Ove nedjelje, 13. veljače 2022. godine, naselja općine Orehovica: Orehovica, Podbrest i Vularija, ukrašena su srcima i crvenim balonima u obliku srca povodom nadolazećeg, najvažnijeg dana u godini, praznika ljubavi – Valentinovog, 14. veljače. No, bio je ovo poseban dan u ovoj općini jer su djeca tim naseljima imala su poseban zadatak: pronaći slatke darove koje su im, prema tradicijskom običaju Međimurja, pripremili ‘ftičeki’ koji se sutra ‘ženijo’!

Valentinovo se u Međimurju tradicionalno obilježava događajem ‘Ftičeki se ženijo‘. Prema tradiciji, djeca su dan prije Valentinovog ostavljala ptičicama brašno, mlijeko i slično, da bi im ptičice zatim ispekle kolačiće u obliku pričica i druge slastice. U mnogim međimurskim kućanstvima djeca još uvijek za Valentinovo očekuju slatka iznenađenja, koja im rado pripreme njihove bake ili mame.

Tako su djeca ove nedjelje, na prostorima igrališta kod Društvenog doma u Vulariji, na dječjem igralištu u Ulici Augusta Cesarca u Orehovici te kod crkve u Podbrestu poslušala savjete ‘žene u crvenom’ Renate Martinec i razveselila se potragom za slatkim paketićima. Pronađeni paketići su se donosili u košaru, nakon čega su ih svima podijelile Renata Martinec i načelnica Orehovice Dijana Novak, kako nitko ne bi ostao kratkih rukava.

– Ptičice su bile jako vrijedne i pripremile vam slatke darove. Sutra je Dan zaljubljenih, ali i prilika da budete još bolji prema mama, tati, bratu, prijateljici… da zagrlite nekoga ili se ispričate nekome ako ste nešto krivo napravili. A znate li tko je bio sveti Valentin? Svećenik koji je potajno vjenčavao parove jer je car zabranio vjenčanja kako bi muškarci otišli u ratovanje – pričala je djeci Renata Martinec.

Ovaj događaj organizirala je Općina Orehovica, odnosno volonterke i potencijalne članice buduće udruge Naša djeca, koja će se uskoro službeno osnovati u Orehovici, na inicijativu načelnica Općine Orehovica Dijane Novak. Predsjednica udruge Naša djeca upravo je Renata Martinec, a zamjenica predsjednice Julija Horvat Mešanović.

– Dana 29. siječnja održali smo osnivačku skupštinu udruge Naša djeca, koja će uskoro biti upisana u registar. Cilj udruge su aktivnosti za djecu i mlade. Bilo kakve organizacije događaja zahtijevaju puno vremena i na ovaj način, osnivanjem udruge kakve u ovoj općini nedostaje te angažmanom njezinih članova puno ćemo lakše napraviti događanja. Napravila sam i Viber grupu i pozvala zainteresirane roditelje i ovo nam je zapravo prva zajednička aktivnost u sklopu te udruge – rekla je načelnica Dijana Novak.

– U nedjelju, 27. veljače 2022. godine od 13 sati imat ćemo Mini fašnik na otvorenom, u Orehovici, uz glazbu, pa pozivam sve da dođu i dobro se provedu! – dodala je.

Našu stalnu stručnu suradnicu Petru Supinu, socijalnu pegagoginju, psihoterapeutkinju i NLP praktičarku, iz OŠ Jože Horvata u Kotoribi, zamolili smo da nam kroz “stručne naočale” objasni zaljubljenost i dan kojeg sutra obilježavamo.

– Kao najčešći simptomi ljubavi, odnosno zaljubljenosti navode se pojave: klecanje koljena, ubrzano disanje, brzo lupanje srca te gastrointestinalne senzacije koje osobe u ovom stanju najčešće opisuju kao „leptirići u trbuhu“ – objašnjava sugovornica i dodaje kako se pritom javlja nekoliko pitanja.

– Kako to da opisani simptomi s vremenom iščezavaju, a toliko su poželjni te nas dovode do stanja euforije, optimizma i povećanog lučenja hormona sreće? Mogu li ti „simptomi“ potrajati? Možemo li ovo stanje uvijek iznova kreirati kada nam to zatreba? Naravno, možemo! Psihologija nudi jednostavno rješenje. Nabavite ružičaste naočale! – poručuje i navodi kako se prije svega misli na percepciju svijeta i ljudi koji nas okružuju. Ukoliko se ponašamo iz uvjerenja da je naše ponašanje reakcija na ponašanje drugih ljudi, tada smo osuđeni na propast. Vjerujemo da nismo slobodni izabrati kako ćemo i što ćemo, jer su drugi krivi, zaslužni, prisiljeni smo, nismo mogli drugačije.

Ne krivimo često druge?

– Spomenuto su opravdanja i izgovori kojima se koristimo kada nam je lakše odgovornost za vlastitu sreću prepustiti drugima u ruke. Isto je i u ljubavi. Prestajemo li voljeti jer se osoba koju smo do malo prije obožavali promijenila ili smo mi ti koji smo se promijenili? Volimo li radi drugih ili radi sebe? Odgovor na ovo pitanje daje nova psihologija osobne slobode, tj. teorija izbora. Teorija izbora na odnos ne gleda kao nešto uzajamno po principu ja tebi, ti meni, Teorija izbora odnos definira kao naše ponašanje kojim uz druge ljude zadovoljavamo svoje potrebe. Dakle, volim radi sebe jer voleći nekog, ja profitiram. Ukoliko volim kvalitetno i skrbno tada uspješno zadovoljavam svoje potrebe.

Što znači kvalitetno voljeti?

-To znači skrbno se ponašati. Neka od takvih ponašanja su slušanje, ohrabrivanje, podržavanje, prihvaćanje, vjerovanje i sl. Birajući ova ponašanja mi se zbližavamo i povezujemo s drugim ljudima. Kada smo dobro povezani u tom odnosu sve naše potrebe bivaju zadovoljene.

Postoji li i druga strana?

– Da. Postoje i nekvalitetni načini voljenja. Nasuprot skrbnim navikama, nalaze se ubojite navike kojima se udaljavamo jedni od drugih. To su ponašanja kao npr. kritiziranje, optuživanje, prijetnje, prigovaranje, žaljenje i sl. Prisjetite se samo kako ste se osjećali kada bi vas bliska osoba kritizirala, kada bi mama prigovarala ili kada bi se vaš partner konstantno žalio – kaže i pita kada su nam veće šanse da budemo sretni, kada izabiremo skrbna ili ubojita ponašanja? Odgovor je jasan. Kristalno jasan. A da bi pogled bio još bistriji, nabacite ne bilo koje, još i ružičaste naočale.

Petra dalje kaže kako je naše ponašanje cjelokupno. To znači da se sve što činimo uvijek, u svakom trenu sastoji od četiri komponente: misli, aktivnosti, emocije i fiziologija. Nemoguće je ne misliti, nadalje, uvijek smo u nekoj vrsti aktivnosti, stalno se nekako osjećamo, a tijelo nas u tome prati.

Kada je sadržaj naših misli usmjeren na maštanje i vizualiziranje poželjnih scenarija kao što je npr. princ na bijelom konju, a naše aktivnosti podređene tome da nam pod svaku cijenu pristaje cipela koju smo izgubile na balu netom prije ponoći, tada se emocije generiraju same po sebi, a naš organizam se usklađuje s time na razini fiziologije. To prepoznajemo kao leptiriće u trbuhu, klecanje koljena, ubrzano lupanje srce i sl. 

Kako i zašto taj osjećaj nestaje? 

– Ne nestaje, već ga sami zaboravljamo uvijek i stvaramo iznova u situacijama kad naša očekivanja nisu ispunjena, tj. kada su adresirana na druge ljude. Biramo vidjeti ono što ne valja umjesto da svoje misli preusmjerimo na ono što želimo i kako da to postignemo. Princ ne prestaje biti princ, već mi prestajemo vidjeti princa. Biramo vidjeti ono što nije dobro napravio te nam to počinje biti važnije od odnosa. Time unesrećujemo sebe. Smanjujemo si šansu za zadovoljstvo i prepuštamo odgovornost za našu sreću drugome u ruke – kaže Petra.

Ukoliko izaberemo veći dio pažnje i većinu vremena usmjeravati na ono što je dobro, raditi stvari koje nas vesele te razmišljamo o onome što sami možemo učiniti da bi stvari bile bolje, mi postajemo gospodari svojih života. Gospodari ljubavi. Navodi primjere, opet nije stavio prljavi veš u košaru, opet joj je zagorjela večera, možemo jednostavno prevesti u slijedeće misli – sretna sam što imam kome prati veš ili sviđa mi se njezina upornost i trud iako joj nikako ne ide.

Tada ističe izuzetno bitno:

– Izbor je na nama. Ono što je sigurno jest da s ružičastim naočalama postajemo sretniji. Često se to pogrešno opisuje kao naivnost. No, činjenica je da bili mi naivni ili optimisti, oni s „drugačijom“ dioptrijom za svako rješenje naći će problem kojim će moći opravdavati svoju nesretnost i nezadovoljstvo koje su izabrali. Moram reći i to:

– Možda će rečenica koja slijedi izazvati frustraciju nekima od nas, ali ljubav doista nije čarobni splet okolnosti, sudbina ili pak nešto što je izvan naše kontrole. Ljubav je izbor! Ne uvijek svjestan, ali je svakako naša odluka o tome kako želimo nekoga percipirati. Ljubav je i izbor o tome da se često podsjećamo radi kojih smo to stvari, velikih i malih nekog izabrali. Dakle „uzimam“ ne valja reći samo jednom i spred oltara, već svakog jutra iznova. Princ ne nestane, kraljica ne odlazi jer ako je netko kraj mene princ tada sam ja princeza. Ukoliko pak je moja žena kraljica, to mene čini kraljem.

Uzmimo u obzir sve navedeno. Provjerimo „dioptriju“ i ukoliko nije zadovoljavajuća, potražimo svoje ružičaste naočale za sretniji pogled.

Stvorimo si ovog Valentinova leptiriće, ubrzajmo svoj puls, nabacimo ružičaste naočale. Zašto? Zato što možemo i doista bi bila prava šteta da to ne učinimo. Valentinovo neka bude svaki dan, ne samo jedan u godini – Petrin je savjet uz opasku:

– Bio je pravi užitak razgovarati o tome i osvijestiti koliko je rečeno, a ono još je za mene u svemu tome najvažnije što sam ponosna mama i sretna supruga princa na bijelom konju.

Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo Međimurske županije u protekla 24 sata obrađeno je 356 uzoraka, od čega je evidentirano 208 pozitivnih nalaza na SARS-CoV-2 virus u Međimurskoj županiji, što je 58,4% pozitivnih od broja testiranih. Iz drugih županija javljeno je da je PCR-om dokazan SARS-Cov-2 kod 1 osobe s prebivalištem/boravištem u Međimurskoj županiji.

U protekla 24 sata oporavilo se 447 osoba. Broj pozitivnih osoba u Međimurskoj županiji na današnji dan je 2 923. Do danas je u mikrobiološkom laboratoriju Zavoda za javno zdravstvo uzet 113 051 uzorak, ne računajući testiranja naših građana u drugim ustanovama unutar i izvan Međimurske županije.

U Županijskoj bolnici Čakovec hospitalizirano je 70 pacijenata pozitivnih na SARS-CoV-2 virus. U protekla 24 sata hospitalizirano je 13 pacijenata, otpuštena su 3 pacijenta, 3 pacijenta su na invazivnoj respiraciji. Preminule su tri osobe, dvije ženske osobe stare 93 i 79 godina, muška osoba stara 80 godina.

Građani se mogu cijepiti svakim radnim danom svim dostupnim cjepivima od 9 do 13 sati u Zavodu za javno zdravstvo Međimurske županije te od 13 do 18 sati u trijaži Županijske bolnice Čakovec. Za cijepljenje nije potrebna prethodna najava.

Jučer je u Međimurskoj županiji cijepljeno 114 osoba, od toga 2 osobe prvom dozom, 13 osoba drugom dozom i 99 osoba trećom, odnosno booster dozom.

Ako neki pas nije čipiran i nema vlasnika, potrebno je njegovo čipiranje, liječenje, cijepljenje i sve što treba, što su troškovi od 1300 do 2000 kuna ili više po jednom psu. Problem napuštenih pasa posebno je izražen i kompliciran u Međimurju zbog velikog broja romskih naselja, iz kojih dolazi najveći broj napuštenih životinja.

– Ministarstvo poljoprivrede daje određeni novac za zbrinjavanje i liječenje pasa, ali samo iz romskih naselja, a za čipiranje i cijepljenje svih pasa novac moraju dati općine. Napušteni psi grupiraju se u čopore i patroliraju naseljima u potrazi za hranom, rade štetu, a mogu i prenijeti bolesti ili napasti ljude, stoku, divljač… – upozorava načelnik Općine Domašinec Mario Tomašek, koji trenutno u svojoj općini, ima oko 12 novih napuštenih pasa koje bi trebalo zbrinuti.

– Problem je što ljudi na poštuju zakon, a niti inspekcijske ni druge službe ne rade svoj posao kako bi trebale. Čim se počne nešto raditi po tom pitanju, automatski se dignu zaštitne ograde udruga koje se brinu o zaštiti ljudskih prava, a o obvezama ljudi se ne govori – dodaje Mario Tomašek.

Obvezno čipiranje i sterilizacija, ali…

Podsjećamo, Ministarstvo poljoprivrede je, na temelju Zakona o zaštiti životinja, 2018. godine donijelo Naredbu o načinu financiranja kontrole razmnožavanja napuštenih pasa na području Međimurske županije, kojom se odredilo da gradovi i općine obvezno donesu odluke o propisivanju trajne sterilizacije pasa kao obvezan način kontrole razmnožavanja na području Grada Čakovca te općinama Nedelišće, Orehovica, Mala Subotica, Pribislavec, Podturen, Mursko Središće, Domašinec, Kotoriba i Goričan.

U skladu s Provedbenim planom za kontrolu populacije pasa u romskim naseljima u Međimurskoj županiji, trajna sterilizacija trebala bi se provoditi u naseljima Goričan, Gornji Kuršanec, Parag Kuršanec, Orehovica, Piškorovec, Pribislavec, Lončarevo, Sitnice, Hlapičina, Kvitrovec i Kotoriba.

Azil za napuštene životinje ponovno se intenzivno puni

Krajem prošle godine, iz Azila Prijatelji Čakovec istaknuli su kako su ove mjere dale rezultate tijekom 2019. godine, no onda je opet krenulo na loše te su u posljednje dvije godine zbrinuli više od 300 pasa iz romskih naselja, uglavnom iz Kuršanca i Paraga. Trošak njihova liječenja i zbrinjavanja prešao je 300.000 kuna.

Ističu da je problem u tome što Romi nastavljaju dovlačiti nove pse u naselja, a također većinsko stanovništvo se zna rješavati svojih “viškova” tako da ih ostavljaju pred romskim naseljima.

– Zakon nije jednak za sve? Kako je moguće da u romskim naseljima žive psi koji nisu označeni mikročipom, iako je to obaveza vlasnika psa još od 2004. godine? Ako nisu čipirani, to znači da nisu ni cijepljeni protiv bjesnoće. Sklonište ne može ovaj problem riješiti ako se ne uključe sve mjerodavne institucije u državi – napomenuli su također iz Azila Prijatelji Čakovec.

Pitamo se, kada će nadležne institucije konačno početi obavljati svoj posao kako treba?