Za kvalitetu vode i zdravstvenu ispravnost riba koje završe na nečijim tanjurima u derivacijskom kanalu uz HE Dubrava, gdje se ulijeva kanalizacija, a ima mnogo ribiča, zabrinutost je pokazao Vijećnik Mario Horvat iz SDP-a, na temu čega je postavio i pitanje na sjednici Gradskog vijeća Grada Preloga održanoj jučer, 30. rujna 2021. godine, u Prelogu.

Tom je prigodom vijećnik Mario Horvat pitao gradonačelnika Preloga Ljubomira Kolareka:

– Imam pitanje vezano uz kanalizacijsku mrežu koja se ulijeva u drenažni kanal i paralelna je s ulicom Zrinski. Zanima me koja je razina selekcije te kanalizacijske mreže i koja je biosigurnosna razina za floru i faunu u tom derivacijskom kanalu? Naime, na područje derivacijskog kanala dolaze ribolovci na potočnu ili kalifornijsku pastrvu iz cijele Hrvatske.

– Lokalno stanovništvo je upoznato s tom kanalizacijskom mrežom koja se ulijeva u taj drenažni kanal, ali nitko zapravo ne zna koja je ta razina selekcije i je li ta riba koja se lovi u tom kanalu zapravo i zdrava. Poneki ribolovci dolaze zbog tzv. catch and release (primi i pusti) ribolova, ali većina ribolovaca tu ribu nosi kući, pa me zanima zna li se uistinu koja je razina selekcije te kanalizacije koja se ispušta u drenažni kanal? – pitao je Mario Horvat.

– Međimurske vode i Hrvatske vode redovito kontroliraju izlaz vode koja izlazi u taj kanal. To je strogo kontrolirani kanal. Da je voda tu zagađena, ne bi bilo ni pastrve. Ima puno kontrola i uzoraka iz Bioinstituta i oni su tu vrlo strogi i reći ću vam jedan primjer. Ako se sjećate, ako netko pusti trošeno ulje u Prelogu, ono će otići preko tog kanala u jezero i to će se znati. Tako da se tu voda strogo kontrolira – rekao je Ljubomir Kolarek i dodao da je za čistoću izlazne vode zaslužna i tvrtka Švenda-Tarmann Chemie d.o.o. koja je registrirana i pri Ministarstvu zdravstva za otpadne vode.

Inače, osim ribiča, šetnjom uz kanal susrest ćete i divlje patke i labudove koji u kanalu bezbrižno provode vrijeme.

Radovi na izgradnji nogostupa u Ulici bana Josipa Jelačića u Pribislavcu bliže se kraju. Iako bi završetak sanacije ulice trebao biti sretna vijest za mještane, već u ovoj završnoj fazi naziru se novi problemi na koje su tijekom 3. Sjednice općinskog vijeća upozorili vijećnici Nenad Pintarić i Dragutin Prprović.

Između nogostupa i kolničke trake predviđena je traka zelene površine širine 1.5 metara, no pitanje je kad će se doista predviđene zelene površine „zazelenjeti“.

– Kamioni u vlasništvu različitih tvrtka i poljoprivrednika, i dalje parkiraju na zelene površine koje smo posadili, i taracaju travu koju smo platili! To je naša imovina koju smo svi mi teško zaradili, a koja se ne poštuje! Pa zašto smo onda uopće uređivali? Uz sve to, nije u redu da mještani svake subote slušaju buku kamiona koji nepropisno parkiraju uz cestu. Čini se da ovdje nema nikakvog zakona. Nama komunalni redar čiji je posao na to upozoravati, a koji nije na terenu već sjedi u uredu, ne treba! Toga nema nigdje sem u Pribislavcu! – naglasio je Dragutin Prprović.

Vijećnik Nenad Pintarić osvrnuo se na drugi problem koji muči ulicu bana Josipa Jelačića.

– Zvao me kolega koji me molio da nešto učinimo po pitanju prometa u ulici. Gotovo je sletio s ceste i doživio prometnu nesreću zbog loše regulacije prometa tijekom radova – rekao je Nenad Pintarić.

Razgovarali smo sa stanovnicima spomenute ulice. Njih od svega toga najmanje muče zelene površine. S nama je popričao Ivan Novak iz Pribislavca kojeg smo sreli u šetnji sa svojim psom.

– Pravu osobu ste zastavili! Živim u ovoj ulici. Na tih tristotinjak metara koliko je ulica duga, do prvog zavoja vozači naberu najmanje stotku! Mi nebremo spati, to se sve nuše dok preletiju. Brzine koje se razvijaju su strašne. Policija dođe i stoji tu desetak minuta pa ode i sve je po starom. Vozači jedni druge upozore blinkanjem i sve prođe ko po loju. Ništa se neće poduzeti sve do prve kobne nesreće. Ponekad u automobilima čekamo 5-10 minuta da bismo uopće izašli na ulicu iz dvorišta – ističe Ivan.

Malo dalje srećemo susjede koji večer krate u kratkom razgovoru uz cestu. Stoje uvučeno u svoja dvorišta jer je stajati uz cestu preopasno, govore nam.

– Više sam puta upozoravao da treba postaviti kamere. Ludnica je od Belice do Male Subotice! Policija dođe zaustavljati automobile, no to vozači reše tak kaj si blendaju i nikome ništ. Prije koji tjedan došao je policajac koji se uvukao u sporednu ulicu i mjerio brzinu. Rekao mi je da je 90 posto vozača koji su prošli ulicom u tih sat vremena imalo daleko višu brzinu od propisane. Kad se prestižu, prestižu se na biciklističkoj traci koju redovito gaze! Nitko više ovdje ne vozi bicikl ako ne treba. Usred noći je i bučno, drifta se. Mi smo drugi Zagreb – rekao nam je Stjepan Vugrinec.

S tvrdnjama Stjepana Vugrinca su se složili njegova majka Viktorija Vugrinec i susjed Robert Levačić koji također žive u ulici.

O problemu se očitovao načelnik općine Pribislavec Matija Ladić.

– I sam živim u ulici bana Josipa Jelačića i svjestan sam problema. Održali smo sastanak s predstavnicima ŽUC-a Međimurske županije te su u tijeku pregovori oko postavljanja usporivača na dionicama te iste ceste. Do realizacije tog zahvata, cesta će biti pod pojačanim nadzorom policijskih službenika. Nadam se da će se problem riješiti ili barem svesti na prihvatljivu razinu kako bi naši mještani imali osiguran barem minimum prometne sigurnosti i mir.

U petak je službeno započela još jedna nastavna godina za redovite i izvanredne studente na Međimurskom veleučilištu u Čakovcu, pa je održan uvodni sat za brucoše koji je vodio dekan Međimurskog veleučilišta, doc.dr.sc. Igor Klopotan, poželjevši studentima dobrodošlicu i naglasivši im da s radom i učenjem krenu već danas.

– Čast nam je i zadovoljstvo što se izabrali našu ustanovu za vaše daljnje obrazovanje. Naš cilj je pružiti vam kvalitetan program kroz teorijska i praktična znanja stručnih studija, a vaš je zadatak da školovanje shvatite kao jednu stepenicu više u svom cjeloživotnom obrazovanju i karijeri. Vaša je zadaća da se konstantno nadograđujete kako biste bili spremni za nastavak školovanja ili za zaposlenje. Siguran sam da ćete po završetku svog studiranja, uz trud i angažman kroz nastavu, a prije svega svjesni važnosti obrazovanja, biti pripremljeni za tržište rada – poručio je dekan Klopotan i dodao kako ustrojstvo Veleučilišta nastoji ispuniti očekivanja studenata na što kvalitetniji način.

Unatoč aktualnoj pandemiji, nastava, vježbe, ispiti i konzultacije održavati će se kontaktno uz poštivanje epidemioloških mjera. U slučaju bilo kakvih pitanja ili problema na raspolaganju su tutori kojima se studenti mogu obratiti u procesu studiranja s ciljem olakšavanja savladavanja studentskih obaveza, a pristup informacijama omogućen je putem službene web stranice Veleučilišta www.mev.hr.

Kada pričamo o velikim ljudima, pričamo o Kristini Zorčec (35) iz Ivanovca, stručnoj terapeutkinji Kluba liječenih alkoholičara „dr. Mato Golubić“ Čakovec koja grupne sastanke članova vodi već 14 godina. U KLA Čakovec prvi puta je došla s 21 godinom kao mlada studentica socijalnog rada.

– Od trećeg razreda srednje škole znala sam da želim biti socijalna radnica. Na fakultetu smo imali praksu, no ja sam u to vrijeme željela znati tko je socijalni radnik iz prve ruke. Moja se obitelj privatno znala s dugogodišnjim terapeutom i socijalnim radnikom Josipom Lehkecom koji je vodio klub, a koji se taman u to vrijeme umirovio. Prvih par puta došla sam tek ogledno, no nešto me vuklo da dolazim sve češće. Danas vjerujem za to zaslužan moj prvi posjet klubu kada me preplavila bujica ljubavi i prihvaćanja koje sam dobila od tadašnjih članova kluba. Postala sam jedna od njih, dio njihove male obitelji, a uskoro i voditeljica kluba. U to su se vrijeme klupski sastanci održavali samo subotom pa sam tako 10 godina svake subote često umjesto druženja s kolegama odlazila u klub. Danas znam da je to bio ispavan izbor. Živim za svoju profesiju. Ona je meni najljepše zanimanje na svijetu- ističe Kristina.

Gore je piti nego ubiti

Put od ovisnosti do stabilne apstinencije dug je proces kroz koji alkoholičari trebaju pomoć stručnjaka, obitelji i zajednice čija podrška i empatija često izostaje.
– Oko alkoholičara postoji velika stigma, a moja je misija destigmatizacija tih ljudi. Danas je gore reći ˈJa sam liječeni alkoholičarˈ, nego skriviti tešku nesreću u alkoholiziranom stanju. To će se već oprostiti, ali ne i iskreno priznanje ˈImam problem s alkoholom.ˈ Mnogi članovi kluba naišli su na zatvorena vrata, pretrpjeli velike gubitke i izoliranost zajednice u trenutku kad su se priključili liječenju. Mnogo sam puta svjedočila i situaciji nekog od članova koji su izgubili 90 posto svojih prijatelja. Mnogo se toga gubi, a treba vremena da pojedinac shvati koji su benefite liječenja od ovisnosti. Tek tada članovi procvjetaju.

Film vs. realnost

Čuvena rečenicu ˈJa sam alkoholičarˈ kojom novi članovi započinju proces filmska je scena, no ne i stvarnost. Većina članova KLA isprva ne prihvaća svoje stanje.
– Velika većina ovisnika dugi niz godina negira svoju ovisnost. Osjećaju se prisiljenima i stjeranima u kut. S njima treba mnogo rada, a kasnije ih klub ˈuzmeˈ pod svoje. Imamo jednog člana koji je tek nakon 10 godina apstinencije priznao ˈOvdje sam jer sam imao problema.ˈ Nitko od njih ne dolazi deklarirajući se kao alkoholičar. To izreći nešto je najintimnije i najiskrenije što čovjek može učiniti. Za takvo ogoljenje treba vremena.

Predrasude

Slika alkoholičara koju velika većina ljudi ima samo je predrasuda.
– Radim u Obiteljskom centru Čakovec i često se susrećem s ljudima kojima savjetujem da dođu u klub kako bi riješili svoj problem. Kod većine to izaziva negativnu i burnu reakciju. Za njih je alkoholičar sinonim za čovjeka s dna društva, propalicu, beskućnika, nezaposlenu osobu bez obitelji. To je najveća zabluda. K nama dolaze pojedinci koji imaju posao, obitelj, kuću, pa čak i vikendice na moru, kompletne osobe kojima zbog niza razloga u jednom periodu života pojavio dogodio problem s alkoholom. To su ljudi koji traže da ih se izvede na pravi put i izbavi iz ralja alkoholizma, no to ne znači da će svi oni i uspjeti. Recidivi su ovdje redovita stvar.

Zatvor

Među članovima kluba nalaze se i oni koji apstiniraju dugi niz godina, a sastanci se ne održavaju samo u službenim prostorijama kluba.
– KLA nije zatvor. Često idemo na druženja i izlete, no postoji jedno pravilo. Dolazak u klub se ne preskače! Preskakanjem sastanaka gubi se kontinuitet koji vam iz tjedna u tjedna daje snage i podrške da izdržite apstinenciju. Imamo članove koji apstiniraju već dvadeset, četrdeset godina. Iako više nisu ovisnici, oni su novim članovima kluba podrška i svjedočanstvo da se može prevaliti taj period. Oni su naše dobre vile koji dolaze ne zbog sebe, već zbog drugih.

Majčinstvo

Uz sve obaveze koje ima, Kristina je i majka.
– Trenutno sam na porodiljnom kod kuće u Ivanovcu. Prije samo mjesec dana rodila se moja kćer Hana, no i u visokom stupnju trudnoće pohađala sam sastanke. Namjeravam se što prije vratiti u KLA, a u tome imam podršku svog supruga Antuna i sina Filipa (6). Vjerujem da mogu odvojiti jedan sat u tjednu za moju drugu obitelj koja me treba. I oni su moja „djeca.“ Kad netko izdrži godinu dana bez alkohola, to je kao da slavi prvu godinu svoj novog života. Teško mi je ne biti ponosna i reći si: „To je moj učenik.“ To me tjera da učim, istražujem i budem tu za njih i dalje, rekla je za kraj Kristina.

U srijedu, 29. rujna 2021. godine, u sklopu obilježavanja Dana policije, u Uredu predsjednika Republike Hrvatske upriličen je tradicionalni prijem povodom dodjele odlikovanja i uručenja priznanja aktivnim i umirovljenim djelatnicama i djelatnicima Ministarstva unutarnjih poslova.   
         
Ove godine 136 djelatnica i djelatnika Ministarstva unutarnjih poslova primila su od Predsjednika Republike Hrvatske Spomenicu domovinske zahvalnosti za časnu i uzornu službu, na čemu im je uvodno čestitao ministar Božinović zahvalivši pritom Predsjedniku RH na, kako je rekao, pozivu svih ovih ljudi, a pogotovo onih koji su sudjelovali od prvog dana u obrani Hrvatske.
„U proteklih godinu dana hrvatska policija odradila je velik posao na zaštiti javnog reda i mira u Republici Hrvatskoj, na zaštiti državne granice, u potpori Stožeru civilne zaštite. Svi možemo biti vrlo zadovoljni rezultatima koje policija postiže, pogotovo i na međunarodnom planu, jer i jučerašnja američka odluka o izuzeću Hrvatske od viza je zapravo dobrim dijelom posao koji je odradila hrvatska policija“, naglasio je ministar Božinović.

Ispred Policijske uprave međimurske visokim državnim odličjem odlikovano je troje policijski službenik  i državna službenica, koji su se istaknuli svojom časnom i uzornom službom. Odlikovani su Marija Lastavec, upravna referentica u Policijskoj postaji Prelog, Ivica Jurak, zapovjednik Interventne jedinice policije Policijske uprave međimurske i Drago Marčec, kriminalisitički tehničar Odjseka kriminalstičke policije u Službi kriminalisitčke policije.

Na prijemu kod predsjednika RH uz odlikovane bio je i načelnik Policijske uprave međimurske, Ivan Sokač. Tom prilikom čestitao im je za počast neprekidnoj službi uz poruku da budu uzor i poticaj novim naraštajima policajaca te da na njih prenesu svoj primjer profesionalizma i domoljublja.

Privremenom zamjenicom načelnika Općine Vratišinec, Mihaela Grbavca, imenovana je Štefanija Jambrošić iz Gornjeg Kraljevca.

Privremeni zamjenik zamijenit će načelnika ako za vrijeme trajanja mandata nastupe okolnosti zbog kojih je načelnik onemogućen obavljati svoju dužnost, prilikom odsutnosti ili drugih razloga spriječenosti.

Štefanija nije jedina žena iz G. Kraljevca u Općini. Predsjednica Općinskog vijeća Općine Vratišinec Milena Granatir, također iz Gornjeg Kraljevca.