Danas u evanđelju bogati mladić pita Isusa: Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni? (Mk 10, 17). Očito je da je taj bogati mladić imao svega, ali ipak nije bio sretan. Srce mu je žudilo za nečim višim. Vjerojatno je promatrao Isusa i silno ga je privukao on i njegov stil života, njegov mir, sigurnost u nastupima, jasnoća i mudrost u govorima. Vjeruje da bi mu Isus mogao pomoći da i on u svome životu nešto takvo postigne.
Ima i danas mnogo mladih ljudi koji imaju svega u izobilju, ali nisu zato sretniji. I danas su mnogi mladi ljudi gladni sreće, punine života. Tragaju za pravim, istinskim životom, na sve strane. Najčešće misle da će ga naći u različitim jeftinim i brzim užitcima, u zabavama i razonodama, a neki čak i u porocima. A sve to čine da bi našli mrvu istinske sreće i ostvarili puninu života. No, to je put sasvim suprotan putu sreće.
U čovjeku zapravo postoji iskonska težnja za savršenom ljubavlju, koju je Stvoritelj usadio u svakog čovjeka. I odatle proizlazi duboka sigurnost da mora postojati način kako će čovjek postići svoj cilj. Tako je to osjetio ovaj mladić iz Evanđelja, tako to osjeća svatko od nas, i mlad i star. Iskustvo nam pokazuje da bogatstvo, standard, novac, položaj, karijera, publicitet i tome slično ne mogu nikako u čovjeku utažiti žeđ za pravim životom.
Samo Isus to može! Samo On to može jer On jest ta sreća. To osjećaju svi oni koji su odlučno u životu krenuli za njim, to osjeća i onaj mladić koji zaustavlja Isusa i postavlja pitanje Isusu: što mi je činiti da baštinim život vječni? Isus mu daje odgovor. Prvo i najvažnije jest poštivati zapovjedi Božje. Jer Bog je u narav svakog čovjeka usadio moralni zakon.
To su pravila života koja je postavio sam Bog. I nije Bog svoje zapovjedi dao zato da bi zarobio čovjeka, da bi mu oduzeo slobodu, iako to ljudima ponekad tako izgleda. Bog je dao čovjeku zapovijedi da bi čovjek živio i da bi sačuvao svoj život od samouništenja, od potpunog promašaja smisla života, da bi po njima pronašao put do sreće.
Kako je divan bio onaj mladić. Rekao je Isusu: Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti (Mk 10, 20). Ali uza sve to mladić nije bio zadovoljan. Imao je svega, bio je bogat. Čuvao je vjerno i ustrajno Božje zapovjedi.
No nešto mu najvažnije nedostaje, ono što je bitno za potpunu sreću, za potpuni smisao života. Riječ je o osobi Isusa Krista, o životnom opredjeljenju. Isus se nudi čovjeku, ali od njega traži potpuno povjerenje, potpuno opredjeljenje. I jedino onda kada čovjek krene za Isusom, ispunja ga Bog potpunim mirom, srećom, smislom života. Zato je Isus jedini naš put do cilja, do smisla. Ali jedno je važno: Isus traži spremnost žrtvovati sve, odreći se svega, da on bude prvi, iznad svega, u svemu. Tko nije na takav način spreman krenuti za Isusom, neće nikada osjetiti puninu života, neće nikada osjetiti sreću svoga vjerskog opredjeljenja u susretu sa živim Bogom.
Čuli smo kako je mladić otišao žalostan. Bilo mu je teško odreći se imetka. Želio je biti savršen, ali samo pod uvjetom da se ne mora toga odreći. I mi čeznemo za životom, za srećom, za standardom, za bogatstvom, za novcem, za slobodom. I sve to u želji za punim životom. Teško nam se odreći mnogih vremenitih stvari. A pred nama stoji osoba Isusa Krista. On za sebe kaže: Ja sam Put, Istina i Život (Iv 14, 6). Na nama je hoćemo li se potpuno i definitivno opredijeliti za sreću.
Propovijeda: fra Tomislav Božiček