Kako u ovo blagdansko vrijeme iščekujemo rođenje Isusa,  Općina Selnica i načelnik Ervin Vičević, već 3. godinu zaredom, pripremili su simboličan poklon za prvu rođenu bebu na Božić. Načelnik se zahvaljuje ravnatelju ŽB Čakovec na suradnji i susretljivosti – poručuju iz Općine Selnica.

Udruga pčelara Međimurske županije “Agacija” i ove je godine, unatoč jako lošoj godini za pčelare, zasladila Odjel za pedijatriju doniranjem meda. Udruga od 2009.g. svake godine, u predblagdansko doba, pedijatriji donira kontrolne uzorke s ocjenjivanja.

– Hvala im od srca na održavanju tradicije. Želimo im svako dobro i dobru narednu godinu za pčele jer su one glavna potpora našeg eko sustava, bez njih cijeli naš krajolik, naša prehrana i budućnost biljnog i životinjskog svijeta bili bi ugroženi – stoji na službenoj Facebook stranici Županijske bolnice Čakovec.

Gospodarski savjet Međimurskog veleučilišta u Čakovcu za cilj ima intenzivnije povezivanje s gospodarskim subjektima, a jedna od glavnih zadaća je praćenje i predlaganje prilagodbi studijskih programa prema potrebama i trendovima tržišta rada i razvija tehnologije.

Gospodarski je savjet u srijedu održao sjednicu na kojoj je predsjednica Dijana Krnjak naglasila da, prema pokazateljima za 2020. godinu, stanje u gospodarstvu i trendovi tržišta rada u Međimurskoj županiji nisu loši.

– Ne znam što možemo očekivati na kraju ove godine, ali je činjenica da rezultati Međimurske županije nisu drastično pali. Dapače, saldo prihoda i rashoda je pozitivan i čak je za 15 posto povećan u odnosu na prošlu godinu. Za razliku od Republike Hrvatske kojoj je manji oko 32 posto. Došlo je i do porast zaposlenosti. Znamo svi da je loša situacija jer na tržištu nema radne snage. I tu želimo sagledati mogućnosti u toj problematici – kazala je Krnjak.

Trendove na tržištu rada predstavio je Nikola Hren, predstojnik Područnog ureda Čakovec Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, istaknuvši da je Međimurska županija u pandemijsko vrijeme pokazala priličnu otpornost. Zaposlenost je rekordna. U listopadu su u Međimurju bile zaposlene 42.534 osobe, što je porast za 2,1 posto u odnosu na prošlu godinu, a u odnosu na predpandemijsku 2019. godinu to je porast od 2,7 posto.

– Što se tiče stope nezaposlenosti, imamo 1852 nezaposlene osobe. Trenutno smo na 4,2 posto što je najniža stopa ikad evidentirana u Područnom uredu Čakovec. Primjerice u predpandemijskoj 2019. godini stopa je bila 4,8 posto. Po nezaposlenosti smo među tri najbolje županije u Republici Hrvatskoj. Naravno da je na to utjecala i potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenih koronavirusom. Od početka pandemije kroz ovu je mjeru u međimursko gospodarstvo ušlo 257 milijuna kuna za 21 tisuću radnika i 2600 poslodavaca – rekao je Hren.

Međimursko veleučilište u Čakovcu, u skladu s praćenjem potreba na tržištu rada, u planu ima pokretanje studija strojarstva, za što povećani interes pokazuju poslodavci na području Međimurske županije.

Nakon Zorice Kondže u petak, u subotu je u sportskoj dvorani u Murskom Središću koncert održala i Tereza Kesovija, koja se u jednom trenutku spustila među publiku i zajedno s njima pjevala svoje najveće hitove.

Na kraju koncerta župan Matija Posavec pojavio se pred Terezom nosivši veliki buket cvijeća. To vam od srca šalju svi posjetitelji koncerta za božićne blagdane i kao zahvalnost na mnogim divnim pjesmama, kojima već više od 60 godina oduševljavate mnoge generacije slušatelja, kazao je tom prilikom Posavec.

Potom se Tereza s prijateljima i županom Posavcem uputila na večeru u čakovečki restoran u Starom gradu, gdje su te večeri članice jedinstvenog Ženskog vokalnog sastava “Stridonne” iz Štrigove obilježavale 10 godina postojanja.

I one i Tereza, nakon upoznavanja, jedva su dočekale da zajedno i zapjevaju. I jesu! Odlično. Dogovorena je i načelna suradnja i zajednički nastup na nekoj od priredbi.

Susret s Terezom “Stridonne” su podijelile i na svom Facebook profilu te nadahnuto poželjele sretan Božić svim ljudima dobre volje.

„Još se jedna godina približila svome kraju. Bilo je i lijepih i manje lijepih trenutaka. Važno je pamtiti samo dobro, a ostalo baciti u provaliju zaborava. Završavamo 2021. uz pjesmu, čašicu razgovora, dobru volju, smijeh i jedna uz drugu. Želimo vam svima čarobne blagdane, Božić uz najmilije, Novu godinu s najboljom ekipom. I ne zaboravite, pokloni su jako važni, ali ne oni koji se kupuju novcem. Zagrljaj, osmijeh, poljubac, čvrsti stisak ruke – to je ono najbolje što možete darovati jer ne dolazi iz dućana nego iz vašeg srca. Dati samoga sebe oduvijek je bilo najteže i najskuplje. Volimo jedni druge jer ništa osim ljubavi ne ostaje u trajnom sjećanju. A da… imale smo čast sresti našu glazbenu divu, Terezu Kesoviju i zapjevati s njom, a pridružio nam se i župan Matija Posavec. Predivna večer koju ćemo još dugo pamtiti.“

Telegram je s ciljem edukacije javnosti o odgovornom konzumiranju alkohola napravio priču s Đurom Kopalom iz Varaždina. On je za njih iskreno progovorio o godina kada je, bez ikakvog razmišljanja, vozio posve pijan.

Njegova priča česta je u našim krajevima, pa je tako prvi kontakt s alkoholom imao sa samo devet ili deset godina.

– Rođen sam u varaždinskom kraju i tu je uobičajeno da se alkohol konzumira svakodnevno. Deda bi me čuvao, pa bi mi natočio koju čašicu. Danas sam svjestan koliko je to štetno, ali se to tada nije znalo. Nisam ni sam dugo toga bio svjestan jer sam veliki dio života pio svaki dan. I najgore od svega je što sam pijan sjedao u auto – rekao je.

Automobil vozi od svoje dvadesete godine i priznao je da je znao biti toliko pijan da ne bi vidio cestu.

– Nekada nisam mogao vidjeti crtu i onda bih izašao iz auta, gledao na jedno oko, pa na drugo, morao bih nakriviti glavu i tako s jednim okom pokušavao gaziti po toj crti da vidim je li prava. Poslije bih se vratio u auto. Danas se pitam što da mi je neko dijete podletjelo pod auto? Pa čak i pas? Što bi se dogodilo da je stradalo neko nevino biće? Žalosno je da u tom trenutku ne razmišljaš o tome – kaže.

Nekoliko puta ostao je i bez vozačke dozvole i platio masnu kaznu.

– Kad je doktorica vidjela nalaz krvi, nije mi htjela dati produljenje vozačke. Rekla je da moram pod hitno na dijetu jer imam povišene masnoće u krvi i visoke enzime u jetri. Ta je liječnica bila kulturna i nije mi htjela reći što misli. Nije mi htjela reći da sam alkoholičar i da mi zato neće produžiti vozačku. Nakon razgovora s njom, odmah sam otišao piti u birtiju preko puta ordinacije. I dalje sam nastavio voziti bez vozačke, ali sam poštivao sve propise brzine – prisjeća se.

U dvadesetima je uglavnom pio na obiteljskim druženima i feštama s prijateljima, a u tridesetima je cuganje postalo učestalije i pio je svaki dan.

– Negdje u to vrijeme počeo sam raditi i svoje vino. Imam dosta veliki vinograd s četiri sorte grožđa, pa sam svakodnevno pio to svoje vino. Odlazio sam naravno i u kafiće. Zaustavljao bih se nakratko, popio koji gemišt i nastavio dalje. Imao sam tri gostione koje sam volio i tamo bih navraćao. Bio sam toliko česti gost da bi me ohlađeni gemišt čekao na šanku čim bih se pojavio na vratima – ispričao je.

Sa solo apstinencijama krenuo je u kasnim četrdesetima.

– Postao sam svjestan da mi je loše i svake godine sam na Sveta tri kralja popio zadnji gemišt i odlučio da neću piti četiri, pet mjeseci. Odredio sam onoliko mjeseci koliko sam osjećao da organizmu treba da se malo oporavi. U to vrijeme apstinencije mi je bilo dobro, normalno sam spavao, nisam se znojio po noći i bio sam bistriji u glavi, ali sam kao vojnik križao dane i čekao da prođe. Kad je prošao taj rok, krenuo bih s jednim pićem, pa drugi dan s dva, i ta je želja samo rasla. Na kraju sam svake godine nakon apstinencije sve više povećavao količinu alkohola do sljedeće apstinencije. Na kraju sam došao do pet litara vina dnevno.

Stvari su postale ozbiljnije 2007., kada je preskočio apstinenciju.

– Bio sam na godišnjem i trebao sam završiti prešanje mošta. Nisam htio voziti doma jer sam već tada ostao bez dozvole i odlučio sam preko noći ostati u kleti u vinogradu i drugi dan dovršiti posao. Na kraju sam ostao tamo pet dana i sve to vrijeme samo sam pio. Za tih pet dana popio sam oko 35 litara vina, a od posla zbog kojeg ostao nisam napravio ništa.

Njegovu cijelu priču pročitajte klikom ovdje.