenicima sretan početak nove školske godine.
Na samom početku nove školske godine, načelnik općine Goričan, Emanuel Sinković zaželio je svim sudionicima u obrazovnom procesu mnogo uspjeha. Obratio im se sljedećim riječima:
-Drage učenice i učenici, poštovani roditelji, učitelji, nastavnici i profesori,
Povodom početka nove školske godine, u svoje ime i u ime svojih suradnika upućujem svima dobre želje te puno uspjeha u radu sa željom da vam nova školska godina bude bolja, sretnija i uspješnija od prošle.
Posebnu čestitku povodom dolaska u školske klupe upućujem svim našim prvašićima koji će prvi puta sjesti u školske klupe i tako započeti novo razdoblje u životu.
Svim učenicima želim da svoje školsko vrijeme provedu u prijateljstvu i uzajamnom prihvaćanju, kroz rad i kreativnost jer obrazovanje je temelj života kako bi svi u konačnici stigli do ostvarenja željenih ciljeva.
Roditeljima od sveg srca želim da buduće uspjehe koje će u novoj školskoj godini postizati djeca, provedete u toplom i sretnom obiteljskom ozračju, uz obilje ljubavi, radosti i mira.
Ovom prilikom želim Vas, također, upozoriti da budete oprezni na putu od kuće do škole kao i vozače da budu pažljivi u prometu.
Čestitam Vam početak nove školske godine! – poručio je za kraj.
