Dobrosusjedski odnosi lovačkih društva, LD “Jastreb” Domašinec i LD “Fazan” Dekanovec, već desetak godina njeguju tradiciju zajedničkog susreta nakon lova na sitnu divljač koji je održan danas (2. siječnja). Mjesto susreta jednom godišnje je u dijelu sjevernog Murščaka, Vrbulji kod Mure.
Lov je uz međusobnu razmjenu iskustava i ideja, prilika da se steknu nova poznanstva, održe kontakti i nastavi briga za divljač i lovište.
Četrdesetak članova, u prekrasnom novogodišnjem danu, podružilo se u prirodi uz lovačku delikatesu divljeg veprića ispod peke.
Velečasni Stjepan Berljak, župnik župe sv. Margarete u Donjoj Dubravi, dostavio nam je statistiku župe za godinu na izmaku.
U 2021. godini u crkvi sv. Margarete kršteno je 19-ero djece. Godinu prije krstilo se 13-ero djece. Umrlo je 37 stanovnika Donje Dubrave, a godinu prije 33. Vjenčala su se 2 para, isto kao i prošle godine. Podijeljeno je ukupno 6934 pričesti.
Započeo je i tradicionalni obilazak kuća u Maloj Subotici, nakon što je nedavno tu dužnost od bivšeg, sada umirovljenog Đure Vukalovića, preuzeo novi župnik, Tomislav Kos. S posvećenjem domova krenulo se već nakon Božića s istočnog dijela Općine, Držimurca-Strelca, preko Palovca, pa do Male Subotice, a uskoro je na redu i Sveti Križ.
Već dobro uhodana, baka Ana (93), željno je iščekivala trenutak da upozna novog župnika te se s pripremom, naravno uz pomoć ostalih članova obitelji, krenulo od ranih jutarnjih sati. Kuća se pospremila i uglancala, a na stol su postavljeni pšenica, raspelo i dvije zapaljene svijeće. Župnik je ovog puta iznenadio baku Anu iako ga je ona povremeno s puta škicala da provjeri kod koje kuće se trenutno nalazi. Kolači, vino i voda isto su bili ponuđeni, ali ih je župnik Kos, uz pratnju iz crkvenog odbora, pristojno odbio. Nećemo im to uzeti za zlo jer kolača i aperitiva im sigurno u obilasku nije nedostajalo.
Nakon blagoslova, župnik Kos, vedrog duha je bacio koju šalu i pristao na fotografiju.
Iako ima već 82 godine, umirovljenik Slavko Vidović iz Podturna, poznat po izradi autohtonih podturenskih fašničkih maski, tzv. čaplji, u odličnoj je kondiciji i kaže: „Delal bum te čaplje sve dok me zdravlje drži!“, a u svojim radionicama, osim čaplji, ima i svašta zanimljivog…
Po struci stolar, koji je obuku za stolara započeo još kao dječak od 14,5 godina te je cijeli život proveo radeći stolariju, a danas umirovljenik, Slavko Vidović je uvijek u pokretu i danas ima puno toga za raditi. Izrađuje poznate Podturenske čaplje kao maske i suvenire te radi ili popravlja stolariju članovima obitelji i prijateljima.
Napravio je i dugovječne, masivne okvire za krevete od jasena i jabuke za svoje roditelje, koji su ih nadživjeli, renovirao jedan ormar iz 1936. godine itd. U kući je popravio ili izradio gotovo kompletnu stolariju, parkete, vrata, stol i stolce, namještaj… Prije desetak godina napravio je i veliki regal i ormariće za svećenikove stvari u crkvi u Podturnu, dug 6.5 metara, koji će, kaže, biti u crkvi još stoljećima.
Ističe da je glavninu života kao stolar radio sve ručno, od masivnog drva, bez današnjih strojeva za prešanje, iverice…
– Danas sve ide strojno i nema majstora za ručnu izradu. Nekad smo sve radili ručno, od masivnog drveta, ali bilo je kvalitetnije i dugovječnije – priča nam Slavko.
Ormar iz 1936. godine kojeg je Slavko restaurirao
A koja je tajna njegove dugovječnosti?
– Puno se krećem i stalno nešto radim, iako ne idem okolo zbog korone, već samo do trgovine, pa malo idem na masažu, malo popijem kakvu tableticu protiv bolova jer me muči kičma, i to je to – priča Slavko, osoba koja je podturenske čaplje dovela na pijedestal i učinila ih zaštitnim znakom općine Podturen.
Rado se prisjeća i prošlosti, pa smo ga pitali kako je uopće sve počelo i saznali da je svoju prvu „čaplju“ napravio s 15 godina, a danas u svojoj radionici trenutno ima cijeli niz fašničkih maski i suvenira u izradi, kao i da popravlja one stare. Svake godine posuđuje mještanima čaplje, koje idu po naselju, neki ih i kupe. Posjećuju ga i vrtićke i školske grupe i bez njega Podturen ne bi bio to što je. Iako, sama ideja o klepečućim fašničkim maskama na štapu postoji u Podturenu već dugo.
Odakle klepečuće podturenske maske?
– Klepetanje u vidu lampi već je postojalo u Podturnu kao fašničke maske, još od vremena Austro-ugarske. Kad su mještani prvi put izašli van s tim klepečućim maskama na štapu, u plahtama (tad su ih zvali lampama) za fašnik, mnogi ljudi su se prepali, ha ha – prisjeća se Slavko i dodaje kako su se mještani svake zime u veljači maskirali i posjećivali rodbinu i prijatelje, plesali i bajali. Zima je bila duga i bilo mi je dosadno, pa su se na taj način zabavljali.
– Jedan dečec u Podturnu je rekao svom tati, Viktoru Martinjašu: „Tata, ja bi išel med maškare, daj mi napravi nekaj!“ i tako mu je tata, tokar, napravio prvu čaplju. Također je klepetala i imala plahtu. Kad je on došao, djeca su povikala: „I čaplja je došla!“, a svima se svidjela jer Podturen je mjesto u kojem je nekad, zbog blizine Mure, bilo jako puno i čaplji i roda – kaže Slavko.
I „pajcek“ je Čaplja!
Nakon toga čaplja je postala uobičajena na fašniku u Podturnu i danas autohtone podturenske maske nose ime „čaplje“ po sivoj čaplji, bez obzira što, zahvaljujući Slavku Vidoviću, uključuju i druge životinje: rode, krave, jarce, pa čak i svinje. U Slavkovoj garaži s čapljama, na štapu ponosno stoji i jedan „pajcek“.
– Ja sam tada bio 10-godišnji dečec. Sjećam se da je poslije 2. svjetskog rata maskiranje bilo zabranjeno radi sprječavanja osveta. To je počelo popuštati 50-ih godina, ali još je znala patrolirati policija, sjećam se da smo se znali skrivati i čekati da ode.
– Svoju prvu čaplju napravio sam sa 15 godina. Došli su mi u stolariju gdje sam radio stariji dečki i rekli „Slavko, ajde i ti jednu napravi“, pa sam se zainteresirao za to i ubrzo ih počeo izrađivati i popravljati. Neko vrijeme sam prestao, naime 1966. sam otišao na pet i pol godina u Austriju, gdje sam radio stolariju i osigurao si dodatnu mirovinu, koja mi danas dobro dođe – priča Slavko.
Podturenski suveniri – mini Čaplje
Za jednu Čaplju treba mu dva-tri dana
Nakon povratka u Hrvatsku, Slavko se dalje intenzivno bavio stolarijom, ali se vratio i svom dragom hobiju – izradi autohtonih podturenskih „čaplji“. Radi ih od vrbe i lipe u svojim radionicama kraj kuće, dok mu društvo prave jedan mazni mačak i opasan čuvar kuće, belgijski ovčar Rex. Za jednu masku potrebno mu je dva -tri dana, a sve počinje obradom kalupa na dva dijela (koji se spajaju kožom kako bi mogli klepetati), njihovim rezbarenjem u oblik određene životinjske glave, bojanjem i postavljanjem na štap, dok se na koncu oko štapa postavlja plahta.
Podturenski suveniri
Slavko Vidović osmislio je i podturenske suvenire – mini čaplje, odnosno domaće životinjice na stalku, koje također klepeću, a svaka ima i žig „Podturenska čaplja“. Godine 2006. godine za njih je dobio i nagradu za najsuvenir Turističke zajednice Međimurske županije. U Međimurju inače postoje samo tri priznate autohtone maske: pikač u Selnici, larfa u Turčišću te čaplja u Podturnu.
– Kaj Međimurci delaju dok nikaj ne delaju? Ja eto, čaplje – rekao je Slavko, u čijem domu nikad nije dosadno. Njegova supruga Ljubica i on svoju veliku kuću dijele sa sinom Ivicom i unucima Markom (22) i Lovrom (21).
– Kad su bili mlađi, stalno su visjeli u mojoj radionici, međutim zbog obveza više ne stignu, ali uvijek su mi spremni pomoći u svemu – kaže Slavko, te ističe i da ima kći Vesnu, koju je život odveo u Zagreb.
Zajedno sa suprugom, Slavko je i član KUD-a Podturen. Mnogo su godina sudjelovali na popevkama i podučavali mlađe članove starinskim običajima. Danas zbog korone nisu toliko aktivni.
Sa suprugom Ljubicom dugogodišnji je član KUD-a Podturen
U njihovom domu ćete pronaći, očuvane, i razne starinske strojeve, kao što su onaj za ruženje kukuruza (tzv. ružđara za kuruzu), prešu za grožđe, kolovrati i vitlo za lan, alate za čupanje drača… Slavko planira jednoga dana sve to postaviti u etno kuću… Želimo mu puno sreće!
Međimurski župan Matija Posavec i gradonačelnica Grada Čakovca Ljerka Cividini netom su poslije dočekane 2022. godine obišli žurne službe koje su radile tijekom Silvestrova i novogodišnje noći. One koji su tijekom najluđe noći u godini pazili na sigurnost svih Međimurki i Međimuraca. Bili su kod djelatnika: Policijske uprave međimurske, Županijskog Centra 112 Čakovec, Javne vatrogasne postrojbe Čakovec, Zavoda za hitnu medicinu Međimurske županije i Županijske bolnice Čakovec. U ime građana i svoje osobno zahvalili su na nesebičnom radu i predanosti poslu tijekom 2021. godine te zaželjeli svako dobro u novoj godini, uz što manje intervencija.
U novogodišnjoj noći najviše poziva bilo je vezano uz upotrebu pirotehnike. Mario Lončar, Marijan Kovačić, Oto Jakopić, Branimir Grabar, Goran Dokleja i Milan Horvat uz Ivana Krištofića, zamjenika zapovjednika Javne vatrogasne postrojbe Čakovec, u novogodišnjoj noći pazili su na sigurnost svih građana, a uz neke manje intervencije zadovoljni su načinom na koji je ispraćena stara godina.
Čakovčanac Branimir Grabar (36) bio je najmlađi od njih pa mu je pripala čast i zadovoljstvo da u ime službujućih kolega i ostalih zaposlenika JVP, gradonačelnici preda buket cvijeća.
– Uz to da su me dečki i malo zadirkivali da kao njen bivši učenik to i moram biti ja. Mogu reći da je velika čast dočekati Novu godinu u krugu prijatelja/kolega iz smjene, ali ipak je Novu ljepše dočekati uz obitelj – rekao nam je jučer Branimir. Bila je to prigoda da se osvrnemo na sva njegova dežurstva tijekom blagdana, kako ih je podnio, koliko ih je odradio i koja će posebno pamtiti.
Tko je Branimir Grabar?
On je 36-godišnjak čiji put u vatrogastvu započinje davne 1996. godine kao član pomlatka DVD-a Čakovec, te se nastavio u dobrovoljnom vatrogastvu, kasnije kroz “mladež” te seniorsku ekipu.
– Budući da se Javna vatrogasna postrojba nalazi u dvorištu DVD-a Čakovec, uvijek me intrigiralo što su profesionalni vatrogasci uvijek spremni na izlazak u manje od minute. Daljnjim traženjem informacija, 2004. godine saznao sam da mogu krenuti u Vatrogasnu školu u Zagrebu i od toga trenutka sve se vrtilo oko toga te sam godinu poslije postao profesionalni vatrogasac – kazao je ponosno i dodao:
– Te iste godine postao sam zapovjednik DVD-a Čakovec, dužnost koju sam obnašao do 2017. godine kada uz povjerenje članova postajem predsjednik društva, a tu dužnost obnašam i danas.
Branimir je zaposlenik JVP Čakovec od 2015. godine na radnom mjestu vatrogasac – vozač. Prije toga radio je kao vatrogasac – zaštitar u Tvornici tekstila u Čakovcu.
Početak 2021. u Budaševu
Specifičnosti ovakvih dočeka?
– Budući da mi nije stran rad u smjenama, tu i tamo se desi da treba raditi i u novogodišnjoj noći. Do sad sam ih radio 4, dva puta na sadašnjem i dva puta na prijašnjem poslu. Nema neke velike razlike u “normalnom” noćnom dežurstvu i onom na “dočeku”. Osim da smo na povećanom oprezu zbog upotrebe pirotehničkih sredstava i što nam dolaze prvi čestitari, zapovjednik sa zamjenikom postrojbe, te čelnici Županije i Grada.
Ima li specifičnosti nekih dočeka?
– Specifičan, pomalo tužan i neobičan doček bio je onaj 2021. godine koji sam zajedno sa kolegama dočekao u Sisku prilikom razornog potresa. Premoreni cjelodnevnim radom, Novu smo dočekali na mjestu odmorišta u školskoj dvorani u mjestu Budaševo. Uz nas su bili kolege vatrogasci iz cijele Hrvatske. Čestitka nakon ponoći i brzo u “krpe” da ulovimo još nešto malo sna prije napornog dana.
I za kraj?
– Rezimirajući sve ovo izrečeno, lakše mi je kad znam da imam podršku svoje supruge Ivane i uvijek se vodim jednostavnim načelom: ‘Budi onakav vatrogasac kakvog želiš da ti dođe na pomoć’ – rekao je sa smiješkom koji je neizostavni dio njegovog mladenačkog lica. Uz to je rekao kako je ponosan na suprugu koja je također vatrogaskinja i čiji je vatrogasni put pod prezimenom Gašparić započeo u DVD Sveta Marija.
Sa suprugom Ivanom na godišnjoj skupštini DVD-a Sveta Marija
Dana 1. siječnja, u poslijepodnevnim satima, dogodila se prometna nesreća na cesti kraj odvodnog kanala HE Dubrava između Donje Dubrave i Svete Marije. Vozač, navodno pod utjecajem alkohola, vozilom varaždinskih registarskih oznaka, zabio se u drveće pokraj ceste, a dijelovi automobila našli su se posvuda.
Danas je vučna služba, također u poslijepodnevnim satima, vozilo i razbacane dijelove sklonila s mjesta nesreće.
01.10.2020., Cakovec - Zupanijska bolnica Cakovec.
Photo: Luka Stanzl/PIXSELL
Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo Međimurske županije u protekla 24 sata nema evidentiranih pozitivnih nalaza na SARS-CoV-2 virus u Međimurskoj županiji.
U protekla 24 sata oporavilo se 46 osoba. Broj pozitivnih osoba u Međimurskoj županiji na današnji dan je 375.
U Županijskoj bolnici Čakovec hospitaliziran je 61 pacijent pozitivan na SARS-CoV-2 virus. U protekla 24 sata hospitalizirana su 3 pacijenta, otpušten je 1 pacijent, 3 pacijenta su na invazivnoj respiraciji. Preminula je 1 osoba, muška osoba stara 78 godina.
Građani se mogu cijepiti svakim radnim danom od 9 do 13 sati u Zavodu za javno zdravstvo Međimurske županije te od 13 do 18 sati u trijaži Županijske bolnice Čakovec. Za cijepljenje nije potrebna prethodna najava, a cijepit će se s 1., 2., i 3. dozom svim dostupnim cjepivima. Svi građani kojima je prošlo šest mjeseci od cijepljenja 2. dozom, mogu se cijepiti 3. dozom.
U četvrtak, 6. siječnja 2022. neće se obavljati PCR testiranja i testiranja brzim antigenskim testovima.
Ne znamo točno koji je općinski načelnik, odnosno općinsko čelništvo Kotoribe, uvelo tradiciju da uoči božićno-novogodišnjih blagdana pohode svoje najstarije sumještane. Autor ovog priloga je sve do prošle godine svjedočio tim susretima, koji su bili više od formalnog čestitanja, no ovoga puta to se nije dogodilo.
Bili su to susreti protkani suzama starčkih očiju, stisak drhtavih ruku s porukom:- Daj Bog kaj se zidemo i drugo leto ! Mnoge njihove želje su padale na plodno tlo, no ipak godine su činile svoje. Oni su odlazili, kako su bili njihovi izrazi, odlazili Bogu, no bili su ponosni što su i u poznim godinama „v Kotoribi po nečemu prvi“.
Mijenjala su se i općinska čelništva, no tradicija je ostala. Tako su sadašnji načelnik Općine Dario Frišić s predsjednikom Socijalnog vijeća Josipom Forauerom , s „punim“ rukama obišli najstariju Kotoripčanku Zlatu Siladi koja je ušla u 101.godinu života i najstarijeg Kotoripčana Josipa Vugrinčića koji ima 95 godina.
To je treća godina kako su pohodili Zlatu Siladi koja živi kod kćerke Katarine Somi s kojom je zajedno sa svojom obitelji proslavila 100-ti rođendan. Udovica je od 1994. godine.
Josip Vugrinčić živi sa sinom Stankom i snahom Marinom, a ponosan je i na svoje unuke i praunuke. I kod njega su bili treću godinu za redom.
Gradonačelnik Grada Varaždina dr. sc. Neven Bosilj i njegov zamjenik Miroslav Marković na novogodišnje su jutro zajedno s županom Varaždinske županije Anđelkom Stričakom i zamjenicom Silvijom Zagorec obišli dežurne službe u gradu Varaždinu.
U Policijskoj upravi varaždinskoj dočekao ih je načelnik Predrag Benčić koji je stanje sigurnosti u novogodišnjoj noći ocijenio zadovoljavajućim jer nije bilo potrebe za intervencijama. Istaknuo je kako PU varaždinska bilježi pozitivne rezultate u protekloj godini s ciljem da se poveća razina sigurnosti u gradu Varaždinu.
Zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe Grada Varaždina Ivica Labaš dužnosnike je prilikom obilaska izvijestio kako je večer prošla mirno uz jednu manju intervenciju na otvorenom.
-Sretno smo ušli u novu godinu, a proteklu smo godinu zatvorili s ukupnim brojem od 240 intervencija – kazao je Ivica Labaš.
U Zavodu za hitnu medicinu dužnosnici su se susreli s ravnateljem Zavoda Mladenom Smoljancem.
-Večer je protekla relativno mirno, bez većih intervencija. Protekle dvije godine bile su veoma izazovne, ali učinit ćemo sve da smanjimo negativne brojke u ovoj godini – rekao je Smoljanec.
Prilikom obilaska ravnateljstva Opće Bolnice Varaždin, gradonačelnik je ravnatelju Damiru Poljaku uručio donaciju Grada Varaždina u iznosu od 56.700,00 kuna za nabavu četiri monitora vitalnih funkcija. Također, gradonačelnik je uručio i odluke o dodjeli još dva stana liječnicima OB Varaždin koji su s Gradom Varaždinom sklopili ugovor o najmu stana s mogućnošću kupnje. Naime, iako zdravstvena skrb nije u nadležnosti Grada Varaždina, Grad aktivno sudjeluje u strategiji zadržavanja postojećih liječnika i privlačenjem novih. Tako se od ukupno sedam ugovora o najmu, troje liječnika već odlučilo na kupnju stana, čime zadovoljstvo iskazuje i uprava varaždinske bolnice.
-Današnji obilazak završili smo u Općoj bolnici Varaždin gdje u ime Grada Varaždina predajem donaciju za nabavu novih medicinskih uređaja te ugovore za stanove za naše liječnike u Hrašćici. Već je sedam stanova liječnicima dodijeljeno za najam, od kojih su se tri odlučili za kupnju te tako pomažemo bolnici kako bi zadržali liječnike. Veseli me što godinu započinjemo i s povećanim naknadama za novorođenčad i što ćemo od danas svako novorođeno dijete dočekati s 5.000 kuna, umjesto s dosadašnjih 2.000 kuna naknade – istaknuo je gradonačelnik Neven Bosilj.
Iskazao je zadovoljstvo što tijekom novogodišnje noći dežurne službe nisu imale značajnih intervencija: -Drago mi je što su naši sugrađani bili odgovorni i što je noć protekla veselo, ali mirno. Hvala svima koji su je proveli radno, brinući se o sigurnosti i zdravlju Varaždinki i Varaždinaca, ali i svemu što za nas čine tijekom cijele godine.
Ravnatelj Poljak zahvalio je Gradu Varaždinu na svoj pomoći i donacijama, a trenutnu situaciju nakon novogodišnje noći ocijenio je dobrom.
-Varaždinska bolnica trenutno ima 140 hospitaliziranih, covid pozitivnih pacijenata i brojka je u padu što je ohrabrujuće – rekao je Damir Poljak.
Župan Varaždinske županije Anđelko Stričak također je zahvalio svim službama koje vode brigu o sigurnosti i zdravlju građana na njihovom predanom radu: -Današnjim obilaskom htjeli smo poslati poruku, odnosno ukazati na važnost njihova poziva i na tome im zahvaliti.
