Home Blog Page 3435

FOTO Održana promocija knjige o Domovinskom ratu generala Ademija

0

U organizaciji udruge HVIDR-a Jug Čakovec te na inicijativu njenog predsjednika Pave Jazvića održana je promocija knjige „Samo istina“ Rahima Ademija, generala Hrvatske vojske koji u knjizi detaljno opisuje vojne operacije koje je planirao i operativno proveo.

Kako je sam autor istaknuo, na pisanje knjige potaknulo ga je često falsificiranje istine o Domovinskom ratu, o čemu više nije želio šutjeti kao nijemi svjedok. U knjizi detaljno opisuje devet vojnih operacija koje je planirao i operativno proveo, jer je previše puta u vrijeme poraća naišao na krivu prezentaciju oslobodilačkih operacija.

Rahim Ademi je rođen u selu Karaču, u općini Vučitrn, na Kosovu. Završio je Vojnu akademiju u Beogradu, a Hrvatskoj vojski dragovoljno je pristupio u ljeto 1991., napustivši djelatnu službu u JNA po čijim je evaluacijama bio jedan od najsposobnijih topničkih časnika. Svoju hrabrost i strategiju kao zapovjednik HV odmah je pokazao obranivši grad Šibenik u napadu JNA i četnika u rujnu 1991, a svoje zadaće u Domovinskom ratu uglavnom je odrađivao na prvim crtama bojišnice.

Uz generala Ademija, knjigu „Samo istina“ predstavili su i njen značaj istaknuli generali Stjepan Adanić, Ljubo Ćesić Rojs , novoizabrani predsjednik Hrvatskog generalskog zbora Marinko Krešić, povjesničar prof. dr. sc. Josip Jurčević i brigadir Marijan Kretić.

Općedruštvenu vrijednost knjige svojim dolaskom na događaj potvrdili su i brojni međimurski branitelji, članovi legendarne 7. gardijske brigade „PUMA“, članovi obitelji branitelja i pripadnici braniteljskih udruga s područja Međimurja, a promociji održanoj u dvorani Ogranka Matice hrvatske u Čakovcu nazočili su saborska zastupnica Boška Ban Vlahek i župan Međimurske županije Matija Posavec koji je zahvalio generalu Ademiju što je svoju knjigu predstavio i međimurskoj publici.

U pokret oslobađanja Hrvatske krenuli su i mnogi Međimurci, a o žrtvi svih branitelja i sudionika Domovinskog rata svjedoči i knjiga generala Ademija koja pisana kao ratni dnevnik svjedoči stvaranju samostalno Republike Hrvatske i daje mnoge odgovore na pitanja vezana uz Domovinski rat.

Povjesničar prof. dr. sc. Josip Jurčević istaknuo je kako se u percepciji hrvatske javnosti samozatajno i premalo govori o doprinosu sjevera Hrvatske tijekom Domovinskog rata. „S obzirom na to da su na vašem području bili prvi vojno oslobođeni objekti i zapljene oružja koja su odlazila tamo gdje je to bilo potrebno, akcije na sjeveru Hrvatske uvelike su pomogle i promijenile tijek Domovinskog rata u korist Hrvatske vojske. Na tome iznimno zahvaljujemo brojnim braniteljima, postrojbama, građanima koji su sudjelovali u obrani Hrvatske, a takvih je samo u Međimurju bilo preko 8 000,“ zaključio je.

Promociji je prethodilo polaganje vijenaca i paljenje svijeća kod spomen-obilježja poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu u Perivoju Zrinskih u Čakovcu.

U organizaciji udruge HVIDR-a Jug Čakovec te na inicijativu njenog predsjednika Pave Jazvića održana je promocija knjige „Samo istina“ Rahima Ademija, generala Hrvatske vojske koji u knjizi detaljno opisuje vojne operacije koje je planirao i operativno proveo.

Kako je sam autor istaknuo, na pisanje knjige potaknulo ga je često falsificiranje istine o Domovinskom ratu, o čemu više nije želio šutjeti kao nijemi svjedok. U knjizi detaljno opisuje devet vojnih operacija koje je planirao i operativno proveo, jer je previše puta u vrijeme poraća naišao na krivu prezentaciju oslobodilačkih operacija.

Rahim Ademi je rođen u selu Karaču, u općini Vučitrn, na Kosovu. Završio je Vojnu akademiju u Beogradu, a Hrvatskoj vojski dragovoljno je pristupio u ljeto 1991., napustivši djelatnu službu u JNA po čijim je evaluacijama bio jedan od najsposobnijih topničkih časnika. Svoju hrabrost i strategiju kao zapovjednik HV odmah je pokazao obranivši grad Šibenik u napadu JNA i četnika u rujnu 1991, a svoje zadaće u Domovinskom ratu uglavnom je odrađivao na prvim crtama bojišnice.

Uz generala Ademija, knjigu „Samo istina“ predstavili su i njen značaj istaknuli generali Stjepan Adanić, Ljubo Ćesić Rojs, novoizabrani predsjednik Hrvatskog generalskog zbora Marinko Krešić, povjesničar prof. dr. sc. Josip Jurčević i brigadir Marijan Kretić.

Općedruštvenu vrijednost knjige svojim dolaskom na događaj potvrdili su i brojni međimurski branitelji, članovi legendarne 7. gardijske brigade „PUMA“, članovi obitelji branitelja i pripadnici braniteljskih udruga s područja Međimurja, a promociji održanoj u dvorani Ogranka Matice hrvatske u Čakovcu nazočili su saborska zastupnica Boška Ban Vlahek i župan Međimurske županije Matija Posavec koji je zahvalio generalu Ademiju što je svoju knjigu predstavio i međimurskoj publici.

U pokret oslobađanja Hrvatske krenuli su i mnogi Međimurci, a o žrtvi svih branitelja i sudionika Domovinskog rata svjedoči i knjiga generala Ademija koja pisana kao ratni dnevnik svjedoči stvaranju samostalno Republike Hrvatske i daje mnoge odgovore na pitanja vezana uz Domovinski rat.

Povjesničar prof. dr. sc. Josip Jurčević istaknuo je kako se u percepciji hrvatske javnosti samozatajno i premalo govori o doprinosu sjevera Hrvatske tijekom Domovinskog rata.

„S obzirom na to da su na vašem području bili prvi vojno oslobođeni objekti i zapljene oružja koja su odlazila tamo gdje je to bilo potrebno, akcije na sjeveru Hrvatske uvelike su pomogle i promijenile tijek Domovinskog rata u korist Hrvatske vojske. Na tome iznimno zahvaljujemo brojnim braniteljima, postrojbama, građanima koji su sudjelovali u obrani Hrvatske, a takvih je samo u Međimurju bilo preko 8 000,“ zaključio je.

Promociji je prethodilo polaganje vijenaca i paljenje svijeća kod spomen-obilježja poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu u Perivoju Zrinskih u Čakovcu.

No Images found.

ETNO DUO GOGA I ŽELJKO: Pjevamo KAJ i živimo naše senje!

0

Oni su jedini pravi etno duo na ovim prostorima, pjevaju i autori su svojih pjesama, a međimursku riječ umotanu u jazz i swing pronijeli su cijelom Hrvatskom pa i šire. Prepoznatljivog su stila ali i scenskog izgleda. Po nekim segmentima svoga izričaja popularniji su od Žige.

Oni su Gordana Lach iz Varaždina i Željko Grahovec iz Mačkovca, odnosno Etno duo Goga i Željko. Na pitanja je odgovarala Goga, dok je Željko osmjehom potvrđivao sve što je ona rekla.

Kažite nam nešto o sebi: kad ste se počeli baviti glazbom, Željko je i ranije svirao u sastavima, vi pjevali i plesali.

– Mogla bi reći da smo Željko i ja imali vrlo sličan glazbeni put prije naše zajedničke suradnje. Oboje smo potekli iz folklornih ansambala. On u Mačkovcu, ja u Varaždinu. On u radu s tamburašima a ja od osnovne škole u plesu i pjevanju. Bili smo zaljubljenici u tradiciju i prije našeg poznavanja.

Kako je došlo do konkretne suradnje između vas dvoje?

– Do suradnje je došlo slučajno, već u našim odraslim godinama. Pripremao se projekt “Đura z Međimurja”. Ja sam radila u Turističkoj agenciji “Varaždintoursa” u Čakovcu i povezao nas je zajednički prijatelj Ivo Vurušić, koji je mene poznavao kao folklorašicu i vokalisticu i naravno Željka kao već istaknutog glazbenika. Napravili smo tada nekoliko zajedničkih pjesama ali naša prava glazbena suradnja počela je dosta godina nakon toga, točnije 2013. godine nakon slučajnog susreta na Špancirfestu u Varaždinu. Nakon kraćeg razgovora, zaključili smo da smo oboje vrlo aktivni u svom radu i da bi vrlo kvalitetno mogli objediniti naše glazbene potencijale.

Prvo ste započeli obradama međimurskih narodnih pjesama, a zadnjih godina uglavnom nastupate s vlastitim pjesmama?

– Da, naši počeci bili su ustvari objedinjavanje materijala koji je nastao upravo između prvog susreta i početka naše suradnje. Naime, u vrijeme kada sam radila u Međimurju, pa i prije i kasnije, svaki slobodni trenutak koristila bi prikupljajući stare pjesme i napjeve, uglavnom usmenom predajom, obilazeći sela kajkavskog govornog područja i tražeći što starije žitelje koji pamte te pjesme iz svoje mladosti. Kao zaljubljenici u izvornu narodnu glazbu, bio mi je to izazov. Vjerovala sam da ću prikupiti vjerojatno i nešto što nije zapisano. I jesam, jer upravo naš prvi izdani album “Munine viže” je dokaz tome. Izabrali smo dio pučkih narodnih pjesmama, koje mi je davnih 90-ih godina u kazetofon otpjevala Muna Orehov, pučka pjevačica iz Dekanovca. Željkovo glazbeno poznavanje terena na kojem su nastali ti napjevi i njegovo snalaženje u aranžerskom opremanju tih pjesama, bio je više nego savršen izbor. Nastao je s naše strane jedan skroman doprinos promicanju našeg kulturnog glazbenog blaga, a sa strane glazbene struke, izuzetno vrijedno glazbeno izdanje koje je obogatilo hrvatsku tradicijsku glazbenu scenu s obradama 14 pučkih međimurskih pjesama. Naš sljedeći album “Kaj je kaj” izdan je samo 2 godine kasnije, ali njega smo obogatili i obradama pučkih narodnih pjesama iz Zagorja, Podravine, Prigorja i nekoliko već tada naših autorskih pjesama koje smo počeli samostalno raditi za potrebe festivala.

Vi pišete tekstove, Željko glazbu. To dobro funkcionira. Izgradili ste svoj prepoznatljiv stil?

– Uz rad oko obrada starih zapisa, pokazao se je i naš interes za promoviranje kajkavskog jezika u autorskoj glazbi. Ja pišem tekstove, Željko radi glazbu i aranžmane i to stvarno dobro funkcionira jer smo, mogla bi reći, oboje položili. Ne moramo nikoga čekati. Sami stvaramo sebe. Jedino, stilski smo se prilagođavali potrebama festivala. No, i to se je promijenilo prije nekoliko godina, jer su nas i tamo po našem stilu prihvatili, upravo onako kako želimo zvučati jer jedino tako smo stvarno mi.

Imali ste brojne uspješne nastupe na festivalima. Spomenite neke nastupe i nagrade!

– Već 2014. godine, samo nepunu godinu od početka naše zajedničke suradnje, pojavljujemo se našom prvom autorskom pjesmom na festivalu u Pitomači i tako redom svake godine na MEF festivalu, Krapinskom festivalu, Etno festu u Neumu, Chansonfestu… Uglavnom na festivalima na kojima možemo promovirati naš kajkavski jezik. Na MEF festivalu smo 2017. i 2019. god osvojili posebne nagrade za kajkavski izričaj a prije par mjeseci i Grand Prix festivala 2021. za najbolju pjesmu. Važno je reći da na većini festivala i nema više nagrada na koje smo navikli, već se pjesmama daje neki status po kvaliteti. Upravo iz tih razloga imali smo čast otvoriti festival u Krapini 2019. godine autorskom pjesmom “Naš kaj”. Isto tako, kao najava za održavanje festivala u Krapini 2020. godine korišten je naš spot “Dok zapiraš moja vrata” na “Dobro jutro Hrvatska”, CMC tv i ostalim srodnim emisijama koje su najavljivale našu pjesmu na tom posebno vrijednom festivalu.

Rado ste viđeni i na TV-u. Koliko je bilo nastupa u “Lijepoj našoj”?

– Drago nam je da smo postali prepoznatljiva lica i na TV ekranima. To je svojevrsna pohvala i priznanje našem radu, u želji da nas se približi publici. U serijalu “Lijepom našoj” nastupili smo stvarno mnogo puta. Mogla bi reći da smo bili neizostavni u ovom našem dravskom kantonu – Međimurje, Zagorje, Podravina. Emisija koja je upravo stvorena za promicanje našeg folklora. Čak smo u zadnjim snimljenim emisijama uspjeli s tamburicama dočarati taj naš swing stil koji se stvarno svidio publici. Vjerujem da će ta itekako vrijedna emisija nakon ove corona krize ponovno oživjeti.

Koliko ste zadovoljni emitiranjem vaših pa i drugih kajkavskih pjesama na lokalnim radio-postajama, a koliko na nacionalnim?

– Na žalost, ne mogu reći da smo zadovoljni emitiranjem pjesama na kajkavskom jeziku. To je još uvijek ostalo na razini emitiranja u nekim posebnim emisijama, i vrlo rijetko se čuju u slobodnom emitiranju. Naravno, to nije slučaj s dalmatinskim izričajem tako da ostaje jedan veliki upitnik iznad toga. Lokalne radio postaje su nešto fleksibilnije ali nacionalne su neka priča za sebe. Imaju svoju play listu na koju, kao da se zna, tko može ući. Promjena našeg glazbenog stila u kojem koketiramo s elementima jazza i swinga, naše je nastojanje da se kajkavština i tako prihvati jer smo čuvari tradicije. Idemo koracima ali cilj nam je potrčati. Mogu samo reći da su koraci brži i to nam daje poticaj. Živimo u jednom modernijem vremenu u kojem se nameću razni glazbeni trendovi i jako je teško isplivati. Ako uspijemo naš KAJ učiniti slušateljima interesantnim zahvaljujući drugačijem glazbenom stilu, to je pobjeda. I ne samo naša jer mi samo nastojimo pronaći recept koji se ipak treba konzumirati.

Je li ova epidemija naškodila glazbi uopće, je li smanjen broj vaših nastupa? Gdje pjevate?

– Epidemija je glazbenicima napravila ogromne štete. Nastupa gotovo da i nema, nešto malo ali uglavnom za potrebe radija i televizije, ali ono što je najvažnije, nema kontakta s publikom. Održani su samo oni najvažniji festivali prošle godine i to u gotovo praznim dvoranama i to je za izvođače porazno. Nas hrani energija povezanosti s publikom. Emocije su pogon svega. Na žalost, radi corone nismo uspjeli koncertno promovirati naš treći samostalni album “Tragi spomena” koji je izdan neposredno prije epidemije.

Već vjerojatno imate pjesme za ovogodišnje festivale. Gdje planirate nastupati?

– Pogodili ste. Imamo spremne pjesme za sve festivale na kojima redovito nastupamo i vjerujem da ćemo se na njima opet predstaviti. Imali smo vremena zbog corone napraviti dovoljno novih pjesama, ali cilj nam je otvoriti i one festivale na kojima još nismo bili. I to naravno s našim autorskim kajkavskim pjesmama. Uporni smo u tome da maknemo predrasude zbog izričaja. Pjesma vrijedi ili ne vrijedi, a ako je pjevana dušom i jezikom koji poštuješ onda je to cjelina koju nas dvoje vidimo. Izabrali smo težak put ali tim više nam je svaki napredak dragocjen.

I za kraj, što mislite, zašto nema dobrih mladih pjevača, pogotovo onih koji bi pjevali kajkavsku glazbu? Srame li se svog jezika.

– Ne bi se složila da nema dobrih mladih pjevača. Kad gledam A stranu na HRT, to je melem za uši. Imamo puno mladih talenata i prekrasnih vokala. Po mom mišljenju, današnja glazbene scena prepuna je svega. Da bi neki talenat postao zapažen i na kraju ostao, treba po nečem biti poseban. Isplivaju na kratko i uskoro potonu. To su neke instant slave, neki kratkotrajni hitovi. Da bi se ostalo na sceni, treba raditi i to nije tako jednostavno a ni lako. U kajkavskoj glazbi nemamo mladih pjevača, osim za potrebe festivala kada otpjevaju pjesmu, dvije i to je to. Zašto? Mislim da sam dovoljno odgovora dala u prethodnim pitanjima. Puno je lakše pjevati na standardu jer su ti sva vrata otvorena. Naša kajkavština nije doživjela ravnopravan status na glazbenoj sceni npr. s čakavštinom. Tko je tome kriv? Pa mi smo sami tome krivi. Pjevamo dalmatinske pjesme vjerojatno zato što ih čujemo, svugdje su svakodnevno. Zašto nema kajkavštine? Zato što smo negdje zapeli. Nismo ju nametnuli. Nije nam postala normalna. Nismo bili uporni, ustvari, nismo ju dovoljno živjeli. Željko i ja se ponosimo našom kajkavštinom jer to smo mi. Mi ju pjevamo i živimo. Koliko ćemo ju uspjeti glazbeno nametnuti ovisi o svima nama.

Poznati su detalji posljednjeg ispraćaja Akija Rahimovskog

0
Kristina Stedul Fabac/Pixsell Marin Tironi/Pixsell
26.05.2020.,Zagreb - Hrvatsko narodno kazaliste nakon vise od dva mjeseca sto je bilo zatvoreno, otvara svoja vrata gledateljima i nastavlja sezonu ekskluzivnim koncertom.rPhoto: Marin Tironi/PIXSELL.

Poznato je gdje će se održati posljednji ispraćaj Akija Rahimovskog koji je iznenada preminuo u 67. godini.

Naime, njegov posljednji ispraćaj bit će održan u četvrtak, 27. siječnja, u 15 sati na zagrebačkom Mirogoju u Aleji velikana, u krugu obitelji i prijatelja.

S obzirom na aktualne epidemiološke mjere, mole se svi oni koji su voljeli Akija te mu žele odati počast da to učine od utorka, 25. siječnja, kod Zdenca života, ispred zagrebačkog HNK, gdje će biti moguće donijeti cvijeće i zapaliti svijeće.

Podsjećamo, Aki je preminuo u bolnici u Novom Mestu gdje je prevezen nakon što mu je naglo pozlilo.

Vijest o njegovoj smrti objavljena je na Facebooku Parnog valjka gdje su se od svojeg frontmena oprostili uz stihove pjesme “Za malo nježnosti”.

FOTO Raduje interes za edukaciju

0

Dobrovoljno vatrogasno društvo Sveta Marija, u subotu 22. siječnja, bilo je domaćin vatrogascima koji su polagali završne teoretske i praktične ispite za stjecanje vatrogasnog zvanja vatrogasac, i vatrogasac prve klase. Polaznici su bili iz Svete Marije i Donjeg Mihaljevca.

Deset polaznika je steklo zvanje vatrogasca, a njih četvero zvanje vatrogasca I klase. S edukacijom su započeli prije mjesec dana kako bi svladali predmete: gorenje i gašenje, sprave i oprema, vatrogasna taktika, vatrogasna preventiva i ustroj u vatrogastvu te vježbe i vježbovni postupci. Predavač i su im redom bili: Hrvoje Novaković, Leon Krištofić, Mladen Kanižaj, Nikola Besedić, Anđelko Gašparić, Gabrijela Jakupek Tokar i Mihajlo Pongrac.

No Images found.

Preminuo direktor tvrtke Ferro-Preis Marijan Nöthig, napustio nas je u 49. godini života

0

Prije dva dana, 22. siječnja 2022. godine, preminuo je direktor tvrtke Ferro-Preis Marijan Nöthig. U objavi kojom su izvjestili javnost na stranici tvrtke stoji:

– S neopisivom tugom i nevjericom javljamo da je prije 2 dana iznenada preminuo naš generalni direktor Marijan Nöthig, u dobi od samo 49 godina. Nedostajati će nam njegova predanost i strast prema poslu, energija i njegov optimizam. Naše misli sada su uz njegovu tugujuću obitelj, za koju je živio svim svojim srcem. Počivao u miru. Posljednji ispraćaj Marijana biti će na varaždinskom groblju u srijedu, 26. siječnja u 14:00 sati.

Općina Sveti Martin na Muri od države dobila livadu za sportske sadržaje

0

Nekretnina ili livada već je privedena namjeni te se na njoj nalazi izgrađeno nogometno igralište koje se koristi za sportsko-rekreacijske svrhe. Premda se nalazi u neposrednoj blizini igrališta NK Poleta, ona je zasebna parcela i isključivo će njome upravljati, uređivati je i davati na korištenje žiteljima i eventualno turistima, Općina Sveti Martin na Muri.

Republika Hrvatska darovala je Općini Sveti Martin na Muri zemljište, odnosno livadu na kojoj se danas nalazi nogometno igralište koje se koristi, naravno za sportsko-rekreacijske aktivnosti. Nekretnina, točnije livada u naravi malo nogometno igralište je površine 12.293 kvadratna metra i nalazi se pokraj igrališta Nogometnog kluba ‘Polet’ Sveti Martin na Muri i nije dio parcele uspješnog svetomartinskog kluba. Procijenjena odnosno tržišna vrijednost nekretnine iznosi 39.100 kuna, a općina je platila 3.000 kuna za trošak procjene.

Općina Sveti Martin na Muri i Republika Hrvatska sklopiti će ugovor o darovanju nekretnine kojim će se regulirat međusobna prava i obveze, od kojih je najvažnija kako općina ne smije prenamijeniti darovanu nekretninu. Naime u ugovoru stoji i raskidna klauzula koja kaže:

– Ukoliko se promijeni namjena darovane nekretnine ili ako se otuđi i optereti bez suglasnosti ministarstva, te ukoliko se darovana nekretnina ošteti namjernim ponašanjem Općine Sveti Martin na Muri ili postupanje krajnjom nepažnjom, ona će se aktivirati.

Općina Sveti Martin na Muri i načelnik općine Martin Srša zahvaljuju ministru Darku Horvatu i njegovim suradnicima u Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine što su prepoznali potrebe Općine za ovim zemljištem na kojem će se snažnije razvijati sportsko-rekreacijski sadržaji. Darovanu nekretninu ili livadu samo običan poljski put dijeli od igrališta i terena Nogometnog kluba ‘Polet’ Sveti Martin na Muri, ali pravno i fizički ona je samostalna nekretnina uz lijepi stadion vrlo uspješnog kluba trenutno člana III. Hrvatske nogometne lige-sjever.

Dobro se blagovalo, pilo i pjevalo kako bi i nebo bilo veselo, izdašno i naklonjeno vinogradarima!

0

Jednu od svakako najzanimljivijih vincekovih veselica priredili su otac i sin, Drago i Denis Novak iz Gornjeg Hrašćana u svojim goricama u Svetom Urbanu.

Sve je bilo u skladu sa starinskim običajima: kobasice i špek povješani po trsju, pripremljeno najbolje vino za zalijevanje čokota, nazočan sveprisutni “biškup” Slavko Faltak i njegove litanije te glazba i vinska pjesma.

Ceremonijalno su odrezane prve rozgve, izmoljene molitve da nebo bude naklonjeno vinogradarima, otpjevane pjesme zlatnoj kapljici u čast, a zatim se dobro blagovalo kako bi i priroda bila što izdašnija u grožđu.

U Držimurcu-Strelcu i Kuršancu uskoro se otvaraju Centri igre za predškolsku djecu!

0
Orehovica, 200321 Likovna radionica u Centru igre Orehovica. Na fotografiji Zara Panic (7), Tihana Ignac (14) i Zijada Ignac (5) Foto: Danijel Soldo

Danas, 24. siječnja 2022. godine Međunarodni je dan obrazovanja, a povodom toga UNICEF Hrvatska ističe da obrazovanje ima ključnu ulogu u izgradnji pravednijeg i uspješnijeg društva te u sklopu svog pilot-programa „Faza III: Testiranje Jamstva za svako dijete u Hrvatskoj“ financiranog sredstvima Europske unije, koji u Međimurskoj županiji provodi UNICEF s 11 provedbenih partnera, najavljuje otvaranje dva nova Centra igre i knjižnice igračaka u veljači u međimurskim naseljima Držimurec-Strelec i Kuršanec.

Ujedno će se nastaviti i s edukacijama za stručnjake iz područja ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, a opremljen je i praktikum ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja Učiteljskog fakulteta, Odsjek u Čakovcu.

Kako ističe UNICEF Hrvatska, u Međimurskoj županiji čak 40 posto djece u dobi od tri godine do šest godina nije uključeno u predškolski odgoj. Centri igre koje organizira UNICEF su mjesta za neformalno obrazovanje djece i učenje kroz igru, a posebno su korisna za najranjiviju djecu jer se u neformalnom okruženju u blizini svog doma i škole druže s vršnjacima, a druže se i njihovi roditelji.

Kroz Centre igre i knjižnice igračaka obuhvatit će se više od 450 djece, zaposlena su tri obrazovna stručnjaka, a kako bi se aktivnosti dodatno prilagodile i za obitelji romske nacionalne manjine, u timu su i tri romska asistenta.

Likovna radionica u Centru igre Orehovica

– Aktivnosti u Centrima igre osmišljavaju i provode stručnjaci iz Pučkog otvorenog učilišta ‘Korak po korak’ iz Zagreba, UNICEF-ova provedbenog partnera, a igračke i knjige namijenjene novim lokacijama ovih se dana katalogiziraju u praktikumu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja Učiteljskog fakulteta, Odsjek u Čakovcu, koji je, ususret novoj akademskoj godini, opremljen inkluzivnim didaktičkim materijalima i vrtićkim namještajem. Ovako opremljen prostor praktikuma donosi dvojaku korist jer će budući odgojitelji imati priliku iskusiti kako praktičke materijale primijeniti u radu s djecom, a prostor praktikuma namjerava se otvoriti i za djecu koja još nisu upisana u vrtić te im na taj način pružiti mogućnost za igru i učenje u vrtićkom okruženju – stoji u izvješću UNICEF-a Hrvatska.

– Naša uloga u ovom pilot-programu, koji u Međimurskoj županiji radi veliku promjenu, uključuje rad na sveobuhvatnom osnaživanju stručnjaka u sustavu obrazovanja te provođenju aktivnosti u Centrima igre. Centri igre vrlo su važni kao prilike za neformalno obrazovanje i mjesta gdje se djeca i roditelji druže, igraju, razmjenjuju iskustva s drugima, a mogu i besplatno posuditi igračke – istaknula je Sanja Brajković, ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta ‘Korak po korak’.

Opremljen praktikum Učiteljskog fakulteta, Odsjek u Čakovcu

– Izuzetno je važno doprijeti do najranjivije djece i omogućiti im da ostvare svoj puni potencijal. Provedbom pilot-programa EU „Jamstvo za svako dijete“ želimo povećati broj djece uključene u predškolski odgoj, omogućiti da više djece s teškoćama u razvoju ima pristup uslugama koje su im potrebne i osnažiti više roditelja vještinama koje su im potrebne da bi bili spremniji u roditeljskoj ulozi – izjavila je Regina Castillo, predstojnica Ureda UNICEF-a za Hrvatsku.

Zašto više nema ovakvih zajedničkih druženja međimurskih novinara!?

0

Ako se dobro sjećam, zadnje zajedničko druženje međimurskih novinara iz svih redakcija, njihovih suradnika i drugih djelatnika, organizrao je Drago Ovčar, tada novinar u listu “Međimurje”, negdje početkom travnja 1993. godine. Od onda takvih zajedničkih susreta i pamtljivih fešti nije bilo. Tek sporadično su organizirani lijepi privatni susreti odabrane ekipe na imanju domaćina Zlatka Bacingera u Frkanovcu i još poneki. Najčešće, kao što je to slučaj i danas, svaka redakcija od onda ima zasebno svoje završne veselice.

Zašto to spominjem baš danas? Zato jer se danas, 24. siječnja, slavi spomendan svetog Franje Saleškog, na kojeg mi je prije nekoliko godina pozornost skrenuo ondašnji čakovečki gvardijan Željko Železnjak, rodom iz Strahoninca. Naime, sveti Franjo Saleški, između ostalog, zaštitnik je novinara i pisaca.

Rodio se 21. kolovoza 1567. godine u bogatoj obitelji u južnoj Francuskoj, a umro 28. prosinca 1622. godine u Lyonu. Ubrzo je proglašen svetim. Bio je biskup i gorljivo je branio stavove katoličke vjere pa je u katoličanstvo vratio na desetke tisuća ljudi iz zagrljaja “kalvinizma”. Zbog svoje osobnosti, visoke naobrazbe i jednostavnog života prozvan je “svecem džentlmenom”. Proglašen je crkvenim naučiteljem i zaštinik je novinara, pisaca, gluhih osoba, odgojitelja i ispovjednika.

Šteta što danas više nema takvih zajedničkih druženja svih novinara, nasuprot tome pojedini članovi redakcija one iz drugih gledaju gotovo mrzilački. Jesu li tome pridonijeli vlasnici medija ili je klima u društvu takva, teško je reći. Vjerojatno oboje. U svakom slučaju, korona nije, jer je ona prisutna tek dvije godine.

Svejedno, neka sveti Franjo Saleški i nadalje, uz ostale, štiti i novinare, ma gdje bili. A kao sjećanje na one lijepe dane zajedničkog druženja donosimo nekoliko fotki snimljenih prije tridesetak godina. Snimili su ih Dubravko Lesar, Bojan Damiš i autor ovog teksta. Štimung je očit.

Otvorene su prijave za radionice produkt dizajna u Kreativno edukativnom centru Murai!

0

Projektom Kreativni edukativni centar želi se nastaviti uspješna priča javnog društveno-kulturnog prostora koji povezuje građane, organizacije civilnog društva, ustanove u kulturi i donositelje odluka u uzajamnom učenju i kreiranju novih vrijednosti u zajednici. Svrha projekta je osnažiti organizacijske timove civilnog društva i zgrade Murai vještinama menadžmenta u kulturi, vještinama suupravljanja i participacije u programima zgrade Murai te aktivno uključiti građane i volontere u procese kreiranja sadržaja, politika i procese suupravljanja javnim prostorom u kulturi.

Što je produkt dizajn?

Upravo sada, u ruci držite predmet, komad plastike, gume, stakla. U interakciji ste sa elektroničkim uređajem kojeg volite ga i mrzite. Sjedite, ležite ili stojite na komadu tkanine, drveta, spužve, gume ili kože. To su namještaj, automobil, odjeća i obuća koji su dio vašeg intimnog i javnog života. Svjetiljka, stol, čaša, spajalica.

Okruženi ste predmetima od kojih svaki ima svoju priču, kako i zašto je nastao, te u kakvom je odnosu sa korisnikom i prostorom.

Produkt dizajn je stvaralačko područje koje se bavi oblikovanjem svih tih predmeta. Stvaranje, oblikovanje predmeta i uređenje prostora urođena je potreba svake osobe, a polaznici edukacija imaju priliku naučiti principe, tehnike i metode dobrog dizajna.

Edukaciju na ovu temu provodit će Andrija Večenaj, industrijski dizajner i predavač na Učiteljskom fakultetu u Čakovcu.

Prijave traju do 30.01.2022. Požuri s prijavom i osiguraj svoje mjesto!

Obrazac za prijavu i plan radionica možete pronaći na poveznici.