39-godišnji Kotoripčan Igor Novak, čije smo fotografije fotografije Kotoribe i okolice snimane dronom nedavno objavili, jednostavno ne miruje. Luta „fotićem” i dronom pronalazi motive koje ljudi nisu vidjeli. Ovoga puta poslao nam je fotografije koje je napravio kroz dva dana snimajući okoliš Donje Dubrave, odnosno vode kojima je okružena.
– Sada mi je jasno zbog čega neki Donju Dubravu i njen okoliš nazivaju Europskom Amazonom- rekao je vrsni fotograf.
On poput nekih njegovih sumještana i vršnjaka dio slobodnog vremena posvećuje fotografiji koja je među njima izuzetno popularna. Raduje što se „dečki” jednostavno nadmeću koji će odabrati bolji motiv, kadar, događaj…Igora raduje i to što su u tome potpora supruga i djeca.
Na području Policijske uprave međimurske tijekom proteklog vikenda evidentirana su dva pokušaja teške krađe i jedna krađa.
Izdvajamo:
Između 17. i 19. ožujka 2022. godine u Držimurcu, nepoznati je počinitelj provalio u obiteljsku kuću u kojoj je ispremetao stvari po prostorijama, ali ništa nije ukrao.
Protiv počinitelja podnosi se kaznena prijava nadležnom državnom odvjetništvu.
Tijekom proteklog vikenda dogodilo se ukupno šest prometnih nesreća, od čega dvije prometne nesreće s ozlijeđenim osobama u kojima su u dva osobna automobila lakše ozlijeđeni vozač i putnica te četiri prometne nesreće s nastalom materijalnom štetom.
Greške koje su prethodile prometnim nesrećama:
– neprilagođena i nepropisna brzina – dvije prometne nesreće,
– nepoštivanje prednosti prolaza – jedna prometna nesreća,
– ostale greške – tri prometne nesreće.
Prisutnost alkohola u krvi kod sudionika prometnih nesreća tijekom vikenda utvrđena je kod četiri vozača.
Najveća koncentracija alkohola u količini od 2,01 g/kg, utvrđena je kod 37-godišnje vozačice osobnog automobila čakovečkih registarskih oznaka koja je u petak, 18. ožujka 2022. godine oko 17,10 sati u Čakovcu, na raskrižju ulica Ivana Mažuranića i ZAVNOH-a prouzročila prometnu nesreću s nastalom materijalnom štetom.
Naime, brzinu kretanja vozila nije prilagodila gustoći prometa tako da može vozilo pravovremeno zaustaviti pred svakom zaprekom.
Zbog toga je vozilom udarila u stražnji dio osobnog automobila čakovečkih registarskih oznaka s kojim je ispred raskrižja bila zaustavljena 32-godišnja vozačica.
Nakon što je prouzročila prometnu nesreću, 37-godišnja vozačica je s vozilom napustila mjesto događaja, te je naknadno pronađena i protiv nje će biti pokrenut prekršajni postupak.
U jutarnjim satima svijet je nakon duge i teške bolesti napustila heroina Domovinskog rata doktorica Vesna Bosanac. Doktorica Bosanac bila je ratna i poslijeratna ravnateljica vukovarske bolnice. Na čelo Medicinskog centra Vukovar i Ratne bolnice Vukovar postavljena je 24. srpnja 1991. godine. Ono što se dogodilo te jeseni nitko nije očekivao, a ravnateljica je tada bila žena na odgovornoj, ali i hrabroj funkciji.
Tih mjeseci u granatiranoj bolnici bez hrane i lijekova liječeno je i operirano na tisuće ranjenika. Doktorica Bosanac s brojnim djelatnicima nije napuštala bolnicu do pada grada, a onda je završila u zatočeništvu. Tri tjedna provela je u zatvoru u Sremskoj Mitrovici, još dva dana u Beogradu, prije nego je razmijenjena i prije nego je stigla u Zagreb u prosincu 1991.Odlikovana je Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske, primila je “Povelju Republike Hrvatske” u ime Opće županijske bolnice Vukovar od hrvatskog predsjednika Ive Josipovića, a Udruga branitelja Podravke u suradnji s drugim udrugama proizašlim iz Domovinskog rata dodijelila joj je Veliku zlatnu plaketu za sve što je učinila za dobrobit Hrvatske.
U subotu ujutro u naše uredništvo stiglo je nekoliko telefonskih poziva iz južnog dijela Mačkovca da se događa nešto neobično, a možda i opasno. Sve češće tim dijelom prometuju teški kamioni, podižu prašinu i, kažu, sumnjamo da prevoze nešto opasno. O tome nam nitko ništa nije rekao, pa se bojimo!
Krenuli smo na lice mjesta da vidimo o čemu je riječ. Na kraju Ulice Brezić, u blizini restorana “Fontana” (Hozjan), vidimo tek strelicu na kojoj piše “Crosco – stimulacijski radovi”. Porazgovarali smo tu s nekoliko mještana koji su potvrdili svoju bojazan da kamioni prevoze opasne tvari, da stvaraju veliku buku i da prašinom s poljskog puta zapraše pola ulice. I sve to povezuju s radovima koji su u četvrtak započeli na bušotini, koja je dotad mirovala.
Dok smo razgovarali s mještanima, s prostora gdje se nalazi bušotina čula se buka velikih strojeva, a dizalica i navalna vatrogasna vozila mogla su se zapaziti među drvećem. Bušotina se nalazi stotinjak metara od “Fontane” i isto toliko od novih kuća u Mihovljanu. Do nje se dolazi kroz Mačkovec, a zapravo je unutar granica Mihovljana.
Krenuli smo na lice mjesta da dobijemo pravu informaciju i obavijestimo čitatelje, a pogotovo mještane Mačkovca o čemu se radi. Nigdje table koja bi obavještavala namjernike tko i koje poslove izvodi, smije li se prići ili ne, kakva je oprema potrebna da se uđe u krug radilišta, ima li i kakve opasnosti… Prva slika: na pošljunčanom prostoru otprilike 50 puta 50 metara, nekoliko teških strojeva, pumpe, kompresori dizalica, dva vatrogasna navalna vozila i – velika buka. Radnici u narančastim (Crosco) odijelima iz velikih plavi kanistara pažljivo su ulijevali neke kemikalije, miješali… Odmah nam je upalo u oku da svi, uz redovnu kacigu i gumene čizme, nose specifične crne naočale.
Uz rub pošljunčanog dijela mnoštvo parkiranih službenih, ali i privatnih automobila, pa smo i mi tu, na ulazu, ostavili svoj.
Krenuli smo prema najbližem dežurnom navalnom vatrogasnom vozilu JVP-a u kojem je sjedio vatrogasac u punoj opremi i pitali što se to radi, što se događa? E, da, između tog vatrogasnog vozila i povećeg kontejnera nalazila se zaboravljena na zemlji obavijesna ploča, koja je morala biti postavljena na ulazu. Vatrogasac nam je odgovorio da je tu negdje poslovođa i da će nam on sve reći, sišao s vozila i otišao u drugi kontejner da ga potraži. Dok je naš fotograf pregledavao što će fotografirati, otišao sam do automobila po notes i vratio se. Ali, već je počela vika:
“Tko vas je pustio unutra? Što vi tu tražite? Hoćete da stradate ako pukne cijev u kojo je pritisak 80 bara? Zašto snimate? Tko vas je poslao?”.
Vikao je korpulentniji poslovođa u narančastom odijelu i još jedan nizak u plavom (INA) odijelu. Zanimljivo, i oni su imali onakve tamne naočale, kao radnici gore na stroju koji su ulijevali nepoznatu tekućinu.
Predstavili smo se, čak im dali i posjetnice i objasnili da smo došli zato što su nas zvali mještani zbog buke, prašine i moguće opasnosti od kemikalija koje koristite. Uostalom, to nam je i posao.
“To je čudno selo, još čudniji ljudi, vi ste već treći koji ste došli prigovarat zbog toga!”, kaže onaj mali u plavom.
Znači ima opasnosti? – pitam.
“Pogledajte me, zar sam ja budala? Hajde recite mi da li bi ja ovako ovdje stajao da je opasno?”, pitao je ovaj u narančastom.
Ok, ako nije ništa opasno i ako su to normalne operacije na obradi bušotine, recite nam onda u dvije rečenice da smirimo ljude i da idemo kući, pokušavam pomiriti situaciju.
“Ništa vam nećemo reči! Što ja znam što ćete vi napisati?”
U međuvremenu naše međusobno nadvikivanje s bukom stroja bilo je sve glasnije, pa su se pridružili i drugi radnici.
Znači, nešto krijete, ako nećete reći! – bio sam uporan.
“Ne krijemo, ali vi ovdje nebi smjeli ni biti!”
Nema nikakvog upozorenja da se ne smije prići! – odgovoram.
“Postoji tabla, na kojoj sve piše, tamo gore na cesti”, pokušava mi narančasti doskočiti.
Ne, nema nikave table tamo kod ulaza – odgovaram. – Mislite na ovu prašnatu, koju ste bacili tu iza kontejnera da je nitko ne vidi? – kažem i pokažem prstom.
Tada se veliki narančasti malo ukočio, pogledao radnike iza sebe, a i mali plavi se uskomešao (vjerujem da su odmah poslije našeg odlaska postavili tablu, op.a.).
Ajde, recite mi dvije-tri rečenice što to zapravo znači stimulacijski radovi na bušotini, koje to kemikalije trošite i kad ćete završiti posao? Jeste li nekoga obavijestili od gradskih ili općinskih vlasti da ovdje raditi? Zar ne bi bilo dobro da vas obiđe i neka lokalna inspekcija, utvrdi stanje, obavijesti ljude i smiri ih? – pokušavam udobrovoljiti gospodu poslovođe.
“Ništa vam nećemo reći. Potražite na Molvama Vladimira Tišljara on je dirketor ovih projekata, pa nek vam on kaže ako hoće!”, rekli su veliki naračasti i mali plavi.
Zahvalili smo i otišli. Naš fotograf je ipak iz automobila uspio snimiti nekoliko ilustracija. Na Molve, dakako, nismo išli tražiti gospodina Tišljara, jer će se poslije ovoga vjerojatno on sam javiti, ali nam je u ustima ostao gorak okus ovakvog susreta i još jače uvjerenje da ipak nešto kriju!? Na redu je gradonačelnica Ljerka Cividini i župan Matija Posavec, koji su u ovakvim situacijama dužni zaštititi građane koji su ih birali!
U potrazi za najljepšim domom na svijetu krokodil Marko je ovih dana zalutao u vrtić Cipelica i družio se s djecom skupine Ogledalce i njihovim odgojiteljicama Đurđom Hižman i Helgom Heterlendi Kraljić. To je bilo veliko iznenađenje i za krokodila i za djecu jer je baš neobično da se djeca druže sa krokodilom opasnih i oštrih zuba, no ovaj se pokazao društvenim i miroljubivim. Objasnio je zašto su njegovi zubi tako čvrsti i bijeli i odao tajnu da on nikada ne jede slatkiše. I ne samo to, predstavio je mnoštvo životinja i mjesta gdje one žive a koje su mu pokušale pomoći u potrazi za novim domom.
Putem projekta „Slikovnica u gostima“ ostvarena je suradnja Dječjeg vrtića Cipelica i Knjižnice i čitaonice Šenkovec te je predstavljena slikovnica „Kako je krokodil Marko pronašao svoj dom“ Ivane Guljašević putem Zoom aplikacije. Projekt je razvila Knjižnica Šenkovec tijekom pandemijske godine 2020./2021. sa ciljem iskoristi suvremene mogućnosti komuniciranja i otvoriti djeci privlačan svijet slikovnice s kojim je svako djetinjstvo bogatije i ljepše.
Vanjski suradnik knjižnice Natalija Cecelja osmislila je sadržaj koji prezentira putem Zoom aplikacije i na taj način upoznaje djecu s likovima slikovnice i povede ih na neobično putovanje gdje putuju kroz pustinju, penju se na planinu, zalaze u špilju, rone u oceanu i uživaju u snijegu na Južnom polu sve dok nisu stigla do blatnog jezerca koje je glavnom liku krokodilu najljepše mjesto na svijetu jer je to njegov dom.
Nakon zanimljive priče djeca su ostala u društvu likova slikovnice igrajući pokretnu igru „Krokodil“ i slažući istoimenu slagalicu.
Krokodil Marko sada uživa u svojoj blatnjavoj vodi jer je čista groza živjeti u jezeru gdje je voda čista ali je obećao djeci skupine Ogledalce da će ih doskora posjetiti s novom slikovnicom koju će im opet predstaviti teta pričalica Natalija.
– Danas je u Crkvi sv. Nikole biskupa u Čakovcu, misno slavlje na nakanu svih osoba sa sindromom Down, vodio gvardijan fra. Josip Grubišić! Zahvaljujemo mu ovim putem na prekrasnoj misi. Time smo nastavili sa obilježavanjem Svjetskog dana osoba sa Down sindromom! Nakon mise okupljenima se obratio i predsjednik udruge g. Nenad Štrek koji je uputio zahvalu svima koji su nazočili misnom slavlju i našu djecu preporučili u svojim molitvama. Također je iznio i vlastito svjedočanstvo o rođenju svog sina Zrina i tako taknuo mnoga srca! – objavili su iz Udruge za sindrom Down Međimurske županije.
