54 – godišnji Dejan Šantl je jutarnji voditelj showa Radija 105 Selnica. Otac je triju kćeri, 31-godišnje Staše, Lee koja ima 26 godina i 17-godišnje Hane. Ponosan je Dejan na njih. Najviše ipak na najmlađu koja 17 godina živi s najtežim oblikom cerebralne paralize, bolesti koju s njom dijele svi ukućani.

Svaki puta kada se ukaže slobodni trenutak Dejan i Hana su u zajedničkoj šetnji. Bilo je tako i ujutro prvog dana ove godine.- To je naša tradicija dok drugi spavaju. Došli smo u Čakovec, bili smo među prvim šetačima, napravili smo jedan obični selfie, a oko nas i dalje zvukovi petardi. Uhh, mogao bih o petardama, baš je bilo “previše”…ma neee, nek bude samo sretna nova! – poručio je kada smo, vidjevši ovu toplu fotografiju, pitali kada i gdje je nastala? Smatrali smo da je zavrijedila objavu pogotovo iz razloga što još uvijek pamtim riječi od prije dvije godine  kada je Dejan u svojoj rođendanskoj čestitki za Hanin petnaesti rođendan rekao:- Ponekad se pitam, ljubavi moja, znaš li uopće koliko brinem za tebe, koliko noći nisam spavao? Znaš li, koliko je iza mene, iza nas, strepnje, straha, koliko pitanja? Znaš li, ljubavi moja, koliko si trebala nama, meni? Ne, ne volim reći da si mi sve, jer to nisi, oprosti… Ali, ti jesi sve ono što je nedostajalo… Znaš li, da se tata ne boji više, da mu je vjera postala veća od najvećih planina, da se odvažio na taj dar koji sam dobio – život.Nagledah se onih koji govore, a pričaju gluposti… Hodaju, a ne znaju gdje idu. Hvala ti, što sada znam reći – ne. Ne brini, bit ću tu za tebe, a tebi hvala što si tu, za mene, za nas, i što sam shvatio u čemu je poanta priče… Tata više ne moli da ti prohodaš, ili progovoriš… Tata se moli da taj tvoj osmijeh nikada ne prestane… Sretan ti veeeliki petnaesti, čudo moje!

Dejan je čovjek u kojem živi humanost. Stopljeni su. Iza njega je bezbroj humanitarnih priredbi koje je vodio jer nije samo radijski voditelj. Osim što je veliki humanitarac on je i rijetko viđeni emotivac, čovjek s iskustvom u radu i životu s invalidnom djecom pa se te teme nerijetko nađu u eteru:

-…slažem se s vama, biti roditelj djeteta sa invaliditetom nije jednostavan i lak zadatak, ali je i blagoslov… Ja vjerujem da svako dijete ima potencijal i da je ono puno više od svoje dijagnoze, onoga „što ne može“ i „nikada neće moći“ i da uz adekvatnu pomoć može postići mnogo toga na svoj način i u svoje vrijeme… Zato želim pričama iz našeg života, ili kako mi to zovemo s našeg „putovanja“ pomoći i ohrabriti sve vas roditelje, djece sa ili bez invaliditeta, da ne vjerujete u – “nemoguće” i “nikada”, već da se borite…

Prije nekoliko dana u Kotoribi je održana Osnivačka skupština Moto nautičkog kluba „Mura“ Kotoriba. To je četvrti klub iste ili slične djelatnosti od Preloga prema Donjoj Dubravi. Prvi čovjek prvog klupskog čelništva je 52-godišnji Zvonko Legin.

Kada se i od koga rodila ideja za formiranjem kluba ?

-U Kotoribi, prema mom saznanju je već dugi niz godina postojala ideja pojedinaca za formiranjem nautičkog kluba, ali ona do sada nije zaživjela. Prije nekoliko mjeseci dobio sam informaciju da bi Općina Kotoriba željela da se i u Kotoribi osnuje nautički klub te sam se osobno prihvatio te obveze pošto sam osobno veliki ljubitelj prirode i moto nautike, a posebno na rijeci Muri – rekao je.

Što će vam biti primarni zadaci i kako ćete ih realizirati?

– Biti će to promicanje moto-nautičkog sporta, očuvanje murskog okoliša, njegovanje tradicije života na rijeci Muri te edukacija mladih o važnosti očuvanja tradicije i murskog okoliša. Navedeno namjeravamo realizirati prije svega entuzijazmom svih članova udruge, a nadam se da će nam u tome pomoći i lokalna zajednica te srodne udruge u Kotoribi – kaže Legin i s radošću dodaje kako je u  ovih nekoliko dana, koliko je prošlo od osnivačke skupštine, klub broji skoro 30 članova. – Osobno sam ugodno iznenađen svakodnevnim upitom ljudi za pristupanje članstvu udruge. Ovom prilikom pozivam sve zainteresirane osobe da nam pristupe, a sve informacije moći će dobiti uskoro na našoj Facebook stranici ili kod mene osobno – dodao je.

Kako ste opremljeni?

-Za sada se sve svodi na entuzijazam članova i njihove opreme, ali želja nam je u budućnosti da se opremimo vlastitim plovilom i opremom za njega.  Najvažnije je da članovi udruge budu složni, a opremiti ćemo se postupno u skladu s  financijskim mogućnostima- dodao je pun optimizma.

Gdje su članovi stjecali nautičko iskustvo ?

-Na to pitanje mogu okvirno dati odgovor prema vlastitom iskustvu, a to je da sam „prvo nautičko iskustvo“ stekao kao dijete s prijateljima kada smo ljeta provodili u igri poljima i šumama okolice Kotoribe koja obiluje mrtvicama te smo tako u tom „dječjem nestašluku“ koristili drveni čamac u jednoj od mrtvica, a kasnije kada sam odrastao druženjem s prijateljima s posla na rijeci Dravi i Muri. Kao i većina članova udruge položio sam ispit za voditelja čamca „B“ kategorije – kaže.

Konkretna, prva akcija ?

-Prva akcija vjerojatno će biti specifičnog ekološkog karaktera, ali o njoj trenutno ne bih sada govorio jer istu moramo razraditi. Uglavnom istu ćemo, ukoliko je dogovorima, na vrijeme objaviti. Napominjem da će Predsjedništvo udruge donijeti plan rada o čemu će svi zainteresirani biti pravovremeno izvješteni- pojasnio je.

Inače, Zvonko je oženjen u sretnom braku, ponosan otac dvojice studenata i istaknuo kako se bez svesrdne podrške obitelji ne bih upuštao u osnivanje kluba. Radi kao policijski službenik u PP Prelog.

Što je presudilo da si dobio povjerenje članstva ?

-To bi trebalo pitati članove, ali ja osobno vjerujem da su prepoznali moj entuzijazam u tom području kao i organizacijske sposobnosti. Uvjeren sam da ćemo zajedničkim snagama svih članova udruge ostvariti zadane ciljeve. I na kraju bih se želio zahvaliti svima koji su svojim angažmanom sudjelovali u osnivanju udruge- rekao je na kraju.

Na lijepo priređenom i ugodnom druženju u čast najboljih športaša, udruga, društava, klubova i pojedinaca u Centru za kulturu ‘Rudar’, gradonačelnik Dražen Srpak najavio je programe i projekte za 2022. godinu, kao i za nadolazeće razdoblje.  Na prvo mjesto Srpak je stavio projekt PRŠI-projekt razvoja širokopojasnog interneta koji će obuhvatiti Grad i Mursko Središće i dijelove međimurskih sjeverozapadnih općina.

Projekt kojem je Grad Mursko Središće nositelj koštati će oko 9.000.000 kuna i sve do jedne stići će iz Ministarstva regionalnog razvoja i Fondova Europske unije, što je za svaku pohvalu.  Najavio je Srpak renoviranje i prenamjenu Sokolskog doma koji je do nedavna služio potrebama graničnih službi, a kada se renovira i modernizira služio bi potrebitima.

Dogradnju osnovne škole spomenuo je Srpak, ali to ne tako brzo jer o tome više mora reći i dati Međimurska županija. Ljudskom uhu ipak je najljepše bilo čuti kako će se prići natkrivanju sadašnje tržnice te uređenju pultova ugradnji potrebnih elemenata kako bi ugodnije bilo prodavačima i kupcima.

Za takvom, dakle natkrivenom tržnicom ili placem Mursko Središće  čezne desetljećima, još od dana kada je nasilno maknuta s prostora današnjeg središnjeg parka gdje se nalaze spomenici Ivanu Nepomuku i Rudaru. A kako bi pristup tržnici bio jednostavniji, jer plac se četvrtkom pretvara u sajmeni dan, Srpak je najavio micanje autobusnih perona te izgradnju novog parkirališta. Radovi bi obuhvatili i Selsku ulicu te bi ona s vremenom postala jednosmjernom za promet svih vrsta vozila.

Đurđica Cenko (52) iz Donjeg Vidovca velika je zaljubljenica u cvijeće. Dokaz tome je njezina dvorišna cvjetna oaza u Ulici Rade Končara 29. Cvijeće ne napušta ni kada je najhladnije. Dokaz tomu je i današnja jutarnja šetnja među svojim ljepotanima koje je okupirao mraz stvorivši slike koje su je potaknule da ih trajno zabilježi. Snimila je i psa Maksa koji se je iz svoje topline divio toj ljepoti.

Popodne su do nje s tromjesečnim sinčićem Lovrom svratili kćerka Monika i zet Nino Klobučarić iz susjedne Donje Dubrave. Baka nije mogla odoljeti da ne prošeće s unučićem kroz taj čarobni svijet. Mraz je u to vrijeme već izgubio svoju moć…