Milivoj Trstenjak (57) već dugi niz godina održava nogometni teren u Peklenici. Polovina je jesenskih turnira, a nogometni teren mora biti dotjeran.
– U traktor kosilici provodim najmanje dva sata tjedno. Toliko mi treba da pokosim cijeli travnjak. Započeli smo i bojiti ogradu terena. Pola je dovršeno, a pola čeka bolje dane. Klub ima oko stotinjak članova, a nogomet je svim mještanima važan – ističe Milivoj.
Ujutro mjestimice slab mraz i magla uz temperaturu blizu nule, ali će danju uz obilje sunca i lagani sjeveroistočni vjetar zatopliti na ugodnijih 13 Celzijevih stupnjeva. Navečer ponovno brzi pad temperature.
I sutra ujutro može biti slabog mraza i mjestimične magle koja se ponegdje može i dulje zadržati. Sredinom dana i poslijepodne bi trebalo biti dosta sunca. Vjetar slab. Jutarnja temperatura oko nule, a najviša dnevna između 10 i 13 Celzijevih stupnjeva.
Malo je onih koji na cesti ne prepoznaju lice Danice Korunić (61) iz Šenkovca, žene koja je trideset godina svog rada posvetila rekreaciji i promociji sporta, a ove godine postala je i dobitnica priznanja za životno djelo kojeg dodjeljuje Zajednica sportskih udruga i saveza Međimurja. No priznanja nisu ona koja određuju Danicu, već je to njezin vedar duh, toplina i susretljivost koju i dan danas u mirovini dijeli sa svojim kolegama i prijateljima.
Fizička i mentalna snaga koju je gradila i prenosila na druge dugi niz godina svoga rada, sada stoje kao njezino oružje u borbi života.
Nema izlike
Da će sport biti veliki dio njezina života znala je rano.
– Ja sam netko tko se sportom bavi oduvijek. Još u osnovnoj školi djevojčice su smišljale izlike kako bi izbjegle vježbane na satu tjelesne kulture. Ja sam u tome bila izuzetak. U srednjoj sam školi sam odlazila na akrobatiku, trenirala sam rukomet i usput se bavila svim drugim sportovima koji su mi se nudili. Nisam profesionalna sportašica,već rekreativka. Uključujem se u sve sportove, a nama rekreativcima bitno je kretanje, zajedništvo, pozitivizam i emocija. Moj moto oduvijek je ˈPokreni se!ˈ To je bit sportske rekreacije.
Mirna luka
Prije dvije godine Danica se odlučila umiroviti.
– Godina sam radila na uvozu u tekstilnoj tvornici ČATEKS. Voljela sam svoj posao. Bio je stresan, ali radila sam ga s voljom. U slobodno vrijeme vodim i udrugu Sport za sve u Šenkovcu gdje vršim i dužnost predsjednice, a predsjednica sam i međimurskog Saveza sportske rekreacije Sport za sve. Sve te ljude doživljavam kao svoju proširenu obitelj. Godina 2018. bila je moja životna prekretnica. Razmišljala sam: ˈImaš divnu obitelj, unučad, muža Dragutina s kojim želiš putovati, svoje divne žene iz udruge s kojima ćeš se družiti i rekreirati. Vrijeme je za mirovinu.ˈ U to vrijeme otišla sam u prijevremenu mirovinu.
Kakva majka, takva kći
Dane u mirovini Danica provodi u društvu svog supruga i svoje obitelji.
– Majka sam dvije kćerke, Lane i Ive, a baka petero unučadi. Lana živi ovdje u Šenkovcu sa svoje dvoje djece. Pošla je mojim stopama i također je rekreativka. Moja druga kćer Iva živi u Rijeci. Ima troje djece i također se bavi sportom, no ona je individualka. Iako je daleko, svakodnevno smo u kontaktu. Beskrajno zadovoljstvo i sreću pruža mi mogućnost da kuham i brinem o svojim unucima koji su krenuli u školu. Jedan od njih je i unuk Niko koji je danas ovdje sa mnom.
Kraj ne postoji
Umirovljenje je Danici donijelo još jednu, manje očekivanu prekretnicu.
– Unatoč svim lijepim događajima, mirovina mi je donijela nešto što nisam planirala – vražićka. Karcinom. Ne volim riječ rak, zovem ga vražićak, zloćko. To je jer su nekad prije ljudi znali reći:ˈ Tko ima rak, taj neće preživjetiˈ. Rak je bio neizlječiv i to se tako poimalo. Danas je drugo vrijeme. Moj zloćko je došao prije 2 godine. Do danas sam prošla nekoliko ciklusa kemoterapije i stanje se polako popravlja. Ne razmišljam mnogo o tome, jer kad bih razmišljala, to bi bio kraj.
Hrabrica
Unatoč tome, Danica je ona koja je naučila pobjeđivati.
– Kroz sport sam gradila svoju mentalnu i fizičku snagu, a sada je došlo vrijeme da ih koristim. Zna mi biti neugodno što sam oboljela baš JA, ona koja se cijeli život bavi sportom i živi zdravo. Bez obzira na to, zloćko mi je promijenio život, ali mu ne dozvoljavam da vodi igru. Imam divnu obitelj i podršku sa svih strana. Svima nam se događaju slični životni potresi, ali smatram da je bitno to sagledati kao sastavni dio života. Nešto što nipošto nije kraj, već sam stanje koje će se s vremenom riješiti. Život me naučio čvrstini u svemu, pa tako i u ovome. Ono čemu se nadam su pak novi susreti s mojim ženama iz udruge i gledanju moje unučadi kako odrastaju – govori nam Danica.
Uz sve to, teško je ne primjetiti kako čak i u ovim godinama Danica sjaji, a teško ne zaključiti da sjaji zbog životne volje i ljubavi koju prima od svojih bližnjih. Sve žene u sličnoj situaciji neka budu Danica. Ona je primjer žene koja pomiče granice i onda kad se čini da izlaza nema. Njezin duh već je odigrao najveću pobjedu.
Nakon koncertne stanke prouzrokovane pandemijom covid-19, Arena Varaždin danas, 23. listopada, otvora svoja vrata velikim koncertom Sergeja Ćetkovića.
Kako biste mogli ući u Arenu trebate sa sobom donijeti COVID potvrdu, a za one koji istu nemaju, organizirano je brzo testiranje na mjestu događaja od 16 do 20 sati. Cijena testa iznosi 30 kuna, a koncert počinje u 20 sati.
Evo kako sve izgleda…
On je Stanko Vugrinčić, 55-godišnji lovnik u Lovačkom društvu „Jarebica” Kotoriba. Po profesiji je profesionalni vatrogasac u JVP Čakovec, odan poslu, no isto tako je odan i svojem hobiju – lovu. Znajući za njegovu odanost preuzetih obveza, članovi „Jarebice” Stanka su izabrali za društvenog lovnika.
– Ako se istinski prihvatiš te obveze imaš dosta posla kojeg nemam namjere nabrajati. Dosta je reći da sam tjedno nekoliko puta u lovištu, bilo ljeto ili zima, snijeg, sparine, vrućine, kaže Stanko.
Sreli smo ga jučer u prolazu u jednom kukuruzištu. Bio je u službi lovnika i jako ga je obradovalo što je na njihovoj površini naišao na labudove. Malo neobično, zar ne!?
Lovnik Stanko naoružan puškom i „fotićem” na mobitelu nije mogao odoljeti, a da ne ovjekovječi ovaj neobičan prizor.
– Da su kraj vode fotka bi bila normalna, običajna, a ovako držim da je posebna – zaključio je.
Ključeve vozila vrijednog 144.279,00 kuna ravnateljici Centra za pomoć u kući Frani Lani Kanoti uručio je ravnatelj Gradskog društva Crvenog križa Čakovec Kristijan Valkaj.
Vozilo je nabavljeno u sklopu projekta „Centar PrInOS – pružanje inkluzivnih oblika skrbi“ čiji je nositelj Gradsko društvo Crvenog križa Čakovec, dok su partneri na projektu Centar za pomoć u kući Međimurske županije, Grad Čakovec i Centar za socijalnu skrb Čakovec.
Provedbom projekta Centar PrInOS rekonstruirat će se i dograditi objekt koji će se razviti u centar u okviru kojeg će se na području Međimurske županije pružati nove izvaninstitucionalne usluge usmjerene na beskućnike te starije i nemoćne osobe u lokalnoj zajednici.
Jedna od aktivnosti projekta je i nabava tri vozila za obavljanje socijalne usluge pomoći u kući, dva vozila za potrebe Gradskog društva Crvenog križa i jedno vozilo za potrebe Centra za pomoć u kući Međimurske županije, a navedeno vozilo služit će za prijevoz toplih obroka diljem Međimurske županije.
Važnost projekta, kojim će se smanjiti broj korisnika institucijskog oblika skrbi, prevenirati institucionalizacija ranjivih skupina, razviti mreža izvaninstitucionalnih usluga i služba podrške u zajednici te unaprijediti socijalna uključenost beskućnika te starijih i nemoćnih osoba, naglasili su i zamjenik župana Međimurske županije Josip Grivec i gradonačelnica Grada Čakovca Ljerka Cividini.
Najpopularnija liga u međimurskom nogometu stigla je do 11. kola. U ovom kolu odigran je niz zanimljivih susreta, a epitet derbija kola pripao je susretu Nedelišća i Podturna.
Mi smo pratili utakmicu između Venere PMP i Centrometala u Pleškovcu. Unatoč oblačnom i hladnom vremenu navijači su se okupili oko terena i navijali. Centrometal je zabio tri gola i tako matirao ekipu Venere.
Donosimo atmosferu…
Filip Ude sedmi je ‘konjaš’ svijeta! Hrvatski reprezentativac u svom četvrtom svjetskom finalu i na čak 11. SP-u ocijenjen je sa 13.833 za vježbu sa starom 6.1, ali na žalost, skupo ga je stajao pad s konja s hvataljkama.
Bilo je ovo i više nego čudno finale. Finale koje je kasnilo više od pola sada gdje su Japanci po tko zna koji put na ovom Prvenstvu pokazali neorganiziranost. Ne čudi onda što je to predugo čekanje uznemirilo sve finaliste konja i nitko svoju vježbu nije odradio na svom maksimalnom nivou.
Svjetski prvak na konju s hvataljkama je Amerikanac Stephen Nedoroscik sa 15.266 bodova, dok su srebro podijelili Kinez Hao Weng i Japanac Kazuma Kaya (14.900).
„Dugo smo čekali, ohladili smo se jako. 40 minuta smo čekali na propuhu, bilo nam je hladno. Ali, svi smo bili u istom košu. Svima su uvjeti bili isti. Nitko nije danas briljirao na konju. Osim Amerikanca, iako ni on nije napravio vježbu kak’ spada, svi smo nešto kiksali. Ja sam se, bez obzira na to kašnjenje, odlično osjećao. Nisam osjećao nikakav veliki pritisak, htio sam samo svoje odraditi. Super sam krenuo, osjećao sam se kao pero lagan, pun snage. Konj je jako sklizak. Meni je jako sklizak. I taman sam stavio ruku ne na med, nego na magnezij i na žalost, malo mi je trznula ruka, poskliznuo sam se, izgubio sam ravnotežu i to sve u sekundi se dogodilo i na žalost nisam odradio cijelu vježbu. Jednostavno, nisam dobro namazao konj s medom“, javio se Filip nakon finala.
Za medalju je trebalo minimalno 14.900 bodova, a to je Filipu bilo i te kako dohvatljivo, ako uzmemo u obzir da je u kvalifikacijama sa startom 6.0 dobio 14.866.
„Sad, da li bi bilo dovoljno za medalju ili ne, ne znam. Mogu i drugi tako razmišljati ‘da sam napravio sve’… Pustimo sad to. Ja sam presretan. Sa 35 godina biti 7. na svijetu… Ponosan sam na sebe što sam odradio ovo Svjetsko kako sam planirao, kako sam si zamislio, a to je da uđem u finale. U finalu je uvijek sve moguće, na žalost ovaj put mi nije bilo suđeno. Ali, imam još motiva, volje, želje. Druge godine se nadam da ću pojačati vježbu s „Busnarijem“, da budem još konkurentniji i da se mogu boriti sa svima. Veselim se sljedećim natjecanjima. Volim to. Volim gimnastiku, živim za gimnastiku. Nadam se da ću što duže izdržati“, poručio je srebrni olimpijac, bivši svjetski doprvak i dvostruki viceprvak Europe.
Danas je u Kitakyushuu bio talijanski dan. Prvo je Nicola Bartolini donio svojoj zemlji prvo svjetsko zlato na parteru ikada (14.800) u finalu u kojem je Japanac Kazumi Minami bio srebrni (14,766), a Finac Emil Soravuo brončani (14.700). Ubrzo potom čak dva Talijana bila su na postolju karika koje je osvojio Kinez Xingyu Lan (15.200), a srebrni bio Marco Lodadio (14.866), a brončani Salvatore Maresca i Rus Grigorij Klimentev (oba 14.833). Nije to bilo sve, jer Asia D’Amato viceprvakinja je svijeta na preskoku (14.083) na kojem je slavila olimpijska pobjednica, Brazilka Rebeca Andrade (14.966), dok je brončana Ruskinja Angelina Melnikova (13.966), višebojska prvakinja na ovom SP-u. Dvovisinske ruče pozlatila je Kineskinja Xiaoyuan Wei (14.733), srebrna je Andrade (14.633), a brončana Kineskinja Rui Luo (14.633).
Danas je na Svjetsko prvenstvo u Kitakyushu otputovala i naša reprezentativka Lana Sambol s trenericom Nikom Robertom Crevatini i vrhovnom sutkinjom Mirjanom Starčević Bosnar. Naime, sljedećeg tjedna u ovom gradu je i SP u ritmičkoj gimnastici.
A naša sportska gimnastika okreće se nacionalnom prvenstvu u svim kategorijama kojemu je sljedećeg tjedna, od 29. do 31. listopada domaćin osječka dvorana Gradski vrt, a na koji je prijavljen rekordan broj sudionika među kojima su i naši najbolji reprezentativci.
U sklopu No.13 Track Day-a danas, 23. listopada, je na karting stazi “Rauš” u Novom Marofu autoklub Blacklisted organizirao Park&Show natjecanje.
U događaju su uživali ljubitelji automobilizma, a održava se s ciljem promicanja prometne kulture i povećavanja sigurnosti u prometu.
Natjecanja su održana u ovim kategorijama:
BEST CAR OF THE SHOW
BEST WHEELS OF THE SHOW
BEST GERMAN STYLE
BEST RACELOOK
BEST 3 OLDSCHOOL CARS OF THE SHOW
BEST 3 NEWSCHOOL CARS OF THE SHOW
Zavirite u našu fotogaleriju…
