Sunčano prijepodne izmamilo je mnoge dame na čakovečke ulice. U nastavku pogledajte koga je “uhvatio” naš fotograf s mladim kolegom Rokom!
U protekla 24 sata preminule su dvije osobe pozitivne na koronavirus
Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo Međimurske županije u protekla 24 sata obrađeno je 400 uzorka, od čega je evidentirano 259 pozitivnih nalaz na SARS-CoV-2 virus u Međimurskoj županiji, što je 64,7% pozitivnih od broja testiranih. Iz drugih županija prijavljen je 1 pozitivan slučaj kod osobe s prebivalištem/boravištem u Međimurskoj županiji.
U protekla 24 sata oporavilo se 513 osoba. Broj pozitivnih osoba u Međimurskoj županiji na današnji dan je 3 165. Do danas je u mikrobiološkom laboratoriju Zavoda za javno zdravstvo uzeto 112 695 uzoraka, ne računajući testiranja naših građana u drugim ustanovama unutar i izvan Međimurske županije.
U Županijskoj bolnici Čakovec hospitalizirana su 62 pacijenta pozitivna na SARS-CoV-2 virus. U protekla 24 sata hospitalizirano je 9 pacijenata, otpušteno je 11 pacijenata, 4 pacijenta su na invazivnoj respiraciji. Preminule su dvije osobe, muška osoba stara 72 godine i ženska osoba stara 85 godina.
Građani se mogu cijepiti svakim radnim danom svim dostupnim cjepivima od 9 do 13 sati u Zavodu za javno zdravstvo Međimurske županije te od 13 do 18 sati u trijaži Županijske bolnice Čakovec. Za cijepljenje nije potrebna prethodna najava.
FOTO Zoran Kolarić oduševio izložbom fotografija ‘Čovjek i grad’
U Izložbenom salonu Muzeja Međimurja Čakovec u petak je otvorena izložba pod nazivom “Čovjek i grad” poznatog i priznatog čakovečkog fotografa Zorana Kolarića.
Na svojoj prvoj samostalnoj izložbi u rodnom gradu izložio je 38 crno-bijelih fotografija nastalih u Istanbulu, Adani, Puli, Pragu, Šibeniku, Lisabonu, San Marinu, Riminiju, Skopju, Čakovcu, Zagrebu, Bujama i Subotici. O bogatom fotografskom opusu Zorana Kolarića na otvorenju su govorili ravnateljica MMČ-a Maša Hrustek Sobočan i potpredsjednik Foto Kluba Čakovec Davor Žerjav.
Zoran Kolarić rođen je u Čakovcu. Fotografijom se bavi posljednjih desetak godina. U svom fotografskom radu usredotočen je na ulično-dokumentarnu fotografiju, portret, akt i plesnu fotografiju. Do sada je imao dvije samostalne izložbe te je sudjelovao na više od sto skupnih i domaćih fotografskih izložbi.
Između ostalog, radi na priručniku o uličnoj fotografiji koja bi trebala izići iz tiska do kraja 2022. godine te na monografiji s temom ulične fotografije. Izložba fotografija Zorana Kolarića može se razgledati u Izložbenom salonu MMČ-a do 13. ožujka 2022.
U Centru za kulturu Čakovec održat će se predstava za koju se traži karta više
U utorak 15.veljače s početkom u 20.00 sati u Centru za kulturu Čakovec na rasporedu je urnebesna komedija „Ako sam žena nisam konj”. Prodaja ulaznica na blagajni Centra za kulturu.
Valja napomenuti da je do sada ova komedija rasprodavana u samo nekoliko dana i to npr. dvije predstave Gradsko kazalište Vinkovci, dvije predstave Narodno sveučilište Sesvete, dvije predstave Bosansko narodno požorište Zenica, Travnik…
Komedija za jake žene i hrabre muškarce. Urnebesna komedija o ženi koja traži ljubav. Komična i iskrena priča jedne žene koja, tražeći onog pravog, na momente gubi samu sebe.
Priča je to o zaljubljivoj i pomalo naivnoj djevojci od trenutka gubljenja nevinosti do zrelog doba. Suštinski, to je priča svake žene koja nastoji da pronađe “onog pravog”. Priča o pametnoj mladoj ženi koja radi glupe stvari. Zbog ljubavi. Zbog biološkog sata. Zbog babe. O babi koja je tera da se uda. O muškarcima koji ne bi da se ožene. Priča koja će vas nasmijati i rasplakati. Priča koju će svaka žena razumeti….
Pogledajte ovu monodramu koja će vas nasmejati do suza, ali i naterati da se zamislite nad večitim pitanjem svake žene – da li sam ja normalna. Ova monodrama na komičan način prikazuje sazrevanje od prvog zaljubljivanja do prvih bora i jednu od najvažnijih borbi svake žene – borbu da prihvati samu sebe.
Stand up komičarka i glumica Ana Poznanović u svet stand up komedije ulazi nakon objavljenog romana „Vrati se mami, siso“ koji govori o mladoj ženi koja bezuspešno pokušava da se izbori sa balkanskim sistemom vrednosti, maminim sinovima i svojom disfunkcionalnom obitelji.
Nakon ovog romana ulazi u svijet stand up komedije, najprije uz iskusne kolege komičare, a zatim i sa samostalnim One woman show nastupima koji privlače kako žensku, tako i mušku publiku željnu brutalno iskrenih razgovora o muško-ženskim odnosima, a naročito ispovijesti o seksu i „dejtingu“ u vrijeme društvenih mreža. Nakon višegodišnjeg iskustva stand up komičarke konačno se oprobala i na „daskama koje život znače“ sa monodramom „Ako sam žena, nisam konj“.
U njoj igra više „uloga“, od 19-godišnje zaljubljene balavice do 40-godišnje žene koja je prošla život ne postajući ništa pametnija kada je ljubav u pitanju. Ova monodrama igra se a velikim uspjehom i publika se iznova vraća zbog komičnog, ali nadasve iskrenog tona kojim su ispričane ženske muke, strahovi i čežnje.
Lider iz Ivanca svladao borbeno Međimurje
Vodeća ekipa 2. muške lige Sjever Ivančica iz Ivanca u 15. kolu stigla je do pobjede 71-85 u susretu s našim Međimurje u utakmici koja je u petak navečer odigrana u Čakovcu. Usprkos borbenosti i velikoj želji da se svlada lidera, naš sastav nije se uspio nametnuti i na kraju su gosti zasluženo stigli do još jedne važne pobjede u borbi za naslov prvaka.
Međimurje je dobro započelo susret, Glumac je dominirao u gostujućem reketu i u potpunosti zaustavio najboljeg gostujućeg šutera Hercega i nakon prvih 10 minuta imali smo vodstvo 16-15 tricom jednog od najmlađih u našem sastavu Franje Kranjčeca. U tom dijelu utakmice propuštena je prilika da se napravi i osjetnija prednost i preuzme ritam utakmice u našu korist, međutim promašeno je nekoliko zicera i slobodnih bacanja.
Ivančica se „resetirala“ u drugoj četvrtini, promijenila način igre u kojoj je više igrača preuzimalo odgovornost i postala je puno ubojitija nego u početnom dijelu utakmice. Izvrsno su odigrali u gostujućim redovima Smontara i Putar koji su probijali bez problema prvu i drugu crtu linije naše obrane, zabijali i asistirali za sve veću prednost gostiju koja je u 15. minuti bila već dvocifrena.
S druge strane naš sastav s nekoliko novih promašaja dobro izgrađenih situacija u napadu i s linije slobodnih bacanja ušao je u nepotrebnu nervozu koju je pokušao trener Novak smiriti time-autom, ali na „velikom odmoru“ bilo je ipak +11 za goste.
Nije se puno toga nažalost promijenilo u trećoj četvrtini, gosti su u tim trenucima osjetili da mogu prelomiti utakmicu i u tome su uspjeli. Naši su se bacali po terenu, pokušali borbenošću vratiti ritam, ali iskusni gosti su pokazali zašto su vodeća momčad lige.
Usprkos tome što su gosti igrali sa samo šest igrača u rotaciji dobrih 30 minuta i imali problema s osobnim greškama, uspjeli su zadržati pribranost i osigurati pred završnicu u nekim trenucima i dvadesetak koševa prednosti, tako da nije bilo nikakve neizvjesnosti oko pobjednika.
Zadnjih nekoliko minuta jedan i drugi trener promijenili su većinu igrača iz početne petorke, tu su se naši mladi igrači (L. Horvat, Rodek, Novak i F. Kranjčec) koji su još uvijek kadeti bolje snašli od gostiju, pokazali da imaju dobar potencijal, tako da je na kraju ipak bilo „samo“ +14 za lidera lige iz Ivanca.
– Za naš pomlađeni sastav ovaj poraz je dobro iskustvo. Nisu nam potrebna prevelika očekivanja, posebice od igrača samih, da svaku utakmicu „moraju“ odigrati na granici ili iznad granica svojih mogućnosti. Onda se nažalost dogodi suprotno i nestane sigurnost u igri, ne možemo zabiti ono što se inače zabija „žmirečki“ i uđemo u probleme.
Nema pritiska da moramo stalno pobjeđivati, idemo iz utakmice u utakmicu pokušati odigrati ono što smo dogovorili i radili na treningu, stvoriti dobru bazu za iduću sezonu i to će biti glavni cilj do kraja ovog prvenstva, rekao je u kratkoj analizi trener Međimurja Stjepan Štef Novak poslije utakmice protiv Ivančica koja s novom pobjedom ostaje na vrhu tablice.
Međimurje je igralo u sastavu: Kuzmić 3, Rodek, M. Kranjčec 6, Novak, Bartolić, L. Horvat 2, Drk 15, Gašparić, Herman 6, Glumac 20 i F. Kranjčec 4. Trener: S. Novak.
U sljedećem kolu, Međimurje gostuje kod još jedne iskusne ekipe Podravca u Virju, koji je glavni konkurent Ivančici za naslov prvaka.
Iznad svega volio je svoju domovinu i sve ljude koji u njoj žive
Blaženik je zaštitnik Hrvatske, Zagreba, progonjenih ljudi, zatvorenika i bolesnika te mnogih naselja, učilišta, župa. Crkava, kapela i ustanova diljem domovine i svijeta. Stepinca je blaženim proglasio Papa Ivan Pavao II. U Nacionalnom svetištu Marija bistrica 3. listopada 1998. godine.
Blagdan ili svetkovinu Stepinčevo jučer u četvrtak 10. veljače 2022 godine svečano je obilježene i proslavljen kod mjesne kapele u naselju Grkaveščak u Župi Sveti Martin na Muri, u naselju gdje su sami žitelji Stepincu u čast i Bogu na slavu podignuli kapelu. Svetu misu služio je domaći župnik prečasni Mladen Gorupić.
Pred lijepim brojem okupljenih vjernika, odmah na početku misnog slavlja župnik Gorupić je rekao kako danas s velikom radošću svi skupa slavimo spomendan hrvatskog blaženika Alojzija Stepinca, zagrebačkog nadbiskupa, kardinala i mučenika Katoličke crkve. Govorio je župnik o detaljima iz Stepinčevog života od njegovog rođenja, preko školovanja, služenja Crkvi u Hrvata u vrijeme kada komunistička vlast nije imala suha za težnje hrvatskog naroda za samostalnu i nezavisnu Hrvatsku državu, pak do trenutaka kada je kao zatočenik jugo komunističkih vlasti umro na glasu svetosti u Krašiću 10. veljače 1960. godine. – Pozdravio je proglašenje Nezavisne države Hrvatske (NDH) i zahtijevao od nove vlasti da u temelje nove države ugrade Božji zakon i zapovijedi, ali je već u svibnju 1941. godine osudio progone ljudi druge vjere, nacije i ideologije ili političkih opredjeljenja.
Prosvjedovao je kod ustaških vlasti protiv odmazdi, prisilnog prekrštavanja i logora Jasenovac. Po župama Zagrebačke nadbiskupije smjestio je slovenske svećenike koje su iz njihovih župa potjerali nacisti. Odbio je Titovu inicijativu za odvajanje Katoličke crkve u Hrvatskoj od Svete Stolice, što ga je kasnije skupo stajalo u životu koji je svršen 10. veljače 10960. godine u zatočeništvu u Krašiću, prisnažio je u svojoj opširnoj propovijedi prečasni Gorupić, pozvavši sve okupljene da se mole za Stepinca da postane svetac Katoličke crkve, premda ga narod već takvog slavi.
Na misi je bio i Martin Srša načelnik općine sa suprugom, a župnik je sve nazočne darovao prigodnim darovima, kako je rekao za nadolazeće Valentinovo.
Za predsjednika međimurskog SDP-a kandidiraju Mario Medved i Nikola Novak!
Danas ujutro, u subotu 12. veljače 2022. godine, počeli su izbori u međimurskom SDP-u, i to na svim razinama: općinskim, gradskim i županijskoj. Bira se predsjednik, 38 članova Županijskog odbora i 3 potpredsjednika.
Kandidirati su se mogli svi oni koji djeluju na području Međimurja i da su platili članarinu, a za predsjednika oni koji su najmanje tri godine članovi SDP-a, da su bili dužnosnici SDP-a ili obnašaju dužnost u predstavničkoj ili izvršnoj vlasti.
Potpredsjednici se biraju po teritorijalnom principu, dok se članovi Županijskog odbora biraju iz općinskih, odnosno gradskih organizacija prema ranije utvrđenom ključu.
Za predsjednika Županijske organizacije kandidiraju Mario Medved iz Čakovca i Nikola Novak iz Nedelišća. Prema teritorijalnoj podjeli za zamjenike kandidati su: Andreja Marić Čakovec, Ivan Šimunković Prelog i Anđelko Nagrajsalović Sveti Juraj na Bregu.
Kandidat za predsjednika GO SDP Čakovec je Ivan Perhoč, u Murskom Središću Renata Kovačić, a Prelogu Ivan Šimunković.
Za predsjednika OO SDP Nedelišće kandidira Nikola Novak, u Belici je to Viktor Herman, u Domašincu Danijel Tomašek, u Kotoribi Robertko Ujlaki, u Podturnu Mirjana Murk, u Selnici Kruno Živčec, u Šenkovcu Ruža Sermek, u Štrigovi Mihael Škvorc, u Svetom Jurju na Bregu Anđelko Nagrajsalović, u Pribislavcu Nenad Pintarić u Gornjem Mihaljevcu Damijan Buhanec i u Strahonincu Sanja Krištofić.
U Maloj Subotici, Dekanovcu, Donjem Vidovcu, Orehovici, Goričanu, Donjem Kraljevcu, Vratišincu, Svetoj Mariji i Donjoj Dubravi izbori se neće održati zbog nezadovoljstva članova u općinskim organizacijama SDP-a.
Zanimljiva je i situacija u Svetom Martinu na Muri. Tamo će se održati izbori za zamjenika i Općinski odbor, ali ne i za predsjednika OO SDP-a iz prostog razloga jer se nitko nije kandidirao. Organizaciju će do izbora predsjednika voditi zamjenik Juraj Rašperger.
Đorđe Grković (75) iz Čakovca je čovjek koji ne može bez planina
Kada čovjek od 75 godina jednako dobro kao duplo mlađi kolege svladava planinske vrhove u našem okruženju i okruženju susjednih država zaslužuje divljenje i duboki naklon, Jedan od njih je 75- godišnji umirovljeni nastavnik Đorđe Grković.- Planinarim već 25 godina skoro svaki vikend, ponekad i do 10 sati na dan. Nikada nisam imao zdravstvenih problema.
Priroda , čisti zrak i dobro društvo me čine zdravim. Boravak u prirodi je nezamjenjiv, a kretanje po planinama je nešto posebno. Zadnjih 6 mjeseci sam prestao planinariti zbog neke ozljede, što mi jako nedostaje. Ali bliži se proljeće pa već kujem planove i planiram zanimljive izlete- rekao je na početku razgovora i dodao:- Poslije planinarenja su mi hobi putovanja. Još dok sam radio, za vrijeme uskršnjih praznika, prošao sam skoro sve europske države, neke i po 3 puta, i sjeverni dio Afrike da bi sada u mirovini sa raznim agencijama proputovao Hrvatsku, Srbiju BiH…..Putovanja nikad dosta !
Tada, nezaobilazno pitanje, s koliko je vrhova i gdje je gledao na ljude ispod sebe ?
-Ne mogu se sjetiti koliko sam točno vrhova osvoijo. Sigurno preko 100. Najviši vrh koji sam osvojio je Toubkal-Visoki Atlas ( 4167 op.a-metara nadmorske visine-mnv ),zatim Sierra Nevada u Španjolskoj najviši vrh Rumunjske – Moldoveanu ( 2544 mnv) u južnim Karpatima, zatim sve najviše vrhove bivše Jugoslavije: Makedonija, Golem Korab i Šar Planinu, u Srbiji skoro sve vrhove, pola planina u BiH, 7 vrhova od 12 preko 2000 mnv, U Crnoj Gori sve vrhove Durmitora. Dosta vrhova u Sloveniji, uključujući i Triglav. Najviši vrh Slovačke Visoke Tatre 2544 mnv. Na kraju da nabrojim sve vrhove u Hrvatskoj po nekoliko puta od Dinare, preko Biokova i Velebita, sve vrhove jadranskih otoka i vrhove unutrašnjosti Hrvatske.
Svi vrhovi su mi bili zanimljivi, a ipak najviše Toubkal u Visokom Atlasu, gdje smo išli na ekspediciju Maroko 1994. godine- kaže naš sugovornik koji prvi doticaj s planinarenjem imao u HPD Železna Gora, koje je 2014. Godine obilježilo 90-tu obljetnicu, a čiji je predsjednik u moje vrijeme bio pokojni čakovečki profesor Tomislav Merlić, a njegov entuzijazam i ljubav prema boravku na zraku i prirodi su ga fascinirali pa ga drži svojim uzorom.- Pošao sam za njim i nisam požalio- kaže Đorđe i dodaje: -Na planinarskim izletima sam stekao razna poznanstva i prijateljstva s planinarima iz Hrvatske, Slovenije ,BiH i Srbije, ona su neopisiva pa održavamo stalne kontakte s njima pa je to jedan od razloga što danas mogu reći -bez planinarenja ne mogu. Šteta što nas je posljednjih godina u tome omela ova korona, ali i dalje održavamo veze čekajući normalne trenutke rekao je sa žaljenjem.
Znamo da planine osvajate s Varaždincima, kao iskusni vaše osobno mišljenje o planinarima Međimurja i kakva je vaša suradnja s njima ?
-Što se tiče moje aktivnosti u PD Međimurje vrlo je slaba, povremeno idem na njihove izlete i idem na njihovu Planinarsku noć. Kao što znate član sam varaždinskih PD-a pa s njima idem na izlete. Sa Ekstremima sam organizirao planinarsku ekspediciju Maroko 94. Član sam HPD MIV-a iz Varaždina, ističem ih jer s njima planinarim svaki vikend, osim zadnje godine, zbog korone već 22 godine. Njihov sam aktivista, ponekad vodim izlete i markiram planinarske staze oko Kalnika i od Jablanca do Alana, na Velebitu i okolne staze.
A o međimurskim planinarima kaže:- Vidim da se je broj planinara zadnje vrijeme povećao i u Međimurju, iako njih sprječava korona. Puno Međimuraca je uključeno i u planinarska društva i u drugim županijama. Vrlo su aktivni i sposobni, pogotovo mladi kao visokogorci. Dosta planinara pojedinačno planinare u okviru svoje porodice i društva.
S kojim planinarima ste si „najbolji „?
-Najtješnje veze smo uspostavili s planinarima iz BiH, posebno iz Viteza i Srbije, oni nam pomažu kada trebamo organizirati planinarenja po tim državama. Imamo uzornu suradnju s HPD Bršljan Jankovac iz Osijeka pa te dobre veze rezultiraju zajedničkim planinarenjem po planinama Srbije, BiH ,Slovačke i Makedonije…..
Je li planiraski sport novčano zahtjevan ?
-Planinarska oprema, ukoliko želite biti kompletno opremljen je dosta je skupa, ali se da nabaviti na akcijama i jeftinije. Bez dobre planinarske opreme nema planinarenja, posebno planinarske cipele, štapovi, razne jakne za sve vremenske prilike. Također je bitan i ruksak, za jednodnevno i višednevno planinarenje uz to moram dodati kako planinari ne nose kišobrane.
Planinarska edukacija ?
-Završio sam tečaj za markaciste (obilježavanje i čišćenje planinarskih staza). Svake godine idemo na 4 dana u Jablanac, gdje čistimo sve staze od Alana na Velebitu do Jablanca i staze oko Jablanca. Također održavamo i Kalnik…Ponekad vodim planinarske izlete.
Usporedba hrvatskih planina s onima koje ste pohodili ?
-Ako uspoređujem planine Hrvatske i ostalih zemalja, mogu primijetiti da svaka planina ima svoje karakteristike i čari. Prošao sam sve planine bivše
„Juge“ i mogu ih uspoređivati s našima. Naši vrhovi Velebita, Dinare i Biokova su nešto posebno.Nikad mi nije dosta penjati se na njih…..
Najpitomije i pune ljepota su planine u BiH. Treskavica, Zelengora, Vlašić , Cincar, Vranica, prave ljepotice.
Kao iskusni planinar i planinar u godinama, što bi poručili mladima ?
-Da se uključe u rad planinarskih društava, bilo kojega društva. Da se druže vikendima, u prirodi i u planinarskim domovima, gdje mogu upoznati dosta prijatelja iz čitavog okruženja, a to prijateljstvo je nemjerljivo- poručio je.
Radni vijek ste proveli u radu s madima, sjećaju vas i danas ljudi srednjih godina ?
-Da to mi je drago. Ovo je prilika da me, makar sada pobliže upoznaju. Rođen sam 1947. godine u Korenici, gdje sam završio OŠ i gimnaziju. Počeo sam studirati u Zagrebu Strojarsko-brodograđevinski fakultet i završio 1. godinu studija, no nakon toga sam prešao u Maribor gdje sam nastavio studirati na VTŠ -strojarstvo. Pošto sam imao stipendiju od tvornice TAM-a iz Maribora, nakon završene škole ,zaposlio sam se u TAM- obrat Studenci. Tu sam radio 6 godina. 1977. godine sam se preselio u Čakovec gdje sam se zaposlio u SŠC Čakovec, kao suradnik u nastavi za predmet PTO što sam radio 13 godina .Kada se ukinuo sistem školovanja na pripremni i završni stupanj u srednjim školama otišao sam u Macinec gdje sam predavao 2 godine Tehničku kulturu u OŠ Macinec-G.Mihaljevec. 1991. godine sam se zaposlio u COO Čakovec ( Specijalna škola )gdje sam radio do 2012. Godine kada sam otišao u mirovinu.
Nedostaju li vam danas učenici ?
-Moram iskreno reći da mi ne nedostaju . Već sam 10 godina u mirovini . Pošto sam svaki vikend na planinarenju s osobama mojega shvaćanja i sklonosti…učenici mi ne nedostaju, nemam vremena o tome razmišljati. No, moram reći kako sam još aktivan u Društvo pedagoga tehničke kulture Međimurske županije gdje im pomažem kod organiziranja raznih smotri tehničke kulture.
Rekli ste da bi u ovom razgovoru mogli iznijeti sijast detalja vezanih uz hobi, primarni posao i život, no kako ste limitirani u tome, za kraj kratka poruka, želja ?
– Cijelo vrijeme razmišljam da u Međimurju nedostaje jedan planinarski dom ili kuća koju bi koristila sva planinarska društva (PD Međimurje,PD Extrem, PD Bundek i još neka )
Za to treba zajednička akcija Međimurske županije, gradova Čakovca,M.Središća i Preloga, jasno i puno truda svih ovih planinarskih društava…
Što reći za kraj ? Da mu se ostvare planinraske želje, da planinari do vremena kada će ga na tome zaustaviti godine i da dođe vrijeme da to viđeno i stečeno jednom ukoriči, a ne u drugo, onda o foto- album iz kojeg će se moći učiti.
FOTO Započeli radovi na sportskom objektu NK Budućnost Miklavec
Dana 9. veljače 2022. godine započeli su prvi radovi na kompletnom preuređenju unutrašnjih prostorija Nogometnog kluba Budućnost u Miklavcu. Jučer smo obišli radove koji su još u početnoj fazi i provjerili kakva je situacija.
Prema riječima načelnika Općine Podturen, Perice Hajdarović, ovaj bi prostor trebao zablistati potpuno obnovljen već 1. ožujka 2022. godine, što su odlične vijesti za mještane i sve posjetitelje prostora ovih sportskih terena u Miklavcu, koji inače imaju sve: nogometni teren, teren za košarku i odbojku, dječji park za igru te lijepu terasu s raskošnim kaminom za roštiljanje.
Ovog ljeta bit će 54 godina postojanja kluba, čije su prostorije dobile i zasluženu obnovu.
– Radovi su počeli, zasad izgleda ovako kako je, ali sve ovo, što već godinama vapi za obnovom, konačno će se obnavljati, odnosno radi se kompletna renovacija unutrašnjih prostorija: nove instalacije, tuševi, svlačionice, prostori za suce, ventilacija, plinsko grijanje, vodovod, stubište, kotlovnica, sve… Mijenat će se i glavna ulazna vrata, zato trenutno nedostaju slova imena kluba na ulazu- rekao nam je predsjednik MO Miklavec Tihomir Slamek.
Radove na obnovi kluba NK Budućnost, u vrijednosti od 430.000 kuna (s PDV-om) financira Općina Podturen, a izvodi tvrtka S-mont d.o.o. iz Podturna, s time da će, dodao je Tihomir Slamek, u pojedinim radovima sudjelovati i razni obrtnici iz područja općine.
– Čekali smo ovo s nestrpljenjem. Puno zahvaljujem Općini Podturen i načelniku Perici Hajdaroviću, kao i predsjedniku MO Miklavec Tihomiru Slameku – rekao je predsjednik NK Budućnost Nikola Antolović, te smo ga, ponosnog, fotografirali ispred kamina na terasi kluba koji je, ističe, sam ručno zazidao pokojni Ivan David, tada 80-godišnji majstor djedica izuzetnih sposobnosti.
– Ovo je važno okupljalište mještana, ljudi su vezani uz klub i puno ih tu dolazi, posebno nedjeljom – dodao je Tihomir Slamek.