Svestrani Međimurac Mario Šlibar medicinski je tehničar u KBC Sestre milosrdnice u Zagrebu koji plijeni pozornost osoblja i bolesnika svojim isklesanim tijelom. Ujedno je i fitness trener, a također i vrstan fotograf te, zajedno sa suprugom Nikom, bloger jednog od najčitanijih travel blogova iz Hrvatske.

Travel Wild Bloggers na Facebooku i Instagramu (@travel_wild_bloggers) ima više od 32.000 pratitelja koji uživaju u njihovim objavama vezanim uz putovanja ili iskrenim komentarima na svakodnevne situacije. Vlasnik stranice je dakle 30-godišnji Mario Šlibar, koji je rođen i odrastao u Svetoj Mariji, ali već 11 godina stanuje u Zagrebu, a iza njega su uzbudljive godine.

Život ovog medicinskog tehničara začinjen je njegovim hobijima koji su mu također postali i posao. Osim travel bloga, on je i fitness trener s više od 10 godina iskustva rada sa ljudima.

Završio je tečaj na Fitnes učilištu u Zagrebu i vodi FB stranicu “Mario Slibar – personal trainer” (@marioslibar_transformiraj.me na Instagramu), koju prati više od 20.000 ljudi, ali i fotograf koji osim za svoj travel blog fotografira i vjenčanja, krstitke i dr. prigode (@marioslibar_photography na Instagramu). Slavu je stekao i na društvenoj mreži Tik Tok, gdje ima profil @otkaceni.fotograf s više od 48.000 pratitelja.

Mario je u Zagrebu prije 7 godina upoznao svoju suprugu Niku, inženjerku radiologije iz Sukošana, s kojom putuje i piše blog o putovanjima, a danas imaju i dvogodišnjeg sina Lovru. Stoga smo odlučili porazgovarati s ovim zanimljivim čovjekom.

Kako pronađete vremena za putovanja, uz posao medicinskog tehničara, fitness trenera i fotografa?

Moji kolege i klijenti uvijek imaju razumijevanja za mene. Imam odličnu šeficu na poslu koja ima razumijevanja za naše dodatne aktivnosti pa dobijemo godišnji kad nam treba. Za stvari i ljude koje voliš uvijek nađeš vremena. Nije lako, ali se može. Naravno, imamo podršku i obitelji.

Kako ste krenuli s travel bloggom, financira li vas netko, koje ste sve države posjetili?

Krenuli smo spontano u želji da podijelimo fotke i priče s najbližima i tako se razvila priča. Skupa s novim pratiteljima počeli smo više paziti kakve slike objavljujemo i više se truditi oko teksta koji prati slike. Ni u početku ni danas to nije bio projekt sa strategijom. Ide “kako nas voda nosi”. U međuvremenu smo putem toga upoznali puno dragih prijatelja i kolega i puno toga naučili.

Financiramo se u potpunosti samostalno od prvog dana. Nećemo lagati da su putovanja jeftina i lako dostupna. Kako je rastao broj pratitelja, tako su došle i neke suradnje i popusti, ali i dalje putovanja koštaju. Uz redovan posao koji oboje imamo, putujemo samo u vrijeme godišnjih odmora. Usporili su nas malo dijete pa onda i pandemija. Nismo na nekom ludom i zavidnom broju putovanja i posjećenih država. Ima puno ljudi koji su proputovali puno više od nas, ali trudimo se.

Brojka je oko 10, ali iskreno, ne brojimo gradove i države. Kad se krene putovati shvatiš da uopće nije bitan broj nego ljudi, kultura i mnoštvo novih stvari koje naučiš i, prije svega, prošireni vidici. Svako putovanje ostavi dojam. Najviše pamtimo Izrael iz privatnih razloga, jer smo se tamo zaručili. Međutim, svaka država te na neki svoj način iznenadi. Bilo to naše susjedstvo ili Bliski istok.

Imate i malog sinčića, ide li i on na putovanja s vama?

Malac je star 2 godine. Zasad nije išao van Hrvatske s nama jer je naprosto rođen taman prije nego je počela pandemija. Putovao je s nama svugdje po Hrvatskoj već od 2. mjeseca života, ali planiramo prvu obiteljsku avanturu uskoro na dalekom putovanju. Držite nam fige da nas ništa ne spriječi!

Odakle ljubav prema fotografiranju? Što danas najviše fotografirate ?

Ljubav se rodila kada me prije 6 godina supruga nagovorila da krenemo putovati. Shvatio sam da mi mobitel nije dovoljan. Tada sam kupio prvi fotić i krenuo u Fotoklub Zagreb na osnovni tečaj, pa napredni te nastavio redovno pohađati radionice i napredovati u tom smjeru. Van foto kluba pohađao sam posebno tečajeve portretne fotografije i prirode. Meni se svaki hobi na kraju svede na posao, tako da sam prije dvije godine počeo raditi kao pomoćni fotograf drugima i tako stekao dodatno iskustvo. Danas najviše fotkam putovanja, no velika ljubav su mi i svadbe, krštenja, portreti.

Što vas je motiviralo da postanete fitness trener, na koji način pronalazite klijente i kako im pomažete?

Od kraja osnovne škole krenuo sam a hapkidom, nakon toga sam trenirao jiujitsu, grappling te bodybuilding. Jedna stvar je vodila k drugoj. Kako sam stjecao iskustvo i znanje, prvo sam pomagao prijateljima i poznanicima i tako se priča zakotrljala. S vremenom sam se odlučio i službeno školovati za trenera na Fitnes učilištu u Zagrebu i evo, skupilo se 10 godina iskustva. Ne pronalazim klijente, oni pronađu mene, jer nema ništa bolje od usmene preporuke. Imam i stranicu na Facebooku koja broji 20-ak tisuća ljudi, no zadnjih godinu dana nisam aktivan što se tiče savjeta i recepata jer sam na 100 strana i više posvećen obitelji, ali uvijek dam savjet kad me pitaju ili dogovorim suradnju.

Je li ljepše u Zagrebu ili Svetoj Mariji? Možete li ikad zamisliti da se vratite u Međimurje?

Svako okruženje ima svoje prednosti i mane. Dok si mlad i pokušavaš se probiti i napraviti neki svoj put, veliki grad pruža više mogućnosti, ali i donosi ubojit ritam koji te lako može pregaziti. Na prvu, život na selu pruža manje, ali je manje stresan, zdraviji i opušteniji. Sveta Marija je definitivno ljepša, ali život je takav da smo sad vezani za Zagreb. Vjerujem da je lakše imati obitelj na selu i nadamo se da ćemo se jednom smiriti i stacionirati izvan grada. Realno, u Hrvatskoj ako si i na selu, grad nije daleko.

Kako vidite svoj život za par godina?

Teško pitanje, planova je puno, ali vidjet ćemo gdje će me/nas život odnijeti. Svakako bih se odmaknuo od bolnice, ne jer to nije lijep i human posao, već jer se medicinske sestre/tehničare ne poštuje i ne plaća onoliko koliko bi trebalo. Rado bih se posvetio nekadašnjem hobiju, a današnjim poslovima, fitnessu i fotografiji, te aktivnijem vođenju svih stranica te naravno više putovanja. Nadamo se da će se otvoriti neka mala vrata kroz koja ćemo proći moja obitelj i ja.

Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo Međimurske županije u protekla 24 sata obrađeno je 175 uzoraka, od čega je evidentirano 26 pozitivnih nalaza na SARS-CoV-2 virus u Međimurskoj županiji, što je 14,85% pozitivnih od broja testiranih.

U protekla 24 sata oporavljene su 32 osobe. Broj pozitivnih osoba u Međimurskoj županiji na današnji dan je 190. Do danas je u mikrobiološkom laboratoriju Zavoda za javno zdravstvo uzeto 71 159 uzoraka, ne računajući testiranja naših građana u drugim ustanovama unutar i izvan Međimurske županije.

U Županijskoj bolnici Čakovec hospitalizirano je 26 pacijenata pozitivnih na SARS-CoV-2 virus. U protekla 24 sata hospitalizirana je 1 osoba, otpuštene su 2 osobe, nema pacijenata na invazivnoj respiraciji i nema preminulih osoba.

Svi građani koji se žele cijepiti mogu to učiniti bez prethodne najave svaki radni dan od 9 do 13 sati u Zavodu za javno zdravstvo Međimurske županije i od 13 do 18 sati u trijažnoj garaži Županijske bolnice Čakovec. U subotu, 16. listopada 2021. godine od 9 do 12 sati u trijažnoj garaži Županijske bolnice Čakovec bez prethodne najave mogu se cijepiti osobe koje rade u inozemstvu i nisu u mogućnosti cijepiti se tijekom tjedna.

Cijepljenje osoba koje rade u inozemstvu provodit će se narednih mjeseci svaku treću subotu u mjesecu, a dostupne će biti sve vrste cjepiva.

Na 3. sjednici Gradskog vijeća Grada Mursko Središće koja se održala 07. listopada vijećnik Kristijan Antolović uputio je gradonačelniku Draženu Srpaku tri pitanja:

1. Što je s regulacijom prometa na glavnoj prometnici, što se poduzima po tom pitanju?

Dogovoreni je sastanak s Hrvatskim cestama, prometnom policijom i Županijskom upravom za ceste. Radi se o tome da je pušteni u promet semafor na ulazu u grad „palim crveno“ i za pješake, znači svi koji sada voze više od 50 km/h moraju se zaustaviti, što znači da je to još jedan napredak u sigurnosti. Kamera koja je kod Konzuma će se preseliti nešto niže u ulici da bi se i taj dio ulice stavio u ograničenje brzine. Na sastanku će se dogovoriti ili probati dogovoriti rješenje raskrižja Tekstilna – Marka Kovača – Josipa Broza Tita, što je dosta osjetljiva točka i bilo je više prometnih nesreća. U Frankopanskoj ulici razmotrit će se  postavljanje ležećih policajaca i dotaknuti ćemo se centra grada, za koji je iduće godine planirana rekonstrukcija. Sveobuhvatno rješenje je tu, a ono što nedostaje ćemo probati dogovoriti.

Napomena: sastanak s Hrvatskim cestama, prometnom policijom i ŽUC-om je odrađen 08.listopada 2021.g.

2. Što je sa sanacijom cesta na kojima je aglomeracija završena?

To je vječna i goruća tema za koju se mi na dnevnoj bazi zalažemo, održavamo sastanke i u utorak je ponovo sastanak s Hrvatskim vodama ZG i svim dionicima projekta aglomeracija i svih onih javnih poduzeća koja na našim prostoru mijenjaju instalacije. Martinska je na pragu asfaltiranja, Matije Gupca ima grubi sloj asfalta, uskoro i fini, Frankopanska će biti do kraja godine, ulica Brezje isto do kraja godine, Vladimira Nazora koja je trebala biti po dogovoru do početka školske godine, nažalost nije zato što se kasnije ustanovilo da treba mijenjati plinske instalacije i vodovodne instalacije. To nije do nas, nego javnih poduzeća, a  obzirom na situaciju odlučili smo da ćemo cijelu cestu obnoviti i napraviti nove staze. Po planu će Vladimira Nazora biti gotovo do 01. prosinca i bit će u potpunosti obnovljena. Ono što treba reći je da će Hlapičina i Peklenica vjerojatno prezimiti bez asfalta, jer je asfaltiranje nažalost nedostižno. Bilo je da bi u Hlapičini ove godine to riješili, Peklenica je puno kasnije počela nego li je trebala i jednostavno neće biti moguće. Grad se priprema, za Hlapičinu je gotova javna nabava za ceste, za Peklenicu je gotova analiza, bit ćemo sigurno spremni prije nego li se krene s asfaltiranjem.

3. Kada se planira završiti tribine na NK „Rudar“ i na koji način?

Tribina NK „Rudar“ bila je dva puta aplicirana na natječaje, nažalost nije dobila dovoljan broj bodova, zato jer je bodovanje za druge projekte bilo puno jače. Dva puta se probalo kroz nacionalna sredstva, ali zbog korone je i to zapravo zastalo. Ipak, tamo je napravljeno puno. Uloženo je oko 1,5 milijuna kuna, treba još oko 2 milijuna kuna ili nešto više i plan je da se to iduće godine riješi. Postoje 3 mogućnosti da se to riješi: financiranje iz proračuna grada ili financiranje iz proračuna grada i nacionalnih sredstava ili EU fondovi, iako je ta treća najmanje vjerojatna. Najvjerojatnije proračun grada i ministarstvo.

Vijećnik Dragutin Stojko uputio je gradonačelniku dva pitanja:

1. Znamo da se Hlapičina veže s Murskim Središćem pa me zanima kada će se sagraditi pješačko biciklistička staza?

Bit će godinu dana nakon izgradnje staze Peklenica – Mursko Središće. Peklenica – Mursko Središće je u planu ŽUC-a za 2022. godinu zato što je tamo fekalna kanalizacija gotova, a vrijednost radova na izgradnji staze će iznositi oko 2 milijuna kuna. Izgradnja staze Hlapičina – Mursko Središće dogovorena je za 2023. godinu, jer tu još nisu postavljene fekalne cijevi.

2. Nekontrolirano odvoženje smeća i paljenje istog na području grada, kao i u drugim jedinicama lokalne samouprave. Što se čini po tom pitanju?

Dao sam nalog komunalnom redarstvu da više nema opomena, isključivo kažnjavanje. Imat ćemo u jednoj točci nešto što moramo doraditi. Smeća ima u prirodi jako puno, mi čistimo, organiziramo Zelenu čistku, oni bacaju, neki daju nekim trećima da se riješe smeća, umjesto da odvoze u reciklažno dvorište. Naloženo je komunalnom redaru da se svakom koga se zatekne na mjestu paljenja, bez da je taj priznao ili nije, napiše kazna za paljevinu. Naplaćuje se sve, i iz socijalnih davanja; primanja za novorođenčad, naknade za drva….. Svako domaćinstvo je u obvezi imati kantu i platiti smeće. Tu se puno napravilo, iako treba reći da u romskom naselju ima jako puno korisnika koji imaju kantu, ali moraju imati svi. Svijest. Imamo reciklažno dvorište, odvoz smeća, odvoz glomaznog otpada, imamo kompostanu, znači nema razloga da se smeće baca u prirodu.

Vijećnica Renata Kovačić uputila je gradonačelniku dva pitanja:

1. Na jedno moje pitanje gradonačelnik je već odgovorio, a odnosi se na postavljanje usporivača prometa, odnosno ležećih policajaca. S obzirom da imamo sad aglomeraciju i asfaltiranje smatram da imamo mogućnost i način poboljšati sigurnost u prometu, pogotovo u Frankopanskoj ulici gdje imamo dječji vrtić i ulazak u školsku ulicu.

Tu ste u pravu. I mi smo prije par godina sa ŽUC-om razgovarali. Kada se izvodila aglomeracija se od toga odustalo, jer postaviti ležeće policajce pa naknadno kopati van i bacati novac nije baš najuputnije. Treba reći da ljudi ne vole baš ležeće policajce, pogotovo oni koji se brzo voze i oni kojima lupa ispod prozora. Razgovarao sam s Ministarstvom prometa po pitanju postavljanja širih ležećih policajaca i oni nisu usklađeni s pravilnikom, ako ih se postavi oni su van propisa. Uske sigurno nećemo postaviti.

Napomena: 08. listopada odrađeni je sastanak s Hrvatskim cestama, PU Međimurskom i Županijskom upravom za ceste. Zaključak sastanka, sukladno mišljenju PU Međimurske, pošto se u ulici Vladimira Nazora nalazi Dom zdravlja i to je linija kojom prometuje vozilo hitne pomoći nije dozvoljeno postavljanje širokih usporivača. Na križanju ulice Vladimira Nazora i Frankopanske ulice postaviti će se svjetleća konzola koja će upozoriti na pješački prijelaz.

2. Pitanje se odnosi na dosadašnje zahtjeve koje smo predali za staru sportsku dvoranu i tržnicu za apliciranje fondova. Interesira me u kojoj je to fazi?

Projekti su prijavljeni, rok za prijavu je istekao. Grad se prijavio među prvima. Koji mjesec će to potrajati dok prođe sva potrebna procedura. Ono što znamo konkretno, prema tablici bodovanja, da će sigurno biti puno bolje bodovana sportska dvorana nego tržnica. Imamo projekte i od tržnice neću odustati.