Prolazeći Vratišincem teško je neopaziti stado od dvadesetak škotskih goveda koje slobodno šeće prostranim travnjakom male farme. Uzgoj ove karakteristične pasmine u Hrvatskoj do nedugo je bio gotovo nepoznat, no posljednjih je godina sve više onih koji se zbog lakoće njihova uzgoja odlučuju upravo za njih.
Za uzgoj ove pasmine nisu potrebne štale i posebni uvjeti upravo zbog njihove guste i duge dlake koja ih čuva od niskih temperatura i održava suhima čak i za kišnih razdoblja. Adaptiranost na različite vremenske uvjete učinile su ovu pasminu izdržljivom i otpornom na bolesti. Odraslo govedo dostiže težinu od 450 do 600 kilograma, a uzgaja se prvenstveno zbog mesa više kvalitete. Ono što podiže cijenu ovog mesa upravo je to što je ono proizvedeno potpuno ekološki.
Govedo je poznato po svom plahom i znatiželjnom karakteru, gotovo nespojivim s njihovom zastrašujućom vanjštinom, navodi agroklub.com. Da njihova radoznalost nije mit svjedoči i to da su njihove njuške gotovo dotaknule objektiv naše kamere.
Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo Međimurske županije u protekla 24 sata obrađeno je 713 uzoraka, od čega je evidentiran 481 pozitivan nalaz na SARS-CoV-2 virus u Međimurskoj županiji, što je 67,5% pozitivnih od broja testiranih.
U protekla 24 sata oporavilo se 414 osoba. Broj pozitivnih osoba u Međimurskoj županiji na današnji dan je 3 925. Do danas je u mikrobiološkom laboratoriju Zavoda za javno zdravstvo uzeto 105 953 uzoraka, ne računajući testiranja naših građana u drugim ustanovama unutar i izvan Međimurske županije.
U Županijskoj bolnici Čakovec hospitalizirano je 59 pacijenata pozitivnih na SARS-CoV-2 virus. U protekla 24 sata hospitalizirano je 8 pacijenata, otpušten je 1 pacijent, 6 pacijenata je na invazivnoj respiraciji. Preminula je 1 muška osoba stara 79 godina.
Građani se mogu cijepiti svakim radnim danom svim dostupnim cjepivima od 9 do 13 sati u Zavodu za javno zdravstvo Međimurske županije te od 13 do 18 sati u trijaži Županijske bolnice Čakovec. Za cijepljenje nije potrebna prethodna najava.
Jučer je u Međimurskoj županiji cijepljeno 139 osoba, od toga 7 osoba prvom dozom, 10 osoba drugom dozom i 122 osobe trećom, odnosno booster dozom.
U subotu 29. siječnja 2022. godine u sportskoj dvorani Aton Nedelišće održao se međunarodni karate turnir Grand Prix Međimurja 2022. Na njemu su tradicionalno svoje učešće uzeli i karatisti Karate kluba Mihovil iz Preloga i na tom su natjecanju osvojili četiri medalje u sljedećim kategorijama: Dalia Šestak u kategoriji djevojčice 7-8 godina -33 kg drugo mjesto i u kategoriji djevojčice 9-10 godina treće mjesto, Jakov Glavina u kategoriji dječaka -54 kg treće mjesto, Ivan Berljak u kategoriji kadeta +56 kg treće mjesto.
Zapaženi rezultat na spomenutom natjecanju postigla je Lea Berljak u kategoriji djevojčica.
Na natjecanju su karatiste bodrili treneri Luka Marđetko i Maja Šestak, a dobrih rezultata ne bi bilo bez uvijek prisutne potpore roditelja. Čestitkama se pridružuje i ponosni predsjednik kluba Valent Blažeka te tajnik kluba Miljenko Krušelj.
Posljednjih nekoliko godina život svakako nije bio blagonaklon prema Aleksandri Golomboš (46) iz Siska, majci sedmero djece. Prije tri godine suprug joj je, nakon teške borbe, umro od raka. Zatim joj se, krajem prosinca 2020. godine, u potresu urušila kuća, a utočište je pronašla kod prijatelja u Međimurju, u Belici.
Prijateljstvo za cijeli život
Obitelj Filipović iz Belice, koju čine supružnici Nikolina i Tomislav i djeca Tea (19), Ana (17) i Petar (10), Aleksandra je upoznala na natjecanjima iz karatea, gdje se njezina kći Nikolina sprijateljila s Anom Filipović iz Belice. Ana je zamolila Nikolinu Golomboš da joj bude krizmana kuma i rodilo se obiteljsko prijateljstvo.
Obitelj Filipović iz Belice
Nakon potresa, Anini roditelji Nikolina i Tomislav Filipović nisu dvojili i odmah su im ponudili da se obitelj privremeno smjesti kod njih. Aleksandra je majka sedmero ženske djece: Monike (28), Ivane (27), Andreje (22), Nikoline (17), Lane (15), Karle (11) i Lorene (9), s time da su Monika i Ivana već odrasle i imaju svoju obitelj.
Prilikom boravka u Belici, Aleksandra Golomboš je upoznala i načelnika Općine Belica Zvonimira Taradija, koji je odlučio pokušati pomoći joj da obnovi kuću. U dogovoru s općinama Podturen i Domašinec, te će tri općine platiti svaka po 30.000 kuna za radove na obnovi njezine kuće, u kojoj trenutno stanuje koristeći samo jedan dio kuće u kojem se može stanovati, a koji je privremeno sređen i uvjeti su neadekvatni, i koja vapi za obnovom.
Obitelj Golomboš iz Siska
Aleksandra je zahvalna Međimurcima
Aleksandra Golomboš na svemu tome neizmjerno je zahvalna te kaže:
– Jako sam zahvalna načelniku Belice Zvonimiru Taradiju, koji nam je sam ponudio pomoć i rekao je da ne zna kako, ali pokušat će pomoći. I eto, nakon otprilike godinu dana, zahvaljujući njegovom angažmanu i pomoći tri međimurske općine, naša će kuća biti obnovljena!
Isto tako, jako puno značila nam je i pomoć obitelji Filipović. Prvo sam se premišljala, međutim, zbog devastacije kuće i straha od ponovnog potresa prihvatila sam njihovu ponudu za smještaj. Jer, kad se tako nešto dogodi, ne znaš kud bi sa sobom i s djecom. Isti tren Tomislav Filipović došao je po nas i odveo nas u Belicu, gdje su nas lijepo ugostili – dodala je.
Gdje čeljad nije bijesna, ni kuća nije tijesna
Nikolina Filipović ističe kako im je vrijeme provedeno s obitelji Golomboš, iako ih je u kući bilo mnogo i puno se kuhalo, bilo jako lijepo, te kako djeca ističu da im je to bio jedan od najljepših novogodišnjih blagdana.
Klinci zajedno za objednom kod Filipovića u Belici
Aleksandra, inače rodom iz Pakraca, odlučila se za život u Sisku zbog toga što joj je tamo školu pohađala kći Andreja (22) s teškoćama u razvoju. Aleksandra, koja je danas i ponosna baka, sretna je da će zbog velikog srca međimurskih općina Belica, Domašinec i Podturen konačno obnoviti svoj dom nakon razornog potresa.
Jučer su GDCK Čakovec u suradnji s Hrvatskim zavodom za transfuzijsku medicinu iz Zagreba u Macincu proveli akciju dobrovoljnog darivanja krvi. Akciji se odazvao 41 potencijalni darivatelj, a krv je darivalo njih 36.
Posljednja ovomjesečna akcija bit će u ponedjeljak kada će se krv moći darivati u Podturnu u prostorijama OŠ u vremenu od 10 do 14 sati.
Posljednjih dana sve češće stižu vijesti o poskupljenju plina, ali i pritužbe građana na novopristigle račune. Na cestama Međimurja može se vidjeti sve više onih koji su spas od divljajućih računa za plin pronašli u grijanju na drva. Za nadolazeće hladne dane pripremaju se i zet Marko Borovčak (32) i njegov tast VladoLipović (63) iz Vratišinca koje smo ulovili u radnoj akciji popravka drvarnice.
Na pitanje je li ova radna inicijativa potaknuta poskupljenjem plina ili je grijanje na drva njihov dugogodišnji odabir, kratko nam odgovaraju:
– Ne bojim se poskupljena plina jer imamo kamin. Kurimo i grejemo se na drva. Kod nas su ljudi davno vidli da to s plinom nema smisla i većina si doma pelaju dreva. Imamo sreće kaj svaka druga hiža ima šumu pa ljudi to koriste, ističu Marko i Vlado.
Upada u oči dobra suradnja zeta i njegova tasta, a čini se, upravo je i ona tajna dobrih obiteljskih odnosa.
Marko je kod nas došel za zeta prije pet let. On je iz Zebanca. Dobri smo si. On je muž mojoj jedinoj kćerki Patriciji (23), govori nam Vlado.
– Ponosni djed poželio se slikati sa svojim unukom Kevinom koji ima samo 18 mjeseci, a mogućnost da u zajedničkoj obiteljskoj kući gleda njegovo odrastanje najveći je dar, ističe za kraj.
Ovogodišnja Noć muzeja ponovo je potvrdila ovu manifestaciju kao jednu od najpopularnijih u domeni kulture. U Hrvatskoj je u Noći muzeja ove godine sudjelovalo 210 kulturnih institucija s 450 različitih programa uz temu “Muzeji – između stvarnog i digitalnog”. Centar za posjetitelje Med dvemi vodami u Križovcu organizirao je Noć muzeja drugu godinu zaredom.
Uz slobodno razgledavanje stalnog galerijskog postava Mura, Drava i brvnare Moj hrast Adam, posjetitelji, njih stotinjak, imali su priliku upoznati prirodnu baštinu Međimurja na osobito zabavan način. Kroz postav su ih proveli šišmiš (Sara Srša), bijela roda (Ivana Rojko) i leptir plavac (Roberta Radović) te MatejaHorvat odnosno stručni vodiči odjeveni u živopisne kostime koje je osmislila i izradila Ivana Horvat iz Goričana. Posjetitelji su također imali priliku upoznati i istražiti skriven minijaturni svijet kroz leću mikroskopa. Ponajveću znatiželju izazvali su histološki preparati krila cvrčka, ptičjeg pera i noge kućne muhe.
Druženje na otvorenom na Trgu međimurske prirode organizirano je u suradnji s lokalnom zajednicom. Udruga žena Križovec, ŠRD Verk, DVD Križovec i Mjesni odbor Križovec vođen dirigentskom palicom Marka Strojka pobrinuo se za tople napitke, čaj i kuhano vino, a djelatnici Međimurske prirode Danica Turk i Branko Bogdan brinuli su za toplinu ugođaja i otvoreno ognjište odnosno fire-pit.
Za uspomenu na ovogodišnju Noć muzeja posjetitelji su na dar primili tiskani zidni kalendar, a djeca i prigodne bilježnice. Program je organiziran uz poštivanje svih aktualno propisanih epidemioloških mjera te je za razgled postava bila potrebna prethodna rezervacija termina dolaska.
Za sve one koji osobno nisu mogli doći u Križovec u Noći muzeja, Centrom Med dvemi vodami mogli su prošetati virtualno s prikazom postava u 360° na web stranici med-dvemi-vodami.info, te na YouTube kanalu Međimurska priroda putem videozapisa snimljenog stručnog vođenja kroz postav.
DVD Donji Kraljevec jučer je bio domaćin završnih ispita za stjecanje vatrogasnih zvanja-vatrogasac i vatrogasac 1. klase. Njih 17 steklo je zvanje vatrogasac, a njih petero zvanje vatrogasac 1. klase.
Edukaciji su pristupili članovi DVD-a iz: Čehovca, Draškovca, Donjeg Kraljevca, Kotoribe i Donje Dubrave. Završnim ispitima su, osim predavača-ispitivača,nazočili su čelnici DVD Donji Kraljevec i županijski vatrogasni zapovjednik Mladen Kanižaj.
Jeste li čuli za restoran “Dvi murve” u Poreču, odnosno prigradskom naselju Vranići? Riječ je o svjetski poznatom restoranu, koji je 17 godina bio na listi 100 najboljih hrvatskih restorana, a u koji su zalazile svjetske i domaće face, ali i brojni Međimurci. Uz brojne druge finote, isticao se po pripremi ribe u soli.
E, taj i takav restoran u hladu dvije stare murve (koje je restoran nadživio) gotovo 40 godina vodio je vlasnik Ivan Barić i njegova obitelj. Bio sam tamo pet-šest puta, a zadnji put 2006. godine s ekipom zagrebačke Vjesnikove tiskare.
Već onda mi je Ivan Barić rekao da u rodnom Hodošanu gradi kuću i da će se vratiti doma. Od onda ga nisam vidio, iako sam mu obećao da ću ga obići “na domovini”. Ali ga nisam!
I, evo, nakon više od 15 godina iznenadni susret na preloškoj tržnici. Glasan, razgovorljiv, brz na pokretima: glavom i bradom Ivan Barić.
– E, da, ovdje sam. Živim u Hodošanu. I supruga je tu. Djeca su ostala gore u Poreču i neka brinu o svemu. Dosta je bilo. Ovdje imam puno prijatelja. U mirovini sam, ali ne mirujem – rekao je gotovo u glas.
Drago mi je da ga zdravlje dobro služi, a obećanje da ću ga posjetiti u Hodošanu sada sam obnovio.
