Marina Hoblaj rođena je 1962. godine kao jedno od petero djece u siromašnoj obitelji. Životne okolnosti naučile su je skromnosti te o važnosti dijeljenja i međusobnog pomaganja. Kao djevojčica od 14 godina ostala je bez oca te je bila primorana zaposliti se i osamostaliti kako bi pomogla obitelji.
Udala se za Vladimira Hoblaja iz Murskog Središća gdje danas žive. I ako nisu mogli imati djece, to ih nije spriječilo da se ostvare kao roditelji te da svu svoju ljubav i pažnju usmjere prema djeci u potrebi. Od 1987. godine brinuli su o nećaku kako bi mu privremeno pružili obiteljsko okruženje i bolje životne uvjete, no to privremeno je postalo 20 godina zajedničkog života i radosti. Svoju najveću životnu želju, da postane majka, Marina je ispunila 1990. godine kada su ona i suprug posvojili svoju prvu kćer.
Uvidjevši da je roditeljstvo njihov životni poziv, posvojili su još četvero djece s teškoćama u razvoju jer je Marinina želja bila da posvoji djecu koja su prema mišljenjima stručnjaka bila teško posvojiva. U vrijeme rata pomagala je prognanicima, a jedno je vrijeme njezina obitelj skrbila o dvije obitelji iz istočne Slavonije.
Oduvijek je posebno senzibilizirana za djecu s teškoćama tako da je volontirala kao asistentica za prijevoz djece s najtežim oblicima tjelesnih oštećenja u Caritasovu domu “Dr. Antun Bogdan“ u Čakovcu. Uza sve, Marina obožava uzgajati cvijeće za što je 2007. godine primila prestižnu nagradu “Zeleni cvijet” za najljepše uređene balkone kontinentalne Hrvatske.
Kako su djeca rasla i počela se osamostaljivati, Marina i njezin suprug odlučili su postati udomitelji i pomoći djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Marina se posebice zalaže za promicanje prava osoba romske nacionalnosti te je bila jedan od glavnih aktera u projektu Razvoj udomiteljstva za djecu romske nacionalnosti „Različito ih vidimo, jednako ih volimo“ koji je financiran od UNICEF-a. Bila je i organizatorica Nacionalne konferencije o udomiteljstvu koja je bila posvećena upravo razvoju udomiteljstva za djecu romske nacionalnosti.
Od 2013. godine predsjednica je Udruge udomitelja djece Međimurja te se bavi promicanjem prava udomitelja i smještenih korisnika. Aktivna je članica Foruma za kvalitetno udomiteljstvo djece-udomitelji za djecu kroz koji se posebno zalaže za profesionalizaciju udomiteljstva.
Za svoj rad dobila je nagradu „Zrinski“, županijsko priznanje za humanitarnu aktivnosti, a 2019. godine je zajedno sa suprugom ponijela prestižnu nagradu „Ponos Hrvatske“.
Marina je skromna i požrtvovna žena bez predrasuda koja zrači pozitivnom, žena koja daje puno ljubavi a to je osjetilo šestero djece koje su usvojili.
