U popodnevnom i večernjem terminu sportskom dvoranom Aton trčkarali su nogometaši kategorija U-11, U-13, U-16 i U-19. Domaćin je za najbolje pripremio novčane nagrade dok su pojedinačne nagrade dijelili najboljim vratarima, strijelcima i igračima. Sam turnir okupio je veliki broj ekipa i djece koji su kroz školske praznike napunili dvoranu Aton.
U nastavku vam donosimo rezultate odigranih utakmica, kao i nagrađene ekipe i pojedince, a dodjelu možete pogledati u našem videu.
Umirovljenik Josip Pongrac (69) iz Svete Marije ovih dana na svom zemljištu od dva hektara, na Raketnici pokraj mihaljevskog kanala, posjekao je drva, doveo ih i pripremio za ogrjev za iduću zimu.
– Drva spremamo u drvarnicu, a jedan dio i na kukuružnjak, i ona će se polako posušiti prirodno, stoga ih treba pripremiti godinu dana unaprijed, kako bi bila spremna za drugu zimu – pojasnio je Josip za one koji možda ne shvaćaju zašto se već sada treba brinuti za zimu 2022. godine.
– Grijemo se isključivo na drva jer nam je to povoljnije pošto imamo svoju zemlju – dodao je Josip. U pripremi drva za iduću zimu uvijek mu pomažu supruga Marija (64) i sin Emil (40), a njihova su drva posložena savršeno uredno.
Josip je po struci kranist u mirovini, a voli provoditi vrijeme u prirodi na njihovom zemljištu kraj kanala. U slobodno vrijeme bavi se i izradom kućica za pse, koje radi ručno i s puno strpljenja, pazeći na svaki detalj, a prodaje ih po cijelom Međimurju.
Od najranije mladosti Dragutin Vadlja (65) iz Svetog Jurja u Trnju imao je težak život. Sa 16 godina bio je na teškoj operaciji kralježnice u Ljubljani i morao se čuvati teških fizičkih napora. Kasnije se ipak uspio zaposliti u čakovečkom “Trgocentru”, da bi prije dvadesetak godina otišao u invalidsku mirovinu.
Iako živi sam u kući, Dragec se nije prepustio životu koji mu je namijenila sudbina. Želio se gibati, pobjeći od svega što ga je snašlo, od muka i briga, nije bilo novca, ni tople riječi, ali nije se predavao… Svi su ga promatrali s visoka. Zato je odlučio putovati, preokrenuti potpuno dotadašnji način života. A kako nema ni automobil, ni vozačku dozvolu, u budućnost je krenuo – biciklom. I, evo, već više od dvije decenije Dragec putuje Hrvatskom i Slovenijom na svojim biciklima. Prvi sportski poklonio mu je vlasnik tvrtke Elektro-instalateri, Zlatko Zrna, iz Sv. Jurja u Trnju. Prije nekoliko godina, Zlatko Zrna kupio mu je i drugi bicikl i opremio ga sportskom odjećom.
A Vadlja putuje i putuje, počeo je pozitivno gledati na sve oko sebe, a takvu energiju širi i na sve one koje sretne od Vukovara do Dubrovnika. Vjerojatno ga i vi znate kao Drageca – ENERGIJA!SAMO POZITIVA!
– Vozeći se na biciklu upoznajem ljude, krajeve, običaje… Biciklom sam prošao cijelu Hrvatsku, gotovo da nema većeg mjesta u koje nisam stigao na dva kotača. Već me mnogi ljudi pozdravljaju, mašu, a ja samo dignem palac i umjesto bilo kakvog pozdrava samo doviknem “Pozitiva” ili “Energija”. Nekima je to smiješno, ali ima puno i onih koji slijede moj primjer i već ih srećem na cesti kako uporno bicikliraju – kaže Dragec, koji otkako vozi bicikl nije bio prehlađen niti imao bilo kakvu drugu bolest. I liječnik mu je preporučio da nastavi voziti, jer je dobro zaliječio rane od operacije u mladosti. Cijepio se i protiv korone dva puta. Uskoro će i treći put.
– Uz pomoć bezbroj dobrih ljudi koji su me sponzorirali, biciklom sam prošao više tisuća kilometara. U spomen na žrtve Vukovara dva puta sam prošao rutu od Čakovca, preko Osijeka do Vukovara, a onda natrag preko Iloka, Slavonskog Broda i Siska do Čakovca. Rutu sam produžio do Zagreba, Rijeke, Ogulina, Zadra, Pakoštana, gdje sam upoznao generala Antu Gotovinu, a onda nastavio do Šibenika i Ploča do Dubrovnika. Vozio sam i Slovenijom, a ove godine planiram odvoziti od slovenskog Dobrovnika u Prekmurju, do našeg Dubrovnika. Bit će to novi izazov, ali vjerujem da ću uspjeti. Pun sam pozitivne energije koja me stalno tjera dalje. Zato i svakodnevno treniram dok je lijepo vrijeme – ističe Dragutin Vadlja, koji se za naš razgovor i fotografiranje posebno pripremio. Ošišao se i obrijao.
Pitali smo ga, postoje li uređene biciklističke staze diljem cijele rute koju je odvozio?
– Slabo. Kod nas je još dobro, a evo grade se i nove baš od Čakovca, preko Štefanca i Male Subotice do mojeg Jurja u Trnju. No, tamo gdje od prije postoje biciklističke staze, moram reći, uglavnom se slabo održavaju. Ponegdje već nema asfalta pa gume stalno pucaju – kaže Dragec.
Od ove godine počeo je sudjelovati i na trkama. Ne samo biciklističkim, nego i onim klasičnim. Trčao je u Domašincu, Maloj Subotici i još nekim mjestima.
– Bitno je održavati i povećavati kondiciju – kroz smijeh govori Dragec.
Želja mu je da do kraja sredi kuću u kojoj stanuje. Kupaonu je uredio, sad još kuhinju i sobu, da mu bude lijepo i ugodno kad se vrati s puta. Neki dobri ljudi, pa i načelnici pojedinih općina, obećali su mu pomoći u tome, kao i domaći poduzetnici. Želio bi da na novoj fasadi kuće ispiše velikim slovima: ENERGIJA, POZITIVNA VIBRACIJA!
Dobrosusjedski odnosi lovačkih društva, LD “Jastreb” Domašinec i LD “Fazan” Dekanovec, već desetak godina njeguju tradiciju zajedničkog susreta nakon lova na sitnu divljač koji je održan danas (2. siječnja). Mjesto susreta jednom godišnje je u dijelu sjevernog Murščaka, Vrbulji kod Mure.
Lov je uz međusobnu razmjenu iskustava i ideja, prilika da se steknu nova poznanstva, održe kontakti i nastavi briga za divljač i lovište.
Četrdesetak članova, u prekrasnom novogodišnjem danu, podružilo se u prirodi uz lovačku delikatesu divljeg veprića ispod peke.
Velečasni Stjepan Berljak, župnik župe sv. Margarete u Donjoj Dubravi, dostavio nam je statistiku župe za godinu na izmaku.
U 2021. godini u crkvi sv. Margarete kršteno je 19-ero djece. Godinu prije krstilo se 13-ero djece. Umrlo je 37 stanovnika Donje Dubrave, a godinu prije 33. Vjenčala su se 2 para, isto kao i prošle godine. Podijeljeno je ukupno 6934 pričesti.
Započeo je i tradicionalni obilazak kuća u Maloj Subotici, nakon što je nedavno tu dužnost od bivšeg, sada umirovljenog Đure Vukalovića, preuzeo novi župnik, Tomislav Kos. S posvećenjem domova krenulo se već nakon Božića s istočnog dijela Općine, Držimurca-Strelca, preko Palovca, pa do Male Subotice, a uskoro je na redu i Sveti Križ.
Već dobro uhodana, baka Ana (93), željno je iščekivala trenutak da upozna novog župnika te se s pripremom, naravno uz pomoć ostalih članova obitelji, krenulo od ranih jutarnjih sati. Kuća se pospremila i uglancala, a na stol su postavljeni pšenica, raspelo i dvije zapaljene svijeće. Župnik je ovog puta iznenadio baku Anu iako ga je ona povremeno s puta škicala da provjeri kod koje kuće se trenutno nalazi. Kolači, vino i voda isto su bili ponuđeni, ali ih je župnik Kos, uz pratnju iz crkvenog odbora, pristojno odbio. Nećemo im to uzeti za zlo jer kolača i aperitiva im sigurno u obilasku nije nedostajalo.
Nakon blagoslova, župnik Kos, vedrog duha je bacio koju šalu i pristao na fotografiju.
Iako ima već 82 godine, umirovljenik Slavko Vidović iz Podturna, poznat po izradi autohtonih podturenskih fašničkih maski, tzv. čaplji, u odličnoj je kondiciji i kaže: „Delal bum te čaplje sve dok me zdravlje drži!“, a u svojim radionicama, osim čaplji, ima i svašta zanimljivog…
Po struci stolar, koji je obuku za stolara započeo još kao dječak od 14,5 godina te je cijeli život proveo radeći stolariju, a danas umirovljenik, Slavko Vidović je uvijek u pokretu i danas ima puno toga za raditi. Izrađuje poznate Podturenske čaplje kao maske i suvenire te radi ili popravlja stolariju članovima obitelji i prijateljima.
Napravio je i dugovječne, masivne okvire za krevete od jasena i jabuke za svoje roditelje, koji su ih nadživjeli, renovirao jedan ormar iz 1936. godine itd. U kući je popravio ili izradio gotovo kompletnu stolariju, parkete, vrata, stol i stolce, namještaj… Prije desetak godina napravio je i veliki regal i ormariće za svećenikove stvari u crkvi u Podturnu, dug 6.5 metara, koji će, kaže, biti u crkvi još stoljećima.
Ističe da je glavninu života kao stolar radio sve ručno, od masivnog drva, bez današnjih strojeva za prešanje, iverice…
– Danas sve ide strojno i nema majstora za ručnu izradu. Nekad smo sve radili ručno, od masivnog drveta, ali bilo je kvalitetnije i dugovječnije – priča nam Slavko.
Ormar iz 1936. godine kojeg je Slavko restaurirao
A koja je tajna njegove dugovječnosti?
– Puno se krećem i stalno nešto radim, iako ne idem okolo zbog korone, već samo do trgovine, pa malo idem na masažu, malo popijem kakvu tableticu protiv bolova jer me muči kičma, i to je to – priča Slavko, osoba koja je podturenske čaplje dovela na pijedestal i učinila ih zaštitnim znakom općine Podturen.
Rado se prisjeća i prošlosti, pa smo ga pitali kako je uopće sve počelo i saznali da je svoju prvu „čaplju“ napravio s 15 godina, a danas u svojoj radionici trenutno ima cijeli niz fašničkih maski i suvenira u izradi, kao i da popravlja one stare. Svake godine posuđuje mještanima čaplje, koje idu po naselju, neki ih i kupe. Posjećuju ga i vrtićke i školske grupe i bez njega Podturen ne bi bio to što je. Iako, sama ideja o klepečućim fašničkim maskama na štapu postoji u Podturenu već dugo.
Odakle klepečuće podturenske maske?
– Klepetanje u vidu lampi već je postojalo u Podturnu kao fašničke maske, još od vremena Austro-ugarske. Kad su mještani prvi put izašli van s tim klepečućim maskama na štapu, u plahtama (tad su ih zvali lampama) za fašnik, mnogi ljudi su se prepali, ha ha – prisjeća se Slavko i dodaje kako su se mještani svake zime u veljači maskirali i posjećivali rodbinu i prijatelje, plesali i bajali. Zima je bila duga i bilo mi je dosadno, pa su se na taj način zabavljali.
– Jedan dečec u Podturnu je rekao svom tati, Viktoru Martinjašu: „Tata, ja bi išel med maškare, daj mi napravi nekaj!“ i tako mu je tata, tokar, napravio prvu čaplju. Također je klepetala i imala plahtu. Kad je on došao, djeca su povikala: „I čaplja je došla!“, a svima se svidjela jer Podturen je mjesto u kojem je nekad, zbog blizine Mure, bilo jako puno i čaplji i roda – kaže Slavko.
I „pajcek“ je Čaplja!
Nakon toga čaplja je postala uobičajena na fašniku u Podturnu i danas autohtone podturenske maske nose ime „čaplje“ po sivoj čaplji, bez obzira što, zahvaljujući Slavku Vidoviću, uključuju i druge životinje: rode, krave, jarce, pa čak i svinje. U Slavkovoj garaži s čapljama, na štapu ponosno stoji i jedan „pajcek“.
– Ja sam tada bio 10-godišnji dečec. Sjećam se da je poslije 2. svjetskog rata maskiranje bilo zabranjeno radi sprječavanja osveta. To je počelo popuštati 50-ih godina, ali još je znala patrolirati policija, sjećam se da smo se znali skrivati i čekati da ode.
– Svoju prvu čaplju napravio sam sa 15 godina. Došli su mi u stolariju gdje sam radio stariji dečki i rekli „Slavko, ajde i ti jednu napravi“, pa sam se zainteresirao za to i ubrzo ih počeo izrađivati i popravljati. Neko vrijeme sam prestao, naime 1966. sam otišao na pet i pol godina u Austriju, gdje sam radio stolariju i osigurao si dodatnu mirovinu, koja mi danas dobro dođe – priča Slavko.
Podturenski suveniri – mini Čaplje
Za jednu Čaplju treba mu dva-tri dana
Nakon povratka u Hrvatsku, Slavko se dalje intenzivno bavio stolarijom, ali se vratio i svom dragom hobiju – izradi autohtonih podturenskih „čaplji“. Radi ih od vrbe i lipe u svojim radionicama kraj kuće, dok mu društvo prave jedan mazni mačak i opasan čuvar kuće, belgijski ovčar Rex. Za jednu masku potrebno mu je dva -tri dana, a sve počinje obradom kalupa na dva dijela (koji se spajaju kožom kako bi mogli klepetati), njihovim rezbarenjem u oblik određene životinjske glave, bojanjem i postavljanjem na štap, dok se na koncu oko štapa postavlja plahta.
Podturenski suveniri
Slavko Vidović osmislio je i podturenske suvenire – mini čaplje, odnosno domaće životinjice na stalku, koje također klepeću, a svaka ima i žig „Podturenska čaplja“. Godine 2006. godine za njih je dobio i nagradu za najsuvenir Turističke zajednice Međimurske županije. U Međimurju inače postoje samo tri priznate autohtone maske: pikač u Selnici, larfa u Turčišću te čaplja u Podturnu.
– Kaj Međimurci delaju dok nikaj ne delaju? Ja eto, čaplje – rekao je Slavko, u čijem domu nikad nije dosadno. Njegova supruga Ljubica i on svoju veliku kuću dijele sa sinom Ivicom i unucima Markom (22) i Lovrom (21).
– Kad su bili mlađi, stalno su visjeli u mojoj radionici, međutim zbog obveza više ne stignu, ali uvijek su mi spremni pomoći u svemu – kaže Slavko, te ističe i da ima kći Vesnu, koju je život odveo u Zagreb.
Zajedno sa suprugom, Slavko je i član KUD-a Podturen. Mnogo su godina sudjelovali na popevkama i podučavali mlađe članove starinskim običajima. Danas zbog korone nisu toliko aktivni.
Sa suprugom Ljubicom dugogodišnji je član KUD-a Podturen
U njihovom domu ćete pronaći, očuvane, i razne starinske strojeve, kao što su onaj za ruženje kukuruza (tzv. ružđara za kuruzu), prešu za grožđe, kolovrati i vitlo za lan, alate za čupanje drača… Slavko planira jednoga dana sve to postaviti u etno kuću… Želimo mu puno sreće!
Međimurski župan Matija Posavec i gradonačelnica Grada Čakovca Ljerka Cividini netom su poslije dočekane 2022. godine obišli žurne službe koje su radile tijekom Silvestrova i novogodišnje noći. One koji su tijekom najluđe noći u godini pazili na sigurnost svih Međimurki i Međimuraca. Bili su kod djelatnika: Policijske uprave međimurske, Županijskog Centra 112 Čakovec, Javne vatrogasne postrojbe Čakovec, Zavoda za hitnu medicinu Međimurske županije i Županijske bolnice Čakovec. U ime građana i svoje osobno zahvalili su na nesebičnom radu i predanosti poslu tijekom 2021. godine te zaželjeli svako dobro u novoj godini, uz što manje intervencija.
U novogodišnjoj noći najviše poziva bilo je vezano uz upotrebu pirotehnike. Mario Lončar, Marijan Kovačić, Oto Jakopić, Branimir Grabar, Goran Dokleja i Milan Horvat uz Ivana Krištofića, zamjenika zapovjednika Javne vatrogasne postrojbe Čakovec, u novogodišnjoj noći pazili su na sigurnost svih građana, a uz neke manje intervencije zadovoljni su načinom na koji je ispraćena stara godina.
Čakovčanac Branimir Grabar (36) bio je najmlađi od njih pa mu je pripala čast i zadovoljstvo da u ime službujućih kolega i ostalih zaposlenika JVP, gradonačelnici preda buket cvijeća.
– Uz to da su me dečki i malo zadirkivali da kao njen bivši učenik to i moram biti ja. Mogu reći da je velika čast dočekati Novu godinu u krugu prijatelja/kolega iz smjene, ali ipak je Novu ljepše dočekati uz obitelj – rekao nam je jučer Branimir. Bila je to prigoda da se osvrnemo na sva njegova dežurstva tijekom blagdana, kako ih je podnio, koliko ih je odradio i koja će posebno pamtiti.
Tko je Branimir Grabar?
On je 36-godišnjak čiji put u vatrogastvu započinje davne 1996. godine kao član pomlatka DVD-a Čakovec, te se nastavio u dobrovoljnom vatrogastvu, kasnije kroz “mladež” te seniorsku ekipu.
– Budući da se Javna vatrogasna postrojba nalazi u dvorištu DVD-a Čakovec, uvijek me intrigiralo što su profesionalni vatrogasci uvijek spremni na izlazak u manje od minute. Daljnjim traženjem informacija, 2004. godine saznao sam da mogu krenuti u Vatrogasnu školu u Zagrebu i od toga trenutka sve se vrtilo oko toga te sam godinu poslije postao profesionalni vatrogasac – kazao je ponosno i dodao:
– Te iste godine postao sam zapovjednik DVD-a Čakovec, dužnost koju sam obnašao do 2017. godine kada uz povjerenje članova postajem predsjednik društva, a tu dužnost obnašam i danas.
Branimir je zaposlenik JVP Čakovec od 2015. godine na radnom mjestu vatrogasac – vozač. Prije toga radio je kao vatrogasac – zaštitar u Tvornici tekstila u Čakovcu.
Početak 2021. u Budaševu
Specifičnosti ovakvih dočeka?
– Budući da mi nije stran rad u smjenama, tu i tamo se desi da treba raditi i u novogodišnjoj noći. Do sad sam ih radio 4, dva puta na sadašnjem i dva puta na prijašnjem poslu. Nema neke velike razlike u “normalnom” noćnom dežurstvu i onom na “dočeku”. Osim da smo na povećanom oprezu zbog upotrebe pirotehničkih sredstava i što nam dolaze prvi čestitari, zapovjednik sa zamjenikom postrojbe, te čelnici Županije i Grada.
Ima li specifičnosti nekih dočeka?
– Specifičan, pomalo tužan i neobičan doček bio je onaj 2021. godine koji sam zajedno sa kolegama dočekao u Sisku prilikom razornog potresa. Premoreni cjelodnevnim radom, Novu smo dočekali na mjestu odmorišta u školskoj dvorani u mjestu Budaševo. Uz nas su bili kolege vatrogasci iz cijele Hrvatske. Čestitka nakon ponoći i brzo u “krpe” da ulovimo još nešto malo sna prije napornog dana.
I za kraj?
– Rezimirajući sve ovo izrečeno, lakše mi je kad znam da imam podršku svoje supruge Ivane i uvijek se vodim jednostavnim načelom: ‘Budi onakav vatrogasac kakvog želiš da ti dođe na pomoć’ – rekao je sa smiješkom koji je neizostavni dio njegovog mladenačkog lica. Uz to je rekao kako je ponosan na suprugu koja je također vatrogaskinja i čiji je vatrogasni put pod prezimenom Gašparić započeo u DVD Sveta Marija.
Sa suprugom Ivanom na godišnjoj skupštini DVD-a Sveta Marija
Dana 1. siječnja, u poslijepodnevnim satima, dogodila se prometna nesreća na cesti kraj odvodnog kanala HE Dubrava između Donje Dubrave i Svete Marije. Vozač, navodno pod utjecajem alkohola, vozilom varaždinskih registarskih oznaka, zabio se u drveće pokraj ceste, a dijelovi automobila našli su se posvuda.
Danas je vučna služba, također u poslijepodnevnim satima, vozilo i razbacane dijelove sklonila s mjesta nesreće.
01.10.2020., Cakovec - Zupanijska bolnica Cakovec.
Photo: Luka Stanzl/PIXSELL
Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo Međimurske županije u protekla 24 sata nema evidentiranih pozitivnih nalaza na SARS-CoV-2 virus u Međimurskoj županiji.
U protekla 24 sata oporavilo se 46 osoba. Broj pozitivnih osoba u Međimurskoj županiji na današnji dan je 375.
U Županijskoj bolnici Čakovec hospitaliziran je 61 pacijent pozitivan na SARS-CoV-2 virus. U protekla 24 sata hospitalizirana su 3 pacijenta, otpušten je 1 pacijent, 3 pacijenta su na invazivnoj respiraciji. Preminula je 1 osoba, muška osoba stara 78 godina.
Građani se mogu cijepiti svakim radnim danom od 9 do 13 sati u Zavodu za javno zdravstvo Međimurske županije te od 13 do 18 sati u trijaži Županijske bolnice Čakovec. Za cijepljenje nije potrebna prethodna najava, a cijepit će se s 1., 2., i 3. dozom svim dostupnim cjepivima. Svi građani kojima je prošlo šest mjeseci od cijepljenja 2. dozom, mogu se cijepiti 3. dozom.
U četvrtak, 6. siječnja 2022. neće se obavljati PCR testiranja i testiranja brzim antigenskim testovima.
