“Romi jako često ne znaju prepoznati diskriminaciju. Njima su neke situacije već potpuno normalne i ne kuže da je diskriminacija kad, recimo, uđete u dućan i dobijete posebnu pratnju koja vas nadgleda dok kupujete. Normalno im je da pohađaju segregirane, romske razrede i da žive u izoliranim naseljima. Isto tako, Romi se susreću i s diskriminacijom unutar svojih naselja, a da toga nisu svjesni”, govori nam Siniša Senad Musić, potpredsjednik Romske organizacije mladih Hrvatske (RomHR).

Nakon ubojstva u naselju Parag krajem ljeta, zbog čega se mjesecima najavljuje drugi prosvjed protiv Roma u Međimurju, razgovarali smo s mladim ljudima koji svojim djelovanjem pokušavaju smanjiti diskriminaciju te pomoći dodatno marginaliziranim skupinama unutar romskog društva, poput mladih, žena i djece. Ovo su njihove priče.

Marina Horvat (20)

Odrasla je u romskom naselju Orehovica u Međimurju. Danas je studentica Pravnog fakulteta, živi u Zagrebu i radi kao mentorica s romskom djecom u programu UNICEF-a. “Još kao dijete krenula sam u segregirani romski vrtić. Nisam znala hrvatski jer se u mom naselju priča bajaškim, odnosno starorumunjskim jezikom. Imala sam sreću da sam u osnovnoj školi završila u pokusnom razredu u kojem su izmiješali romsku i neromsku djecu, pa sam vrlo brzo naučila hrvatski.

Nakon osnovne škole upisala sam gimnaziju u Čakovcu. Tamo sam bila jedina Romkinja u razredu. Prvih nekoliko mjeseci to nitko nije znao jer imam hrvatsko ime i prezime, a i svijetle sam puti. Sjećam se da mi je bilo nelagodno reći da sam Romkinja i, kada su moji iz razreda konačno saznali, postojala je nekakva pregrada između nas. Ali je vrlo brzo nestala jer sam bila odlična učenica.

Nakon gimnazije upisala sam Pravni fakultet u Zagrebu i trebalo mi je vrijeme da se priviknem na veliki grad. Prvi dan sam se izgubila i dobila ZET-ovu kaznu jer nisam znala cvikati kartu. Ništa nisam znala. Osjećala sam se kao vanzemaljac u ovom velikom gradu. Živim u studentskom domu Stjepan Radić i na prvoj godini bila sam u sobi s cimericom s kojom sam se isprva dobro slagala. No nakon što sam jednom pričala s mamom na mobitel na bajaškom, pitala me koji je to jezik. Objasnila sam joj cijelu svoju povijest i od tog se trenutka počela potpuno drugačije ponašati prema meni, i u društvu i nasamo. Počela me drugačije tretirati. Osjećala sam se grozno, pa sam se odlučila preseliti u drugu sobu.

‘Zašto se družiš s njom? Vidiš da ima ciganske naušnice’

U sjećanju mi je ostao i događaj koji sam doživjela sa sedam godina. Od Caritasa smo svi u naselju dobili LGBT naušnice u obliku onih zastavica u duginim bojama i svi smo ih nosili jer druge nismo imali. I zbog toga smo postali dodatno obilježeni. U razredu sam se najviše družila s prijateljicom koja nije bila Romkinja. Igrale smo se tijekom velikog odmora na školskom dvorištu, kada nam je prišla njezina starija sestra i upitala: ‘Zašto se družiš s njom? Pa vidiš da ima ciganske naušnice’. U tom trenutku moja prijateljica se odmaknula od mene i gledala me tužno iz daljine. Druženje smo nastavile samo u razredu, gdje nas njezina sestra nije mogla vidjeti.

Druga diskriminacija s kojom sam se susrela u Čakovcu dogodila se u kafiću Vogel kod autobusnog kolodvora. Sjela sam za stol s mojim sestrama i bratićima. Htjeli smo naručiti piće, a konobarica je rekla: ‘Nema pijače za vas cigane’. Osjećala sam se jako posramljeno. Nisam reagirala jer sam ostala u šoku. Uspjela sam je samo upitati – zašto?. Odgovorila nam je da je dobila naredbu od šefa.

Inače, moja je obitelj morala promijeniti prezime iz Oršuš u Horvat. Bila sam još tada klinka i nisam razumjela što se događa. Moj otac ima završenu srednju školu i htio se zaposliti na građevini. Dugo je tražio posao, no nije ga uspio pronaći i morao je otići u Njemačku. Želio je podići kredit u banci, ali mu ga nisu dali zbog prezimena. I naravno, čim smo ga promijenili, kredit mu je odmah odobren. Ja pak danas razmišljam da vratim svoje prezime.

Bila sam diskriminirana i u romskom naselju

Osjetila sam diskriminaciju i unutar svojeg romskog naselja. Mene općenito ljudi na prvi pogled ne vide kao Romkinju zbog svijetle puti i bilo je Roma koji se nisu željeli družiti sa mnom. Govorili bi mi ‘što se praviš da si Hrvatica?’. Očekivali su da se udam s 15, 16 godina, no ja sam se odlučila za obrazovanje i iskakala sam. Kada sam odlučila upisati Pravo, moji roditelji nisu bili sretni što ću otići od kuće, ali sam to s njima lijepo iskomunicirala, objasnila im da s gimnazijom nemam struku i uvjerila ih da je to najbolji put za mene. I danas su mi najveća podrška.

Cijeli članak pročitajte ovdje.

Nakon posljednje sjednice Skupštine održane 22. listopada, na kojoj su velikom većinom potvrđena razrješenja rukovodstvu MNS-a, te odlučeno da će se 19. studenog održati izborna skupština, Izborna komisija kandidaturu za novog predsjednika, i to Kristijana Antolovića. Kandidaturu je podržao 51 nogometni klub, što je zapravo i većina u Skupštini MNS-a. Ovime će 19. studenog završiti svojevrsna kriza vlasti u MNS-u.

– Ta velika većina mjesecima pokušava dosadašnje rukovodstvo uvjeriti da odustane od opstrukcija. U početku je Mato Kljajić pokušavao na sve moguće načine zadržati svoju poziciju. Na kraju je ipak odustao uvidjevši da više nema podršku Skupštine. No ipak, pokušao je instalirati svoje nasljednike. Pa je tako nadležnom uredu predao dvije stranice svojeg tumačenja Statuta kako bi pokušao objasniti kako će ga naslijediti Damir Dominić. Skupština naravno jedina ima pravo na tumačenje Statuta, pa je ona svoje tumačenje i dala, kako Damir Dominić ne može zamijeniti predsjednika kojeg više nema, nego da Skupština mora izabrati novog predsjednika. Nakon toga Damir Dominić pribjegava očajničkim akcijama, nanoseći štetu našoj organizaciji.

Pa smo tako svjedoci svaka 3-4 dana jednom njegovom obraćanju nekome, u kojem iznosi hvalospjeve samome sebi, kako on voli nogomet, usput se obračunavajući niskim udarcima i uvredama s velikom većinom klubova. U tim objavama iznosi neistine i nastoji obmanuti javnost, a istovremeno stvoriti percepciju javnosti kako su na djelu sukobi i previranja nekih frakcija. A zapravo je činjenica da je na djelu jedno veliko zajedništvo većine klubova koji žele bolju organizaciju. A s druge strane je Damir Dominić pred svojim računalom na kojem piše priopćenja. Pa tako u posljednjim objavama obmanjuje javnost kako on ima neku podršku HNS-a, mašući mailom pravnika HNS-a kako je skupština sazvana za 30. studenog legalna. Upit o tome uputio je dva sata prije nego je razriješen dužnosti od strane Skupštine. Naravno, i ta Skupština koja ga je razriješila dužnosti također je bila legalna, pa je brže – bolje “5 do 12”, prije nego ga se razriješi, odlučio pribaviti nešto za daljnju borbu protiv 51 kluba. Kad bi uistinu imao nekakvu podršku HNS-a, to bi već javno objavio, ali toga nema. A istina je takva da je naputak HNS-a i predsjednika HNS-a g. Marijana Kustića, da se situacija riješi unutar našeg županijskog saveza i da se ispoštuje volja Skupštine.

Pokušavala ga je većina dogovorno urazumiti, no nije išlo. Kad je vidio da su izbori neminovni, pokušavao je progurati čak i izbor rukovodstva na jednu godinu, s čime se opet većina nije slagala, pa su i ti razgovori propali. Iznosi čak u javnost da članovi Skupštine “neispravno” komuniciraju, preko nevaljalih email adresa. Jer samo adresa Saveza, čiju lozinku on zna, je ona “prava”. Ali pozivi za Skupštinu poslani su i poštom, pa će možda konstatirati i da su otisnuti nevaljalim printerom, koji nije službeni printer Saveza. A do printera Saveza trenutno je poprilično teško doći, jer tamo se Damir Dominić još uvijek predstavlja kao nečiji “šef” iako je razriješen funkcije, pa se tako zaposlenici Saveza žale kako im prijeti otkazom ukoliko se odazovu na sjednicu Skupštine. I tako, na kraju je ostalo na tome da je s jedne strane velika većina od 51 kluba, a s druge Damir Dominić.

Evo g. Dominiću, to smo mi u potpisu, imenom i prezimenom, ovlašteni od klubova, činimo većinu Skupštine. Mi koje ste nazivali buntovnicima, kaubojima, pobunjenicima… Mi koje ste vrijeđali na sve moguće načine. Prozivali ste nas da se skrivamo iza Skupštine. Kako da se skrivamo kad mi jesmo većina Skupštine? Pred kim da se skrivamo? Pred Vama!? Mi smo sportski djelatnici koji činimo ovu organizaciju. Vi ste jedan pojedinac koji pokušava nama nametnuti što i kako ćemo raditi, postavljati se iznad Skupštine, iako iznad Skupštine nema nikog i ne može biti nitko! Spustite loptu na zemlju. Pročitajte imena i prezimena, te imena klubova koji su glasali za Vašu smjenu, koji su izglasali promjenu i koji će podržati g. Antolovića. Nakon toga, prije nego počnete pisati novo obraćanje nekome, ili objašnjavati kako je 51 klub u krivu, a Damir Dominić u pravu, kratko zastanite i promislite… Ima li smisla?

Sve zastupnike u Skupštini pozivamo na sjednicu 19.11. gdje će se izabrati novo rukovodstvo, a poziv će zaprimiti i poštom, pa da konačno završi ova priča koja je morala završiti puno ranije, samo da nije bilo toliko očajničke borbe protiv velike većine – pišu MNS Izbori.

Zbog velikog rasta broja zaraženih, pritiska na zdravstveni sustav i epidemije koja bukti Vlada i Stožer u petak će donijeti nove mjere za suzbijanje širenja virusa, javlja portal Danica.

Kako se ovog časa čini, mjere će se prije svega odnositi na širu upotrebu Covid digitalnih potvrda u svakodnevnom životu. Danas se u epidemiološkim krugovima mogla čuti neslužbena informacija kako se bez Covid potvrde od ovog vikenda vjerojatno više neće moći u shopping centre, dućane, kafiće i restorane.

Očekuje se, također, tvrdi njihov izvor, da se dodatno ograniči broj sudionika na javnim okupljanjima. Osim toga, policija i inspektorat krenut će ovih dana u još jaču kontrolu mjera, prije svega Covid putovnica, brzih testova i nošenja maski u zatvorenom prostoru.

Cijeli članak pročitajte klikom ovdje.

Danas su jako radosni načelnik Općine Štrigova Stanislav Rebernik i općinski službenci i djelatnice Mirjana i Nataša jer je u napisanom i uokvirenom obliku u Upravu općine stiglo Priznanje Općini Štrigova za izniman doprinos za izdvajanja za kvalitetu života zbog kojeg se ona sada nalazi među 10 najboljih općina u Hrvatskoj po analizi proračuna. Priznanje je dodijeljeno u sklopu projekta NAČELNIK.hr, a u Općini Štrigova kažu kako izdvajaju dosta velika novčana sredstva za ovaj segment društvenog stanja, te da je u minulih nekoliko godina kvaliteta života dostignula solidnu razinu.

Osobito ulažemo u poboljšanje kvalitete života starijih osoba koje zbog raznih okolnosti nisu imale niti najosnovnije kućanske naprave te su ovog trenutka radosni što imaju televizor, kvalitetnu rasvjetu i grijanje. Ti i takvi ljudi raduju se našoj pomoći poput male djece, a mi smo sretni što smo im pomogli, naglašava Stanislav Rebernik općinski načelnik, te dodaje kako će se takva praksa nastaviti. Čestitamo!

Ravnatelj Županijske bolnice Čakovec Igor Šegović rekao je danas u razgovoru s novinarkom N1 Televizije kako su liječnici u toj bolnici u subotu oživljavali bebu s teškom upalom pluća i pozitivnom na covid.

Sve više zaražene djece

“Sve je više djece koja boluju od covida, u vrtićima, u školama, jako nas žalosti što ta djeca imaju sve težu kliničku sliku”, kaže Šegović.

“Dijete od 5 mjeseci u proteklom dežurstvu doslovno je umiralo pred nama od upale pluća izazvane covidom. Zahvaljujući dobroj intervenciji, dobrim lijekovima, dijete smo spasili, dijete je sada dobro, ali kad to vidite onda znate da cjepivo i pridržavanje epidemioloških mjera ima smisla i da ne smijemo doći do te razine da nam dijete može umrijeti od covida”, govori.

Mogu izdržati još tjedan ili dva

Šegović kaže da bolnica može izdržati još tjedan ili dva, ako se trend rasta broja zaraženih nastavi.

On kaže kako u čakovečkoj bolnici nemaju problema s odbijanjem testiranja među djelatnicima bolnice te da rade i više nego što mogu.

“I dalje sve funkcionira”, kaže Šegović. “Jučer smo imali sastanak s glavnim covid-koordinatorom, ne znamo koliko dugo ćemo moći održati tu razinu skrbi”, govori dodajući da ne ovisi sve o bolnici, nego i o pridržavanju mjera.

Cijeli članak pročitajte ovdje.