Na šetnici uz Muru danas, 23. listopada, u prijepodnevnim satima u Murskom Središću održani su Dani otvorenih vrata DVD-a Mursko Središće i Civilne zaštite Grada Mursko Središće. DVD Mursko Središće izložio je svoja vatrogasna vozila i opremu kojom se služi na raznim intervencijama.

Također, bio je izložen i čamac za spašavanje Grada Mursko Središće koji su posjetitelji događaja mogli pogledati i isti isprobati i to na relaciji lučica – izletište skela „Fusek“.

Program je bio bogat, a činilo ga je: isprobavanje hidrauličnog alata za rezanje vozila prilikom nesreća, rad s motornim pumpama, gađanje u metu i slične igre za djecu koje se igraju na tradicionalnim vatrogasnim natjecanjima mladeži, natjecanje s vatrogascima u brzom oblačenju, gašenju požara i slično. U sve navedene aktivnosti iz programa uključili su se i posjetitelji.

Cilj ove vježbe bio je da se predstavi oprema s kojom DVD raspolaže i vještine stručnih ljudi koji vode DVD.

Današnjim događajem koordinirao je zapovjednik DVD-a Mursko Središće i načelnik Stožera civilne zaštite Grada Mursko Središće Rajko Bogdan. Događaju se pridružio i gradonačelnik Grada Mursko Središće Dražen Srpak.

Srce 39-godišnjeg Dejana Kočiš iz Donjeg Mihaljevca je minulog petka, zajedno s mnogim dragovoljnim darivateljima krvi, kucalo posebno, a lice mu je također bilo obasjano nekim posebnim sjajem. Bilo je to na svečanosti GDCK Čakovec koje je ono priredilo za jubilarce, višestruke darivatelje krvi.

– Dobio sam zahvalnicu za 50 darivanja krvi – rekao nam je s oduševljenjem, a potom ispričao u najkraćim crtama put kojim je došao do te brojke:

– Tekućinu koja život znači prvi put sam dao 10.01.2005. godine. Sjećam se svega kao da je bilo jučer i od tada sam redovni davatelj svaka tri mjeseca – kaže s ponosom i napominje kako je krv davao na puno mjesta diljem RH. Pošto je radio u Zagrebu, jedno vrijeme se je tamo uključivao u akcije, a kasnije gdje je stigao.

– Imam krvnu grupu A+. Ispunio sam jednu knjižicu u kojoj se evidentiraju davanja i nedavno dobio drugu koju takoder planiram ispuniti, i ako bude zdravlja još koju nakon njih.

Dejan je zaposlen u Policijskoj postaji Čakovec gdje radi na radnom mjestu krim. službenika za obradu kriminaliteta. Široj javnosti, a pogotovo javnosti Međimurja, poznat je kao dobitnik priznanja, medalja i zahvalnica zato jer se je u humanosti i hrabrosti višekratno iskazao.

Milivoj Trstenjak (57) već dugi niz godina održava nogometni teren u Peklenici. Polovina je jesenskih turnira, a nogometni teren mora biti dotjeran.

– U traktor kosilici provodim najmanje dva sata tjedno. Toliko mi treba da pokosim cijeli travnjak. Započeli smo i bojiti ogradu terena. Pola je dovršeno, a pola čeka bolje dane. Klub ima oko stotinjak članova, a nogomet je svim mještanima važan – ističe Milivoj.

Malo je onih koji na cesti ne prepoznaju lice Danice Korunić (61) iz Šenkovca, žene koja je trideset godina svog rada posvetila rekreaciji i promociji sporta, a ove godine postala je i dobitnica priznanja za životno djelo kojeg dodjeljuje Zajednica sportskih udruga i saveza Međimurja. No priznanja nisu ona koja određuju Danicu, već je to njezin vedar duh, toplina i susretljivost koju i dan danas u mirovini dijeli sa svojim kolegama i prijateljima.

Fizička i mentalna snaga koju je gradila i prenosila na druge dugi niz godina svoga rada, sada stoje kao njezino oružje u borbi života.

Nema izlike

Da će sport biti veliki dio njezina života znala je rano.

– Ja sam netko tko se sportom bavi oduvijek. Još u osnovnoj školi djevojčice su smišljale izlike kako bi izbjegle vježbane na satu tjelesne kulture. Ja sam u tome bila izuzetak. U srednjoj sam školi sam odlazila na akrobatiku, trenirala sam rukomet i usput se bavila svim drugim sportovima koji su mi se nudili. Nisam profesionalna sportašica,već rekreativka. Uključujem se u sve sportove, a nama rekreativcima bitno je kretanje, zajedništvo, pozitivizam i emocija. Moj moto oduvijek je ˈPokreni se!ˈ To je bit sportske rekreacije.

Mirna luka

Prije dvije godine Danica se odlučila umiroviti.

– Godina sam radila na uvozu u tekstilnoj tvornici ČATEKS. Voljela sam svoj posao. Bio je stresan, ali radila sam ga s voljom. U slobodno vrijeme vodim i udrugu Sport za sve u Šenkovcu gdje vršim i dužnost predsjednice, a predsjednica sam i međimurskog Saveza sportske rekreacije Sport za sve. Sve te ljude doživljavam kao svoju proširenu obitelj. Godina 2018. bila je moja životna prekretnica. Razmišljala sam: ˈImaš divnu obitelj, unučad, muža Dragutina s kojim želiš putovati, svoje divne žene iz udruge s kojima ćeš se družiti i rekreirati. Vrijeme je za mirovinu.ˈ U to vrijeme otišla sam u prijevremenu mirovinu.

Kakva majka, takva kći

Dane u mirovini Danica provodi u društvu svog supruga i svoje obitelji.

– Majka sam dvije kćerke, Lane i Ive, a baka petero unučadi. Lana živi ovdje u Šenkovcu sa svoje dvoje djece. Pošla je mojim stopama i također je rekreativka. Moja druga kćer Iva živi u Rijeci. Ima troje djece i također se bavi sportom, no ona je individualka. Iako je daleko, svakodnevno smo u kontaktu. Beskrajno zadovoljstvo i sreću pruža mi mogućnost da kuham i brinem o svojim unucima koji su krenuli u školu. Jedan od njih je i unuk Niko koji je danas ovdje sa mnom.

Kraj ne postoji

Umirovljenje je Danici donijelo još jednu, manje očekivanu prekretnicu.

– Unatoč svim lijepim događajima, mirovina mi je donijela nešto što nisam planirala – vražićka. Karcinom. Ne volim riječ rak, zovem ga vražićak, zloćko. To je jer su nekad prije ljudi znali reći:ˈ Tko ima rak, taj neće preživjetiˈ. Rak je bio neizlječiv i to se tako poimalo. Danas je drugo vrijeme. Moj zloćko je došao prije 2 godine. Do danas sam prošla nekoliko ciklusa kemoterapije i stanje se polako popravlja. Ne razmišljam mnogo o tome, jer kad bih razmišljala, to bi bio kraj.

Hrabrica

Unatoč tome, Danica je ona koja je naučila pobjeđivati.

– Kroz sport sam gradila svoju mentalnu i fizičku snagu, a sada je došlo vrijeme da ih koristim. Zna mi biti neugodno što sam oboljela baš JA, ona koja se cijeli život bavi sportom i živi zdravo. Bez obzira na to, zloćko mi je promijenio život, ali mu ne dozvoljavam da vodi igru. Imam divnu obitelj i podršku sa svih strana. Svima nam se događaju slični životni potresi, ali smatram da je bitno to sagledati kao sastavni dio života. Nešto što nipošto nije kraj, već sam stanje koje će se s vremenom riješiti. Život me naučio čvrstini u svemu, pa tako i u ovome. Ono čemu se nadam su pak novi susreti s mojim ženama iz udruge i gledanju moje unučadi kako odrastaju – govori nam Danica.

Uz sve to, teško je ne primjetiti kako čak i u ovim godinama Danica sjaji, a teško ne zaključiti da sjaji zbog životne volje i ljubavi koju prima od svojih bližnjih. Sve žene u sličnoj situaciji neka budu Danica. Ona je primjer žene koja pomiče granice i onda kad se čini da izlaza nema. Njezin duh već je odigrao najveću pobjedu.