Jučer je bio 22. svibnja – Međunarodni dan biološke raznolikosti, pa upravo tim povodom već nekoliko godina za redom međimursku javnost informiram o svojim novim otkrićima staništa flore i faune na području Međimurske županije.
Patuljasti miš (Micromys minutus) najmanji je međimurski, a ujedno i europski sisavac iz porodice glodavaca. Njegovo stanište otkrio sam na području općina Domašinec i Podturen. Odrasla jedinka u prosjeku teži oko pet grama. Poznat je po izgradnji loptastog gnijezda koje visi u raslinju na nekih pola metra od zemlje.
Radi usporedbe veličine samog patuljastog miša, sada kada čitate ovaj članak pogledajte svoj mali prst na šaci! Njegovo tijelo bez repa nije veće od vašeg malog prsta.
Cjelolisni dvozub (Bidens cernua), okrugolisni plovun (Nymphoides peltata) te obični kravljak (Carlina vulgaris), nove su samonikle biljke kojima sam otkrio staništa na području Grada Čakovca te općina Domašinec, Goričan, Podturen te Sveta Marija.
Prošle sam godine na području Općine Donji Vidovec otkrio stanište kebrača (Myricaria germanica), kojem su do sada samo bila poznata staništa na području Grada Preloga te Općine Svete Marije.
Nažalost, moram vas također informirati da “polako“ nestaje jedina “Međimurska stepa“ na području općina Belica i Pribislavec, za koju do danas nitko od mjerodavnih tijela nije iskazao interes za zaštitu iste. Do 2021. godine, na njoj su obitavale vrlo rijetke biljne i životinske vrste.
Zbog sve većeg pretvaranja područja stepe u oranice, zauvjek su nestala staništa crnkaste sase (Pulsatilla pratensis nigricans), koju sam na tom lokalitetu otkrio 1998. godine, zatim deltoidnog karanfila (Dianthus deltoides), razgranjene vesike (Anthericum ramosum), šarene perunike (Iris variegata), uskolisne perunike (Iris graminea), te broje druge vrste biljaka koje obitavaju na tako specifičnom tlu. Također zbog krčenja grmlja i stabala gloga i hrasta, nove oranice oduzele su staništa brojnih ptičjih vrsta koje sam više od 25 godina pratio na tom području.
Bit ću toliko slobodan pa ću taj jedinstveni lokalitet “Međimursku stepu“ pokušati usporediti sa spomenikom prirode Bedekovićeve grabe, lokalitetu koji je 2002. godine dobio status spomenik prirode, a nalazi se na području Općine Sveti Juraj na Bregu.
Prostorno i po bogatstvu i raznolikosti flore i faune, lokalitet Bedekovćeve grabe u odnosu na tu “Međimursku stepu“, po svim svojim aspektima samo je jedan jako mali ficlek nečega!
Bedekovićeve grabe postale su “poznate“ kao jedini lokalitet u Međimurskoj županiji a i šire (ukoričeno i u PDF) poradi dvije vrste leptira iz porodice plavaca (veliki livadni plavac te zagasiti livadni plavac). Javnosti ih je tada predstavila prof. Željka Kadi.
Nažalost ta činjenica o jedinom staništu tih leptira nije točna.
2003. godine otkrio sam više lokaliteta na području općina Goričan i Šenkovec na kojima i danas obitavaju te dvije vrste leptira, ali očito da to nikoga nije interesiralo, neznam zašto?
Taj podatak također naveo sam u knjizi “MEĐIMURSKO JE,“ izdane 2018. godine.
Determinaciju tih i drugih brojnih vrsta osobno mi je potvrdio tadašnji vodeći entomolog, muzejski savjetnik mr. sc. Franjo Perović, sa kojim sam surađivao od 2002. godine. Oduševljen mojim tadašnjim radovima, početkom svibnja 2007. godine, u jednom našem lokalnom tjedniku on je napisao članak o mojim stručnim kompetencijama pod naslovom: “Joža Horvat Majzek je itekako kompetentan“
Od 1996. godine sistematski se bavim istraživanjem i proučavanjem flore i faune.
Do danas sam na području Međimurske županije otkrio staništa više od 700 vrsta vaskularne flore, preko 500 vrsta gljiva, 130 vrsta ptica, 43 vrste vretenaca, više od 100 vrsta leptira, više od 100 vrsta kukaca, 68 vrsta slatkovodnih riba, 26 vrsta sisavaca te 22 vrste gmazova i vodozemaca.
U sklopu svih tih mojih dosadašnjih istraživanja isključivo veličam “međimursko blago“. Upreličio sam više od 25 samostalnih izložbi fotografija, održao brojna predavanja o kulturi i prirodi Međimurja, bijelim rodama, dabrovima, vidrama te zlatnim čagaljevima. Napisao sam i objavio četiri knjige (NAŠE RODE, DABROVA PRIČA, VIDRIN REVIR i MEĐIMURSKO JE,).
