Mursko Središće se danas oprostilo od svog sugrađana i međimurske nogometne legende Srećka Bogdana Čečija (69). Njegov prerani odlazak ostavio je u dubokoj tuzi cjelokupnu međimursku sportsku obitelj te odjeknuo i daleko preko granica našeg kraja i države. Prema njegovom posljednjem počivalištu na tamošnjem gradskom groblju ispratio ga je veliki broj onih koji su ga voljeli i željeli odati počast i priznanje njegovom sportskom i ljudskom doprinosu. Uz brojna poznata nogometna imena koja su se, već ranije, okupila na komemoraciji u Centru za kulturu Rudar, na samom sprovodu vidjeli smo i Bogdanove trenerske kolege Samira Toplaka, Zorana Zekića, Milivoja Bračuna, uz niz nogometaša, trenera i klupskih djelatnika iz međimurskih nogometnih klubova. Prije polaska tužne kolone veći broj Bogdanovih prijatelja i kolega izmjenjivao se na počasnoj straži. Posljednje riječi pozdrava uputio mu je Zorislav Srebrić, viši savjetnik predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza.

Srećko Bogdan rođen je 5. siječnja 1957. godine. Svoje prve nogometne korake napravio je u rodnom Murskom Središću gdje je počeo u Rudaru, da bi svoj put nastavio u čakovečkom MTČ-u. Od 1975. godine igrao je u zagrebačkom Dinamu gdje je ostao punih 10 godina, sve do 1985. godine. Za Dinamo je odigrao ukupno 595 utakmica i zabio 125 pogodaka. S Dinamom je osvojio prvenstvo 1981./82. te kupove 1979./80., 1982./83. godine. U inozemstvu je nastupao za njemački Karlsruher SC od 1985. do 1993. godine i odigrao oko 450 utakmica. Za nogometnu reprezentaciju bivše države odigrao je 11 utakmica. Prvi puta je nastupio 1977. godine u Bogoti protiv Kolumbije, a posljednji puta 1983. godine u Luksemburgu protiv tadašnje SR Njemačke. Za Hrvatsku je odigrao dvije utakmice i postigao jedan pogodak. Nastupio je 1990. godine protiv Rumunjske i 1991. godine protiv Slovenije.

Ostavši u Karlsruheu nakon završetka igračke karijere nastavio je u Karlsruher SC-u kao direktor omladinske škole i trener juniora (od 1993. do 1996. godine) te pomoćni trener seniora od 1996. do 2000. godine. Trener je VfR Mannheima u sezoni 2001./02. a NK Inter-Zaprešić trenirao je 2005. – 2006. godine te nakon izborenog plasmana vodio je Inter u Europi u dvije utakmice protiv beogradske Crvene zvezde. Od sezone 2007./08. bio je trener HNK Segeste iz Siska u 2. HNL. U sezoni 2009./10. je bio trener Međimurja u 1. HNL. U sezoni 2010./11. trenirao je NK Savski Marof, a poslije je preuzeo voditeljstvo Škole nogometa i juniorske momčadi Intera iz Zaprešića.

Primio je priznanje Međimurskog nogometnog saveza 2024.godine za svoj veliki doprinos, a na nedavnoj Plavoj noći u Čakovcu bio je među dobitnicima zahvalnica GNK Dinamo za svoj ogroman doprinos plavom dresu.

Poruka predsjednika GNK Dinamo Zvonimira Bobana:

“Poštovana obitelji Bogdan, poštovani i dragi Međimurci, dinamovci naši – iskrena vam sućut.

Danas oplakujemo divnog čovjeka i velikana našeg kluba, ali njegov trag ostaje – njegova poruka ostaje – zauvijek. Jer Čeči je bio pravo i istinsko oličenje pravog Dinama. Ljudski i nogometno.

U mom odrastanju bilo je nekoliko simbola nogometne igre: Zekin slalom, Mlinkin dribling, Cicin oksford i Čečijev skok! Onaj sa zadrškom: kao da lebdi, kao da zaustavlja i pobjeđuje vrijeme.

Iznimno sam ponosan na moju prvu utakmicu za domovinu, u Rijeci, protiv Rumunja 22. 12. 1990. Ne samo jer to je bio dosanjani san generacija već i zbog fakta da je Cico bio kapetan, Čeči štoper i dokapetan, a Dražan Jerković izbornik.

Dijete i njegovi idoli: u istom dresu, u istom zagrljaju.

U nadi da ćemo možda zaigrati negdje gore po Božjim livadama, želimo snagu njegovim bližnjima – cijela dinamova obitelj i vaša je.

Neka mu je laka međimurska, hrvatska zemlja, a duša mu je uvijek imala mir.

U dobru po kojem ćemo ga uvijek imati u srcu, u osmijehu tako posebnom. Onom širokom koji je slika čovjeka kakav je bio.”

Zvonimir Boban, Predsjednik GNK Dinamo