U petak je povodom Dana Grada Čakovčanin Franjo Flac primio Nagradu Grada Čakovca kao zahvalu za sve ono što je do sada postigao u stolnom tenisu, ne samo na gradskome području već širom Međimurja gdje se je stolni tenis igrao i gdje je tek o povojima.
Mnogi ne znaju kako su Grad Čakovec pa i Međimurje avangarda stolnoga tenisa u Staroj Jugoslaviji, Hrvatskoj pa i u našemu kraju jer je u Čakovcu 1925. godine osnovan prvi stolnoteniski klub, imenom Čakovečki športski klub (ČŠK), kojega su u kavani Royal (današnja Gradska kavana) osnovali tada zakupnici kavane pristigli iz Murske Sobote, Geza Legenstein i njegova supruga Elizabeta te njihovi čakovečki prijatelji.
ČŠK je 1928. godine odigrao i prvi međuklupski susret u kojemu mu je protivnik bila Mura iz Murske Sobote, čija je 50 godišnjica obilježena 1978. godine uz prisustvo njegovih aktera, Geze Legenstajna i najboljega igrača Mure dr. Janeza Nemeca. Dvije godine kasnije, 1930., ČŠK je odigrao i prvi međunarodni susret na tlu tadašnje Jugoslavije, u kojemu im je protivnik bila reprezentacija Mađarske, „friški“ europski prvaci. Te su godine na pojedinačnom državnom prvenstvu prvi put igrale žene, a titulu prve prvakinje je osvojila Čakovčanka Elizabet Legenstein.
Kasnijih godina je stolni tenis u Međimurju doživljavao silaznu putanju. Nakon 2. svjetskog rata se igrao uglavnom po tvornicama i u ograncima DTO Partizana, kasnije je bio u nadležnosti Stolnoteniskog podsaveza unutar SSRN-a. S vremenom su se počeli osnivati klubovi, naročito pedesetih godina, od kojih su neki poput Šenkovca, Kotoribe, Mihovljana među najaktivnijima i najuspješnijima još i danas. Od tada je prošao mnoge transformacija pa je 1964. godine osnovan Općinski stolnoteniski odbor, koji je prerastao u Stolnoteniski savez općine Čakovec 1978. godine, da bi nakon zamiranja zbog Domovinskoga rata 1996. godine obnavljanjem županijskoga saveza u Međimurski stolnoteniski saveza krenuo u omasovljenje i kvalitetniji rad koji je donio i rast kvalitete.
Glavni vinovnici aktivnosti u općinskim/županijskim savezima su bili njihovi predsjednici i tajnici od kojih su najagilniji bili: Dragutin Magić, Pavao Flac, Franjo Soldat, Franjo Mikac, Željko Dolenec, Rajko Jagar, Tihomir Vidović, prvi predsjednici nakon obnove Juraj Cigler, Dražen Korent, Robert Mikac. Treba spomenuti i Franju Flaca kao tajnika u većini mandata nakon 1968. godine, a svojom aktivnošću su se isticali ili se ističu, Hubert Peras u Šenkovcu, Ivan Špicar i Stjepan Vidović u Kotoribi, Nikola Breznik i Radovan Šarić u Putjanama i mnogi drugi.
Ovdje posebno treba istaknuti Franju Mikaca i Franju Bratića, koji su se 1984. godine izborili za izgradnju moderne stolnoteniske dvorane u Mihovljanu, a nakon toga i kompletiranje ženske seniorske ekipe, koja je u međunarodnom sastavu dva puta osvojila državno prvenstvo. Neizostavno treba istaknuti i pohvaliti Rajka Jagara, koji je vlastitim snagama izborio najviši rang natjecanja s Istarskom iz Čakovca, Josipa Markatija iz Hodošana zbog nastupa više sezona sa ženskom ekipom u najvišem rangu te Samira Kučevića, koji se s MSTC Čakovcem u protekloj sezoni natjecao u HEP Superligi. Ne smijemo zaboraviti brojne igrače i igračice, koji suse borili ili se bore za boje svojih klubova, naročito reprezentativce Hrvatske:Sanelu Jurinec, Sandru Paović i u mlađim kategorijama Ivanu Koštarić, Ivanu Mesarić, Kaju Popović, Vjerana Mesarića, Borisa Preksavca, Paulu Markati te mnoge druge koji su za klubove igrali u svim rangovima natjecanja i na pojedinačnim turnirima…
-Povijest je to međimurskog stolnog tenisa za svakoga kojeg u njemu želi znati u kraćoj verziji- rekao nam je Franjo koji će zaslužno primiti gradsku Nagradu jer ga jednostavno možemo i nazvati ENCIKLOPEDIJOM STOLNOG TENISA, ne samo u Međimurju već i daleko šire.
