Danas, 29. listopada 2021. godine, u 15 sati ispred Memorijalnog mjesta stradanja Roma u II. svjetskom ratu na groblju u Draškovcu, održana je komemoracija prigodom blagdana Svih svetih, u organizaciji romskih skupina Bajaši i Anoštri.
Jelena Oršoš, Đuro Oršoš, Marta Balog, Terezija Balog, Agneza Bogdan, Elizabeta Bogdan, Pavao Bogdan, Marija Bogdan, Agneza Virag i Terezija Bogdan imena su stradalih Bajaša i Anoštra u II. svjetskom ratu u Draškovcu, uklesana u spomen ploču na groblju u Draškovcu, a njima i još mnogim žrtvama nacizma kojima se ne znaju imena, odana je počast.
– Krajem 19. stoljeća njemačke vlasti donijele su propise s ciljem istrebljenja Roma, a većina ih je deportirana u logore gdje je i pogubljena… Danas su Romi nacionalna manjina u Hrvatskoj, od čega Bajaši predstavljaju 92 posto u Republici Hrvatskoj. Okupljeni na ovom mjestu, sjećamo se naših žrtava, našeg naroda. Na ovim prostorima na kojim i dalje živi romska bajaška manjina, duboko smo dirnuti ovakvih tragičnim događajima iz prošlosti. Stoga šaljem poruku, ne samo romskom narodu, nego i svim ljudima, da se u budućnosti ne događaju netrpeljivost i rasizam, već da svi ljudi raznih nacionalnih pripadnosti i boje kože, žive skladno u zajedničkom životu – rekao je Damir Ignac, predsjednik udruge Roma „Za bolje sutra“ iz Kotoribe, koja je i podigla spomen ploču stradalim Romima.

Djevojke Antonela Mirić i Larisa Mirić pročitale su dirljive stihove na hrvatskom i bajaškom jeziku, nakon čega je Dražen Balog iz udruge Roma „Za bolje sutra“ objasnio što se točno dogodilo u Draškovcu 1945. godine.
– Tranzitni logor u Nagykanizsi nalazio se u tvornici kave. U njemu su u studenome 1944. godine preko željezničkih stanica Čakovec i Donji Kraljevec odvođeni Romi, Bajaši i Međimurci. Kada je krajem rata, u proljeće 1945. godine prijetio ulaz ruskih i bugarskih snaga u Nagykanizsu, Romi iz južne Mađarske i sabirnog logora, među kojima je bilo i Roma iz Međimurja, koji su vrlo vjerojatno trebali biti transportirani u neki od koncentracijskih logora, upućeni su u tzv. Marš smrti na Veliki petak, 30. ožujka 1945. godine.
Kolonu Roma pratilo je 150 mađarskih vojnika. Oko 200 mađarskih Roma i Roma Bajaša iz Međimurja prešlo je Muru i stiglo u Draškovec, gdje su smješteni u tamošnju Osnovnu školu i dvorište. Cijelo vrijeme pratio ih je saveznički izvidnički zrakopolov. Kada bi netko nesmotreno upalio vatru ili svijetlo, zrakoplov bi bacao bombe, točno u dvorište tamošnje osnovne škole, pri čemu je poginulo 10 Roma, a prema neslužbenim izjavama i 12, među kojima su bila i djeca. Više desetina Roma bilo je ranjeno, dok su se mnogi razbježali po selu, a vojnici su ih lovili… Kako je točno Veliki marš završio, nije poznato. Mnogi su vjerojatno stradali u ratnom metežu. Blizu sahranjenih Roma u Draškovcu, pod tužnom vrbom, sahranjen je i jedan saveznički avijatičar koji se utopio u rijeci Dravi – opisao je Dražen Balog iz udruge Roma „Za bolje sutra“.

– Jako nam je žao da danas nema ni našeg predsjednika Vijeća romske nacionale manjine u Međimurskoj županiji, kao niti ikoga iz vrha, kao što smo pričali i prošle godine. Mislim da ovaj popis imena isklesanih na kamenu nije potpun, ima znatno više žrtava. Neka im je vječna slava! – istaknuo je predsjednik Vijeća romske nacionalne manjine u Gradu Mursko Središće i vijećnik u Gradskom vijeću Grada Mursko Središće Milorad Mihanović.

– Romi Bajaši nikada nisu bili prijetnja niti jednom narodu, a najgore je što nisu ni znali da je rat počeo i što ih je snašlo. To je možda najgori primjer postupanja prema ljudskom biću koje je potpuno nevino. Danas želimo odati počast žrtvama tih zločina i izraziti solidarnost sa svima koji će pamtiti tu tragediju dok su živi te podržati one koji se neumorno bore za poštovanje i dostojanstvo ljudi – istaknuo je predsjednik Saveza hrvatskih Roma Bajaša Franjo Horvat.

Prisutne je u ime Grada Preloga pozdravio i predsjednik Gradskog vijeća Grada Preloga Đuro Ujlaki, koji je istaknuo:
– Prije dvije godine postavili smo i otvorili ovo spomen obilježje da se prisjećamo žrtava koje su tu poginule za vrijeme II. svjetskog rata. Želio bih svima izraziti sućut, članovima obitelji koje su podnijele žrtve na ovim područjima i šire.

Župnik Matija Vonić iz župe Svetog Roka – Draškovec na kraju je uputio nekoliko prigodnih riječi molitve i blagoslova za sve žrtve ove tragedije i njihove obitelji, nakon čega se žrtava odala počast cvijećem i paljenjem lampiona, uz zvukove „Tišine“.
