Iz DVD Mursko Središće javljaju kako su danas u 01:55 sati zaprimili dojavu preko UVI sustava o aktiviranoj vatrodojavi u zgradi Spomen dom rudarstva u Murskom Središću. Na intervenciju su izašli s s NV1 i 3 vatrogasca. Dolaskom na mjesto uočavamo da nema vatre ni dima, te vršimo pretragu cijelog objekta radi sigurnosnih razloga. Zaključujemo da se radi o lažnoj dojavi te se nakon provjere vraćamo u DVD i zaključujemo intervenciju- kažu operativci DVD.
52- godišnjeg Zorana Horvata iz Donje Dubrave (stoji gore desno), zaposlenika DP Elektra Čakovec, već smo predstavili kao samoukog slikara. Snagu svoga talenta otkrio je sam uz pozitivne kritike stručnjaka te se je s godinama usavršavao pa iza sebe ima već nekoliko samostalnih i skupnih izložbi.
Kao druželjubiva i gostoljubiva osoba, a za boravka u njegovom mjestu,najprije će vas pozvati u svoj dom. Čini to iz dva razloga, kako bi vas počastio, a potom „ponudio“ izložbu svojih slika u mini ateljeu.
Minule nedjelje je kod njega bio dio članova Zrinske garde Čakovec, a nakon službenog dijela polaganja vijenca kod utvrde Novi Zrin na desnoj obali rijeke Mure.
– Kada su dečki sa sebe skinuli „teške“ odore i presvukli se u lagane, ali službene, objeručke su prihvatili moj poziv i ostali su ugodno iznenađeni- rekao nam je Zoran.
S njima je bio i Ivan Štefić, službenik ovdašnje Općine. Ne smijemo preskočiti niti uslužnost njegove supruge Dubravke.
Došli smo u posjed fotografija s kojima se posebno ponosi 17-godišnji Borna Tilošanec iz Svete Marije. Na jednoj je snimljen s tatom Krunom, kada su svojevremeno igrali mladi nogometaši Mladosti Sveta Marija protiv svojih očeva, a druga je snimljena jučer na nogometnom turniru NK Dubravčana D. Dubrava na kojem su se sastali Bornina Mladost i Graničar iz Kotoribe. Za potonji klub igra Bornin stric, 28- godišnji Ivan Tilošanec.
Inače, mladi Borna je prve nogometne korake napravio 2.013. godine u NK Graničar Kotoriba, odakle su korijeni njegovog tate. Borna danas igra za juniore NŠ Mladost Prelog i od prošle godine za seniore Mladosti iz Svete Marije.
Razveselio me ponovni susret s dugogdišnjim suradnikom i prijateljem Dubravkom Lesarom (63), legendarnim međimurskim fotoreporterom, čovjekom izrazito zanimljiva života, kakvog mnogi drugi ne bi proživjeli ni u svoja tri. Sad je u invalidskoj mirovini, a sreo sam ga nakon dužeg vremena na čakovečkoj Gradskoj tržnici, baš kad su zajedno sa županom MatijomPosavcem razgledavali cvijeće na jednoj tezgi.
Pozdrav i zajednička kava, a onda dugi, dugi razgovor i sjećanja.
Iako obojica potječemo iz Nedelišća, a kasnije smo, prije njegovog odlaska u Varaždin, kraće vrijeme bili i susjedi u Strahonincu, nismo se puno sretali. Prvi pravi susret dogodio se spontano u 1986. godine kad je on počeo raditi kao fotoreporter u listu “Međimurje”.
-Ja sam u Međimurju, ne samo u listu, bio prvi pravi fotoreporter, a prvi zadatak bio mi je fotografiranje prvomajskih susreta u parku u Balogovcu, kod nekadašnje Međimurske hiže – prijeća se Dudo. Ali do toga je trebalo doći.
-Kad je otac Ivan, željezničar, dobio stan u Varaždinu, cijela obitelj preselila se tamo: majka Nada, brat Damir i sestre Sonja i Renata. Ja sam bio najstariji, pa me zapala dužnost da pomažem majci jer je otac umro vrlo rano, kad sam bio gimnazijalac, maturant. Preko student servisa radio sam najteže fizičke poslove, tovario cement u vrećama, vapno i drugi građevinski materijal i dostavljao gdje je treblo, a zarađeno je išlo obitelji da se preživi od mjeseca do mjeseca. Kasnije sam se zaposlio u GK “Međimurje u prodaji, jer je od nečega trebalo živjeti, ali sam istovremeno razvijao svoju veliku ljubav prema fotografiji – kaže Dubravko Lesar, prisjetivši se čovjeka koji ga je prvi uputio u taj čarobni svijet fotografija.
UČITELJ IVICA BIO JE KRASAN ČOVJEK
-Da bilo je to još u školi u Strahonincu, a u petom razredu podučio me učitelj Ivica. Tako smo ga zvali, a ni danas ne znam kako mu je bilo prezime. Imao je svoj studio, laboratorij, snimao svatove i druge veselice. Na “zadatke” je odlazio na svom biciklu. Prekrasan čovjek. Otac mi je kupio Smenu 8 i to je bio moj prvi fotoaparat, a fotografije sam noću izrađivao u kupaonici. Počeo sam 1982. godine surađivati u listu “Varaždinske vijesti”, a dok sam čekao da me zaposle za stalno, radio sam u jednoj varaždinskoj fotografskoj radnji. Iako sam u GK “Međimurju” imao solidnu plaću, vukao me posao fotoreportera jer sam osjetio da je to ono što želim raditi i čime se profesionalno baviti. U to vrijeme i list “Međimurje” raspisao je natječaj za fotoreportera, a od dvadesetak kandidata, odabrali su mene. I evo, tamo sam proveo 30 godina i radio ono što sam volio – kaže Dudo, dodajući da je s njim tada u “Međimurje” došao i novinar DraženKovač, koji je sad isto u mirovini. Lesar se u međuvremenu oženio Sanjom i dobio djecu Ines i Mateja, koji su sad već odrasli ljudi, a posebno je ponosan na svoju dvanaestogodišnju unuku Muru.
-Bio je to lijep posao, ali pun stresa. Radilo se po svakom vremenu, noću, vani…pogotovo kad su se događale prometne nesreće, poplave, požari. Uz to, trebalo je zadovoljiti visoku kvalitetu, poštivati rokove. Znao sam imati i stotinu fotografija u jednom broju novina. Bio sam i na ratištu, pratio naše dragovoljce u Kukunjevcu, zatim smo helikpterom išli u posjetu vojnicima na Velebitu, iz aviona sam snimao veliku poplavu kad se razlila Mura – prisjeća se nekih od zadataka na kojima smo često bili zajedno. Pa i onda kad su 28. lipnja 1991. godine slovenki vojnici pucali na kolonu tenkova JNA kod Gibine, koja je na silu htjela ući u Sloveniju. Stotinjak metara dalje mi smo ležali svaki kod jednog kotača moje “zastave 101” dok su nam meci fijukali iznad glava uz stravičan zvuk lomljenja klasova tek dozrele pšenice koje su pogodili.
ASTRONOMSKA PA MODELARSKA SEKCIJA
Znam da mu je uz fotografiju velika ljubav bilo i letenje.
-Da, i sad mi je, ali zbog bolesti više nisam aktivan letač. Sve je počeo kad sam još kao dječarac pratio na TV-u let Apolla, a dvije kuće od nas u Strahonincu živio je Josip Polanec i njegova tri brata: Ivica, Vlado i Stjepan. Kasnije su svi bili poznati zrakoplovci. Zajedno s njima sam maštao o letenju i znao sam da ću biti pilot. Bio sam član i Astronomske sekcije u školi, koja je koristila Zvjezdarnicu u Savskoj Vesi. Pogleg kroz teleskop me oduševljavao. Bio sam iz skromne obitelji, ali sam bio odličan i miran učenik, pa su me učitelji voljeli, posebno Zdravko Janči, nastavnik matematike i voditelj Astronomske sekcije. To je ljudina od čovjeka. I danas je takav. Sreo sam ga prije nekoliko godina na Viru, a svoj mali teleskop uvijek ima uz sebe. Sve to dovelo me do Aerodroma u Varaždinu, gdje sam počeo u modelarskoj sekciji. Tu smo sami ljepili dijelova modela jedrilice i učili osnovne stvari o aerodinamici. Bio je to najljepši period moga života. Slijedilo je letenje na pravim jedrilicama sa 17 godina, a mentori su mi bili Franc Markelj i MladenHorvat, koji je kasnije poginuo u avionskoj nesreći u Belici. I tu nesreću fotografirao sam za prvu stranu “Međimurja”. Možete zamisliti šokove i stresove koje sam proživljavao, ali posao je posao – kaže Dubravko. No, to ga nije pokolebalo da nastavi s obrazovanjem i da leti na sportskim avionima. Prva je bila Utva-75.
SNIMAO RATIŠTE
Počeo je Domovinski rat, a Lesar je opet bio prisutan kad je u listopadu 1991. godine formirana Prva eskadrila lakih aviona HRZ. Fotoaparatom pratio je i napade neprijateljskih MiG-ova na sportski aerodrom u Pribislavcu i raketiranje poljoprivrednog aviona na pisti i izloženog spomen-aviona.
-Kasnije smo radili reportaže o međimurskim pilotima MiG-ova, Josipu Bogdanu, Deanu Ciglariću i Marijanu Lesjaku koji su se osposobljavali u Zagrebu i Puli. Cijelu priču napravili smo i za nedjeljno izdanje u ono vrijeme jako čitanog “Večernjeg lista”. Izvještavali smo i o jedinici borbenih helikoptera “Komaraca” u Zagrebu, kojima je zapovjedao Čakovčanin, kasnije general, Dražen Ščuri. Nemoguće mi je svega se prisjetiti. Bilo je to burno vrijeme nabijeno adrenalinom – kaže Lesar, koji je bio prvi civil u ono vrijeme u Hrvatskoj koji je dobio dozvolu da leti nadzvučnim avionom MiG-21.
U MiG-u SAM SE OSJEĆAO KAO U APOLLU
-Bila je to još uvijek ratna 1995. godina, a imao sam sreću da mi to omogući tadašnji zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva Imra Agotić, za sve ono što smo uradili u popilarizaciji HRZ-a i domovine Hrvatske. Pilot u avionu bio je tadašnji pukovnik Željko Jelenić, a krenuli smo iz Zagreba i u tridesetak minuta u brišućem letu nadjeletjeli otoke, Pulu, Zadar, Velebit, Udbinu, okret kod Dvora na Uni… Puno sam letio raznim letjelicama, ali ovo je bilo nešto potpuno drugačije. Brzina je užasno velika, opterećenje organizma veliko… Osjećao sam se kao oni astronauti u Apollu, koje sam gledao kao dječarac i maštao da ću i ja jednom tako. Evo ostvarilo se – kaže kroz smijeh Dubravko.
I tu smo prekinuli sjećanja, jer bi nam trebalo puno, puno vremena da sve “protresemo”.
-I sad lijepo idem doma kuhati za moju Sanjicu koja radi na Pošti, zatim ću nešto čeprkati po vrtu, pospremiti veš i tako. Time se bavim i razmišljam. Doista imam o čemu. U životu, uz obitelj, ispreplele su mi se dvije stvari koje sam neizmjerno volio: fotografija i zrakoplovstvo. Da mogu, opet bih sve ponovio – rekao je prvi civil koji je letio borbenim MiG-om i legendarni fotogreporter uz kojeg su zanat pekli Bojan Damiš, Zlatko Vrzan, Maša Hrustek, Vjeran Žganec Rogulja i brojni drugi koji su željeli nešto više naučiti o fotografiji.
Dani od Gospe karmelske do Marije Magdalene najbolji su za branje srednje ranog voća koje će vrijedni vlasnici iskoristiti za žgajaru, odnosno za stvaranje međimurske žganice. A sada su zrele, kasne marelice, buze, špenglin, drišle, jabuke žetvenke, slive rane, kruškice i sve što se žuti, plavi i crveni na granama. Sve je dobro, slatko i preslatko, ako nije malo dosladi i sve se isplati.
Jer ako dobijete makar samo litru dobre žganice znati će te kako je vrhunska i vaša. Tako smo i mi članovi Udruge Međimurska žganca TEPKA pobrali, ali još beremo razno koštunjićavo voće, a upravo na blagdana Gospe karmelske zažgajarili smo višnje i trešnje i dobili žganicu u punoj njezinoj raskoši i bogatstvu. Prolazite li nekom stazom i ugledate grm ili stabljiku, najčešće zapušteno, poberite plodove, odnesite doma, usitnite h stavite u posudu, dodajte malo šećera i dobro zatvorite.
Za mjesec dana imati će te svoju žgajaru i svoju žganicu. Upamtite, riječi mojeg prijatelja Franje Vrhara iz Donjeg Koncovčaka koji kaže kako se, pak i samo deset kila nečega isplati pobrati i zažgajariti. Kakav lijep osjećaj, šećeš, uživaš, bereš i kušaš plodve i onda ih zažgajariš i doneseš susjedu i prijatelju da kuša. Ili na 5. festival Međimurske žganice 29. lipnja 2023. u Selnicu. Pođimo u berbu tih lijepi plodova!
Ovog vikenda, 16. i 17.7.2022. godine, održalo se Prvenstvo Balkana za juniore (U20) u Turskoj (Denizli). Petero atletičara Atletskog kluba Sloboda branilo je boje Hrvatske te se vraćaju kući s pet zlatnih odličja.
Dvostruki prvaci Balkana postali su Klara Koščak iz Varaždina i Roko Farkaš iz Nedelišća. Klara je naslov prvakinje Balkana osvojila u solo utrci na 400m prepone te štafeti 4x400m. 400m prepone istrčala je u vremenu 1:00,34, dok je štafeta u sastavu Anja Ramić, Josipa Cecić, Klara Koščak i Nicole Milić zauzela prvo mjesto s 3:42,58.
Roko je bio najbolji u utrci na 200m s rezultatom 21,71, unatoč jakom vjetru u prsa (-3.5m/s). Nastupio je i u štafeti 4x400m sastava Ivan Vojnović, Andrej Belčić, Roko Farkaš i Marko Orešković, koja je kao i ženska ekipa osvojila zlato s 3:16,99.
Janko Kišak iz Novog Marofa, mlađi junior, odlično se snašao u utrci na višim preponama (0.99m) te je s rezultatom 14.33s postao novi prvak Balkana. Spomenimo i da je vjetar u ovoj utrci bio -2.6m/s.
Martin Mlinarič iz Nedelišća završio je kao 5. u skoku u vis s preskočenih 2.12m, a Jana Koščak iz Varaždina zauzela je isto mjesto u utrci 100m prepone s 14.21 (-2.6m/s).
U Hrvatskom kulturnom centru Zrinski u Lendavi u subotu je održana kulturno-turistička priredba imena „Zrinijada“. Održana je u obnovljenom dvorištu u Hrvatskom kulturnom centru. Manifestaciji su, kao prvi Međimurci, dali folkloraši, tamburaši i glumci KUD Žiškovec. Oni su se predstavili svojim bogatim plesnim programom te svirkom do su glumci izveli će kazališnu predstavu“ Ivek i Micika“, autora Stjepana Škvorca iz Belice, kojom su pobrali ovacije već na nekoliko pozornica.
Osim njih, toga popdneva svoja su umijeća predstavili gosti iz Koprivnice i nekih pomurskih sredina kao i domaćini HKD Pomurje.
Motonautički klub Vidovski zlatari u suradnji s Općinom Donji Vidovec i ove godine priprema događaj „Lov na zlatarski prsten“, koji će se održati u subotu, 23. srpnja 2022. godine.
Manifestacija započinje mimohodom dravskih čamaca u pratnji limene glazbe kroz Donji Vidovec do Vidovskog mosta na kanalu HE Dubrava. Tu će od 13 sati biti omogućene prijave ekipa, a samo natjecanje – neka vrsta alke na vodi – počinje u 14 sati i bit će organizirano u dva kruga. Čamac i opremu osigurava organizator, MK Vidovski zlatari.
Uz zabavno natjecanje, posjetitelje očekuje i prezentacija ispiranja zlata i panoramske vožnje čamcem te igraonica za djecu, ali i šator s bogatom ponudom gostionice „Mlin“ te koncert Tamburaške skupine Blatobran.
– Ljudima koji nikad nisu bili na vodi, interesantno je provozati se čamcem. Očekujemo oko 20 ekipa, te više od 300 ljudi iz Donjeg Vidovca, Donje Dubrave, Kotoribe, Svete Marije, Preloga, Čakovca… – rekao nam je predsjednik NK Vidovski zlatari Nenad Lukša, prisjećajući se prvog lova, koji je bio skromno natjecanje uz par suncobrana i grah i kolače koje su skuhali sami članovi kluba, da bi danas preraslo u popularnu manifestaciju na turističkoj karti Međimurja.
Iza svih nas je prvi šest mjeseci rada i djelovanja, a isto tako dobrano se krenulo u drugi ido godine. Djeluje kao da nema godišnjih odmora, po svuda ljudi u ranim odijelima, kamioni i građevinski strojevi. Što je u Općini Sveti Martin na Mri napravljeno i što se planira činiti dalje doznajem od načelnika općine Martina Srše koji niti ne pomišlja na godišnji već je stalno na terenu uz radove koji se obavljaju na više mjesta.
Aglomeracija, te stalno prekopavanje kolnika i puno strojeva i dosta nezadovoljnih žitelja koji jedva čekaju kraj ovih poslova.
– Što se nas tiče, Općina Sveti Martin na Muri je u potpunosti sanirali svoje puteve i to je iza nas. Sada su preostali radovi na županijskoj cesti na što mi ne utječemo te na izgradnji rotora u središtu naselja. Dakle, mi smo svoje napravili i čekamo da sada to učine drugi sudionici u ovom velikom projektu. Jedan od ciljeva nas, čelništva Općine Sveti Martin na Muri kao i mene osobno kao i želje mještana je da se asfaltiraju sve nerazvrstane ceste na području svetomartinske općine, a takvih je na desetke kilometara. Ovih dana tako je asfaltirana cesta koja povezuje naselja Gradiščak i Grkaveščak u dužini od 400 metara za što je općina potrošila 250 000 proračunskih kuna.
Kada već govorim o cestama, javljam kako se vrlo kvalitetno i prema planovima odvijaju radovi na izgradnji rotora u samom središtu naselja Sveti Martin na Muri, te kako će se uskoro pristupiti postavljanju nadstrešnica na 6 autobusnih postaja koje će biti i osvijetljena LED rasvjetom, Vrhovljan, Lapšina, Toplice Sveti Martin i naselju Sveti Martin na Muri. Ukupno, do sada smo obavili veliki broj postavljanja javne rasvjete i mogu reći da nam gotovo sva zahtjevna mjesta imaju javnu rasvjetu, kaže Srša.
K nama ljudi dolaze potražiti posao, ali i odmoriti se
Gospodarstvo i turizam dvije su grane gospodarstva u koje se puno ulagalo i puno se očekuje. Kakvo je stanje u tim dvjema granama privređivanja.
– Ovako, Gospodarska zona radi punim kapacitetom i vrlo je zanimljivo kako sada ljudi k nama dolaze tražiti posao, a pred nekoliko godina se odavde odlazilo, odnosno naši su ljudi drugamo išli za poslom. Radimo puno i odlično na zadovoljstvo poslodavaca, zaposlenika i nas iz jedinice lokalne samouprave.
Turizam cvate, ma što cvate, doslovno buja. Sve je puno gostiju, programi i događanja su odlično posloženi i sada je vrhunac turističke sezone, mislim nikada bolje. Evo uskoro će skela u Žabniku biti modernizirana sa novim vrstama zabave te će ona u stvari biti turistička skela, zadovoljan je načelnik Srša jer sve što se turizma tiče štima i više od toga.
Dom kulture dobiti će novi naziv
Izgradnja Doma kulture ili Centra za kulturu kako se službeno dokument naziva započela je odlično, a potom su mnoge nedaće radove jednostavno zaustavile, te sada građevina stoji uredno očišćena, ali bez aktivnosti i radnika je zbog mnogih stvari dom se ne izgrađuje željenim tempom i načinom, tako a promišljamo kako i što dalje.
Sve smo bliže stvarnosti da se dom preimenuje u Interpretacijski centar Hallicanum za što bi se novac lakše pronašao, a u konačnici ljudi ne bi ničim bili oštećeni, dobiti e nove sadržaje, ali imati i one koji su se spominjali za Centra za kulturu. Bitno je da se on završi i da općinsko središte ima lijepo, funkcionalno i moderno zdanje, gdje će pronaći mjesto za razonodu, zabavu ali i za čiti kaže Srša i ovim odgovorom mnogi će biti zadovoljni.
Općina je potpisala Ugovor o financiranju udruga sa 608.000 kuna, za trafostanicu u Murskoj ulici kupljena je parcela za 3000 kuna, a očekuje se iz ministarstva regionalnog razvoj i fondova Europske unije 120.000 kuna za uređenje ceste oko novog dijela groblja. A dani turizma idu kako da smo u Veloj Lucu, na zadovoljstvo svih. Jako je lijepo ovih dana biti gost ili turist u Svetom Martin na Muri.
– Dragi moji, velike su vrućine i teško vrijeme. Pa pomognimo samima, starima, srčanim i drugim bolesnicima i pozovimo ih, posjetimo, pitajmo za njih. Samo da ne budu sami. Bog će nas nagraditi. Hvala Vam od srca – Stoji na Fb profilu vlč. Darka Kelemenića, župnika župe Sveti Juraj u Trnju. Nedavno smo isto tako pisali o njemu kada smo simbolično objavili i fotografiju gdje stoji podno mjesnog kipa sv. Florijana kada je zazvao molitvu za vatrogasce u vrijeme velikog požara kod Šibenika.
Što iz ovog možemo zaključiti ? Da vlč. Darko živi u korak s trenutnom situacijom koja vlada među ljudima, a pogotovo je osjetljiv u trenutku kada je tim ljudima potrebna pomoć.
