Knjižnica i čitaonica Šenkovec te i udruga ˈSport za sveˈ i ove su godine udružile snage i za djecu nižeg školskog uzrasta organizirale sportske radionice. Radionice se održavaju od 27. lipnja i završavaju 1. srpnja 2022. godine. Još dva dana svi mališani s područja Šenkovca imaju priliku doći na SRC Gorčica s početkom u 18:00 sati gdje će pod vodstvom članova i članica udruge ˈSport za sveˈ sudjelovati u grupnim aktivnostima.
Kako bi svi članovi udruge sudjelovali u radionicama, svakog dana za vrijeme održavanja radionice vodstvo po rasporedu preuzimaju drugi članovi. Radionici smo se pridružili u trenutku kada su vodstvo imale instrukcija vožnje Ksenija Šafarić i prosvjetarka Andrea Zadravec-Baranašić.
– Sportske radionice vodimo već nekoliko godina. Ideja je da se kroz igru i sport djeca afirmiraju i druže. Prošle su dvije godine pandemije i to je utjecalo na sve nas, pa tako i na našu djecu. Iako sam sada u ulozi sportskog voditelja, inače radim kao instruktorica vožnje. Naša udruga nastavila je s radom, unatoč tome što nas je ove godine napustila naša voljena predsjednica Danica Korunić. U međuvremenu, izabrali smo novu predsjednicu, Vesnu Korent, rekla nam je Ksenija.
O predviđenim aktivnostima za djecu govorila nam je A. Zadravec-Baranašić.
– Živim u Šenkovcu, no radim u Osnovnoj školi Štrigova. Svakog dana predviđene su različite aktivnosti, pa tako eto danas imamo odbojku. Najbitnije je da djeca vježbaju, no često igramo i štafetne igre, graničare i slično. Najbitnije od svega je ipak da se oni razgibaju i druže.
Svi zainteresirani imaju još dva dana mogućnosti priključenja sportskim radionicama, a više o radionicama mogu saznati na stranici knjižnice i čitaonice Šenkovec.
Igor Hrustek je glazbenik, profesor trube u glazbenoj školi u Čakovcu, zaljubljenik u prirodu i kuhinju.
A da bi predahnuo od svojih nota i trube, on je odlučio u prirodi međimurske ravnice kupiti zemlju i posaditi mnogima nepoznatu voćku – haskap. Ekipa iz 24 sata uhvatila ga je u berbi.
Haskap ili sibirska borovnica inače je biljka koja potječe sa sjevera Azije, izuzetno je otporna na niske temperature, a odolijeva bubama i kukcima te je pomalo nalik na zvončić.
– Studirao sam u Zagrebu, Austriji i Njemačkoj. Nakon toga sam se 2012. vratio doma i 2014. zasadio sam prvi dio voćnjaka, otprilike 1000 grmova. Krenuo sam s ciljem da voćnjak pretvorim u mjesto za opuštanje od posla i druženje s prijateljima. Međutim, nisam znao što bih zasadio. Odlučio sam se za haskap jer ga u to vrijeme nije bilo na našem tržištu, pa sam računao da ću već u startu biti konkurentniji – kaže Igor na početku.
Danas je ponosni vlasnik 4200 grmova haskapa na 1,8 hektara zemlje u Maloj Subotici. Od početka je znao, govori za 24 sata, da će se baviti isključivo ekološkim uzgojem. To više što je već s prvim nasadima shvatio da nema potrebe ni za kakvim kemikalijama i umjetnim gnojivima.
Prije nego što je odlučio što će saditi, kako kaže, nije niti znao što je haskap niti kakvog je okusa. Ali ga je, ističe, vodila ljubav prema kuhanju i spajanje nespojivih namirnica.
– Kao glazbenik najviše volim slušati i svirati jazz i funk glazbu, koja se dosta temelji na improvizaciji, a takvi su i moji proizvodi, volim improvizirati i u glazbi i u kuhinji, uvijek pokušavam napraviti nešto drugačije, zanimljivije, ukusnije. Baza svih mojih proizvoda je sibirska borovnica, ali se uvijek trudim iskombinirati još neku namirnicu koja je s borovnicom nespojiva. Od haskapa, tako, proizvodimo sibirski avion, a to je zamišljeni avion od začina. Riječ je o mješavini sušene borovnice i vrganja te još nekoliko začina, a namijenjen je za roštilje, krem juhe i marinade. Tu su i moji ljuti umaci, odnosno moj haskap i čili papričice. Dolaze u dvije verzije: ljutoj i super ljutoj, a nadimci su im Žarko i Super Žarko – ispričao je.
Međutim, Igor je za 24 sata otvoreno priznao da je ipak najponosniji na svog Ljubu. Ljubo je senf ljubičaste boje, odakle mu i nadimak, a napravljen je kombinacijom haskapa, gorušice i mediteranskih začina.
18.01.2022., Rijeka - Klinicki zavod za transfuziologiju KBC-a Rijeka. Građani se odazvali apelu Crvenog kriza Rijeka i KBC Rijeka zbog nedostatnih zaliha krvnih grupa A pozitivna (A+) i B pozitivna (B+) Photo: Goran Kovacic/PIXSELL
Drugi puta ovog tjedana u čakovečkom Centru PrlnOs održana je akcija dobrovoljnog darivanja krvi koju su proveli GDCK Čakovec i Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu iz Zagreb. Jučer su se akciji odazvalo 80 potencijalnih darivatelja, a krv je moglo dati njih 73-je.
Današnja akcija će biti u Prelogu u Kavani Lovac u Prelogu od 11-17 sati,sutra ponovno u Čakovcu, ali ovoga puta u prostorijama DVD Čakovec od 9 do 13 sati.
U subotu su se, između inih, u donjevidovskom hotelu Golf našli bivši osnovci OŠ Kotoriba. Ove dvije dame, riječ je o Manueli Tomašić (r. Kanižaj) i Mirjani Rusak (s lijeva) čija je generacija obilježava la 25-tu obljetnicu od završetaka OŠ.
Kako okoliš hotela daje sjajne mogućnosti za dodatnu zabavu, ove dame su iskoristile njihaljku kako bi iskušale svoje sposobnosti iz dana djetinjstva i kako bi se bar na trenutak vratile u ono, kako su djetinjstvo i đačko doba najljepši.
Možemo vam reći da su ostale sasvim iste kao i prije mnogo godina kada im je potpisnik ovih redaka bio učitelj.
03.05.2017., Mursko Sredisce- Poslovni uzlet grada Mursko Sredisce u organizaciji Poslovnog dnevnika. Drazen Srpak.rPhoto: Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL
Na 25. obljetnici Grada Murskog Središća održanoj 27. lipnja 2022. godine govor je održao i gradonačelnik Grada Dražen Srpak koji je priliku iskoristio da najavi svoju kandidaturu i utrku na četvrti mandat. U svom govoru osvrnuo se na sve ono što se posljednjih godinu dana događalo u gradu.
– Prije 25 godina dobili smo status grada koji sam po sebi ne znači ništa ukoliko nas drugi ne vide kao grad. Vide li nas kao grad? Vide. To znači da smo uređena sredina koja svojim građanima nudi društvene sadržaje, obrazovanje, zdravstvenu i socijalnu zaštitu. Koja svojim građanima daje mogućnost da izraze svoje potrebe i prava, ali i da ih zadovolje i ostvare u našem gradu. Grad smo je uz kulturu nudimo i sportske sadržaje kojima građanima nudimo da kvalitetno provedu svoje slobodno vrijeme. Sredina smo koja brine o zaštiti okoliša, sredina koja vodi brigu o djeci, učenicima i mladima. Sredina koja vodi brigu i o svojim starijim sugrađanima i surađuje sa županijom i drugim susjednim općinama. Odgovor je jasan. Mi smo uređeni grad.
Godine 2017. u Murskom Središću uz pomoć je Županije i države otvorena Ispostava Zavoda za hitnu medicinu. No tu planovima nije kraj.
– U budućnosti, plan nam je otvoriti ginekološku i pedijatrijsku ambulantu. Otvorili smo i sve države urede, imamo novi Centar za kulturu Rudar pod vodstvom Zorana Turka. Imamo odličnu školu nogometa, tenisače, košarkaše, mažoretkinje, a tu su i kajakaški klub, lovački klubovi i ribolovna društva. Također, udruge umirovljenika, dva doma za starije i nemoćne i još mnoštvo drugih. Uz sve to i oko 1800 radnih mjesta. Od grada ˈslučajaˈ, postali smo grad ˈprimjerˈ, naglasio je D. Srpak.
– Od prvog dana inzistirao sam na toleranciji i razumijevanju te vjerujem da sam uspio u tome. Za rad svih nas, ocjenu ćemo dobiti u povijesti. Zahvala sam svim građanima što su me i u trećem krugu izbora izabrali za svog gradonačelnika. Na jednoj od sjednica rekao sam da nisam odlučio hoću li istupiti na četvrte izbore u svojoj karijeri, kao i da to ovisi o mom zdravlju i motivaciji. Danas sam sklon mišljenju da trebam ući u izboru kako bi završio sve ovo što smo započeli i imamo u planovima. Za to je ključan kontinuitet vlasti. Da mi je prije netko rekao kako će Grad danas izgledati, ne bih mu vjerovao. I dalje želim inzistirati na toleranciji i osluškivanju potreba građana ukoliko me moji građani izaberu.
Ukoliko osvoji i četvrti mandat, bit će to desetljeće Dražena Srpaka na čelu Grada.
U crikveničkoj Gradskoj sportskoj dvorani se od 24. do 26. 6. 2022. održalo svjetsko prvenstvo mažoretkinja prema pravilima svjetske asocijacije WAMT na kojem je sudjelovalo preko 2000 mažoretkinja.
Sudionici sa više od 50 timova iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Ukrajine, Češke, Poljske, Slovačke, Mađarske, Italije, Južnoafričke Republike, Kirgistana, Španjolske (Katalonije, Južnoafričke Republike, Filipa, SAD-a, Cipra, Kanade, Španjolske (Katalonije), Malte, Švicarske.
Mažoretkinje iz Svetog Martina na Muri, pod vodstvom trenerice Stanke Kutnjak osvojile su 9 zlatnih medalja i 2 srebrne, pehar za najmlađu i najslađu natjecateljicu Nikol Kutnjak i pehar za najbolju akrobaciju dueta Eme Perčić i Riane Herman.
Osvojene medalje po kategorijama
1. mjesto – tradicionalni mažoret ples juniorke
1. mjesto – tradicionalni mažoret ples kadeti
1. mjesto – tradicionalni mažoret ples djeca
1. mjesto – solo kategorija štap djeca – Iva Kutnjak
1. mjesto – solo kategorija pompon djeca – Vita Premuš
1. mjesto – solo s rekvizitima djeca – Nikol Kutnjak
1. mjesto – solo s rekvizitima kadeti – Gabriel Perčić
1. mjesto – duet s rekvizitima juniori – Lara Orehovec i Rea Makovec
1. mjesto – duet s pomponima i akrobacijom kadeti – Riana Herman i Ema Perčić
2. mjesto – grupa s pomponima kadeti
2. mjesto – grupa s pomponima juniori
U Crikvenicu je zajedno s djecom putovalo 50-tak roditelja, koji su bili neumorni navijači i podrška.
Ovim iznimnim rezultatima koje su postigle Svetomartinske mažoretkinje, prethodili su tjedni i mjeseci treninga te prekrasnih koreografija koje osmišljava trenerica.
Na prvenstvu je prikazano čak 500 koreografija, a suci i delegati pristigli su iz cijelog svijeta.
Čestitamo našim Svetomartinskim mažoretkinjama koje su pokazale da su u samom vrhu svjetskih mažoret timova i s veseljem očekujemo sljedeće nastupe.
Josip Drvoderić, svestrani 49-godišnji svećenik iz župe Goričan, inače veliki ljubitelj povijesti, umjetnosti i glazbe, za svećenički se poziv odlučio sa 14 godina, ostavivši svoju školu i roditelje u šoku. No, bila je to sjajna odluka ne samo za njega već i za crkveni svijet sjeverne Hrvatske, a on nije zažalio ni trenutka te danas ponosno kaže „Bogu hvala za 25 godina svećeništva Bogu hvala na tom daru!“.
Josip Drvoderić, koji se zaredio prije točno 25 godina, nije samo svećenik. U sklopu svog poziva, koristio je svaku moguću priliku da se bavi i poviješću, umjetnošći, arheologijom, glazbom, poezijom… Sudjelovao je i u radu kluba liječenih alkoholičara, organizaciji likovnih kolonija, projektu spilje Vindija itd. Trenutno je u Goričanu vrlo angažiran na misama za pomorske Hrvate u Mađarskoj. Kako sam kaže: „Uvijek pokušavam spojiti vjeru, kulturu, umjetnost i sve ostalo!“
Napokon, napisao je i nekoliko knjiga, među kojima i „Hrvatske crkvene i svjetovne popijevke Florijana Andrašeca – kantora u Dekanovcu, u Međimurju“ te „Tragovi iskona“, a 2021. godine objavio je i zbirku pjesama na kajkavskom jeziku „Međimurske minijature“, koja sadrži samo neke od njegovih pjesama koje je pisao tijekom 30 godina, a uz ove ima barem još 150 pjesama.
Rođen je 27. veljače 1973. godine u Novakovcu, kao najstariji od deset braće i sestara, sin Antuna i Ane. U školi su ga zanimale razne stvari, a bio je vrlo aktivan i u matematici, kemiji i povijesti, a s 14 godina odlučio je upisati se u Nadbiskupsku klasičnu gimnaziji na Šalati u Zagrebu.
– Kao osnovnoškolac sam redovito odlazio u crkvu i kad sam razmišljao kuda bih nakon osnovne škole, imao sam mnogo zanimacija, bio sam aktivan i u kemiji, matematici, povijesti i puno me toga zanimalo… Međutim, jednostavno sam osjetio da je moj put svećeništvo, pomaganje ljudima na duhovnoj razini. Zanimale su me i duhovne knjige i volio sam čitati. Što se čitanja tiče, uvijek sam bio dvije godine ispred. Bog zove svakoga na drugi način, a mene je na to potaknuo i sam župnik Dekanovca Ignacije Hrastić. Bio je to šok za školu, kao i mojim roditeljima, ali prihvatili su moju odluku – kaže.
Na upit je li mu teško pao odlazak od kuće, objasnio je:
– Nije mi to teško palo, tada nas je bilo više, a Zagrebačka biskupija bila je jedna od četiri najveće na svijetu po površini i broju stanovnika. Imao sam dobru ekipu i stekao prijatelje. Od 44 nas ostalo nas je šest na kraju. Ostali su odustali.
On nije. Nakon završene gimnazije upisao je Filozofsko-bogoslovni studij na Kaptolu, gdje je diplomirao 1997. godine s povijesnom temom „Generalni vikarijat za Međimurje (1941 – 1945)“.
– Diplomirao sam na temi o 2. svjetskom ratu u Međimurju, oduvijek mi je povijest bila bliska. Kaže se da je povijest učiteljica života i volim ljude podsjetiti na događanja iz prošlosti, čak i na misama danas. Uvijek sam želio da ljudi iz povijesti i tragedija koje su se događale nešto i nauče – priča nam Drvoderić.
I eto, 29. lipnja 1997. godine zaredio ga je tadašnji kardinal Franjo Kuharić u sklopu Zagrebačke nadbiskupijem a interesantno je da su nekoliko dana kasnije, 5. srpnja iste godine, konstituirane još dvije biskupije: Varaždinska i Požeška, koje će tako uskoro proslaviti 25 godina postojanja.
– Tada je bilo zaređeno nas četvorica svećenika iz Međimurja: Ivan Novak, Ivica Horvat i Dragutin Šengula i ja. Prva župa bila mi je u zagrebačkom naselju Špansko, zatim u Župi Sv. Ane u Križevcima, a zatim sam došao u Varaždinsku biskupiju, u župu Kozarevac. Nakon toga bio sam u Ukrajini kao svećenik-misionar u Harkivsko-zaporiškoj biskupiji, na poziv tadašnjeg biskupa Stanislava Padewskog, pa u Donjoj Voći, a od listopada 2016. godine župnik sam u Goričanu – opisuje nam ukratko svoj svećenički put.
Na upit je li ikada zažalio i nedostaje li mu nešto iz „nesvećeničkog života“, odgovara:
– Čovjek se može u nekim situacijama razočarati, neki su dani oblačni, neki sunčani, no nisam zažalio. To je opredjeljenje koje kad jednom donesete, samo ga dalje učvršćujete. To je kao brak – ne može jedna svađa raskinuti partnerstvo. Prilagodio sam se i vidio da je taj poziv zaista za mene, kao i da neće smetati svemu što me zanimalo i prije.
Pitali smo ga zašto voli ovo zanimanje.
– Zašto volim ovo zanimanje? Jer me zanima taj duhovni svijet koji ima mnogo područja na kojima se čovjek može ostvariti kao svećenik – kao propovjednik, kroz katehezu itd. Rad s mladima, rad sa starijima, rad s ovisnicima te mnogo zanimljivih projekata na kojima sam radio.
Otkrio je i da u rujnu planira napraviti svečanost povodom svoje 25. godišnjice svećeničkog poziva, na kojoj će okupiti i umjetnike, kipare i slikare, a do tad će mu izaći i nova zbirka pjesama u čast Blažene Djevice Marije „Marijanski kanconijer“.
– Dosad je mojih pjesama uglazbljeno osam. Svaku pjesmu pišem u dvostruko rimovano stihu i svaka se može uglazbiti. Volim glazbu i ona mi je jako bitna i na misama – rekao je ovaj svestrani svećenik, nakon čijih misa se svi osjećaju bolje.
Čestitamo mu 25. godišnjicu ovog zahtjevnog, duhovnog zvanja!
Organizatori 5. Ljetne kros lige Prelog javili su danas da će se u 4. kolu te lige, koje se održava u petak, 1. srpnja 2022. godine, pomaknuti satnica početka utrka s obzirom na činjenicu da će temperature zraka, prema prognozama, dostići i 35 stupnjeva Celzija.
Start dječjih utrka bit će u 19.30 sati, a start utrke za odrasle u 20 sati.
– Nadamo se da ovo pomicanje starta neće negativno utjecati na vaše ostale planove, ipak zdravlje je najbitnije! – poručili su iz Biciklističkog kluba Prelog.
Kola Ljetne kros lige održavaju se svakog petka, a dobrodošle su sve dobne skupine, i djeca i odrasli. Utrke za odrasle nude rute od 6 km i 3,2 km, a postoji i kategorija hodači. Proglašenje najboljih za sve natjecatelje održat će se krajem kolovoza.
Kako to biva u OŠ Donja Dubrava su završetak ove školske godine svi su učenici očekivali s velikim nestrpljenjem. Nije to bilo samo zbog nadolazećih ljetnih praznika, već i zbog prilike što su nakon dvije pune pandemiske godine svoje talente napokon mogli pokazati na velikoj pozornici pred svojim prijateljima i članovima obitelji.
U školskoj sportskoj dvorani na šarenoj pozornici izmjenjivao se red pjesme, red plesa, red zabave i smijeha. Publika je imala prilike uživati u pjesmama koje su izvodili mali talentirani virtuozi, nasmijati se uz vrsne zabavljače, zapljeskati u ritmu uz poletne plesače i dobro se nasmijati uz zaigrane glumce. Nije nedostajalo ni lijepe nam kajkavske „reči“, starinske popevke i svirke tamburaša. Za izlazak tih talenata pred najdrže, velike zasluge pripadaju njihovih učiteljima koji su za tu prigodu s njima zdušno radili.
Pred kraj priredbe ravnateljica OŠ Mirjana Ribić je uručila nagrade učenicima i njihovim mentorima koji su postigli zapažene uspjehe na natjecanjima i poželjela svima dugo toplo ljeto te pozvala roditelje na nastavak odlične suradnje i u novoj školskoj godini.
Kao i svakog ljeta, vrtići se organiziraju na način da se, zbog smanjenog broja djece i godišnjih odmora odgajateljica, neki objekti zatvore u kolovozu. Tako je u cijeloj Hrvatskoj. Međutim, neki ne bi da bude tako, pa je ‘šećer na kraju’ došao na aktualnom satu posljednje sjednice Gradskog vijeća Grada Preloga, gdje je najviše rasprave izazvalo to što mali vrtić u Cirkovljanu, smješten u zgradi Područne škole, neće raditi u kolovozu. Vijećnici Ana Vojsk Kemec i Mario Horvat pokazali su očitu i ustrajnu želju da taj vrtić radi neprekidno svih 12 mjeseci u godini.
– Planira li se dio djece iz vrtića u Cirkovljanu uputiti u Prelog tijekom 8. mjeseca i pod koji uvjetima će se vrtić u Cirkovljanju održavati bez prekida kroz ljetne mjesece? – pitala je Ana Vojsk Kemec, a Mario Horvat se kasnije nadovezao, mašući s peticijom u ruci:
– Zašto vrtić u Cirkovljanu ne radi u kolovozu?! U ruci držim potpise roditelja koji su suglasni da vrtić u kolovozu normalno radi. Riječ je o 13 djece, to je natpolovična većina.
Ana Vojsk KemecMario Horvat
Naglasio je da oni kao roditelji žele da im djeca zadrže rutinu, a to ne mogu ako vrtić ne radi u kolovozu, te tvrdi da se djeca teško prilagođavaju na vrtiće u Prelogu i u Draškovcu. Za govornicu je, vezano uz rad vrtića, stao čak nekoliko puta.
– Prema podacima koji su evidentirani, za sada je prijavljeno svega šest djece za vrtić u Cirkovljanu u kolovozu. Držati vrtić otvoren za šest djece pitanje je ekonomske računice… Drugo, morate shvatiti i tete, i one su iscrpljene i imaju nakupljenih slobodnih dana i godišnjeg odmora koje nisu mogle iskoristiti, jer su bez pogovora mijenjale druge… Trebamo im biti zahvalni i nagraditi ih. Rad s djecom je specifično zanimanje i te žene svakako zaslužuju odmor. Treba poštovati tete i njihovo slobodno vrijeme, i one se moraju odmoriti!
Škola-vrtić u Cirkovljanu
Da umiri vijećnika Horvata, koji je djelovao zabrinuto kako će djeca psihološki preživjeti mjesec dana u drugom vrtiću, dodao je i:
– Cijelu godinu djeca iz Otoka i Čehovca dolaze u vrtić u Prelog i to nije nikakav problem. Nadalje, jaslička djeca iz Cirkovljana dolaze u jaslice u Prelog. Dječji vrtić je osiguran u kolovozu za svu djecu, a roditelji mogu birati: ili u Prelog, ili u Draškovec. Što se tiče aklimatizacije, dobro je da upoznaju i novu djecu i svi se međusobno druže jer ionako će se družiti opet u osnovnoj školi.
Nakon što je vijećnik Horvat još dolazio na govornicu i inzistirao kako bi vrtić u Cirkovljanu trebao normalno raditi u kolovozu, gradonačelnik Kolarek mu je rekao sljedeće:
Gradonačelnik Grada Preloga Ljubomir Kolarek
– Gospodine Horvat, ako želite biti u centru pažnje, budite u centru pažnje kvalitetnim pitanjima koja će pomoći razvoju grada, a ne igrajte se ravnatelja… Moramo biti proaktivni u pozitivnom smislu, a ne populističkom. Ja volim djecu najviše na svijetu i želim im sve najbolje. Bure hajke itd. vam ne trebaju. Dođite k meni, ja ću vam odgovoriti na svako pitanje. Kao što se ne miješam direktoru Pre-koma u njegov rad, tako se ne želim miješati niti ravnateljima u njihov rad u vrtiću. A imamo kvalitetu. Prva smo JLS koja je promijenila ekonomsku cijenu vrtića. Grad Prelog će napraviti sve za obrazovanje i djecu. Također, treba iz glava maknuti međumjesne animozitete – Draškovec, Cirkovljan, Prelog, Otok, Čukovec… svi smo mi Prelog!
Napokon, ostaje pitanje zašto je vijećnik Horvat toliko inzistirao na radu malog vrtića nadomak Preloga. Zna li da će se uskoro raditi sanacija krovišta škole/vrtića Cirkovljanu, a dotle vrtić ionako neće moći raditi? Smatra li da je važno da djeca ne mijenjaju okolinu (što mu nije dovoljan argument) ili da ne mijenjaju tete? Nadamo se da nije ovo drugo, jer ni jedno dijete ni u jednom vrtiću ne može imati istu tetu svih 12 mjeseci u godini. Jer, i tete u vrtiću trebaju, i zaslužuju godišnji odmor!
