Ni jedna, ni druga nisu mogle sakriti suze kada su se napokon srele. Zadnji put su se vidjele prije 60 godina u Belici, a onda ih je sudbina razdvojila i nisu ništa znale jedna o drugoj do nedavno. Riječ je o Anđelki Šojat, djevojačkog prezimena Grozdek, koja sada živi u Brckovljanima kod Zagreba, i Slavi Taradi, djevojačkog prezimena Borković, iz Belice.

-Anđelka je u ono vrijeme često dolazila svojoj rodbini u Belicu. Tu je provodila i školske praznike, pa smo se sprijateljile. Ja sam tada imala 14 godina, a ona koju godinu više. Družile smo se, igrale, a ja sam bila i “poštar”, jer sam nosila dječja ljubavna pisma Anđelki od jednog našeg dečkića. Jako smo si bile dobre, ali život čini svoje. Zadnji put smo se vidjele 1965. godine. Tada mi je poslala i crno/bijelu razglednicu iz Zagreba, koju još čuvam. Inače, Anđelka je imala dugu crnu kosu počešljanu u onda popularnu “punđu”. Često puta sam razmišljala o njoj – kaže nam Slava Taradi dok sjedimo s njom i suprugom Stjepanom Taradijem Utekom u obiteljskoj kući u Belici.
-Godine su prolazile i u jednom razgovoru mi moja prijateljica Nada Novak iz Čakovca slučajno veli da na Face booku ima jednu prijateljicu, koja je nekad dolazila u Belicu. Pokazala mi sliku. Isuse, pa to je Anđelka Grozdek! Moja pajdašica! Samo sada ima svjetlu kosu, ali je “punđa” ostala ista. Nisam mogla doći k sebi – govori Slava Taradi.

Stupile su u kontakt i veselju nije bilo kraja. Redala su se pitanja, odgovori, fotografije… Gotovo su svakodnevno bile u kontaktu i dogovarale susret u živo.
Anđelka je imala vrlo sadržajan i buran život, živjela je i putovala svijetom, udavala se. Ni danas ne miruje. Aktivna je na svim poljima.
I konačno je pao dogovor da se nađu u Zagrebu. Tako su Slava Taradi i Nada Novak sjele na vlak i krenule put metropole. Trema ih pratila cijelim putem. I onda susret, puse, plač, dugi zagrljaj, pa opet sve iz početka.
A onda su vratile kotač povijesti 60 godina unatrag i prisjećale se tih divnih i bezbrižnih djevojačkih dana. Bilo je smijeha, pa opet suza. U međuvremenu je jedna i druga (pro)živjela svoj život.

-Rućale smo zajedno, šetale, popile kavu, pa opet sjele i razgovarale. Osjećaji su navirali, teško ih je bilo kontrolirati. Rastanak je stigao prebrzo, opet smo se rastale, ali uz obećanje da se što prije opet sretnemo. Bit će to možda već za koji tjedan u Mađimurju – ističe Slava Taradi.

-Što reči i kojim riječima opisati osjećaje kada se sastaneš s prijateljicom iz djetinjstva nakon 60 godina. Bilo je radosti, ali i suza. Od sada ćemo se, sigurna sam, češće posjećivati i viđati – poručila je Anđelka Šojat Grozdek.
Vjerujemo da će tako i biti. Živite život, drage gospođe, jer godine prebrzo lete, a toliko toga još se ima za reči. Zar ne?
