Organizatori javljaju da je predstava ‘Kako i zašto ubiti muža?’ zbog pooštrenih epidemioloških mjera odgođena za proljeće iduće godine.

Podsjećamo, predstava se trebala održati danas, 10. studenoga, u Centru za kulturu Čakovec.

Komedija o milijun razloga zašto ubiti muža, nastala je nakon burne reakcije nježnog spola na priručnik ,,Kako i zašto ubiti suprugu”.

– Naime autor ovog djela Antonio Amuri optužen je za muški šovinizam, posle čega je uslijedio i priručnik namijenjen damama. U ovoj urnebesnoj komediji žene će uspeti da pronađu na koji tip muža su osuđene, sa podrobnim objašnjenjem ponašanja i maštovitim preporukama za uklanjanje. Tu će se naći različiti tipovi supruga, od kućnog majstora, hipohondra, seksualnih manijaka, razmaženih kretena – navode organizatori.

Ova komedija prema romanima talijanskog književnika Antonia Amurria do sada je realizirana na brojnim pozornicama, a duhovito opisani verbalni okršaji u braku prepunom trzavica nasmijali su publiku diljem svijeta.

Ulogu supruga tumači Peđa Damjanović, a između ostaloga ima zapaženu ulogu u zabavno glazbenom igranom programu „Čađava mehana“.

Žensku stranu ispričat će glumica Nataša Aksentijević.

Redatelj predstave je Radomir Rade Vukotić. 1971. godine upisuje fakultet dramskih umjetnosti u Beogradu u klasi Predraga Bajčetića. Po diplomiranju 1975. godine postaje stalni član Pozorišta na Terazijama.

Radio je kao asistent režije velikim jugoslavenskim rediteljima: Soja Jovanović, Želimir Orešković, Radoslav Dorić, Aleksandar Đorđević. 1990. godine otvara prvu umjetničku radionicu za pozorište, film, radio i televiziju PRIZOR u bivšoj Jugoslaviji.

Vijorenje hrvatskih zastava, gromoglasni dugi pljesak i usklici oduševljenja prelomili su se Pomorskim muzejom u estonskom glavnom gradu Tallinnu u petak, 5. studenog na Gala večeri, kada je učenica Srednje škole Prelog Mateja Munka proglašena srebrnom baristicom 34. međunarodne konferencije i natjecanja udruge europskih ugostiteljskih i turističkih škola; AEHT 2021.

Zajedno s njom slavili su i ostali članovi tima iz Srednje škole Prelog; mentor strukovni nastavnik ugostiteljskog posluživanja Goran Žižek, koordinatorica SŠ Prelog na projektu ReCeZa Sanja Kovačić i ravnatelj Tomislav Gregur, ali i brojni drugi sudionici iz Hrvatske, svi jednako sretni i ponosni što je jedina predstavnica Hrvatske u kategoriji Barista osvojila ovo visoko odličje.

Srednja škola Prelog ove je godine postala članica renomirane međunarodne udruge AEHT, osnovane 1988. godine, koja danas ima članstvo u preko 40 europskih zemalja. Zahvaljujući partnerstvu na projektu ReCeZa – Regionalni centar Zabok, SŠ Prelog dobila je financijska sredstva za sudjelovanje na ovogodišnjoj AEHT konferenciji i natjecanju.

Birajući između 11 disciplina u školi je odlučeno da se prvi put krene s disciplinom Barista, u okviru koje učenici pripremaju tri napitka od kave. Odabrana je učenica 4. razreda turističko-hotelijerskih komercijalista Mateja Munka, koja ima reputaciju jedne od najboljih na nastavi ugostiteljskog posluživanja i njen nastavnik Goran Žižek, majstor konobar i vrsni ugostitelj praktičar s preko 20 godina radnog staža u hrvatskim, slovenskim i talijanskim ugostiteljskim objektima.

Kombinacija sjajne učenice i izvrsnog nastavnika pokazala se dobitnom! Nakon opsežnih priprema u školi, u Tallinnu su „razvalili“, te pokupili brojne pohvale međunarodnog stručnog žirija i medalju!

Zajedno s Matejom slavila je i Hanna Plecshberger, učenica Koruške turističke škole iz Villacha, jer su njih dvije nastupale zajedno. Naime, cijelo je natjecanje organizirano na principu timova koje izvlači stručni žiri. Po dolasku u Tallinn i veličanstveno otvorenje u utorak ujutro upriličeno u Nacionalnoj opernoj kući, djevojke su, zajedno s preko 250 drugih sudionika, isti dan poslijepodne imale sastanak s organizatorima i sucima gdje su im objašnjena sva pravila i procedure. Zadatak im je bio pripremiti tri topla napitka i to espresso kavu, cappuccino i jedan topli napitak na bazi kave po vlastitoj recepturi tzv. kavu s potpisom. Recepturu su same osmislile, a idućeg dana, u srijedu imale su nastup. Ono što se od njih tražilo je vrsna priprema, kako u tehničkom, tako i u organoleptičkom i vizualnom smislu, te odlična međusobna komunikacija i profesionalan odnos prema gostima/kušačima, a to su u ovom slučaju bili suci. Uz spomenuto posebno se pazilo na čistoću, urednost, situacijsko snalaženje, a napose i na kreativnost i jedinstvenost u osmišljavanju vlastite recepture.

Prva dva napitka djevojke su pripremile besprijekorno prema svim zadanim parametrima i dobivenim sastojcima, dok su za kavu s potpisom same odabrale sastojke, vodeći računa o predispoziciji koja nalaže da svi sastojci uključujući dekoraciju, moraju biti jestivi. One su se odlučile za kombinaciju pet kockica leda, 2 dcl bezalkoholnog napitka tonic watter preko kojeg su prelile kroz barsku žlicu 0,6 dcl ohlađenog espressa čime su postigle ombre efekt i na sve to dodale su dekoraciju od limuna i mente. Vrijeme pripreme bilo je ograničeno zbog čega je valjalo raditi brzo, pažljivo i promišljeno. No, sve to nije bio problem preloškoj učenici Mateji Munka i njenog partnerici Hanni jer u svojoj je školi u Prelogu imala je prilike i mogućnosti sve to izvježbati.

U samoj školi ističu da su iznimno ponosni na ovaj rezultat i da ova srebrna medalja ima za njih zlatni sjaj. Za ovako malu školu postići takav rezultat na najprestižnijem europskom natjecanju turističko-ugostiteljskih škola svakako nije mala stvar. Veliki je to osobni uspjeh maturantice Mateje, ali i cijele Srednje škole Prelog koja je i ovim natjecanjem još jednom dokazala da radi vrsno i kvalitetno te da njeni učenici ravnopravno pariraju svim najboljim učenicima iz čitave Europe.

Osim natjecanja, ekipa SŠ Prelog sudjelovala je tijekom 5 dana boravka u ovoj sjeveroistočnoj europskoj državi i na sastanku Generalne skupštine AEHT-e, različitim radionicama, masterclassovima i turističkim obilascima koje su im domaćini pripremili, kušati estonske kulinarske specijalitete te uživati u čarima lijepog i povijesno vrlo vrijednog grada Tallinna u kojem se spajaju sjajno očuvana prošlost i suvremeni trendovi istoka i sjevera Europe.

Ivan Kovač iz Dekanovca i tzv. Štef iz Domašinca, djelatnici tvrtke Hidtrotehnika iz Čakovca, već 30-ak godina rade na održavanju kanala na velikom području Međimurja: od Štrigove do Kotoribe te od Donjeg Vidovca do Donjeg Mihaljevca. Ovi vodograđevinski radnici po struci, kažu, kose travu oko kanala motornim strojem, ali nepristupačne dijelove i ručnom kosom, te motornom pilom režu granje koje smeta stroju uz kanal. Evo što o tome kažu.

Štef (56) ovaj posao radi već 34 godine, a Ivan (50) 28 godina, međutim niti im je dojadio, niti imaju primjedbi.

– Da se nazoj rodim, ne bi menjal posla! – rekao nam je Štef, a Ivek se u potpunosti složio s njim. Kažu da vole posao koji uključuje kretanje na svježem zraku i boravak u prirodi.

– Kad je jako hladno, ne moramo raditi, onda imamo preraspodjelu. A kad je ljeti jako vruće, malo radimo, a malo se sklonimo u hlad – kažu.

Komunikativni radnici otkrili su nam više i o svojem privatnom životu. Štefovi roditelji bili su gastarbajteri u Švicarskoj, gdje danas živi i radi i njegova starija kći, koja je završila Turističko-hotelijerski fakultet u Puli. Štef je i sam mogao raditi i živjeti u Švicarskoj, međutim umjesto toga izabrao je svoj rodni kraj koji mu je prirastao srcu, Međimurje.

Štef je dakle obiteljski čovjek te ima i mlađu kći, polaznicu gimnazije, a u slobodno vrijeme opet je u prirodi, kao lovac. Član je lovačkog društva Jastreb iz Domašinca već 33 godine. Nekad davno radio je i u GK Međimurju, a iz misli vjerojatno nikad neće moći izbrisati 112 dana koje je kao mladić proveo u ratu, u Grubišnom polju.

S druge strane, Ivek je „stari dečko“, koji u slobodno vrijeme voli druženje s prijateljima, a rado škica i žene te priznaje da bi volio u svom životu pronaći ljubav.

– Dok si mlad, dobar si, a poslije tko te šiša – požalio se Ivan, koji kaže kako jednostavno nije imao sreće u ljubavi. No, nikad nije kasno, a skromni Ivan možda ipak pronađe svoju srodnu dušu.

Nema prolaznika koji se barem jednom nije zagledao u dvorište automehaničara Ivana Šafarića (67) iz Lopatinca.

– Automehaničar sam od kraja srednje škole, što je više od četrdesetak godina. Umirovio sam se, no svejedno tu i tamo pomognem oko vulkanizerskih poslova dobrim prijateljima. Negdje 92ˈ godine počeo sam se baviti uvozom automobila, a oko 2005. godine taj je posao stao, jednostavno više nije išlo. Nisam želio odustati od automehaničatskog zanimanja i počeo sam se baviti servisom motornih vozila, ponajviše promjenom guma. Do dana današnjeg, moje su ruke radie na tisućama automobila – govori nam Ivan.

Iako se umirovio, posao ga ne napušta. Njegovo dvorište zatrpano automobilskim djelovima i alatima njegova je stvarnost.

– Ovdje živim i u ovoj se stvarnosti budim. Ovaj posao moj je život, a moje dvorište samo je zrcalo moje velike ljubavi prema ovom poslu. Nažalost, moj posao nitko neće naslijediti. Sin Bruno (43) također je automehaničar, ali on radi u Sloveniji. Nema namjeru preuzeti moje carstvo. Sve će ovo nakon mene otići na otpad.