Josip Kavran (49) iz Hemuševca počeo je davati krv još kao srednjoškolac i bio redoviti davatelj krvi punih 27 godina. Prije pet godina počeo je raditi kao volonter Crvenog križa. Dva mjeseca prije dijagnosticiran mu je karcinom limfnih čvorova te je paralelno vodio bitku za vlastiti život. Nada se da je ipak pobijedio, a danas volontira na Graničnom prijelazu Goričan, pomažući izbjeglim osobama iz Ukrajine.

– Ovdje sam tri put tjedno, uglavnom od 22 do 4 ili od 10 do 16 sati. Radio sam 8 godina u Euroklimi, 15 godina u Jelenu i 12 godina u Klimamontaži, u proizvodnji. Sada sam u invalidskoj mirovini. Godine 2017. dijagnosticiran mi je karcinom limfnih čvorova – kaže Josip i opisuje:

– Liječio sam se godinu dana, no nakon godinu dana remisije karcinom se ponovno pojavio. Nakon toga bio sam na transplantaciji perifernih matičnih stanica i trenutno sam u remisiji oko godinu dana te se nadam da se rak više neće vratiti, no bit ću sigurniji kad prođe pet godina.

Josip je, kaže, oduvijek htio volontirati, ali zbog poslovnih obveza prije nije imao toliko vremena. Kao volonter sudjelovao je u raznim akcijama Crvenog križa.

– Još kao dijete volio sam pomagati drugima i taj osjećaj pomaganja drugima me ispunjava i daje mi svrhu životu. Mislim da bi si svi međusobno trebali više pomagati – rekao je.

U slobodno vrijeme Josip voli biciklirati, ali glavni smisao i ljepota njegovog života upravo je u pomaganju drugima. Života koji sada traje, a nikad se ne znamo koliko će trajati. Drugo sve je manje bitno.

U povodu Međunarodnog praznika rada, gradonačelnica Grada Čakovca Ljerka Cividini uputila je čestitku u kojoj stoji:

– Poštovane sugrađanke i sugrađani!

Obilježavanje Prvog svibnja u našoj zemlji ima višegodišnju tradiciju, a uobičajene proslave na otvorenom kao da su u drugi plan stavile pravi smisao ovog praznika. Njegova svrha je da se prisjetimo teškog puta kojeg je čovječanstvo prošlo kako bi ostvarilo osnovna ljudska prava, u ovom slučaju pravo na rad i pravo na pristojnu plaću. U današnje vrijeme kada smatramo da se sve podrazumijeva, teško je shvatiti da je prije nešto više od stotinu godina bilo normalno raditi po šesnaest sati dnevno bez dana odmora. Bilo je uobičajeno da djeca počnu raditi s deset godina, a da radni vijek završava doslovno odlaskom na groblje. Zahvaljujući brojnim znanim i neznanim ljudima, koji su nerijetko na demonstracijama ostavljali svoje živote, danas imamo prava na godišnji odmor i mirovinu, a dječji rad je zabranjen.

Praksa pokazuje da stečena prava nisu zapisana u kamenu, već su prilično krhka. To najprije vrijedi za radna prava. Svaka malo veća kriza najprije se reflektira na primanjima najvećeg broja građana, koji su prisiljeni raditi više za manje novaca. I kod nas još uvijek postoje tvrtke koje ne isplaćuju plaće, uskraćuju pravo na godišnji odmor ili žene za isti posao plaćaju manje nego muškarce.

Ovaj praznik prilika je da nastavimo koracima naših predaka, koji su shvaćali da je pristojna plaća kojom se mogu prehranjivati i obrazovati obitelji, preduvjet svakog razvoja te da bez nje nema budućnosti. Sve dok u našoj zemlji građani svojim primanjima neće moći u potpunosti zadovoljiti svoje potrebe, svjedočit ćemo iseljavanjima.

Stoga, borba za radna prava borba je i za budućnost Hrvatske! Sretan Vam Međunarodni praznik rada!

gradonačelnica Grada Čakovca Ljerka Cividini.