09.11.2021. Cakovec- U Medjimurju raste broj novooboljelih.
Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo Međimurske županije u protekla 24 sata obrađena su 132 uzorka, od čega je evidentirano 38 pozitivnih nalaza na SARS-CoV-2 virus u Međimurskoj županiji, što je 28,7% pozitivnih od broja testiranih.
U protekla 24 sata oporavilo se 69 osoba. Broj pozitivnih osoba u Međimurskoj županiji na današnji dan je 444. Do danas je u mikrobiološkom laboratoriju Zavoda za javno zdravstvo uzeto 91 801 uzoraka, ne računajući testiranja naših građana u drugim ustanovama unutar i izvan Međimurske županije.
U Županijskoj bolnici Čakovec hospitaliziran je 71 pacijent pozitivan na SARS-CoV-2 virus. U protekla 24 sata hospitalizirane su 3 osobe, otpušteno je 11 osoba, 3 pacijenta su na invazivnoj respiraciji. Nema preminulih osoba.
Građani se mogu cijepiti svakim radnim danom od 9 do 13 sati u Zavodu za javno zdravstvo Međimurske županije te od 13 do 18 sati u trijaži Županijske bolnice Čakovec. Za cijepljenje nije potrebna prethodna najava, a cijepit će se s 1., 2., i 3. dozom svim dostupnim cjepivima. Svi građani kojima je prošlo šest mjeseci od cijepljenja 2. dozom, mogu se cijepiti 3. dozom.
U petak, 31. prosinca 2021. godine cijepljenje će se provoditi u terminu od 08:30 do 11:30 u prostorijama Zavoda za javno zdravstvo Međimurske županije.
Testiranja će se na blagdane provoditi u sljedećim terminima na parkiralištu iza Županijske bolnice Čakovec: u nedjelju, 26. prosinca 2021. i u nedjelju, 2. prosinca 2022. godine od 7:30 do 8:15 sati. U subotu, 25. prosinca, u subotu, 1. siječnja 2022. i u četvrtak, 6. siječnja 2022. PCR testiranja se NE RADE.
Testiranja brzim antigenskim testovima neće se obavljati u subotu, 25. prosinca 2021. godine, u subotu, 1. siječnja 2022. i četvrtak 6. siječnja 2022.
Stožer civilne zaštite Međimurske županije upućuje iskrene i najljepše želje za Božićne blagdane.
Mali „šibari“ III. OŠ Čakovec, učenici 1.a, svojim bajanjem razveselili su djelatnike Muzeja Međimurja Čakovec, članice Udruge žena Slakovec i KUU Seljačka sloga Nedelišće i predstavnike medijskih kuća. Prvašići na radionicu izrade tradicijskog božićnog ukrasa od luščinja nisu došli praznih ruku.
Donijeli su nešto najljepše što jedna zajednica može poželjeti, nadu da tradicija neće izumrijeti. Naučili su negdašnju čestitku koju su dječaci na Štefanje izricali po kućama i tako čestitali blagdane.
– Dobro jutro, hvaljen Isus i Marija! Daj vam Bog konjiće, voliće, teliće, praščiće, v kocu prasicu, v štali telicu, zlata, srebra, zdušnoga veličanja, mira Božjega… – izgovorili su uglas s velikom voljom. Upamtili su da su domaćini čestitarima zahvalili jabukama, kolačićima, a u novije doba i novčićima. Male „šibare“ bajati je naučila razrednica Zdenka Novak, a koju je tome podučio njezin djed Gregor.
Uz bajanje objasnili su i da se nekada bor, odnosno grančice bora u kutu sobe, kitio „poharajima“ i jabukama. Na sveopće divljenje detaljno su opisali što je „poharaj“, a kao dokaz donijeli su ogromni „poharaj“. Najviši učenici u razredu ogromnim „poharajom“ okitili su veliki bor u atriju muzeja. Uz vodstvo spretnih i iskusnih ruku članica udruga Slakovca i Nedelišća izradili su prekrasne anđele, ptičice i druge božićne ukrase od luščinja.
Prelijepe ukrase ponijeli su svojim domovima gdje ih čekaju najvjerniji slušači, njihovi roditelji koji već pripremaju novčiće za najdraže „šibare“ na Štefanjsko jutro.
U nadi da ćete Božić i božićne blagdane provesti u toplini obiteljskog doma u zajedništvu sa svojim najmilijima i najbližnjima, članovi redakcije i svi suradnici portala medjimurski.hr žele Vam čestit i blagoslovljen Božić te sretnu i uspješnu Novu 2022. godinu.
Članovi redakcije: Petar i Karolina Dominić, Ivica Jurgec, Miljenko Ovčar,Anita Blažunaj, Tatjana Zoka, Nikola Ružić, Dario Opačak, Karla Takač, Hana Batcha Frančić, Blanka Lozić, Mladen Grubić, Stjepan Mesarić, Nikola Horvat, Stjepan Hranilović, Tomislav Borković, Dario Horvat i Krešimir Stančić.
U nedjelju, 19. prosinca, s početkom u 18 sati, održan je tradicionalni Božićni koncert u Nedelišću. Pjevački zbor „Josip Vrhovski“ iz Nedelišća i ove je godine za sve pripremio večer za pamćenje.
Pod vodstvom dirigenta zbora Branimira Magdalenića i korepetitorice zbora Anite Magdalenić, koja okuplja članove simfonijskog orkestra, brojni su uživali u ugođaju božićnih pjesama uz posebne goste večeri, Marka Tolje i Nedelišćanke Tamare Korunek.
Večer je uljepšala i koreografkinja i plesačica suvremenog plesa Edita Gorski, koja je zajedno s članovima Dječjeg pjevačkog zbora „Josip Vrhovski“ Nedelišće, pod vodstvom Maje Magdalenić Barić, dočarala čaroliju Božića.
Varaždinski biskup Bože Radoš uputio je svoju Božićnu poruku koju prenosimo u cijelosti:
Braćo i sestre! Sretan vam Božić! Danas, na Božić, i kroz ove dane Božića, međusobno si čestitamo Božić, najčešće riječima: „Sretan Božić! Sretno ti porođenje Isusovo!“ On je svojim rođenjem uzeo tijelo od Blažene Djevice Marije i zauvijek se vezao s nama ljudima. Čestitkom poželimo dragim ljudima da se Bog – Sreća – rodi u njima. S Njim – Bogom – rađa se sreća ljudskoga života. Prava je sreća trajna povezanost s Njim – jedinim izvorom istinske sreće Ne želimo poslati praznu čestitku – olako izgovorenu riječ. Želimo da čestitka teče iz duše, koja pretače sve što je u njoj nakupljeno, nataloženo; ali iz duše koja, unatoč svemu, diše željom za stvarnim i ponovnim rođenjem Boga u njoj.
Stoga s Bogom danas, na Božić, stojimo na vratima svoje duše i pitamo ga: „Jesmo li spremni za Tvoj dolazak, Tvoje rođenje? Jesi li spreman ući?“ I možemo se odmah ispričati: „Oprosti! Nemoj se začuditi – nije sve u redu. Ti si liječnik, odmah ćeš uočiti simptome bolesti našega tijela i duše; kako svakoga od nas osobno, tako i simptome bolesti duše naše šire obitelji – Crkve i društva. Ti ih poznaš, a mi ćemo ih nabrojiti. Da te upozorimo: malo razgovaramo glasno argumentirano, presušile su lijepe riječi međusobnoga uvažavanja. Lako etiketiramo, pucamo po šavovima. Od suputnika stvaramo protivnike, zaboravili smo ono – bolest – i onoga – izvor zla – koji je uzrok naših podjela i sve očitijih svađa. Izbacili smo iz fokusa stvarnoga neprijatelja. A on lukav, neuhvatljiv, kao svako zlo, često mijenja sojeve, pokazuje se u različitim simptomima.
Atmosfera se stalno podgrijava, neke su glave vruće i podižu temperaturu. Društvo se brzo usijava, nije prikladno za život i rast. S temperaturom glave, društva hladi se temperatura srca, a ono treba biti toplo, zagrijano za tvoj dolazak. Iskreno, ako smijem, preporučujem ti: polako ulazi, budi pažljiv jer se bojim da ćemo i tebe zaraziti svojom bolešću – zarazom koja se među nama širi.“ Smijemo još nadodati: „Poželjno bi bilo da izgubiš osjet mirisa i okusa jer jedino mjesto gdje te možemo primiti je štala, štalica. U njoj su uvijek neugodni mirisi – neugodni mirisi naše duše, duše Crkve, duše društva. Ne očekuj ni toplu ni meku kolijevku duše, srca, u koje želiš ući i nastaniti se.“
Braćo i sestre! Naše stanje žudi za njegovim dolaskom, njegovim rođenjem. Jesmo li spremni za Božji dolazak, spremni za njegovo rođenje? Odgovor nam je dao u Betlehemu. Tamo ga možemo čuti, iznova pročitati. Na prvi pogled, tamo je stanje isto, gotovo identično. Samo Božje rođenje, utjelovljenje, njegova prisutnost čini bitnu razliku. Bog dolazi jer je stanje upravo takvo i nikada ne propušta priliku doći nama u neprikladnom trenutku.
Mi jedni drugima poželimo da Bog dođe, poželimo sretno porođenje Isusovo, sretan Božić! Poželimo svakom čovjeku sreću. Sreću je teško definirati, neki kažu nemoguće; ali sreća ima svoje simptome. Ovo je vrijeme idealno za razvijanje simptoma sreće. Ako je sreća u štalici, a duboko vjerujemo da je, onda je temelj poniznost – pad imuniteta obrane naše samodostatnosti i oholosti, pad imuniteta koji ruši svijest vlastite veličine, pad imuniteta obrane od Boga. Postajemo, po poniznosti, slični njemu koji se ponizio, oplijenio i postao čovjekom, rodio se u štali.
Simptom sreće je mir, onaj nutarnji mir. Bog ga hoće razvijati u nama. Želim vama i sebi da nas zahvati, da se proširi u nama. Želim da ga Bog u nama razvija.
Želim vam i simptom čovjekoljublja, ali svakog čovjeka – da ljubite svakoga čovjeka, koji je simpatičan i koji nije, istoga i drugačijeg pogleda i stava.
Želim vama i sebi simptom dobroga sluha koji će znati slušati, razabirati, a onda i skladno s drugima živjeti i pjevati. Ima još i drugih simptoma sreće. Svaka osoba razvija vlastite simptome. Pa želim vam da ih razvijete, da drugi to vide i osjete, da jedni na druge to prenesete. Braćo i sestre! Neka se Bog rodi u vašem ugrijanom srcu. Dopustite mu da razvija sve simptome sreće. Vjerujemo: Bog dolazi, Njemu ništa nije nemoguće.
pred nama je najljepši kršćanski blagdan, blagdan obitelji, mira i nade. Ovogodišnje blagdane ćemo provesti u nešto drukčijem ozračju od onog na koje smo navikli prijašnjih godina, no upravo zbog svih izazova s kojima smo suočeni, želim da nam ovaj Božić ima duboko duhovno značenje. Ono značenje u kojem ćemo pronaći vremena duhovno poći u Betlehem, mjesto rođenja Isusa Krista, u svojim kućama, crkvama, u svojem životu. Samo tako će nam Božić biti stvaran, onakav kakav je bio mudracima i pastirima, onakav kakvog ga gledamo u jaslicama. Taj Betlehemski prizor nama vjernicima i svim ljudima dobre volje simbol je božićno vremena.
Rođenje malog Isusa, kojeg željno iščekujemo kroz vrijeme došašća, zapravo je ljudsko lice. To lice se pojavilo u čovjeku rođenom u jednom vremenu i na jednom mjestu. To je lice ljubavi, zajedništva, prihvaćanja svakog čovjeka unatoč njegovoj različitosti, poštovanja prema siromašnima i nemoćnima, optimizma, vjere i nade u bolje sutra. To je cilj kojem težimo i zbog kojeg osjećamo bogatstvo ovoga svijeta. Stoga ovog Božića otvorimo svoja srca, a blagdanske trenutke ispunimo toplinom i istinskim životnim vrijednostima te u njima nađimo vjeru i snagu.
Budimo jedni drugima podrška i pružimo ruku pomoći potrebitima. Gledajući u budućnost, ne mogu propustiti priliku da vam zahvalim na trudu koji ulažete u dobrobit naše zajednice, svatko na svoj način. Zajedno smo učinili mnogo dobrih promjena u društvu, a pred nama su novi izazovi, za koje sam siguran da ćemo ih i dalje zajedno premostiti još snažnije i uspješnije. Neka radost Božića ostane s vama kroz čitavu godinu, u kojoj vam želim obilje zdravlja i zadovoljstva.
Od srca, svim Međimurkama i Međimurcima, svim stanovnicima naše Županije, želim sretan i blagoslovljen Božić!
Bivši pobjednik MasterChefa jasno je dao do znanja što misli o Plenkovićevoj najavi da će Hrvatima iz Europske unije plaćati 200 tisuća kuna da se vrate u Hrvatsku.
– Ne bih se vratio u tu rupetinu za sav novac svijeta – napisao je Lesar ispod jedne vijesti o Plenkovićevoj najavi te izazvao raspravu u komentarima, prenosi index.hr.
Čakovčanec Nikola Lesar, kojeg šira javnost pamti kao pobjednika druge sezone MasterChefa, već osam godina živi u Tajlandu, a usred lockdowna prošlog lipnja je otvorio svoj drugi restoran Issara na Phuketu.
“Radim sedam dana u tjednu ne zato što moram, već jer želim. Covid je pa se treba staviti u desetu brzinu, ako spavaš, tko će ti dati pare dok sve ovo traje? Radim za sebe pa sam itekako motiviran. Ljudi koji rade i vole raditi uvijek će naći način da se spase, bez obzira na to koliko situacija bila loša. Ako znaš što radiš i radiš to dobro, ni covid ti ne može ništa”, rekao je Lesar prošle godine u razgovoru za Index.
Povod za susret i razgovor sa 63-godišnjom Danijelom Sabo iz Murskog Središća bila je nedavna promocija knjige „Punina vremena“, a povodom 30 godina osnutka i rada pjevačkog zbora župe Marije Kraljice i sv. Ladislava Mursko Središće, kojeg je naša sugovornica voditeljica od samih početaka. Premda majka troje djece, dviju kćeri i sina, redovito zaposlena, postavši bakom sedmero unučadi: Veronike, Emanuela, Rafaela, Rute, Vilka, Joakima i Judite, ona se „sljubila“ sa zborom pa joj pobrojano nije bila prepreka da gotovo tri desetljeća biva s pjevačima, da živi i radi s njima.
Pritom je neizostavno dodala:
– Obitelj mi puno znači, ponosna sam na sve njih i svi su mi velika podrška u mom radu i općenito u životu – rekla je na početku koji je vezan uz glazbeno obrazovanje u Glazbenoj školi u Varaždinu.
– Tu nisam stala već nakon završetka srednje škole upisujem glazbenu pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Mariboru i po završetku stječem zvanje, profesor glazbene kulture. Istaknula je kako se je zaposlila već po završetku srednje škole na Glazbenoj školi „Slavka Osterca“ u Ljutomeru gdje je ostala četrdeset i jednu godinu, točnije do 2017. kada ispunjava uvjete za odlazak mirovinu, a tijekom rada podučavala je klavir, harmoniku, solfeggio i vodila je harmonikaški orkestar.
– U tih četrdeset i jedne godine rada, mnogi su moji učenici upravo glazbu izabrali za svoj životni put, neki od njih danas su uspješni i priznati glazbenici – istaknula je ponosno, a k tome je neizostavno dodala kako je sudjelovala s učenicima na mnogim državnim i međunarodnim natjecanjima u kategoriji klavir te kao korepetitor (Slovenija, Italija, Srbija i Hrvatska) i postigla lijepe rezultate, na što je posebno ponosna. Ponosna je i što joj je Ministarstvo za školstvo i sport Slovenije dodjelilo naziv mentor, a kasnije i treću razinu napredovanja svetnik, što u hrvatskom školstvu znači izvrstan savjetnik.
Ljubav prema glazbi?
– U meni se rodila još u najranijoj dobi, naime moja majka, koja nažalost sada nije više među nama, je lijepo pjevala i tu ljubav pjesme usadila je svima nama, djeci, a kasnije se to prenosilo i na unuke, koji skoro svi pohađaju glazbene škole – priča naša sugovornica i nastavlja – Prvo glazbeno znanje, a to je sviranje na harmonici, dobila sam od tadašnjeg učitelja glazbe Ivana Tote, a kasnije sviranje na klaviru od učiteljice Marije Trstenjak. Kao mlada srednjoškolka 1974. godine pjevam na „Međimurskoj popevki“ u Nedelišću i uključujem se u rad tadašnjeg mjesnog KUD-a.
Crkveno zborsko pjevanje?
– Na nagovor moje majke i tadašnje zvonarice Micike Perhoč, 1990. godine počela sam svirati u crkvi tijekom misa. Malo pomalo okupljalo se sve više pjevača, srednje životne dobi i kad nas je bilo oko petnaest, počeli smo s probama koje su u početku bile u crkvi na koru – rekla je i dodala kako su to bili začeci crkvenog zborskog pjevanja. Dodala je kako su novi pjevači dolazili na pozive koje bi povremeno objavljivali u crkvi.
Zbor je postajao prepoznatljiv, brojan?
– Od samog početka djelovanja zbora probe su se održavale jednom tjedno, a po potrebi i više puta tjedno. Polako je broj članova zbora narastao na 25 i oko tog broja kreće se veličina zbora svih tih trideset godina. Kroz zbor je prošao velik broj pjevača. Trag u djelovanju zbora ostavili su pojedinci koji nažalost nisu više među nama, svima njima bit ćemo vječno zahvalni na doprinosu, a neki pjevači su s pjevanjem prestali zbog nekih drugih obaveza, međutim dali su velik doprinos svim našim postignućima – prisjeća se minulih godina.
Kaže kako svojim pjevanjem bogate sva slavlja vezana uz crkvu. Raduje je i ponosna je što je u tih trideset godina zbor naučio nekoliko stotina pjesama, njeguju višeglasno pjevanje i trude se obuhvatiti što više pjesama vezanih uz liturgijsku godinu. Vole pjevati i pučke pjesme, gregorijanske napjeve, razne motete, međimurske napjeve, šansone, duhovne pjesme poznatih svjetskih skladatelja, a u posljednje vrijeme zapjevali su i na latinskom te staroslavenskom jeziku.
Kraći osvrt na tri minula desetljeća?
– Iza nas je bogata prošlost protkana nastupima i gostovanjima. Uz redovito pjevanje na nedjeljnim misama i svim crkvenim slavljima, zbor je imao i brojne nastupe izvan crkve: sudjelovanje na festivalu sv. Cecilije u Varaždinu od samog početka, susreti zborova Štrigovskog dekanata, gostovanja po župama diljem Lijepe Naše, zatim u Mađarskoj i Sloveniji. Posebno zapažen nastup imali smo u Opatiji na manifestaciji Zborski dani Opatije, gdje smo pjevali među svjetovnim zborovima. Čast nam je bila pjevati sa eminentnim zborom CORUS ANGELICUS koji je gostovao kod nas u Murskom Središću – prisjetila se s ponosom, neizostavno se vrativši na osobne početke vođenja zbora.
– Znanje vođenja zbora i dirigiranja stekla sam tokom studija u Mariboru, a posebno su mi pomogli seminari u organizaciji od strane Crkvenog ureda Varaždinske biskupije, a koje vodi maestro Anđelko Igrec. Upisala sam i školu za crkvene glazbenike koju uspješno završavam.
Ti nisi samo crkvena glazbenica?
– Ne i to me dodatno oplemenjuje. Kao glazbenica uključena sam u kulturni rad grada i župne zajednice. Ističem suradnju s KUD-ovim zborom Grada koja je jako dobra. Dvanaest pjevača pjeva i u jednom i u drugom zboru, tako da se po potrebi s voditeljicom gospođom Marijom Trstenjak dogovaramo oko proba i nastupa, a za vrijeme dok još nismo imali Centar za kulturu, imali smo nekoliko zajedničkih božićnih koncerata u našoj crkvi. S obzirom da u našem gradu djeluju dva zbora možemo se pohvaliti dobrom suradnjom. Surađujemo i s Gradskim puhačkim orkestrom.
Dio ste pjevačke skupine koja je promaknula kulturnu sliku Murskog Središća?
– Volimo biti domaćini drugim zborovima, a s veseljem se odazivamo i na poziv drugih. Na poziv nekih župljana ponekad pjevamo i na sprovodima i vjenčanjima. Svojim pjevanjem smo nekoliko puta uveseljavali štićenike domova za starije i nemoćne u Murskom Središću, Selnici i Čakovcu. Volimo se uniformirati pa smo tako u početku imali samo neke dodatke šaleve, kravate, a sad imamo tunike i bluzice ženski dio zbora, koje nam je donirala ANNA krojaštvo, a muški dio zbora ima odijela čiju kupnju je financirao Grad. Volimo se družiti i organiziramo izlete. Pjevali smo misu polnoćku za radio105, zatim prilikom prijenosa mise na HR i HRT, zbor je bio gost u emisiji MUZIKA SACRA. Svake godine organiziramo koncert za sv. Ceciliju u našoj crkvi. Za dvadesetu godišnjicu djelovanja snimili smo CD pod nazivom TEBI PJEVAM, kojeg su snimili Slavko Bregović i Robert Guterman. Bio je to za nas „veliki zalogaj“, ali uz trud i zalaganje svih pjevača uspjeli smo, uz intenzivne probe koje su trajale blizu šest mjeseci.
Došla je 30-ta obljetnica?
– Za tu godišnjicu djelovanja planirali smo snimiti drugi CD, međutim korona nas je u tome spriječila, ali smo uspjeli izdati knjigu, monografiju ili knjigu uspomena pod nazivom „Punina vremena“ – ponosno će o tome.
Zašto punina vremena?
– Pa eto Biblija je isprepletena riječima punina vremena. Punina vremena je Isusovo vrijeme na zemlji, to su tridesete godine, godina dana koja ima 4 godišnja doba također je punina vremena, punina vremena je i naš život. Pa tako je na prijedlog našeg župnika MarijanaHorvata ova knjiga i dobila ovaj specifičan naziv – objasila je dodavši – Moram spomenuti da me veseli i raduje što imamo veliku pomoć od strane Grada i gradonačelnika Dražena Srpaka koji brižno prati naš rad te tako prepoznaje kvalitetu i vrijednost našeg zbora.
Nagrade za tvoj rad u promaknuću kulturne slike Grada?
– Za promicanje duhovne glazbe i nadahnjujući rad s Crkvenim zborom 2014. godine Grad mi dodjeljuje ZAHVALNICU, a za naš tridesetogodišnji jubilej zbor je dobio od grada Povelju Lapornik na koju smo posebno ponosni.
Previše je vremena prošlo, je li nam što promaklo?
– U našoj župi je jedno vrijeme djelovao i zbor mladih Dođi slijedi me, kojeg je vodila moja kćerka Janja i to vrlo dobro i uspješno, međutim okolnosti su se malo promijenile i zbor se trenutno samoodržava, ali se toplo nadam da će se zbor obnoviti i da će njihova pjesma opet zaoriti našom crkvom.
Što ti je donio rad s pjevačima?
– Rad s pjevačima me od samog početka veselio, što je s godinama raslo i danas me to poslanstvo u crkvi ispunjava i čini me još više sretnijom. Kad bih morala još jednom birati životni put, sigurno bi to bio opet, ovakav prožet glazbom, pjesmom i duhovnošću. Hvala svim mojim dragim pjevačima na koje sam izuzetno ponosna, koje krasi lijep glas, vedar duh, odgovornost, predanost pjevanju, hvala im što strpljivo i požrtvovno daruju svoje slobodno vrijeme dolazeći na probe, kako bi se pjevanjem Bogu na čast i sebi za dušu, što bolje pripremili za život vječni. Svojim radom trudim se u promicanju kulture duhovnosti i crkvene glazbe u župi i našem Gradu.
Danas , nakon trideset godina mog poslanstva u crkvi, shvaćam koliko mi je upravo glazba, pjesma i sviranje u crvi pomoglo da se još više zbližim s Bogom i živim po njegovim načelima.
Životne i glazbene vrijednosti darovane od Gospodina sve nas čine boljim, predanijim, plemenitijim, odgovornijim i postaju radost naših života. Kad postanemo svijesni, da sve što imamo dolazi od Boga, ta svijesnost učinit će nas boljim ljudima.
Završila bi mislima sv. Ivana Pavla II:
– Sjećajmo se prošlosti sa zahvalnošću, živimo sadašnjost s entuzijazmom, veselimo se budućnosti s povjerenjem.
Danica se s pravom veseli budućnosti. Gledajući je ovakvu vitalnu, slušajući njezinu viziju sutrašnjice ne dvojimo kako će pjevački zbor doć i do druge „Punine vremena“.
O tome kakvi su običaji postojali nekad na Badnjak i Božić u međimurskim selima i kako su ljudi ukrašavali domove u vrijeme kad nisu imali toliku kupovnu moć i shopping centre, saznali smo od predsjednika Kulturno-umjetničkog društva Kotoriba Krunoslava Siladija, koji je zajedno s članovima tog KUD-a stare običaje iz svog rodnog sela Kotoriba dočarao i u sklopu prigodnog, vrhunskog videa koji su ovih dana objavili kao božićnu čestitku.
U ovaj projekt božićnog videa spota na obradu pjesme „Božić dolazi“ Srebrnih krila, koji možete pogledati u nastavku teksta, uključili su se gotovo svi članovi KUD-a, od najmlađih do najstarijih, a nastao je na inicijativu dugogodišnjeg člana KUD-a Renata Mikulana i predsjednika KUD-a Krunoslava Siladija. Za audio snimku pobrinuo se Benjamin Fabić, a za video Denis Radmanić. Snimanje spota financirao je KUD sa sredstvima dobivenih od Općine za redovnu djelatnost.
Krunoslav Siladi
– Cilj ovog spota bio je spojiti prošlost i sadašnjost te pokazati da vrijeme nije promijenilo bit nadolazećih blagdana, već da se oduvijek slavilo u okruženju obitelji i svojih najdražih, slavila se sreća i ljubav. Danas znamo kako izgleda Božić, ali zanimljivo je znati kako je to bilo u Kotoribi prije 100 godina – rekao nam je predsjednik KUD-a Krunoslav Siladi te smo ga zamolili da nam kaže više o tome.
ISPOD STOLA BIČ, LANCI I SJEKIRA!
– Badnjak je nekada u svakoj obitelji bio izuzetno živahan i radišan dan. Cijela obitelj pripremala se za Božić. Tijekom dana pripremilo se razno sjeme i to se postavilo na sredinu stola. Stari japa su ispod stola stavili bič, lance, sjekiru… Na sredini stola napravili su križ od slame, stavilo se sjeno i ključevi te se sve prekrilo najljepšim bijelim stolnjakom – ispričao nam je Krunoslav.
NA SREDINI SOBE – SLAMA
– Na stolnjak se zatim stavila izdubljena repa sa svijećom koja se palila poslije molitve „Zdravo Marija“. Nakon što je zazvonilo „Zdravo Marijo“, gazda kuće donio je slamu zavezanu plahtom u kuću. Slamu je stavio na sredinu sobe, stari majka su stavili kruh na slamu te ga prekrižili uz riječi: „Dej Bog kaj nam bo ljeto dobro rodilo“ – opisuje Krunoslav, koji je to čak imao prilike i sam iskusiti, jer, kaže, takvi su se običaji njegovali još i prije nekoliko godina u Kotoribi, a malobrojne obitelji njeguju ih i danas.
– Nakon toga su se svi prekrižili i zajedno izmolili „Anđeo Gospodnji“ i „Oče naš“. Poslije molitve odvezali su plahtu i slamu prostrli po cijeloj kući ili su je pak stavili ispod stola gdje su se kasnije igrala dječica, a nakon toga se služila večera – kaže Krunoslav.
Slama ispod stola
UKRASE ZA BOR SU LJUDI SAMI IZRAĐIVALI
Opisao je da se nekad, slično kao i danas, na Badnjak za večeru jela posna hrana. Nakon večere kitio se bor uz pjevanje božićnih pjesama. Ukrase za bor doduše nisu kupovali u trgovačkim centrima, već ih sami izrađivali.
– Bor su kitila djeca i mladi s ukrasima koje su napravili sami kod kuće, kao što su obučeni orasi, lančići napravljeni od kukuruza, graha i slame, zatim papirnate ružiće, male jabuke… Pod bor se stavljala slama po kojoj su se valjala djeca, a neki su u njoj prespavali i noć.
PUCALO SE ODUVIJEK
– Isusovo rođenje najavljivali su dječaci pucanjem karabita. Dječaci su išli bajati od kuće do kuće, a darivali su ih kolačima ili jabukama. Cijela večer prolazila je u molitvi, pjesmi i bdijenju te su svi zajedno išli na polnoćku. Nakon polnoćke jele su se kobasice i čurke, pila se rakija i vino te se pjevalo i razgovaralo dugo u noć. Stol, kao i sve ostalo u kući, nije se pospremalo do Štefanja – opisao je Krunoslav Siladi.
Obiteljska molitva
PEČENA GUSKINA JETRA ZA BOŽIĆNO JUTRO
– Na božićno jutro doručkovali su se čvarci, pečena guskina jetra ili čurke. Nakon doručka svi su ukućani išli na svetu misu, osim gazdarice koja je išla na prvu kako bi kasnije mogla spremati ručak. Božićni ručak je, kao i danas, bio obilan i svečan – rekao je Krunoslav.
Istaknuo je i kako je Božić najveći obiteljski blagdan i u to vrijeme to se jako poštivalo, stoga se nije smjelo ići u posjete već je cijela obitelj uvijek bila na okupu, a poslijepoodne su svi zajedno išli na večernju misu.
