Hrvatsku gimnastiku na DOBRO World Cupu u Osijeku od 10. do 13. travnja predstavljat će devet reprezentativaca, a predvodit će ih najiskusniji član našeg tima, srebrni olimpijac i bivši svjetski i dvostruki europski doprvak na konju s hvataljkama, 38-godišnji Filip Ude, piše Večernji list.
– Kako sam? Ako vam kažem da nakon 30 godina konačno uživam u onome što radim, u treninzima, onda mislim da sam sve rekao – raspoloženo će Filip mjesec dana prije otvaranja svoje nove gimnastičke sezone, upravo u Osijeku.
– Nije jednostavno trenirati gimnastiku, pogotovo ne višeboj koji sam ja radio skoro cijeli život. Tko kaže da mu je uvijek lijepo trenirati, mislim da laže. To je nemoguće. Ali, ja trenutačno baš uživam u treninzima. Trener me nekada mora tjerati iz dvorane. Volim kad mi ide dobro, kad vježba uspije, zacrtao sam si neke nove ciljeve u životu i idem dan po dan za njima. A onda godinu po godinu. Granice u gimnastici se pomiču i ja sam svakako jedan od primjera.
Primjer u kojem je na pragu 39. godine i dalje i te kako konkurentan za najveće gimnastičke medalje.
– Najstariji sam u našoj reprezentaciji, ali stvarno se ne osjećam tako. Neki su skoro i upola mlađi od mene, ali ne dam se, treniram i dalje više nego mnogi. Nastupio sam sada na kontrolnom treningu reprezentacije, još prehlađen i ne potpuno spreman i opet me ne mogu pobijediti.
Kakve si je ciljeve postavio?
– Neostvareni mi je san otići na četvrte Olimpijske igre. Ako dođe do toga, bit ću sretan, napravit ću sve što je u mojoj moći da se to dogodi. Ako ne, barem ću znati da sam dao sve od sebe. Prije toga imam još jedan novi cilj – sljedeće je godine Europsko prvenstvo u Zagrebu. Tada ću imati 40 godina. Zamislite da osvojim medalju u Hrvatskoj…
Taman kad smo mu htjeli reći da bi to bio savršen scenarij za završetak velike karijere, prekinuo nas je.
– Ne, to neće biti moj oproštaj od gimnastike. Naravno da ne. Ali, svakako bi bio savršen san ako bi se ostvario.
Na tom EP-u Hrvatska bi mogla imati i novog velikog člana reprezentacije, Ukrajinca Iliju Kovtuna, koji je u procesu ishođenja hrvatskog državljanstva.
– Nemam ništa protiv. Mislim da je Kovtun dobra stvar za našu gimnastiku i naš Savez. On ima tek 21 godinu, iduća dva olimpijska ciklusa može osvojiti barem još dvije medalje. Možda povuče i nekoga drugoga uz sebe. Jedina stvar koja možda može nekoga mučiti jest to da nas je s njim sada na konju šest dobrih, a samo dvojica mogu ići primjerice na svjetske kupove. Ako Kovtun i ja uzmemo ta dva mjesta, nitko drugi ne može nastupati. Ali, onda je to stvar dogovora i poštivanja našeg kodeksa reprezentacije da svi otprilike iskusimo natjecanja, da nas dvojica ne idemo na sva natjecanja nego da pustimo i druge da dobiju priliku. Pa ja bih i sada mogao ići na sva natjecanja, mogao sam sada biti u Bakuu, ali nisam želio, trebaju i drugi nastupati, a ja idem na natjecanja koja su mi bitna za plan koji imamo.
A plan je?
– Osijek, svjetski kupovi u Kopru i Taškentu i Europsko prvenstvo u Njemačkoj u ovom prvom dijelu sezone, a na jesen je cilj Svjetsko prvenstvo u Indoneziji.
Istočna strana Zemlje uvijek mu je bila sretna. S nje ima i olimpijsko i svjetsko srebro. Ali, sjajno mu ide i u Osijeku u kojemu je prošle godine bio na postolju s klupskim kolegom Markom Sambolcom.
– Potpisao bih odmah da ponovimo prošlu godinu u Osijeku. Nije problem, mogu ja biti i treći – nasmijao se.
– Vidim da Osijek ruši rekorde, da dolazi 50 zemalja, Kinezi, Japanci, Britanci, Amerikanci… Gdje god da dođem na natjecanja, svi su tamo. To me prati cijelu karijeru. Ja sam ionako u životu uvijek morao ići težim putem. To mi je suđeno.
U Osijeku je uvijek pritisak
Budući da i dalje ima olimpijske snove, a Osijek je u ovom olimpijskom ciklusu kvalifikacijski za OI, koliko je našim sportašima lakše na tom putu?
– Meni nije lakše, još mi je veći pritisak. Obožavam nastupati u Osijeku, ali ne mogu lagati i reći da nemam pritisak. Tko od naših kaže da mu nije teže nastupiti u punoj dvorani vlastitih navijača i kad znaš da si uživo na nacionalnoj televiziji, mislim da samo potiskuje tu činjenicu u sebi. Pa svi tvoji te gledaju, a ne želiš se osramotiti pred svojom publikom.
Filip je odnedavno i sportski direktor svog kluba GK MZ Macan u Čakovcu, ali i među odabranim hrvatskim sportašima koji su članovi Hrvatske policije.
– To je sjajan projekt gdje sportom promoviramo zdrave navike, pomažemo novim policijskim naraštajima, motiviramo ih… Nedavno sam održao jedan trening na Policijskoj akademiji i baš uživam u tom poslu. Sretan sam što imam privilegij raditi ono što volim i uživati u svom poslu – zaključio je Filip.
