Umirovljenik Ivan Munđar (80) iz Zasadbrega živi sa suprugom Terezijom i sinom Nenadom. Dugi niz godina proveo radeći u Kolskoj u Čakovcu, a iako se umirovio, posao ne ispušta iz ruku.

– Pomalim čačkam štilove ve v mirovini, ali delam i nekše druge poslove. Delal sam si ogradu za koju imam zabilježeno da su ju spotrli 12 put! Jen s kombijem, jen s traktorom i tak, govori nam Ivan.

Svoj posao bravara u čakovečkom RŽV-u vrijedno je radio više od 40 godina.

– Ja sam bil bravar, a ve si popravljam štilove na hampusu. Kad imam čas popravljam štilove i susedima. Negda smo tak delali, na hampusu, a ve kak su došle nove tehnologije, već nema onih koji po starinski dejalu na kovačkom hampusu.

Ivan njeguje običaje i zanat, a dok je njega, govori nam, oni neće izumrijeti.

– Ja sam čovek od železa. To kaj ja delam spada pod kovačiju jer je moja tehnika starinska. Al ne sam to, znam se starinsko, se reči i običaje. Zato su me zvali v KUU Zasadbreg. Odlučil sam se priključiti kaj spasimo međimursku tradiciju ak se još kaj da, govori nam sjetno Ivan.

– Kad nema utrka, zimi treniramo zajednički radi motivacije da nam bolje ide. Obično nedjeljom pa tko može dođe na dogovoreno mjesto. Ove nedjelje sam ja bila inicijator – rekla nam je jučer Marina Dolenec, članica TK Kotoripski begači te dodala:

– S obzirom na to da nikada nisam bila na kotoripskoj karauli pa smo trčali prema tamo. U grupi smo bili: Drago Pintarić, Davor Talaš, Valentina Barić, Snježana Kaler Fundak i moja malenkost. Svi smo relativno mladi ljudi, izuzev iskusnog Drageca (op. a. Dragutin Pintarić). Magla svuda, magla oko nas…Karaulu smo ipak pronašli. Tamo nam je Dragec ispričao sve viceve kaj zna i baš smo dobro razgibali i nasmijali – ispričala je Mirana.

Čula je i to kako je Dragec naglasio kako je on na karauli bio tjednima u vrijeme dok je Tito bio „betežen“(op. a. u vojnoj pripravnosti kao rezervista) i da je rekao kako je šteta da su tako lijepi objekti od prije 90-tih godina propali, a mogli su mnogima biti utočište.

Time je načeta dugo prepričavana kotoripska tema – ovdašnja karaula čija se posada predala bez ispaljenog metka u rujnu 1991. godine, ostavši neoštećenom. Spadala je u red ljepših objekata bivše vojske. Sadašnji ‘begači’ su imali tada tek nešto više od 10 godina i normalno je da tamo nisu bili.

No, zato su prije tamo odlazili njihovi prethodnici jer je OŠ Kotoriba ima dobre odnose s ondašnjom vojskom. Tamo su se održavale različite sportske i ine priredbe, konačno tamo je novo formirani kotoripski košarkaški klub igrao svoje prve službene utakmice jer je tamo već bilo asfaltirano košarkaško igralište.

Kada je vojska bivše države otišla iz tih objekata skrb o objektima je preuzela policija, no skrb je bila takva da je objekt iz dana u dan bio izložen meti drznika, odnosno kradljivaca koji su iz dobro opremljenih prostora odnijeli sve što se odnijeti dalo. Kuhinjsku opremu, namještaj i stolariju da bi na kraju došli do najbizarnijih krađa.

Ukradeni su radijatori pa čak i njihove cijevi, ostali su goli zidovi koje je vrijeme, odnosno raslinje prekrivalo patinom zaborava. Sramotno ! I zato im je Dragec dobro rekao…Ovi objekti su danas mogli biti ponos Kotoribe, ako ne prostori za neke korisne namjene, onda bar prostori za turističke namjene. Ne možemo reći da nije bilo pokušaja za nešto takvo, no netko očito nije htio, znao ili mogao jer je „mirisalo“ na prošlost, a to nekima u Kotoribi nije „šmekalo“.

Propao je jedan predivan objekt bez obzira kome je pripadao i kako se zvao, ali očito još uvijek „živi“, ako ne za nešto korisno onda za slučajne prolaznike…

Nije važno kako se je zvao objekt koji su u nedjelju upoznali mladi Kotoripčani, članovi Trkačkog kluba Kotoripski begači. Objekt se zvao imenom primjerenom vremenu prije Domovinskog rata. Bila je to granična karaula u kojoj su bili smješteni vojnici bivše JNA s odgovornošću čuvanja granice SFRJ i NR Mađarske.

Bio je to jedan od najljepših objekata koje je bivša vojska imala uz granice. Mnogi, danas Kotoripčani s dosta godina, su ga imali prigode upoznati jer su održavali uzornu suradnju s posadom karaule zahvaljujući prije svega njenim zapovjednicima. Održavani su ovdje pamtljivi susreti, oni sportski, susreti zabavnih sadržaja, svjedočili su im i osnovci Kotoribe koji su ovdje održavali svoje redovite proljetne i jesenske krosove.

Advent je za mnoge najljepši dio godine, upravo zbog atmosfere koju donosi sa sobom. Advent u gradu rudara započinje u subotu 27. studenog u 16,30 sati paljenjem prve adventske svijeće u gradskome parku. Ove godine advent donosi pregršt raznovrsnog programa i sadržaja koji je osmišljen za sve dobne skupine građana, od glazbenog, filmskog i kazališnog programa u Centru za kulturu „Rudar, Božićnog sajma i Badnjeg jutra uz ribice na šetnici uz rijeku Muru…

Kada se približava ovo najljepše doba godine trg, ulice, javne površine se ukrašavaju božićnim lampicama i ukrasima. Danas je započelo božićno kićenje grada koji odrađuju djelatnici Murs-ekoma, a kako bi se olakšao posao koji zahtjeva izvođenje radova na visini, komunalno poduzeće je nabavilo novu platformu za siguran rad na visini, a koja će ujedno služiti i kod radova zamjene javne rasvjete, rezanje grana …

Program Adventa u gradu rudara bit će objavljen tijekom ovog tjedna.

Studenti Fakulteta organizacije i informatike, Sveučilišta u Zagrebu (FOI) i Sveučilišta Pannonia u Nagykanizsi (UP), tijekom listopada i studenog, učili su o digitalnoj transformaciji, njenim metodama i tehnikama i načinu njihova korištenja. Osim učenja o digitalnoj transformaciji, za studente je organiziran obilazak institucija važnih za gospodarski i kulturni razvoj Međimurske županije te interaktivna radionica na engleskom jeziku.  

Drugi krug intenzivnih tečajeva o digitalnoj transformaciji koju provodi FOI, započeo je 1. studenog i trajao do 12. studenog 2021. Dio tečaja provodi se online, putem eLearning platforme IC4HEDS (u prvom tjednu tečaja studenti samostalno rade s materijalima dostupnima na platformi), a dio uživo (u drugom tjednu tečaja hrvatski studenti fizički prisustvuju predavanju, a mađarski studenti ga prate preko live stream-a). U finalnom dijelu tečaja organizirano je studijsko putovanje mađarskih studenata u Hrvatsku.

Prvog dana studijskog putovanja, 11. studenog, studenti su sudjelovali na radionici na engleskom jeziku, u Tehnološko-inovacijskom centru Međimurje d.o.o. (TICM) naslova „Stuff they don’t teach you at school: how to maximize your potential after college“. Radionica je zamišljena kao interaktivno druženje studenata s nekim tko preuzima ulogu njihovog „iskusnog starijeg brata“ i kroz razgovor im pomaže shvatiti što u životu žele raditi i kako to postići.

Predavač Nikola Brežnjak ima zavidnu razinu znanja i iskustva za podijeliti, trenutno vodi tim od 30 inženjera kao VP of Engineers u Teltech-u.  Ni on nije uspio preko noći i učio je u procesu razvoja karijere pa sve lekcije koje sada dijeli temelji na vlastitom iskustvu. Cilj radionice je bio da studentima pomogne da shvate što žele raditi, u čemu su dobri i kako da ostvare svoje poslovne i životne ciljeve. Studenti su ovakav koncept dobro prihvatili što je rezultiralo vrlo aktivnom, zanimljivom i produktivnom radionicom.

Nakon radionice studenti su posjetili institucije važne za gospodarski i kulturni razvoj Međimurske županije: Razvojno edukacijski centar za metalsku industriju – Metalska jezgra Čakovec, Ekomuzej „Međimurje malo“ te Muzej nematerijalne baštine „Riznica Međimurja“.

Drugog dana studijskog putovanja, studenti su predstavljali inovativni digitalni poslovni model koji su razvijali u timovima,  pomoću metoda i tehnika o kojima su učili u prethodna dva tjedna pohađanja tečaja. Rezultate svog rada prezentirali su na FOI-u i prema riječima predavača, u ostvarenju zadataka su bili vrlo uspješni.

Drugi krug intenzivnih tečajeva o digitalnoj transformaciji uspješno je završen, studenti su dobili priliku da steknu nova i korisna znanja, druže se i umrežavaju s kolegama, rade u timovima, javno nastupaju prilikom predstavljanja rezultata svog rada, upoznaju život svojih kolega u prekograničnom području. To će doprinijeti njihovom lakšem snalaženju i isticanju na tržištu rada te će ih naučiti koliko je važno kontinuirano ulagati u sebe i profesionalno se razvijati.

Nakon što nas je u petak, 19. studenoga u 99. godini života zauvijek napustila dugogodišnja članica umjetničkog ansambla zagrebačkog gradskog kazališta Komedije, priznata kazališna umjetnica i koreografkinja Lili Čaki, u Gradu Čakovcu otvorili su Knjigu žalosti za svoju počasnu građanku. Pritom se u Knjigu žalosti upisala gradonačelnica Grada Čakovca Ljerka Cividini te u sjećanje na divu Lili Čaki napisala:

„Poštovana Lili!

Tek kada nekoga izgubimo, uvidimo koliko nam je značio. Iako ste tek djetinjstvo i ranu mladost proveli u svom rodnom gradu, cijeli život niste zaboravili sredinu u kojoj ste napravili prve umjetničke korake. Uzimajući umjetničko ime Čaki, u sve svoje kazališne uspjehe utkali ste i Čakovec. Svojim radom ste pokazali kakav je grad iz kojeg ste potekli, te vam na tome najiskrenije zahvaljujem. Čakovca u kojem ste se rodili i odrasli više nema. Zlatno doba društvenog života grada, koje je na vrhuncu bilo neposredno prije 2. svjetskog rata, iznjedrilo je mnoge istaknute pojedince, među kojima ste bili i Vi. Bili ste dio generacija koje su od Čakovca napravile otvoreni, napredni i društveno izuzetno aktivni grad.  Neumitnošću protoka vremena, osobe koje smo voljeli i poštovali polako odlaze, no ostaje njihov trag u povijesti grada. A Vaš je dubok i neizbrisiv!

Vašim odlaskom izgubili smo mnogo, no vječno ćete živjeti u memoriji i povjesnicama našeg Čakovca!

gradonačelnica

Ljerka Cividini“

Svi koji žele u spomen na počasnu Čakovčanku i Međimurku upisati posljednje riječi u Knjigu žalosti, to mogu učiniti ovog tjedna u gradskoj vijećnici, svaki radni dan do petka od 9 do 14 sati.