Kako bi se podigla svijest o gastroshizi, diljem svijeta je organizirano osvjetljenje raznih znamenitosti zelenom bojom 30. srpnja svake godine. Hrvatska će ove godine sudjelovati treći puta, a interes za osvjetljenjem povodom ovog datuma pokazalo je 33 gradova i općina, među kojima i Grad Čakovec u kojem je osvijetljena zgrada Dom sindikata. 

Gastroshiza je stanje defekta trbušne stijenke kroz koji prolabira sadržaj iz abdomena koji gotovo uvijek uključuje crijeva, a ponekad i druge organe. Dijagnosticirati se može ultrazvukom u trudnoći, gdje se dijagnoza uzima kao konačna oko 16. tjedna jer je do tada prirodno da se organi još uvijek razvijaju izvan fetusa. Nakon poroda potrebna je barem jedna operacija. Trajanje bolničkog liječenja, tijek oporavka i konačne posljedice individualne su kod svakog djeteta.

The Global Gastroschisis Foundation povezuje obitelji iz cijelog svijeta, a nedavno su se preko te organizacije povezale i obitelji iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Slovenije te Bosne i Hercegovine. Sve bebe rođene u zadnje dvije godine na područjima tih država, a čije su obitelji registrirane u organizaciji i podijelile svoje priče, vrlo brzo su se oporavile. U bolnici su provele prosječno 6 tjedana, uz 1-2 operacije, a danas žive bez ikakvih posljedica sa svojim roditeljima kod kuće. The Global Gastroschisis Foundation osnovala je Meghan Raunen 2009. godine u spomen svog sina Averyja koji je živio 4 mjeseca, a umro je 30.7.2009.

To je razlog zašto je baš 30.7. odabran za dan svjesnosti o gastroshizi.
Tijek oporavka uključuje i parenteralno hranjenje te hranjenje putem sonde, kroz koju se nekad sadržaj želuca izvlači van. Kada je sadržaj koji se izvlači iz sonde počne biti zelen (nijansa lime green), to je znači da su se crijeva probudila, da probava radi i da je beba potencijalno spremna za normalno hranjenje. To je prvi znak da oporavak ide u dobrom smjeru. Zato je zeleno službena boja gastroshize.

Također će po prvi puta svijetliti i Slovenija, Srbija, Crna Gora te Bosna i
Hercegovina. Tom prigodom su obitelji iz tih država izradili motivacijski plakat koji razbija mitove da je gastroshiza nespojiva s normalnim životom.

Gastroshiza se javlja prosječno u 1 : 2000 slučajeva, a uzrok je do dan danas nepoznat. Budućim roditeljima se svakako savjetuje umrežiti se s obiteljima koje su sve to već prošle, saznati imena njihovih liječnika i bolnicu u kojoj su se djeca liječila, nakon koliko dana su operirana te nakon koliko vremena su otpušteni kući. Nakon odabira bolnice, sve daljnje odluke dogovaraju se isključivo s liječnicima koji će se baviti djetetom.

Za emocionalnu i informativnu podršku, budući (i sadašnji) roditelji djeteta s gastroshizom, mogu se javiti lokalnim volonterima u The Global Gastroschisis Foundation:
• [email protected] (Hrvatska)
• [email protected] (Hrvatska i Crna Gora)
• [email protected] (Crna Gora i Makedonija)
• [email protected] (Slovenija

Na jučerašnji dan 30. srpnja 1927. osnovano je DVD Domašinec pa je taj dan u Domašincu i među tamošnjim vatrogascima bio slavljenički.

Kako je kazao Robert Filipović, predsjednik DVD-a, njihovo dobrovoljno vatrogasno društvo Domašinec osnovala je grupa mještana spomenutog nadnevka.

– Na samom početku našeg rada društvo je brojalo svega 20 članova, dok smo danas jedno od najoperativnijih društava u Međimurju, a svojim djelovanjem i doprinosom postali smo neizostavni dio društvenog života našeg kraja i okolice. Ovim se putem zahvaljujemo našim operativnim članovima koji hrabro izlaze na svaku intervenciju, našim seniorskim i ekipama mladeži što nas ponosno predstavljaju ne samo na natjecanjima već i gotovo u svim vatrogasnim aspektima. Svatko od Vas može biti ponosan na sebe jer zbog Vas naše društvo raste, hvala svima – Filipovićeve su riječi.

– Da proslavimo još puno zajedničkih godina, sretan nam rođendan! – želja je vatrogasaca Domašinca.

Kolažnim nizom fotografijama pokazali su nam gdje su danas, što i kako rade.

Karlo Tkalčec iz Savske Vesi je, sa svojih 13 godina, bio najmlađi sudionik 18. Županijskog natjecanja u oranju, koje se održalo u subotu, 30. srpnja 2022. godine u Prelogu.

Na natjecanje iz oranja prvi put je išao prošle godine, sa svojih 12 godina. Zajedno sa svoja dva brata, mlađim Ivanom i starijim Patrikom, Karlo pomaže svojim roditeljima koji vode OPG Tkalčec. Bave se uzgojem povrća i ratarstvom: pšenica, ječam i kukuruz.

– Oranju su me naučili najviše stric Marko Tkalčec i tata Petar Tkalčec. U traktor sam prvi put sjeo sa sedam godina, isto kao i moja braća.

Na natjecanju orača u Prelogu osvojio je 7. mjesto u kategoriji oranja plugovima ravnjacima.

– Zemlja je bila dosta suha, ali ova kiša je puno pomogla – rekao nam je, uspješno obavivši zadatak na natjecanju. Čestitamo mu!

Fran Andrej Jalušić (25) iz Čakovca Međimurec je koji će predstavljati Hrvatsku na svjetskom natjecanju u oranju, koje se ove godine održava 21. i 22. rujna 2022. godine u Irskoj, zahvaljujući svojim dobrim rezultatima na posljednjem Državnom natjecanju u oranju, koje se zbog korone održalo 2019. godine u Sunji.

U Irsku putuje avionom, a tamo će unajmiti traktor i pokazati svoje umijeće. Fran je inače spretan i sposoban orač, višestruki županijski prvak u oranju, kojeg na fotografiji vidite uz njegovog zeleno-žutog ljepotana traktora.

Zanimljivo je da je Fran po struci elektrotehničar, no odlučio se za život poljoprivrednika te danas na svom OPG-u Agro Jalušić u Ivanovcu uzgaja uljanu repicu, pšenicu, kukuruz i pivarski ječam. Otkrio nam je i tajnu uspješnog oranja:

– Puno treninga, volje i zainteresiranosti za to! Jako su bitni i traktor i plug.

Otkrio je i da mu je najveća podrška u svemu njegova djevojka Helena. A podrška mu posebno treba, kaže, s obzirom na činjenicu da je u Hrvatskoj danas jako teško biti mladi poljoprivrednik ukoliko čovjek nema početni kapital.

– Dobio sam 5 hektara zemljišta od države kao poticaj, što je jako malo. Nažalost, država potiče poljoprivrednike starije od 40 i 50 godina, a mlade se zaobilazi u širokom luku! – požalio se i istaknuo je sljedeće:

– Vidi se da poticaje na lokalnim natječajima dobivaju samo oni koji imaju veze. Nažalost, nema kontrole nad time i nema nekoga tko bi vidio kako ti mladi ljudi rade i kakva je stvarna situacija na terenu.