U subotu 26. ožujka 2022. godine održana je hvalevrijedna inicijativa. Kroz suradnju LAG-a Međimurski doli i bregi, Udruge za autizam ˈPogledˈ Nedelišće i supružnika Lajtman rođena je divna ideja koja je danas provedena u djelo. Članovi udruge u pratnji su svojih roditelja posadili 85 ekoloških sadnica kestena.

Događaju je prisustvovala predsjednica LAG-a Međimurski doli i bregi Sanja Krištofić.

– LAG djeluje u petnaest općina među kojima je i općina Sveti Juraj na Bregu. Jedna od osnovnih aktivnosti kojima se bavi je i raspisivanje natječaja za OPG-ove i jedinice lokalne samouprave. OPG Lajtman prijavio se na LAG-ov natječaj gdje je ostvario potrebne bodove i kriterije za aktivnosti i djelatnosti s kojima se bavi. Dobili su 15.000 eura. Jedna od tih aktivnosti je kupnja zemljišta i sadnja ekoloških kestena. Udruga za autizam ˈPogledˈ i OPG Mohokos članovi su LAG-a Međimurski doli i bregi, tijekom svih naših druženja sinula je ideja o suradnji. Tako je dogovoreno da će Biserka i Zvonko Lajtman na svom imanju ugostiti djecu i roditelje iz udruge kako bi ta djeca imala priliku posaditi svoje drvo kestena. Svako dijete će imati svoju naljepnicu po kojoj će se prepoznati drvo koje je zasadilo, a kasnije će na drvo biti postavljena i malena pločica s njihovim imenom. Ideja je da svako dijete jednom godišnje može doći pogledati svoje drvo i pratiti njegov napredak. Iz tog razloga ovo je hvalevrijedna inicijativa, istaknula je Sanja Krištofić.

Na ovu inicijativu osvrnula se i Jasenka Martinčić, izvršna je direktorica Udruge za autizam „Pogled“ Nedelišće.

– Ukupno je danas ovdje oko 55 članova naše udruge. U to spadaju i njihovi roditelji, braća i sestre. Ova akcija je interesantna za svu djecu zbog druženja u prirodu. Djeca i inače mnogo vremena provode u zatvorenom prostoru, a ovo je idealna prilika da se druže u prirodi, a pritom imaju priliku zasaditi svoje stablo. Ova suradnja je zaista predivno iskustvo svim našim članovima.

Sve ovo ne bi bilo moguće bez vrijednih i supružnika Lajtman koji su zemlju za sadnju sadnica sami pripremali čak tri tjedna.

– Ideja se rodila već prošle godine, a danas smo ju i realizirali. Dobili smo poticaje EU fondova preko LAG-a Međimursi doli i bregi. Kupili smo parcelu i sadnice kestena. Dok smo planirali kako bismo to napravili, supruzi Biserki Lajtman sinula je ideja. I prije smo bili u kontaktu s udrugom za autizam tako smo odlučili da bi članovi te iste udruge sudjelovali u sadnji. Danas smo posadili 85 sadnica pitomog ekološkog kestena, a naknadno ćemo posaditi oko 50 sadnica starih sorti voćaka, rekao je Zvonko Lajtman.

Nakon sadnje svi okupljeni počastili su se sokovima, buhtlama i pecivima koje je od ranog jutra pripremala Biserka Lajtman, a druženje se nastavilo.

Adaptacija prilaza Županijskoj bolnici Čakovec i Zavodu za hitnu medicinu Međimurske županije je pri završetku, objavljeno je na službenoj Facebook stranici međimurskog župana Matije Posavca.

Bit će omogućen brži i nesmetan pristup vozila hitne pomoći, povećat će se sigurnost korisnika zdravstvenih usluga u krugu Bolnice, povećati kvaliteta komunalne infrastrukture te urediti parkirna mjesta.

U stanu obitelji Novak iz Domašinca, koju čine Dijana i njezin partner Goran, uvijek je veselo jer tu je i životinjska družina: pas Fleg i četiri ježice: Đurica, Maja, Mala i Meri. Da, dobro ste pročitali – ježice! Fleg je mješanac koji je nađen u grmlju i udomljen, a ježice su također spašene, s time da je Đurica othranjena na dudu i jedina je preživjela iz legla od četiri ježića koji su tada ostali bez mame.

Na dudu ju je othranila upravo Dijana, koja ima već višegodišnje iskustvo s ježićima.

– Susjedi su me nazvali da su našli male ježeke. Ostavili smo ih par sati na istom mjestu u nadi da će im se mama vratiti. No, nije… Othranjivanje tako malih životinjskih beba je uvijek škakljivo. Đurica je uspjela – otkrila nam je Dijana Novak, koja je oduvijek bila fascinirana tim slatkim životinjicama.

Uvijek su joj bile slatke njihove njuškice i sjajne oči

– Ježevi su mi oduvijek bili zanimljivi. Još kao mala sam ih voljela. Kad je pas po noći lajao, nije me bilo strah izaći i provjeriti da možda ne laje na ježa. Često sam ih znala maknuti s ceste da ne poginu pod kotačima. Uvijek su mi bili simpatični, te njihove njuškice i male sjajne oči. Spašavanje ježeva je počelo, zapravo, slučajno. A kako sam ih više upoznavala postala sam im još više privržena – ispričala nam je Dijana.

Objasnila je da se ježevi zapravo maze kao mačke, a pikavi su samo ako su prestrašeni. Može ih se naučiti i trikovima. Njezine ježice danas imaju kavez s kolutima (kao hrčci, samo veće) i glavna zabava im je juriti u tim kolutovima. Ježevi jedu hranu za mačke ili hranu baš za ježeve iz trgovina za kućne ljubimce te voće, kao što su banana i jabuka.

– Zanimljivo je da ne žele jesti jabuku iz trgovine (špricanu), samo domaću bio jabuku. Ekološki su osviješteni – šali se Dijana.

Priča o prvom ježiću – Đuri

S tugom u srcu prisjeća se svog prvog ježića, kojeg je spasila prije 8 godina.

– Moj prvi ježić, Đuro, pronađen je kao maleni ježić od 130 grama, spašen ispod kotača automobila. Tko zna iz kojeg razloga je došao u blizinu ljudi. Hodao za čovjekom dok ga ovaj nije uzeo. I donio k meni… Od prvog trena, bio je maza. Ljudi se uopće nije bojao. Volio se došuljati u krilo i tu zaspati. Čak je i dane provodio spavajući na kauču – opisuje Dijana, koja je u prvoj „garnituri“, uz Đuru, imala i Edija, Peru i Daisy.

– Ježevi inače u prirodi žive u prosjeku 3 godine, vjerojatno zbog pesticida, a dosta ih strada na cestama. No, Đuro je uspio doživjeti duboku starost za ježa, punih 6 godina. Uginuo je 11.11.2019. godine. Između nas je postojala neka posebna povezanost. Kada je otišao iza duge, užasno teško mi je bilo to prihvatiti… Kao uspomenu na njega, i ostale moje malce, dala sam si napraviti i tetovažu – kaže i otkriva kako ispod majice na koži ima dojmljiv crtež ježića.

Ježevi su vrlo korisne životinje

Dodala je i kako smatra da su ježevi najmanje štetne životinje u prirodi.

– Neki ih tretiraju kao štetočine, no oni ne rade nikakvu štetu. Zapravo su jako korisni. Hrane se glistama, insektima, puževima pa čak i miševima i voluharicama pa na taj način štite naše vrtove od njih. Ne ruju po vrtu – kaže Dijana i dodaje:

– U tih 8 godina koliko se družim sa ježevima, mislim da sam uspjela mnogim ljudima promijeniti mišljenje o njima. Najdraže mi je kad mi poljoprivrednik veli: “Znaš, jučer sam vidio ježa na cesti i odmah sam se sjetio tebe. Stao sam s traktorom i maknuo ga da ga netko ne pregazi…”. Vjerujem da se svijest o zaštiti životinja općenito povećala, a ljudi iz moje okoline, koji su upoznali ježiće kao kućne ljubimce, sada drukčije gledaju na njih.

Nekoliko korisnih savjeta o ježićima

Dijana želi podijeliti svoje iskustvo s ježićima te čitatelje upozoriti na sljedeće:

– Ježeve se ne smije hraniti mlijekom jer ne podnose laktozu, dobiju proljev i mogu uginuti.
– Ako pronađete ježa u vrtu, ostavite mu mačju hranu i vodu.
– Jež je noćna životinja i ne sunča se. Ako ga vidite po danu da leži na suncu, obavezno mu je potrebna pomoć veterinara!
– Ako nađete ježa s puno krpelja na sebi, treba ih poskidati.
– Ako vam se čini da jež tetura kad hoda, vjerojatno je dehidriran i treba veterinarsku pomoć.
– Isto tako, ako jež ima vidljivu ranu, potrebna mu je stručna pomoć. A kojem veterinaru se obratiti u Međimurju!? Najbolje je kontaktirati Bioinstitut, ambulantu za male životinje. Ježevi su još uvijek velika nepoznanica veterinarima, ali iz iskustva znam da će se ovdje stvarno potruditi oko ježića.