OKREĆEM NOVU STRANICU U UPRAVLJANJU GRADOM, ČAKOVEC ĆE BITI BOLJI, EFIKASNIJI I TRANSPARENTNIJI!

Kako ste? Zdravlje? Jeste li se cijepili protiv koronavirusa?

-Odlično, hvala na pitanju. Zdrava sam i dok je tako sve se može. Da, cijepila sam se i to je bio moj izbor. Vjerujem u znanost kao i da je upravo to ispravan put da se u konačnici vratimo u potpunosti našem starom načinu života kojeg svi toliko želimo. Smatram da bolest nije bezazlena, od nje je dosad preminulo preko 200 Međimuraca, svi oni bili su nečiji roditelji, djeca, rođaci ili prijatelji. No, jednako tako, povijest nas je učila kako prisila nikad nije donijela ništa dobra osim otpora… Vrijeme će nam brzo pokazati sve.

Znači spremni ste nastaviti odgovorno raditi posao čakovečke gradonačelnice? Koliko je kod toga važna i potpora obitelji?

-Kada sam odlučila krenuti u kandidaturu za gradonačelnicu pretpostavljala sam što me čeka i znala sam kako se u kompletnom vođenju, upravljanju gradom mora okrenuti novi list. Za svaku životnu odluku koju sam donijela, konzultirala sam se s obitelji. Bez njihove podrške ne bih se odlučila za kandidaturu. Držim do svoje obitelji i njihovog mišljenja te mi je ta podrška najvažnija u životu. Na svakom radnom mjestu dosad nastojala sam raditi odgovorno i predano, a tako ću i upravljati gradom.

Nakon podužeg perioda koji je iza nas te jednog specifičnog stila upravljanja svjesna sam kako ću samo svojim primjerom moći pokrenuti nužne promjene. Uz apsolutnu odgovornost, dijalog, empatiju i  pristupačnost kao gradonačelnica ću morati zajedno s mojim timom ljudi raditi i na povratku povjerenja i jedni u druge, ali i građana u samu gradsku upravu. A sve to, bez potpore moje obitelji, supruga i djece je jednostavno nemoguće. Na kraju dana oni su bili i ostali izvor moje snage da slijedeći dan odradim još bolje nego prethodni.

Spominjete svoj tim ljudi. Jeste li već odredili najbliže suradnike?

-Svi koji me poznaju malo bolje znaju da sam uvijek bila timski igrač. Volim timski rad i svjesna sam kako ne mogu znati sve najbolje. Brojke, izračuni, kalkulacije to je moje područje djelovanja i tu se osjećam kao doma. Brzo učim i to je istina, ali nitko nikada u ničemu nije uspio sam. Posebno ne u ovakvom poslu i ovakvim okolnostima u kojima se trenutno nalazim. Naime, za razliku od moga prethodnika, ja nemam 2 zamjenika na punom radnom vremenu, imam zamjenicu koja je volonterka i čiji je primarni posao u Županijskoj bolnici Čakovec te sam svjesna što od nje mogu očekivati. A obim posla je ostao isti, pa mogu reći da se i povećao. Tako da naravno, okupljam svoj tim, intenzivno radim na tome. Stava sam kako svaka gradonačelnica ili gradonačelnik, svaki čelnik lokalne ili regionalne samouprave treba imati pravo na svoj tim ljudi, osoba od povjerenja. Samo s jednom razlikom, taj tim je sa mnom došao, sa mnom bi trebao i otići. Jednostavno… Trenutno je zakonska regulativa takva kakva je…

Ipak u tijeku su neki natječaji, je li završio izbor rukovoditelja pojedinih odjela? Neki natječaji (odnosi s javnošću) su poništeni?

-Natječaji su dio trenutne zakonske regulative i s obzirom na kompletnu promjenu koja je provedena novom sistematizacijom gradske uprave nije bilo puno izbora. Natječaji su se morali provesti i još su u tijeku. Oko natječaja koji je poništen se podigla nekakva prašina i upravo da se u niti jednom dijelu ne bi danas sutra vukli repovi isti sam dala odmah poništiti. Ponavljam, mjestu “uhljebljivanja“ nema, ali isto tako od svih trenutno zaposlenih ću uvijek tražiti maksimum. Ništa više i ništa manje.

Tko će dobiti otkaz ili biti premješten na drugo radno mjesto, a tko dobiti priliku da se iskaže?

-Priliku da rade svoj posao su dobili svi. Pa zar to nije i smisao posla? Radiš ne samo da prođe vrijeme, nego i da se iskažeš, odradiš sve zadatke, pokažeš da možda možeš i više pa da time napreduješ. Ja tako gledam na to i to ću očekivati od svakog od njih, pojedinačno. Želim raditi na povećanju produktivnosti, povezivanju, na podizanju zajedničkog duha, a ne na potpirivanju straha, podjeli i destrukciji. Prijetnja otkazima je destrukcija iako vjerujem da će oni koji se ne budu mogli snaći u novom načinu rada i organizacije sami zatražiti izlaz.

Većina zaposlenika u tim tvrtkama, kao i u gradskoj upravi, došli su “po SDP-ovoj liniji”. Vi ste članica HNS-a. Smetaju li različite političke opcije dobroj suradnji?

-Jednom se mora podvući linija, mora se reći kako nema više. Ponavljam, svi u gradskoj upravi imaju šansu baviti se svojim poslom, ne politikom. I tko to bude radio i dok njegovi privatni politički stavovi, koje svi imamo i nisu kod svih jednaki, ne budu utjecali na taj posao problema neće biti. Posao kao i svaki drugi… Volim kad su ljudi poduzetni i ne gledaju da odrade samo ono što piše kao opis posla u njihovima „kućicama“.

Stručnost, kvaliteta rada i krajnji rezultati mjerila su koja su mi važna, tako sam uostalom upravljala i ŽUC-om. No, takav odnos  očekujem i od zaposlenika.

Nedostaje li vam ŽUC u kojem ste do izbora za gradonačelnicu bili ravnateljica?

-U ŽUC-u sam provela jedno meni izuzetno drago razdoblje u životu. Puno toga prošli smo zajedno, dobre i loše dane, ali radili smo kao tim, a to je bilo vidljivo i iz naših rezultata. Najviše će mi nedostajati ljudi, ali opet nisam predaleko otišla. Još sam tu, u blizini, a ŽUC  će biti jedan od gradskih partnera u realizaciji projekata vezanih uz cestovnu infrastrukturu. Vjerujem kako ćemo se sada još bolje povezati i maksimalizirati potencijale koji leže u takvoj suradnji.

U dvije rečenice: što ste sve našli u gradskim ormarima i koliko je kostura ispalo?

-Nažalost „kostura“ ima i više nego sam očekivala. Najveći problem grada je nerealno planiranje u prethodnim godinama. Prilikom primopredaje dočekao me ukupan dug od gotovo 95 milijuna kuna. Utvrđeno je da ukupne evidentirane obveze prema dobavljačima iznose 36.842.024,54 kn, od čega su dospjele neplaćene obveze 4.387.724,35 kn. Obveze za neisplaćene naknade za održane sjednice: 134.122,80 kn. Posebno se još potrebno osvrnuti na stanje potencijalnih obveza temeljem potpisanih, a nerealiziranih ugovora, koje iznose 47.124.578,11 kn. Svemu tome treba dodati i „novi“ kredit koji je bio realiziran  u iznosu 10.577.953,57 kn.  Kao što znate godišnji prihod proračuna po osnovi poreza je oko 80 milijuna kuna, dakle, ako ništa ne bi radili, što je naravno nemoguće, treba više od godinu dana da se taj dug vrati. U investicije se kretalo s „virtualnim“ prihodima koji se nisu ostvarili. Na to sam upozoravala kao gradska vijećnica, no stvarno nisam mislila da je stanje tako loše.

Sve to pokazuje da je dosadašnji način upravljanja gradom bio loš. Dokazat ću da se racionalnim i realnim planiranjem, transparentnošću i jačim oslanjanjem na vanjske izvore financiranja, brzo može doći na „zelenu granu“ i u konačnici naš grad učiniti boljim, efikasnijim i transparentnijim.

Kakva je suradnja s koalicijskim partnerima, a kakva s predsjednikom Gradskog vijeća Darkom Zverom? Ima li trzavica među vama?

-S gdinom Zverom se prije nisam poznavala, u kampanji sam prvi put imala priliku s njim razmijeniti mišljenja. Jedna od definicija kaže kako je politika način vršenja vlasti i uspijevanja posredovanja u razlikama koje nastaju između stranaka, s obzirom na određene društvene interese. Ne moramo se u svemu slagati i mislim kako to nitko niti ne očekuje, ali građani očekuju da provodimo politike, realiziramo projekte koje su od apsolutnog interesa za te iste ljude. Tek smo na početku mandata, puno je toga pred nama, vrijeme će pokazati gdje je tko.

Je li istinita tvrdnja HDZ-a da se Prelog i Mursko Središće puno brže razvijaju od Čakovca?

-Nije tajna da se Čakovec u posljednjem razdoblju sporije gospodarski razvijao nego ranije. Bez obzira na poslovne rezultate čakovečkog gospodarstva, koji su vrlo dobri, za očekivati je da se zbog broja stanovnika, stručne radne snage, izgrađene infrastrukture te tradicije, većina greenfield i brownfield investicija događa upravo ovdje, što nije bio slučaj. Bez obzira na neke prednosti manjih sredina poput cijene zemljišta, mišljenja sam da Čakovec investitorima ima što ponuditi. Vidite, ja bi bila presretna kada bi u nekom trenutku svi bili u jednakoj poziciji, kada bi bez obzira na političku opciju svi imali jednak pristup realizaciji projekata koji bi se trebali pratiti, podržati s bilo koje razine. Kada bi stvarno priprema, ozbiljnost i značaj projekta odlučivali o realizaciji istog. Ali to je očito još uvijek nemoguće. Zato ću reći kako mi je stvarno drago da su i Mursko Središće i Prelog napravili iskorake, zbog svoje sredine i ljudi koji tamo žive. Sada je opet “novi špil karata na stolu“ pa ćemo tek vidjeti što će se događati.

Kad kreće izgradnja 4. osnovne škole u Čakovcu i gdje će ona biti?

-Iako se o potrebi izgradnje nove osnovne škole u Čakovcu govori već duže vrijeme, nije poduzeto gotovo ništa. Izgradnju 4. osnovne škole najavljivala sam u predizbornoj kampanji te sam ubrzo nakon preuzimanja dužnosti gradonačelnice pokrenula proces osiguravanja preduvjeta kako bi gradnja ovog osnovnoškolskog objekta počela što prije. U GUP-u je predviđena lokacija u sjevernom dijelu grada (Vojni vrtovi sjever), no predviđeno zemljište nije u cijelosti u gradskom vlasništvu. Nakon rješavanja imovinsko-pravnih odnosa, slijedi izrada projektne dokumentacije, ishođenje potrebnih dozvola te zatvaranje financijske konstrukcije. Ozbiljno računam na EU fondove iz kojih će, prema najavama biti moguće sufinancirati i izgradnju obrazovne infrastrukture. Riječ je o velikom financijskom zalogaju, koji Grad teško može sam „progutati“.
Nova škola trebala bi preuzeti polovicu učenika I. osnovne škole koju trenutno pohađa preko 800 osnovnoškolaca. Tako bi svaka škola u Čakovcu imala oko 400 učenika, što je praktički idealna situacija. I da, nova 4. osnovna škola, bit će građena za jednosmjensku nastavu.

Čujete li se s bivšim županom Matijom Posavcem?

-Povremeno se čujemo, da. Ovo je jedna izuzetno teška situacija, posebno za njega osobno, ali znam kako će se on iz svega toga vratiti još jači i bolji nego je bio. On je borac, da nije ne bi uspio u svemu što je napravio za Međimurje u posljednjih 12 godina. Nadam se da će imati priliku iznijeti svoju priču i pojasniti sve okolnosti ovih događaja.

Hoćete li se možda kandidirati za županicu?

-Lokalni izbori bili su prije manje od pola godine, dobila sam povjerenje građana i želim ga opravdati. Kao Čakovčanka želim da naš grad konačno postane onakav kakvog ga svi želimo i zaslužujemo, moderni i inovativni europski grad s najboljom mogućom kvalitetom života. Čakovec treba novi početak, usmjeren prema budućnosti, očišćen od loših politika i okrenut onima koji će sutra ovdje raditi i živjeti, našim mladima, ali i ništa manje spreman za biti tu kad ga trebaju naši umirovljenici.

Dakle, ovaj posao želim odraditi do kraja.

Mještani Svete Marije i Donjeg Mihaljevca mogu biti ponosni na svog novog svećenika Mirka Pilaja, koji je u župu Svete Marije stigao krajem kolovoza 2021. godine. Osim što je pomaknuo termin misa namijenjenih dolasku djece s ranog nedjeljnog termina u 8 sati na 10.30 sati, ovih je dana uljepšao crkvu raznim biljkama iz svoje župe, a ispred oltara postavio je i izložbu svojih fotografija „Misijska nedjelja“ koja predstavlja život ljudi u Africi.

– Ovo je jako lijepa crkva, nevjerojatno koliko biljaka ima u njoj! I izložba o Africi! – izjavili su danas turisti iz Zagreba koji su zastali razgledati Crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije u Svetoj Mariji, ugodno iznenađeni viđenim.

Za dobro raspoloženje mještana i slučajnih posjetitelja u crkvi zaslužan je Mirko Pilaj, po mnogo čemu poseban svećenik, o čijim biljkama, ljubavi prema prirodi, fotografiji, putovanjima i nogometu smo već pisali na portalu Medjimurski.hr.

Zelenilo ispred, iza i oko oltara
Ovih dana Mirko Pilaj je u crkvu u Svetoj Mariji smjestio 50-ak većih biljaka u teglama iz dvorišta svoje župe, koje će krasiti prostor, a čime će se spriječiti njihovo smrzavanje u hladnim mjesecima. Nekoliko biljaka smjestio je i u crkvu u Donjem Mihaljevcu. U župi Svete Marije vjerojatno nema više niti jedne prostorije u kojoj nisu smještene njegove biljke pozamašnog broja, mnoge iz tropskih predjela, koje je trebalo skloniti iz župnog dvorišta od hladnoće.

Tako posjetitelje, dok slušaju pjesme i propovijed, dodatno smiruje pogled na zelenilo, kao što su razne vrste palmi, čije sjeme je svećenik donio još 2003. godine iz Nice, mimoze te još drugih vrsta biljaka, od kojih je najveći australski fikus donesen iz Filipina prije mnogo godina. Biljke su u crkvu pomogli dopremiti vatrogasci iz DVD-a Sveta Marija, zvonar crkve u Svetoj Mariji Josip Hunjadi te zvonar crkve u Donjem Mihaljevcu Pavao Igrec.

Izložba o Africi stajat će cijeli tjedan
Svećenik Mirko Pilaj je u nedjelju, 24. listopada 2021. godine, ispred oltara napravio i malu izložbu „Misijska nedjelja“ u kojoj je izložio rekvizite koje je donio te fotografije koje je napravio za vrijeme svog posjeta Africi 1998. i 2002. godine. Tada je posjetio veličasnog Antuna Štefana iz Preloga, sadašnjeg župnika Šenkovca, koji je tada kao ravnatelj papinskih misijskih djela u Hrvatskoj boravio u humanitarnoj misiji u afričkoj državi Benin. Život se tamo, kaže Mirko Pilaj, do danas nije puno promijenio.

Na fotografijama, ovaj svećenik i vrstan fotograf zabilježio je svakodnevni život stanovnika afričkih sela, od trgovine i prodaje, higijene, stanovanja do izgradnje kuća od blata usred močvarnog područja. Rekviziti uključuju bubnjeve, slonove, kemijske olovke od bambusa i sl., a izložbu fotografija pomogla je posložiti lokalna djelatnica pošte Bernarda.

– U Africi je bilo jako lijepo. Išlo nas je tamo nekoliko svećenika, ali ne putem agencije već smo došli direktno na farof kod vel. Štefana, pa smo išli i posjećivali mjesta koja smo željeli. U obilaske smo išli na motorima, a svatko je imao svog šofera, pri čemu je umijeće bilo prepoznati svog šofera kasnije među mnoštvom sličnih crnih glava – opisuje nam Mirko, koji je zadovoljan što posjetiteljima crkve može prezentirati i Afriku, s obzirom da se na skoro svakoj propovijedi dotakne i neke zanimljive pričice iz Afrike.

– Posebno mu je u sjećanju ostalo mjesto na obali Atlantskog oceana zvano „Vrata bez povratka“, gdje su nekad hvatali djecu i odvozili ih kao robove u Ameriku. Roditelji su stoga svojoj djeci na licu urezivali znakove kako bi znali iz kojeg su plemena i kasnije se mogli naći – rekao nam je.

Vrata bez povratka na plaži grada Ouidaha u Beninu predstavljaju memorijalni slavoluk od betona i bronce, postavljen u spomen svih porobljenih afričkih robova.

Izložba o Africi moći će se razgledati cijeli ovaj tjedan, nakon čega seli u crkvu u Donjem Mihaljevcu – rekao nam je Mirko Pilaj, svjetski putnik koji je, među ostalim, imao prilike vidjeti i nezaboravne norveške fjordove, posjetiti svetište u Portugalskom gradu Fatima i rukovati se u Rimu s papom Ivanom Pavlom II. 1979. godine, koji je tada služio svetu misu na hrvatskom jeziku.

Vedar, suh i sunčan nedjeljni dan s oduševljenjem su dočekali mnogi – šetači, rekreativci i oni koji su samo izašli na piće ili kavu.

Tko je sve danas bio u šetnji, pogledajte u našoj fotogaleriji.