Martinje u gradu rudara ove će se godine ponovo održati, ovaj put u suradnji s gradom Lentijem. Grad Mursko Središće i Grad Lenti partneri su na projektu prekogranične suradnje Cross Cultural Tool Kit kroz koji je cilj upravo razmijeniti tradiciju i kulturu naših geografski vrlo bliskih gradova. Tradicionalna manifestacija održat će se u gradskom parku, a posjetitelji će moći uživati u krštenju mošta, vrhunskim međimurskim vinima, pečenim kobasicama, kestenima, domaćim kolačima i svim ostalim specijalitetima koji se uživaju u Murskom Središću i Lentiju.

Osim toga, čitav će program biti obogaćen kulturnih manifestacijama, pa će gledatelji moći uživati u tradicionalnim mađarskim plesovima Kerka Tánza iz Lentija, u pratnji glazbenog sastava koji svira tradicionalnu mađarsku glazbu. Ostatak večeri za dobru atmosferu biti zaduženi tamburaši. Manifestacija će se održati uz pridržavanje svih propisanih mjera i preporuka.

U nedjelju, 24. listopada 2021. godine u 15 sati u vjeronaučnoj dvorani na župnom dvoranu u Svetoj Mariji održat će se predavanje pod nazivom „Ljekovitim biljem do zdravlja” u organizaciji humanitarne udruge Zraka sunca iz Donje Voće i agronomkinje te stručnjakinje za biodinamičku proizvodnju iz Svete Marije Natalije Peter-Hunjadi.

Predavači su Natalija Peter-Hunjadi i Rudolf Gregur, voditelj udruge Zraka sunca i ujedno veliki zastupnik korisnosti ljekovitog i ostalog bilja kroz tradiciju čovjeka.

Posjetiteljima će biti prezentirano učenje Sv. Hildegard i Marije Treben, a organizatori napominju da zainteresirani kod dolaska pripreme pitanja za 1-3 zdravstvene tegobe koje imaju, kako bi odmah mogli dobiti savjet. Nakon predavanja bit će moguće nabaviti ljekovite čajeve, masti i tinkture.

Sv. Hildegard von Bingen  bila je njemačka benediktinka, crkvena naučiteljica, vizionarka, književnica i glazbena skladateljica iz 12. stoljeća. Autorica je i medicinskih djela „O prirodi“ i „Uzroci i liječenje“. O njoj je snimljen i biografski film.

Maria Treben (1907. – 1991.) poznata je austrijska pionirka u liječenju ljekovitim biljem. Njezina knjiga „Zdravlje iz Božje ljekarne“, danas poznata kao biblija alternativne medicine, prvi put je objavljena 1980. godine, a dosad je prodana u više od 10 milijuna primjeraka diljem svijeta i prevedena na 24 jezika.

– Za opstanak u svim uvjetima bitno je imati izvor dobrih energija, kroz prirodu, i u njemu vrijednog i vedrog čovjeka. Puni ljubavi i optimizma stvaramo lijepo i ugodno okruženje i da nitko u našoj blizini nije zanemaren, da ne pati. Naši uzori su nam oslonac u trenucima koji su izvan misaonih i realno stečenih iskustava. U njihovo vrijeme imali su vrlo mnogo prepreka, a danas se s njima diče, tek kad su se u nama otvorile duhovne energije protoka.

Zato Sv. Hildegard von Bingen, jaka i hrabra žena, te Maria Treben iz Tirola, zasluženo imaju svoje biste i duhovni mir u našem edukativno-memorijalnom vrtu poznatih travara i iscjelitelja. To je mjesto savršenih energija u Voću, a za tu ljepotu i radost, s ljubavlju se brinu članice i članovi eko-etno humanitarne udruge Zraka Sunca Donja Voća. Stoga bi ovo kratko predavanje posvetili ovim hrabrim učiteljicama i vizionarkama, koje su nam sačuvale puteve zdravlja za ova nova vremena – rekao nam je predavač i predsjednik udruge Zraka sunca Rudolf Gregur.

Kako bi podsjetili sve bivše živuće gimnazijalce Čakovca, one koji su je pohađali nekada u Starome gradu i one koji danas pohode, kako je zovu Ljubičasta ljepotica, u Gimnaziji Josipa Slavenskog Čakovec su jučer na FB stranicama škole napisali:“Iako bi se u našoj Ljubičastici našlo živosti, energije, ideja, mudrosti i smijeha kao u vedre tinejdžerke, s uzbuđenjem i ponosom ulazimo u velikih 60 godina od osnutka Gimnazije Josipa Slavenskog Čakovec.

U silnoj želji da našoj najdražoj, najljepšoj i najboljoj školici poklonimo nešto originalno i neponovljivo, uz podršku svih njezinih „najbližih“, od osnivača do učenika, roditelja i zaposlenika, užurbano pripremamo projektnu dokumentaciju kojom našoj šezdesetogodišnjakinji planiramo podariti prošireni volumen kakav dama u godinama i zaslužuje. Dodatne učionice, prostor za učenike, kabineti za prirodoslovlje i sportska dvorana s vremenom su postali standard koji težimo osigurati kako bismo svojim učenicima stvorili uvjete na razini rezultata koje postižu. Uz naklonjenost objektivnih okolnosti, zazivajući boginje građevinarstva i arhitekture, vjerujemo da će ova želja u rođendanskoj godini iz papirnatog oblika početi prerastati i u onaj stvarni, iz opeke, stakla i željeza. Sretno ti, draga naša Ljubičastice, na tom putu, trebamo te još veću i ljepšu!

A kada i kako je počelo. Listajući njenu prošlost doznanjemo kako je 1961. donijeta je odluka o osnivanju Gimnazije u Čakovcu, prve obrazovne institucije takvog tipa u Međimurju.Učenici 2. i 3. razreda postojeće čakovečke Učiteljske škole postali su gimnazijalci i radili su po adaptiranom programu Gimnazije, a četvrtim razredima dana je mogućnost da završe kao gimnazijalci ili kao učitelji. Samo 1. razredi su upisani kao “čisti” gimnazijalci.

Kao što smo prije spomenuli, Gimnazija je bila smještena u jednom dijelu Staroga grada gdje je do tada djelovala Ekonomska škola koja je preselila u novu zgradu. U Starom gradu nije bilo nikakve adaptacije prostora već su samo nabavljena nastavna sredstva. Gimnazija je imala 18 odjeljenja.

Počinju se praviti planovi za gradnju nove škole. U radnim organizacijama Međimurja održani su masovni sastanci sindikalnih podružnica na kojima su se donosile odluke o načinu prikupljanja sredstava za gradnju. Na taj način prikupljene su dvije trećine sredstava.Na opće zadovoljstvo učenika, profesora i žitelja Međimurja nova je zgrada otvorena 3. kolovoza 1967. godine. Prilikom otvorenja Gimnazije upriličen je zbor građana na kojem su bili prisutni predstavnici Republike i Općine Čakovec. Simboličnim presijecanjem vrpce, novu zgradu otvorio je i na korištenje predao prvoborac i narodni heroj iz Međimurja Karlo Mrazović Gašpar. Pored njega, na prigodnoj svečanosti govorili su Ignac Bel, tadašnji predsjednik SO Čakovec i Vladimir Pavlović, direktor Gimnazije. U proteklom vremenu Gimnazija je rasla, razvijala se, modernizirala i napredovala u svakom pogledu…

U Gimnaziji je tada bilo 29 profesora. Te iste godine pristupilo se gradnji sportskih terena. Radove su izvodili učenici za vrijeme proizvodne prakse. Neki i danas, i ako u godinama rado šečući dolaze na sportske terene prisjećajući se, tada fizičkog odgoja, se drvenih „tački“ lopata, motika i grablja koje su bili sastavnica nastave. I nije im bilo teško jer su znali da i te „kupe“ zemlje „šudra“ i „leša“ moraju razvoziti oni te ih poravantati pod budnim okom svojih profesroa Franje Flajšera i Josipa Nedeljka.

Teškoće koje su pratile Gimnaziju bile su nedostatak knjižnog fonda i dvorane za1967. Na opće zadovoljstvo učenika, profesora i žitelja Međimurja otvorena je nova školska zgrada. U Gimnaziji je tada bilo 29 profesora. Te iste godine pristupilo se gradnji sportskih terena. Radove su izvodili učenici za vrijeme proizvodne prakse. Teškoće koje su pratile Gimnaziju bile su nedostatak knjižnog fonda i dvorane za tjelesni (fizički)odgoj. Velika pažnja posvećivala se slobodnim aktivnostima.

Povijest bilježi kako se 1977. Gimnazija zajedno s Ekonomskom i trgovačkom školom formira u Srednjoškolski centar da bi se ponovno osamostalila 1991. godine. Bilježi i jedan važan podatak kada škola dobiva i ime. Ljubičasta ljepotica danas ponosna stoji, a ponosnijom biva kada u nju dolaze njeni polaznici od prije nekoliko desetljeća. Tko smo prije 14 dana zabilježili jedan razred koji je iz zagrade, doduše nije bila Ljubičasta, s diplomom maturanata izašao prije pola stoljeća. Dojmovi i impresije kada su vidjeli ljepoticu izvana bili su nemjerljivi. Nemjerljivo je bilo još mnogo toga. Vjerujemo da u trenutku slavlja nitko nije pomislio na godine koje će obilježiti ustanova koja im je odredila život…