Svećenik Mirko Pilaj, koji je krajem kolovoza 2021. godine premješten iz župe Donja Dubrava u župu Sveta Marija, čovjek je sa smislom za humor i s toliko hobija koji zahtijevaju strpljenje i predanost da, kad sagledate sve to, poželite otići na njegovu propovijed u crkvu – čak i ako niste katolik.
Ovaj 65-godišnjak, rodom iz Dragoslavec Sela pokraj Nedelišća, osim što je svećenik, ima i mnogo drugih interesa. Putuje svijetom, fotografira leptire i prirodu i imao je već nekoliko izložbi, posjećuje nogometne utakmice širom svijeta, obožava glazbu, biljke i životinje, uzgajao je ptice, radi makete crkvi od šibica, napisao je i knjigu…
Ljubav prema biljkama i prirodi
Od svog dolaska u župu Sveta Marija krajem kolovoza još se nije „raspakirao“ kako treba. Pa kako i ne bi, kad još nije prošlo ni mjesec dana od njegovog dolaska u novu župu, a za selidbu je trebao najmanje tri kamiona kako bi sa sobom mogao prenijeti nekoliko tisuća biljaka u teglicama, od kojih je većinu sam uzgojio iz sjemenki ili razmnožavanjem. Od toga i nekoliko „divova“: australski fikus i palmu stare 38 godina te već podosta naraslo drvo života.
Mirko Pilaj još nije uspio posložiti sve biljke po vrtu i župi, kako bi sve izgledalo savršeno, nekoliko biljaka mu je spržilo sunce, a još mnogo cvjetnih lončanica ostalo mu je u župi u Donjoj Dubravi, no župa Svete Marije od njegovog dolaska u svakom slučaju izgleda kao prekrasan botanički vrt. U Donjoj Dubravi je morao ostaviti jezero s više od 300 ribica, ali planira dovesti svoje ostale životinje iz te župe ovdje: mačku s četiri mačića te ptičju družinu: 7 papigica tigrica, 19 grlica i 4 zebice.
– Prije sam imao i dijamantne fazane i kokoši. Fascinantno mi je bilo što se točno u isto vrijeme, svih 20 malih fazanića izleglo. Nažalost, bilo mi je zabranjeno uzgajati fazane.
Sve ove biljke će kad zahladi morati staviti u unutrašnji prostor župe, a visoke lončanice, koje ne stanu u župne prostore, rasporedit će u prostore crkve u Svetoj Mariji i Donjem Mihaljevcu.
Za brigu oko biljaka potrebno mu je barem nekoliko sati dnevno. Nemoguće je nabrojati što sve ima, ali neke od biljaka su: razne vrste palmi i kaktusa, muškatlini, rajske ptice, adami, limuni, naranče, nektarine, grejp, ananas, mimoze, masline, kamelije, hibiskusi, oleandri, jelenovi rogovi, nulite, lavanda, minijaturni nar itd.
– Sve palme koje vidite izrasle su od sjemena kod mene, osim ove najveće. Sjeme sam nabavljao na putovanjima i hodočašćima ili sam ih sam razmnožio. Primjerice, od jedne palme u Donjoj Dubravi ovdje imam 200 mladica – objašnjava Mirko Pilaj.
– Ovog ljeta imao sam oko 200 plodova limuna. Svi limuni ovdje uzgojeni su kod mene iz grančica, niti jedan nije kupljen – govori, te objašnjava kako za to koristi smjesu za ukorjenjivanje, med i sok aloe vere, koju također uzgaja.
– Ako gledate život, ne možete biti nezadovoljni. Svakoga dana nešto proklije, naraste… Sve nam je to dragi Bog dao i na nama je da to prigrlimo, brinemo i uživamo u tome – rekao je.
Svjetski putnik i fotograf
Mnoge od biljaka koje ima nabavio je tijekom svojih mnogobrojnih putovanja, privatno ili tijekom hodočašća. Pritom je ujedno napravio i niz fotografija, ali otkad se zaljubio u leptire, većinu njegovih fotografija čine leptiri snimljeni u Hrvatskoj.
– Ananas i ovaj grm s ljubičastim cvijećem doveo sam iz Filipina, gdje sam bio na nećakovom vjenčanju. Na Filipinima sam napravio 5500 fotografija biljaka, od čega sam ih 1200 razvio za albume. O biljkama sam mnogo naučio i u Meksiku. Posjetio sam i Afriku, Cipar, Estoniju, Norvešku, Finsku, Francusku, Englesku, Španjolsku, Portugal, Jordan, Poljsku, Mađarsku… – kaže Mirko.
Fotografirati je počeo još u osnovnoj školi, posuđujući od brata fotoaparat.
– Priroda je predivna. Za vrijeme korone, šetao sam šikarama i poljima od Donje Dubrave, preko Kotoribe, kraj Mure do ušća u Legradu… i napravio oko 800 fotografija.
Teme njegovih fotografija, koje je izlagao na izložbama u Prelogu, Donjoj Dubravi i Donjem Mihaljevcu, su priroda, leptiri, cvijeće, labudovi, zalazak sunca i dr.
Napisao je i knjigu, u formi kalendara s fotografijama leptira i citatima
Na svakoj strani njegove knjige „Moj svakodnevni razgovor s Bogom preko leptira“ u izdanju izdavačke kuće Meridijani 2020. godine, nalazi se za svih 365 dana u godini slika leptira uz molitvu iz crkve ili vjeronauka, citat iz Svetog pisma te njegov komentar.
– Tada sam trebao izabrati 365 od mojih tada 10.000 fotografija leptira. Suzio sam izbor na oko 900 leptira te sam uz pomoć fotografkinje Katarine Frančić iz Donje Dubrave odabrao leptire za knjigu – prisjeća se. Knjigu inače možete kupiti u njegovoj župi u Svetoj Mariji.
Nogometni fan
– Igrao sam nogomet i za svećeničku nogometnu reprezentaciju Hrvatske. Bio sam i na utakmici u Francuskoj 1998. godine, kad je Hrvatska bila 3. na svjetskom prvenstvu, i u Londonu kad je pobijedila Englesku, i u Izraelu na utakmici… – priča nam Mirko Pilaj, a u njegovom župnom uredu gledaju nas također biljke, ali i drvene makete crkava…
Izrađuje makete od šibica!
Od šibica je napravio makete zagrebačke katedrale i crkava u Daruvaru, Donje Dubrave i Donjeg Vidovca. S tom tehnikom susreo se još za vrijeme vojske.
– Uvijek si nađem posla, radim stvari koje volim, a i ovo je jedna od njih – kaže.
Nije usamljen
Kako je postao svećenik?
– Bio sam još mali dečec bez pameti, kad sam izjavio svojima „Ja bum bil biškup“, a kako sam iz pobožne obitelji, oni su odlično prihvatili ideju mene kao svećenika. I eto, tako sam i dospio na teologiju i zaredio se. Prvo sam radio u Daruvaru, a zatim u župama Donji Vidovec i Donja Dubrava, a sad sam, eto, u Svetoj Mariji – priča Mirko.
U slobodno vrijeme rado se druži i s mnogobrojnim članovima svoje velike obitelji. Ima brata i petero sestara te 7 nećaka i 10 nećakinja. Posebno je ponosan na nećakinje Luciju i Barbaru Pokrivač, od kojih je prva bila naj volonterka Međimurja, a druga najbolji strijelac u 2. Hrvatskoj ženskoj nogometnoj ligi.
Ljubitelj glazbe
Mirko ima niz ploča i CD-a i glazbenu liniju u svakoj prostoriji župe, pa kad ga dođete posjetiti, okruživat će vas i biljke i glazba. A on će vam reći: „Dobrodošli!“
