Uskrsna šunka, francuska salata, brdo kolača i čokoladnih jaja… sve je to nestalo u postuskrsnom “detox” tjednu košarkaškog kluba “Donji Kraljevec”.

– I ne lažemo, imamo i dokaze! Zaista smo bili aktivni. Nismo mirovali čak ni na Uskrsni ponedjeljak pa je tako ekipa naših mladih košarkaša i košarkašica dočekivala i ispračivala vrijedne biciklistice i bicikliste sa BIMEP punkta u Donjem Kraljevcu. Nakon toga kroz cijeli tjedan su dvoranom odzvanjali zvuci 30-ak košarkaških lopti koje su na ‘Uskrsnom košarkaškom kampu’ vodili mladi košarkaši i košarkašice ili oni koji će to tek postati… Odaziv pokazuje da je kamp bio pun pogodak!

A kako ne bismo zanemarili Dan planeta Zemlje i tu smo se odlučili sudjelovati pa smo naše mještane oslobodili tereta starog otpadnog metala i zbrinuli ga na za to predviđeno mjesto i tako spriječili potencijalnu mogućnost da završi u prirodi našeg lijepog kraja.

Isto tako, na vanjskom terenu kojeg svake godine uređujemo i brinemo za njega zasadili smo tri vazdazelene biljke koje će nam u godinama koje dolaze itekako predstavljati lijepi hlad nakon ljetnih “haklova”.

A kako bi to bilo da tjedan nismo završili onime u čemu smo najbolji? A to je, naravno, igranje košarke!
Naši najmlađi košarkaši U11 sudjelovali su na turniru u organizaciji košarkaškog kluba Varteks i između 6 ekipa ga, pogađate, osvojili! Na tome im iskreno čestitamo i ponosni smo do neba!

I to je otprilike to od našeg postuskrsnog detox tjedna… Morate se složiti da je zaista bio “aktivan” – stoji na njihovoj službenoj Facebook stranici.

Svoj život, Bernarda Orehovec (77) uz svog je supruga Josipa posvetila sadnji i proučavanju biljaka. Prije gotovo četrdesetak godina, njezin život promjenila je bolest unuka. Započela je proizvodnju ekološke hrane, sljedeći znanja Rudolfa Steinera, a potom je i nastalo njezino carstvo, Bernardin vrt. Iako u godinama, još uvijek vedra i hitra Bernarda pokazala nam je svoje imanje.

– Sada provodimo novi projekt, ali ovo je ujedno i zadnji na kojem radim. Na redu je sadnja cvijeća. To nam je jedna faza. Završili smo sadnju povrća i voća. S uzgojem sam započela tamo 85ˈe godine. Potaknula me unukova bolest. Pošto sam radila na čakovečkoj tržnici, odlučila sam početi proizvoditi najbolju hranu na svijetu. To sam pronašla u biodinamičkoj proizvodnji hrane. Stjecala sam znanja u Sloveniji, Švicarskoj i diljem Europe. U ovom je vrtu posađeno bilje koje smo sakupili putujući po svijetu, rekla nam je Bernarda.

Danas Bernarda ima 77 godina i odlučila je brigu o svom biljnom carstvu dati u ruke nasljednicima.

– Ovo su moji novi nasljednici, kćer Ksenija Žerjav (51) i njezin suprug Josip Žerjav (53) iz Mačkovca. Ja ću im biti pomagač sve dok mogu. Nadam se da će oni nastaviti ono što sam ja gradila godinama. Više ne vozim, zbog vida. Ipak sam navršila 77 godinu. Nakon 57 godina braka umro je i moj suprug Josip te vjerujem da je vrijeme da se povučem.

Ispričala nam je i ako je vrt dobio i ime ˈvrt Zrinskihˈ.

– Uz ime ˈBernardin vrtˈ stoji i ime ˈvrt Zrinskihˈ. Ovaj je vrt na cesti koja vodi od dvorca Zrinskih do Šenkovca. To je put koji su koristili Zrinski. Tako sam ja paralelno počela proučavati i povijest naše slavne obitelji. Godinama sam proučavala i Rudolfa Steinera. U svom domu imam više od 250 njegovih knjiga koje sam godinama skupljala. To je moja vlastita biblioteka koja će ostati naslijeđe mojoj obitelji.

Na Bernardinom imanju postoji zavidan broj sorata.

– Voćnjak ima tri djela. Imamo onaj najstariji, koji je najprije posađen, a potom oni koji su posađeni kasnije. Imamo ovdje trideset sorata trešanja. Imamo i oko 200 sorti jabuka. Posebno brinemo tih sorata. Doduše, ove se godine brinem zbog pomora koji se dogodio pčelama. To će utjecati na urod. Od projekta dobili smo nekoliko staklenika. U njima sadim ljekovito bilje i hranu. Sretna sam imam veliku kuću, pa iako mi zadaje puno posla, moja je kuća naše klijalište. O svakoj biljci znam sve. Proučavala sam i ispitivala svaku biljku godinama. Također sakupljamo i čuvamo svako sjeme.

Ljubav prema zemlji Bernarda je prenijela i na svoju kćer Kseniju.

– Mene je majka od malena učila da gajim ljubav prema sadnji. Ja sam u međuvremenu osnovala svoju obitelj. Silom prilika došlo je do toga da preuzimamo vrt. Iznenada nam je umro otac, a majka Bernarda je stara i više ne može brinuti o ovome. Bernardin vrt je nešto što ne smije propasti, stoga smo ga mi odlučili preuzeti, rekla je Ksenija.

Za svog života Bernarda je stvorila carstvo, ali i veliku obitelj. Ima tri kćeri, tri zeta, sedmero unučadi i dvoje praunučadi.

Slijedom tradicije, u KK Rudar Mursko Središće organiziraju druženje igrača koji su igrali u natjecateljskoj sezoni koja je netom okončana. Tako je bilo i ove subote s jedninom razlikom da su ovamo došli i oni koji su počeli prije 49 godina pisati klupsku povijest. Vidjeli smo ovdje dio igrača koji su 1974. godine donijeli u Mursko Središće prvi veliki trofej-naslov prvaka Međimurske košarkaške lige.

Bili su tu: Milan Đurić, Bojan Kutnjak, Josip Cilar-Cipi, Zlatko Riharec-Mitić i najposlije Srećko Bogdan-Čeči koji je poslije napravio sjajnu nogometnu karijeru.

Druženje je proteklo uz bogatu trpezu. Ne smijemo zaboraviti na najmlađe koji su te subote bili opterećeni natjecateljskim dijelom, a sve su to revno popratile njihove „bolje polovice“.

Kao što su najavili djelatnici Županijske bolnice Čakovec su bili najbrojnija organizirana skupina trkača na 5. polumaratonu Zrinskih u Čakovcu.

U bijelim majicama, kao što im i priliči, trčanjem su obilježili stoljeće postojanja čakovečke bolnice poručivši:

‘Ovim putem želimo istaknuti važnost tjelesne aktivnosti i zdravog načina života.’