Kao i ranijih godina prigodom dana Svih svetih i Dušnog dana zapovjednik HOS-a Međimurja Krešimir Miščin sa svojim HOS-ovcima obilazi grobove poginulih i umrlih pripadnika HOS-a Međimurje.
Na svakom grobu poginulog i umrlog HOS-ovca zapaljena je svijeća i izmoljena molitva. Tom prilikom zapovjednik Miščin prisjetio se nekih događaja vezanih za pokojnika.
– Ovom prilikom zahvaljujemo se ovogodišnjem donatoru lampaša našem simpatizeru gospodinu Tihomiru Hudičeku koji nam često pomaže – javljaju iz HOS-a Međimurje.
Hudiček je u vrijeme Domovinskog rata bio predsjednik Pravaške mladeži u Čakovcu.
Danas prije podne u potrazi automobilom za slobodno parkirno mjesto na velikom gradskom parkiralištu u Čakovcu trebali ste napraviti nekoliko vožnji ne bi li ugledali poneko mjesto u koje ste mogli ugurati svoje vozilo.
Radni dan, a tolika gužva?
Nije to običan radni dan. To je dan namijenjen kupnji svega onoga što treba uz blagdan Svih svetih, a to se nalazi tik do parkirališta na čakovečkoj tržnici i, sada iznimno, uz tržnicu.
Silno mnoštvo ožalošćenih, prijatelja, suradnika, štovatelja i znanaca okupilo se je jučer u rano popodne na čakovečkom posljednjem počivalištu kako bi posljednji puta na put bez povratka ispratili bolešću izmućeno tijelo 85-godišnjeg Ede Pongraca.
Ispraćaj je obavljen uz sve vjerske počasti koje mu je odao fra. Josip Župan čemu su se pridružili vodeći međimurski lovci, odnosno članovi LD „Patka“ Donjeg Vidovca/Sveta Marija, društva kojem je pripadao od trenutka kada je ušao u lovstvo, a bilo je to kada je bio izuzetno mlad, točnije kada je imao 26 godina.
Nad otvorenom rakom stoga se se od njega u ime lovaca „Patke“ i Međimurja oprostio Mario Gašparić, predsjednik LD Patka Donji Vidovec/Sveta Marija, a stigli su i brojni žitelji Svete Marije i Donjeg Mihaljevca, odakle je bio pokojnik porijeklom i gdje je radio.
Oproštajni govor bio bi predug kada bi u njega sazdali sva Edina lovačka postignuća koja su bila usmjerena prema strasti i ljubavi prema lovstvu i prirodi. Prisjetio se Gašparić njihovog zadnjeg lova na fazane i njegovih riječi upućenih upravo njemu: “Ti ćeš biti novi predsjednik društva. Prepoznao je u svakom koji je došao u naše redove sve njegove vrline koje je usavršavao savjetima. Ti si u meni vidio ono što ja nikada nisam slutio“, istaknuo je Gašparić te dodao kako su ga mladi izuzetno voljeli i cijenili vidjevši u njemu uzor, ne samo kao lovca već kao i pedagoga koji je bio u službi malog čovjeka.
Govoreći dalje, Gašparić je drhtavim glasom dodao: „Danas ćemo pucati, ali ne na divljač već tebi u čast u znak poštovanja za sve što si učinio za lov i lovstvo“.
Rekao je kako će im Edo nedostajati kao uvodničar u lovačku etiku, određivanje najboljeg lovca, održavanju brojnih pozdravnih govora…Devetero lovaca s puškama u ruci, udaljeni od mjesta ukupa, imali su po dvije patrone iz kojih je prethodno izvađena sačma te su počeli pucati pojedinačno u zrak s lijeva na desno u nejednakim vremenskim razmacima simulirajući situaciju kao u stvarnom lovu.
Nakon toga su lovci u raku bacili jelovu grančicu simbol zahvale i putokaz pokojniku da nastavi lovom u „vječnim lovištima“. Međimursko lovstvo odlaskom Ede Pongraca izgubilo je mnogo, a to mnogo je zapisano u njegovoj bogatoj biografiji iz koje ćemo izdvojiti podatak njegove veličine.
“Edo Pongrac je kao dugogodišnji lovac, nositelj niza lovačkih priznanja, a među njima i najvećeg – Zlatne plakete Hrvatskog lovačkog saveza za dugogodišnji doprinos razvoju lovstva, koju je primio krajem 2009. godine. Cijeli je život, do mirovine, radio u prosvjeti i politici, a obnašao je značajne funkcije u Lovačkom savezu Međimurja, čiji je neko vrijeme bio predsjednik, a u Hrvatskom lovačkom savezu je 1997. godine izabran za dopredsjednika krovne lovačke udruge. Od prvog dana je član Lovačkog društva “Patka” iz Donjeg Vidovca.Rođen je u Donjem Mihaljevcu, a od 1974. živio u Čakovcu. Dva sina, Darko i Mladen i unuk Matija također su aktivni lovci, svi su u Čakovcu, ali su članovi „Patke“, društva u kojem je Edo bio sve, od običnog lovca, tajnika te u više navrata predsjednik…
Edin pogled na lovstvo uvijek je bio:
„Biti lovac je čast i zaista mnogi imaju krivu sliku o lovstvu. Ja ne govorim o lovu, nego o lovstvu – jer lovstvo znači prvo uzgoj, drugo zaštitu divljači, a tek na trećem mjestu je lov. U sve godine, koliko sam lovac, nikada mi nije bilo važno hoću li odstrijeliti nešto. Uvijek mi je važnije bilo druženje, boravak u prirodi…Ta ljubav prema prirodi kod mene je uvijek bila, a i sada je vrlo jaka.“
Nije nezanemariva i njegova uloga u školstvu gdje je počeo raditi kao učitelj u OŠ Donja Dubrava. Posto je nastavnik TZK kada je završio PA Čakovec. Od školske godine 1972./73, do 1974./75,, bio je direktor OŠ Marija na Muri (op. a. današnja Sveta Marija). Potom je otišao u Čakovec na rukovodeće mjesto u Otvoreno radničko učilište pa potom u „političke vode“ gdje je ostao do umirovljenja.
Osim ranije spomenutih muških članova obitelji, najveća potpora u svemu bila mu je i ostala supruga Franciska kao i kći Željka.
Kompozicija „Otišao je s mirisima jutra“, izvedena od Vokalne skupine „Zrinski“ u vlastitom aranžmanu grupe pjevača, na pogrebu nikog od nazočnih nije mogla ostaviti ravnodušnim…
Usprkos hladnoći i magli i kratkom trajanju dnevne svjetlosti, na međimurskim poljima ovih dana iz mraka izranjaju ne samo traktori i kombajni marljivih poljoprivrednika već i kosilice i grablje vrijednih komunalnih radnika koji dodatno trebaju urediti travnjake i groblja povodom dolaska blagdana Svih svetih.
Tako smo na terenu zatekli komunalnog radnika Vladimira Mikeca.
– Mi smo komunalci iz Općine Donji Kraljevec. Održavamo zelene površine u cijeloj općini, plus kosimo travu na grobljima u naseljima Donji Kraljevec, Hodošan, Donji Hrašćan, Palinovec, Sveti Juraj u Trnju i Donji Pustakovec. Ima nas ukupno četiri. Uz mene, tu je sad i kolega Pajo Vidović, a kao komunalni redari za ovu općinu rade još i Željko Mikec i Miljenko Kramar – kaže Vladimir Mikec.
Komunikativan Vladimir rado nam je odgovorio i na pitanje voli li ovaj posao i je li mu teško raditi vani u hladnim mjesecima.
– Da, volim ovaj posao. Hladnoća mi ne smeta… Stalno smo u akciji, kosimo, uređujemo živice po groblju, brinemo za okoliš… Inače, s 1. 1. 2022. godine idem u mirovinu.
Veseli li se mirovini?
– Na baš. Znate kako kažu: kad odeš u mirovinu, već si s jednom nogom u grobu… – šali se Vladimir.
Međutim, sigurni smo da će si pronaći posao i zanimaciju kod kuće, na zadovoljstvo svojih ukućana.
Odbačena staklenka od zimnice, limeni poklopac od već korištenog lampiona, malo boje, malo mašte i u vještim rukama djelatnika koprivničkoga Komunalca nastaju ovakvi ekološki lampioni, piše HRT.
– Uz nekakvu dobru ideju cura s Reciklažnog dvorišta došli smo na ideju da napravimo lampaše od flaša koje su ljudi bacili na reciklažu, malo boje, dobre volje i evo nastali su lampaši, opisuje Anita Župavec, djelatnica Komunalca.
– Šeme smo imali napravljene i po tome smo osmislili da oslikamo staklenke, kaže Kristina Šestak, djelatnica Komunalca.
– Nema tu ništa zahtjevnog, to je jako zanimljiv posao i to je to. Svoju će ideju i vještinu podijeliti i na radionici na koprivničkoj tržnici sa svima koji umjesto plastičnih lampiona žele svijeću zapaliti u ovakvim ekološkim, rekao je Ivan Valent, djelatnik Komunalca.
U prvih deset mjeseci ove godine na koprivničkom groblju prikupljeno je 10 tona plastičnih lampaša, a samo za blagdan Svih Svetih još će biti najmanje toliko. Zbrinjavanje plastične ambalaže Komunalac plaća 1850 kuna po toni.
19.08.2016., Zagreb - Kradja bicikla.
Photo: Borna Filic/PIXSELL
U četvrtak, 28. listopada, u Kotoribi u Kolodvorskoj ulici na parkiralištu željezničkog kolodvora nepoznati počinitelj je ukrao nezaključani muški bicikl, javljaju iz Policijske uprave međimurske.
– Materijalna šteta procjenjuje se na nekoliko tisuća kuna, a protiv počinitelja podnijet će se kaznena prijava nadležnom državnom odvjetništvu – stoji u priopćenju.
Bicikli kao prijevozno sredstvo česta su meta kradljivaca. Kradu se na ulici, iz garaža ili spremišta, sa stubišta.
01.10.2020., Cakovec - Zupanijska bolnica Cakovec.
Photo: Luka Stanzl/PIXSELL
Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo Međimurske županije u protekla 24 sata obrađeno je 300 uzoraka, od čega je evidentirano 108 pozitivnih nalaza na SARS-CoV-2 virus u Međimurskoj županiji, što je 36% pozitivnih od broja testiranih. Iz drugih županija prijavljena su 3 pozitivna slučaja kod osoba s prebivalištem/boravištem u Međimurskoj županiji.
U protekla 24 sata oporavilo se 56 osoba. Broj pozitivnih osoba u Međimurskoj županiji na današnji dan je 750. Do danas je u mikrobiološkom laboratoriju Zavoda za javno zdravstvo uzeto 74 480 uzoraka, ne računajući testiranja naših građana u drugim ustanovama unutar i izvan Međimurske županije.
U Županijskoj bolnici Čakovec hospitalizirano je 37 pacijenta pozitivnih na SARS-CoV-2 virus. U protekla 24 sata hospitalizirana je 1 osoba, otpušteno je 6 osoba, 3 pacijenta su na invazivnoj respiraciji i nema preminulih osoba.
Građani se mogu cijepiti svakim radnim danom od 9 do 13 sati u Zavodu za javno zdravstvo Međimurske županije, od 13 do 18 sati u trijaži Županijske bolnice Čakovec i svake treće subote u mjesecu u trijaži Županijske bolnice Čakovec od 9 do 12 sati.
Cijepljenje se odvija i u Ljekarni Kotoriba 4., 8. i 17. studenoga od 12 do 17 sati uz prethodnu najavu na broj 040/682-750, kao i u Ljekarni Štrigova 16. studenoga od 12 do 17 sati te 23. studenoga od 12 do 15 sati uz prethodnu najavu na broj 040/851-006.
U subotu i nedjelju, 30. i 31. listopada uzimanje uzoraka za PCR i BAT testove odvijat će se od 7:30 sati u covid ambulanti iza Županijske bolnice Čakovec (Svetojelenska cesta), a iznimno u ponedjeljak, 1. studenoga 2021. godine neće se odvijati testiranja zbog državnog praznika.
U četvrtak, 28. listopada, oko 14,25 sati, u Čakovcu u Zrinsko-frankopanskoj ulici dogodila se prometna nesreća u kojoj je 79-godišnji vozač bicikla obavljao uključivanje u promet s pješačko-biciklističke staze na kolnik pristupne ceste preko obilježenog pješačkog prijelaza, a da nije propustio sva vozila koja se kreću tom cestom.
– Zbog toga je u bicikl udario osobni automobil čakovečkih registarskih oznaka kojim je upravljala 49-godišnjakinja. Nakon udara bicikl se prevrnuo, a vozač pao na kolnik – javljaju iz Policijske uprave međimurke
Vozilom hitne pomoći 79-godišnjak je prevezen u Županijsku bolnicu Čakovec gdje je utvrđeno da je lakše ozlijeđen.
Protiv 79-godišnjeg vozača bicikla bit će pokrenut prekršajni postupak.
Malo je onih ljudi u Međimurju, pa i šire, koji nisu čuli za Nenada Gaveza (58) iz Gornjeg Hrašćana. On je jedna od legendi međimurske estrade, pjevač i klavijaturist, danas, uz Petru Brkić, frontmen grupe “Globus”.
Ljubav prema glazbi usadio mu je pokojni otac Joža Gavez, koji je prvi u našem kraju, uz domaće pjesme, pjevao i strane evergrine, još tamo prije 1960. godine. Bilo je to u sastavu “Pet plavih”, a od 1969. do 1976. godine svirao je u poznatom slovenskom ansamblu Frančeta Žibrata. Kasnije se razbolio, glasnice su otkazale i nije više mogao pjevati, pa se potpuno posvetio svom vodoinstalaterskom poslu.
Njegovim putem krenuo je i sin Neno. S ocem je nastupio samo jednom, i to na nekim svatovima. Kasnije je pronašao očeve bilježnice s notama i tekstovima pjesama.
– Da, on je znao pisati i čitati note, ja sam više sluhist. Svejedno, uzeo sam gitaru i počeo “loviti” prve akorde iz tatine bilježnice. U petom razredu Osnovne škole u Nedelišću svirao sam u školskom tamburaškom orkestru. Nas desetak koji smo tada svirali, kasnije smo se posvetili glazbi i svi smo imali svoje sastave. Veći broj i danas svira. Mi “slogaši” smo željeli biti rockeri, ali smo se ipak opredijelili za popularnu zabavnu glazbu – prisjeća se Neno s osmijehom.
S nepunih 16 godina (1979.) s prijateljima je osnovao grupu “Mladi”, u kojoj je pjevao i svirao klavijature i harmoniku. Godine 1985. prelazi u “Rubine”, da bi 1991. godine došao u grupu “Karavan”. Od 1996. pa sve do 2003. godine bio je član Dua “Šarm” zajedno s Franjom Preložnjakom Žakom, da bi onda prešao u poznati “Globus”, čiji je i danas član.
– Za čitavo to vrijeme redovito sam nabavljao nove klavijature i pored toga što se supruga Silvija ponekad i ljutila zbog toga. Ali, to je bilo jače od mene – kaže Gavez.
Dodaje da je upravo Grupa “Globus”, koja je oduvijek bila rasadnik vrhunskih glazbenika, u Međimurje “donijela” prije puno godina popularni “Radio plesnjak”, koji je duže vrijeme žario i palio Međimurjem. Uspješno ga je organizirao Radio 1, a vodio Miljenko Ovčar.
– Mi smo, naime, svirali u Popovcu kod Zagreba na jednoj sličnoj plesnjačkoj priredbi. Onda smo pozvali odgovorne s Radija 1, na čelu s direktorom Enverom Muminovićem, da nas dođu posjetiti. Vidjeli su, čuli, modificirali i tako je popularni plesnjak krenuo. Sve ostalo je povijest – ističe Neno.
– Danas je jako teško za nas glazbenike, malo se svira, malo je svadbi, malo veselica, ljudi se okupljaju u manjem broju… Traže da im sviraju tek jedan ili dva glazbenika. I mi u “Globusu” se često dijelimo, pa idemo nastupati u raznim manjim formacijama, uglavnom po dva. Od glazbe se danas zbog korone više ne može živjeti, svi smo si morali naći dodatan posao, kako bi mogli izdržavati i sebe i obitelj. A nekad!? E, nekad nismo stigli na sve gaže kamo su nas zvali. Morali smo odbijati, jer smo imali ispunjen kalendar. Bilo je i godina kad nismo imali praktički ni jedan slobodan vikend, ni godišnji odmor… Mislim da sam za ovih mojih više od 43 godine, koliko se bavim glazbom, odsvirao više od pet stotina svadbi, a zabava, plesnjaka i veselica raznih vrsta još toliko – kaže Neno Gavez, koji, kad je na pozornici publici daje čitavog sebe.
Podjednako dobro pjeva starogradske, zabavne i narodne pjesme, ali je nenadmašan, kao i svojevremeno njegov otac Joža, u izvedbi stranih evergrina.
