U vazmenom vremenu, od 6. do 10. travnja 2026., ostvareno je župno hodočašće u bavarska svetišta i znamenita mjesta kršćanske i kulturne baštine, na kojem je sudjelovalo četrdeset hodočasnika iz Svetog Jurja u Trnju, Preloga i Draškovca. Hodočašće su predvodili vlč. dr. sc. Silvio Košćak i vlč. dr. sc. Kristijan Kuhar. Tijekom pet dana sudionici su, povezani molitvom, euharistijskim slavljima i bratskim zajedništvom, prošli put koji nije bio samo geografski, nego duboko duhovni.
Prvoga dana hodočasnici su stigli u Salzburg, grad u kojem se stoljećima prožimaju vjera, umjetnost i europska kultura. Razgled povijesne jezgre, katedrale i mjesta obilježenih životom Wolfganga Amadeusa Mozarta otvorio je pogled prema bogatstvu kršćanske civilizacije. No središnji trenutak dana bilo je slavlje svete mise u crkvi sv. Andrije na Mirabellplatzu, u Hrvatskoj katoličkoj misiji – gdje je, u jednostavnosti liturgije, započelo ono najvažnije: zajednički hod s Gospodinom.
Drugoga dana hodočasnici su se uputili u Altötting, jedno od najznačajnijih marijanskih svetišta Europe. U molitvenoj sabranosti pohodili su baziliku sv. Ane, crkvu sv. Filipa i Jakova te se zaustavili na grobu svetog Konrada iz Parzama, čiji život i danas govori snagom poniznosti i vjernosti. Vrhunac dana bilo je svečano euharistijsko slavlje na zavjetnom oltaru u zavjetnoj kapeli (Gnadenkapelle), gdje su hodočasnici, u tišini srca, prinijeli svoje molitve, zahvale i nakane.
Put je potom nastavljen prema mjestu Marktl am Inn, rodnom mjestu Josepha Ratzingera/Benedikt XVI. U njegovoj rodnoj kući i krsnoj crkvi hodočasnici su se susreli s jednostavnošću početaka jednog života koji je obilježio suvremenu Crkvu, prepoznajući kako Bog svoje velike zahvate često započinje u skrovitosti.
Trećega dana boravak u München bio je obilježen susretom s hrvatskom katoličkom zajednicom. U kapeli blaženog Alojzije Stepinaca slavljena je sveta misa, a hodočasnike su srdačno dočekali fra Frano Čubura i fra Jozo Župić, očitujući živo zajedništvo Crkve koje nadilazi granice naroda i jezika. Razgled grada i zajedničko druženje dodatno su produbili međusobnu povezanost sudionika.
Četvrtoga dana hodočasnici su pohodili opatiju Ettal, gdje su se, nakon razgleda, pridružili molitvi srednjega časa, uranjajući u stoljetni ritam benediktinske duhovnosti. Put ih je potom doveo u Wieskirche, svetište Bičevanoga Spasitelja, gdje su u sabranosti razmatrali otajstvo Kristove patnje – patnje koja ne zatvara, nego otvara put milosrđa i novoga života.
Posljednjega dana hodočašća posjećen je dvorac Neuschwanstein, simbol ljudske težnje prema ljepoti, čime je zaokružen ovaj bogat i višeslojan hod kroz prostor, povijest i duhovnost.
– Kroz sve dane hodočašća snažnu duhovnu nit davale su propovijedi vlč. dr. sc. Kristijana Kuhara, koji je hodočasnike pozivao na dublje gledanje stvarnosti – ne očima promatrača, nego očima vjere. Isticao je kako je ovo hodočašće nalik evanđeoskom putu u Emaus: putu na kojem se Krist ne nameće, nego se otkriva onima koji hodaju, slušaju i ostaju otvorena srca. U Salzburgu i Münchenu prepoznavali smo tragove Boga u ljepoti i kulturi; u Altöttingu u tišini i pouzdanju Marijine vjere; uWiesu u ranama koje postaju mjesto susreta s milosrđem. Tako je ovo hodočašće postalo škola prepoznavanja Uskrsloga u konkretnosti života. Uskrsli Krist nije tek ideja ni uspomena, nego Živi Gospodin koji i danas ostavlja tragove. Ovo hodočašće bilo je poziv naučiti ih prepoznavati – u ljepoti, u tišini, ali i u iskustvima koja nose križ, a u sebi skrivaju obećanje uskrsnuća – poručuju iz Župe.
Na kraju, hodočasnici su se vratili svojim domovima obogaćeni iskustvom zajedništva i učvršćeni u vjeri, spremni živjeti ono što su primili. Zahvalni za dar ovoga hoda, nose u srcu tihi, ali snažan poziv: da susret s Kristom ne ostane trenutak, nego postane način života.
