Palestina je dio naselja Gornji Zebanec, a naziv je dobila po siromaštvu stanovništva i čestim bitkama među skupinama mladića i ja nisam htio biti i ostati u takvom okruženju, kaže Ivica Sklepić koji proslavio svoj 77. rođendan i nama ispričao priču istinitu, intimnu i čovječnu.

Kao i mnogo Hrvata, Hrvatica, Međimuraca i Međimurki i Sklepićevi su namjesto na par godina rodnu grudu tuđinskom zamijenili na puni radni vijek do mirovine. Mnogi su u tuđini, radeći uglavnom težačke poslove ostavili zdravlje. Srećom, Sklepićevi su dobrog zdravlja, tjelesnog i duševnoga. – Do svoje 21. godine živio sam u Gornjem Zebancu u dijelu naselja koje su ljudi nazvali Palestina jer je većina ljudi živjelo u siromaštvu i neimaštini, ali i u čestim bitkama s količima (kolcima iz vinograda) i lancima od bicikla među skupinama mladića. Kao u Palestini na Bliskom istoku koja je bila u stalnim borbama za svoju nezavisnost. Ja sam razmišljao kako izaći iz tog pakla i kada sam se oženio s Marijom Meglić iz Zasadbrega, jednako tako siromašnom kao i ja, odlučili smo otići na privremeni rad u Njemačku. Međutim, nismo uspjeli otići u Njemačku onda Zapadnu, nego smo došli i ostali u gradiću Bad Voslau u Austriji, rekao nam je nakon prve ispijene čaše njegovog domaćeg vina. – Rekli smo si, idemo na par godina da si zaslužimo (zaradimo) za kućicu svoju i onda se nakon nekoliko godina vratimo u Hrvatsku. Ali nije sudbina tako htjela te smo ostali u Bad Voslau punih 55 godina kamo i sada kada smo u Hrvatskoj često se vraćamo na kratko, jer tamo su nam djeca i unuci, u priču se uvela Marija koja je njegova svijetla i topla sjena svih ovih godina. – Deset godina nismo mogli imati dijete ili djecu i već smo pomišljali na posvojenje, kad se otvorilo i dobili smo lijepu i zdravu djevojčicu, a potom i drugu te smo promijenili planove koji su rezultirali našim dužim stankom u Austriji gdje se obitelj proširila na dva zeta i četvero unučadi, dodala je priči supruga, mama i baka Marica sada.

Od kućice male mi stvorismo dvore, gdje lijepe zebanske sviću zore

Veliko je siromaštvo bilo u mojoj obitelji, a imati vlastiti dom ili kuću stalno mi je bilo na pameti, jer toga u Palestini nisam imao i pitanje bih li je ikada imao, da nisam susreo svoju Maricu. Bili smo doma tako siromašni da smo po šumama lovili vjeverice, zečeve, lisice i lasice te s njih skidali kožu, te je prodali kako bi imali koji dinar za životne potrebe. Gljive i jaja ptica koje smo skupljali ili krali životinjama često su nam bili jedina hrana u danu, kao i voće koje smo pobrali po tuđim voćnjacima. Evo, trnci mi prolaze kada se toga sjetim. Sada sam sretan, presretan što moja djeca žive puno bolje, ali i mi s njima i ovdje u Hrvatskoj i u Austriji. Austrija nam je jako puno pomogla, jer smo oboje bili bez škole i zanata, a poslodavci i poslovođe su nam dali priliku te smo postali vrsni radnici u tekstilnoj firmi. Upornim radom postao sam majstor za održavanje strojeva, a supruga majstorica u stvaranju štofova (tkanina). Posao sam završio kao borer majster, to je rad na specijalnim borerima ili bušilicama. Ne mogu vam reči koliko smo oboje sretni i Bogu zahvalni što je za nas imao strpljenje i snagu nam dao da smo od siromašnih seljaka, jer supruga je iz rudarske obitelji i nije imala obila u mladosti, postali prvo dobri ljudi i roditelji, ali i rado viđeni u mnogim društvima i u tvornici jako cijenjeni. Nikada ne idem u Palestinu, jer uistinu ona je bila pakao za mene. Sretan sam i zato što je sada u Palestini kvalitetan život i radostan što općinski načelnik Ervin Vićević brine o tom naselju, prvenstveno za kvalitetniju cestu i rasvjetu, naglasio je Ivica. I tu smo stali te krenuli na žganicu, jer Ivica je vrstan stvaratelj međimurske žganice i već sada se raduje 4. festivalu Međimurske žganice 29. lipnja iduće godine u Domu kulture u Selnici.

Ova priča ili ispovijest pokazuje koliko vlastita kuća znači našem čovjeku i stoga je bolno što je hrvatske vlasti nazivaju nekretninom, a ona običnom i radnom čovjeku znači i ljubav. Ovdje je ljubav prema vlastitoj kući ili hiži, prema domu i domovini i najviše prema obitelji jasno pokazala svoju moć, ljepotu i blagodat. Sklepićev životni put je pokazatelj kako i iz siromaštva možeš postati i materijalno bogatiji. Duhovno su bogati bili i na početku svoje veze 1966. godine kada su sklopili brak. Želimo im i dalje lijep i sretan život jer to zaslužuju. A moguće Vičević od Palestine napravi Dubai do njihove 60. godišnjice braka. Ima u podnožju Palestine zebanske izvora nafte i termalne vode.  

U Slavonskom Brodu, 6. studenog 2021. godine održano je prvenstvo Hrvatske za mlađe uzraste u katama. Karate centar Šenkovec na ovom natjecanju predstavljali su: David Faić, Ozren Grgić, Lara Jurčević, Erika Grabrovac, Ena Rajković, Domagoj Miličević, Ana Bađun, Lorena Mihalković i Bella Mikulić..

Od natjecatelja prve su nastupile ekipe mlađih kadetkinja. Klub je jedini imao prijavljene dvije ekipe od ukupno 8 prijavljenih. Nakon uspješnih kvalifikacijskih mečeva i pobjeda obje ekipe našeg kluba našle su se u finalu. Debitantski nastup i odlična izvedba kate Goju shiho sho donijeli su prvi, toliko željeni naslov državnih prvakinja Loreni Mihalković , Belli Mikulić i Ani Bađun. Iako su  kao ekipa zajedno samo dva mjeseca, naporni  i česti treninzi kao i zalaganje doveli su izvedbe do nivoa koji je za ostatak konkurencije bio nedostižan.  Drugoj ekipi u sastavu: Lara Jurčević, Erika Grabrovac i Ena Rajković nedostajalo je malo sigurnosti u izvedbi kate Goju shiho dai  i zasluženo osvajaju titulu viceprvakinja u ekipnoj konkurenciji.

 David Faić u kategoriji dječaci  11 godina otvara natjecanje s dvije uvjerljive pobjede. U polufinalu ga čeka stari poznanik Grga Matković iz Zagreba od  kojeg David nažalost gubi kao i prošle godine. U repasažnom meču za medalju David izvedbom kate Bassai dai s 4 : 1 pobjeđuje i osvaja svoju  treću uzastopnu broncu  na državnom natjecanju.

U kategoriji dječaka 12 godina  nastupio je Ozren Grgić . Sigurnim izvedbama kata Bassai dai i Goju shiho sho ulazi u finale gdje vrlo dominantno pobjeđuje. Tri nastupa, tri pobjede maksimalnim rezultatom 5 : 0 i Ozren osvaja drugi uzastopni  naslov državnog prvaka.

U konkurenciji djevojčica 13 godina debitantski  nastup Lare Jurčević donio nam je još jedno treće mjesto. Sigurne izvedbe, poraz od finalistice i dvije pobjede s maksimalnih 5 : 0 u repasažnim mečevima i Lara osvaja svoju prvu medalju na državnom  natjecanju.

Nažalost, usprkos odličnim izvedbama Domagoj Miličević,  Ana Bađun i Erika Grabrovac izgubili su mečeve za treće mjesto.

Trener Tihomir Grgić: „…presretan sam  s najuspješnijim našim nastupom u ovim kategorijama od osnutka kluba! Pet medalja, dvije titule državnih prvaka  nemaju ni mnogo veći, jači i brojniji klubovi od nas. Danas su natjecatelji nagrađeni medaljama za sva odricanja, trud i naporan rad na treninzima. Članovi koji nisu uspjeli osvojiti medalju, a bili su tako blizu znaju da medalje osvajaju samo oni najuporniji i da će do toga prije ili kasnije doći. Čestitke svima od srca. !!!

U 433. emisiji „Školska liga“ Sportske televizije napravljen je prilog o Općini Donji Kraljevec i Košarkaškom klubu Donji Kraljevec, koji već 50 godina puno ulaže u rad s mladim talentima.

Emisija na početku ukratko predstavlja Općinu Donji Kraljevec, poznatu po Centru dr. Rudolfa Steinera i KK Donji Kraljevec, zatim slijede izjave načelnika te općine, Miljenka Horvata, koji govori o općini i njezinim sportskim uspjesima, nakon čega slijede i razgovori s trenerima KK Donji Mihaljevec.

KK Donji Kraljevec je tijekom svojeg postojanja osvojio mnogo značajnih nagrada. Među ostalim, 2017. i 2018. godine osvojio je dva kadetska naslova prvaka lige koja uključuje klubove Međimurja i Varaždinske županije, te jedan juniorski u istom tom okviru natjecanja, osvojen 2019. godine.

– Što se tiče samog početka košarke u Donjem Kraljevcu, sve je krenulo već sada davne 1970. godine, kada je sportski zanesenjak, koji je više-manje zaslužan za sav sport u Donjem Kraljevcu, gospodin Vilko Šercer, napravio košarkaško igralište uz samu školsku zgradu OŠ Donji Kraljevec. On je postavio koševe na zemljanoj podlozi, a teren se zvao Grbavica – rekao je predsjednik i trener KK Donji Kraljevec Mihael Ružić u prilogu.

Istaknuo je i kako je klub 1970-e proveo u afirmiranju košarke na našem području dok već 1980-ih imaju prve rezultate, gdje su osvajali prvenstva Međimurja, krenuli s igrama juniorke kategorije te imali dva igrača koja su završila u Zagorje Tehnobetonu, koji je u to vrijeme bio vrlo jak klub na tom području, do 1990-ih i 2000. godine, gdje stvarno dolazi do afirmacije košarke na tom području.

– Pod vodstvom klupskih trenera Mihaela Ružića, Dine Lepena i Davida Ivanovića ostvarena su i dva povijesna uspjeha školske košarke OŠ Donji Kraljevec, koja se sa svojih stotinjak učenika u 4 godine čak dva puta plasirala na državno prvenstvo, jednom osvojivši 5. mjesto u državi.

Vrijedno je istaknuti da je klub kao priznanje za kvalitetan i kontinuiran rad u slavljeničkoj godini tj. 50-oj obljetnici dobio nagradu“ Franjo Punčec“ koju dodjeljuje Zajednica sportskih udruga i saveza Međimurske županije. Prvih 50 godina kluba je prošlo i u klubu se izmijenilo nebrojeno mnogo entuzijasta, sportskih zaljubljenika, mladih, djece, i svi oni imaju lijepe uspomene koje će zauvijek pamtiti – istaknuto je u prilogu. Pogledajte!