Dana 7. rujna 2022. godine atletičari i strastveni biciklisti Igor Horvat (23) iz Preloga i Nina Dobša (23) iz Čakovca krenuli su na putovanje biciklima do Istambula. Provjerili smo kako napreduju i postavili im nekoliko pitanja o ovom avanturističkom pothvatu.

Igor, student medicine i Nina, studentica matematike, svoje su putovanje kroz sedam zemalja, u dužini od oko 2000 km, nazvali “Dotaknuti rub Azije”. Mladi par svoje pustolovine bilježi i na blogu, gdje javljaju i gdje su sve bili, što su jeli, koliko ih je to koštalo i sl. Na pitanja za Medjimurski.hr zajednički je odgovorila Nina.

Kako to da ste se odučili na tako dalek put biciklima?

– Zapravo nakon prošlogodišnjeg putovanja biciklom do Napulja nije bilo pitanje hoćemo li ići opet, već kamo ćemo sljedeće. Jednom kada probaš putovati biciklom više nema nazad. Odlučili smo se za Istanbul zato što ga već dulje želimo posjetiti. Isto tako, cilj nam je svojim primjerom motivirati Međimurce na ovakav način putovanja. 

U kojem ste biciklističkom klubu?

– Članovi smo Atletskog kluba Međimurje. Također, Igor je također član BK Prelog, a ja sam i članica Triatlon kluba Swibir u Zagrebu. 

Kako osmislite rutu?

– Igor je zadužen za planiranju rute tako da sve zasluge idu njemu. Za planiranje rute koristi aplikacije Maps.me i Koomot, a puno mu pomažu i iskustva drugih biciklista koja pronalazi na facebooku ili na njihovim blogovima. 

Je li vas strah voziti po prometnim cestama?

– Od dvije ceste uvijek pokušavamo odabrati onu koja ima manje prometa, makar to značilo više kilometara i više uzbrdica. Recimo, kroz južni dio Bosne vozili smo stazu Ćiro trail koja je osmišljena baš za bicikliste, a u 150 km vožnje prošlo nas je možda 10-ak auta. Voziti prometnim cestama uistinu nije sigurno niti ugodno, ali već smo navikli i na takve. Kada nam je prometna cesta jedini izbor, naoružamo se strpljenjem i oprezom, vozimo po prometnim propisima i na kraju sve ispadne u redu. 

Gdje spavate?

– Većinom kampiramo. Kamp mjesto tražimo uz rijeku ili jezero gdje možemo biti sami ili po preporuci drugih putnika biciklista. U većim naseljima uzmemo hotelsku sobu, a ponekad pomoću aplikacije Warm Showers nađemo bicikliste koji nas ugoste u svom domu. 

Je li teško nositi stvari na biciklu?

– Prilikom pakiranja treba imati na umu da što god staviš u torbu morat ćeš to voziti 2000 km i uzbrdo i u vjetar. Tim načinom razmišljanja lako se minimalizira sva potrebna kozmetika, odjeća i oprema. Generalno, jednom kad se navikneš nije problem voziti torbe. Problem je voziti uzbrdo, međutim nekako si to uspijemo u glavi postaviti kao dobar trening. 

Što vam je najuzbudljivije?

– Najdraži dio putovanja definitivno je upoznavanje lokalaca i putnika biciklista na ruti. Bez tog djela smatramo da ne bismo u potpunosti doživjeli mjesto. Primjerice, u mjestu Prozor u BiH okupljeno društvo pozvalo nas je da s njima popijemo pivu i pojedemo roštilj. Na kraju smo zajedno pjevali, svirali, sprijateljili se, skoro tamo i ostali. Mjesto Prozor samo po sebi vjerojatno bismo zaboravili uskoro, međutim zbog društva pamtit ćemo ga zauvijek. Isto tako volimo isprobati lokalnu hranu i pivo. Velika prednost putovanja biciklom je i priroda te krajolik kojeg se nauživamo putem. 

Gdje ste trenutno i koji je plan za dalje?

– Trenutno smo u Herceg Novom (Crna Gora) kod Igorove rodbine. Ovdje ćemo odmoriti dan, dva pa zatim nastavljamo putem Albanije. 

Nina i Igor, hvala na odgovorima i sretno dalje!

U sklopu međunarodnog projekta suradnje pod nazivom „Naša Drava“, LAG Međimurski doli i bregi je u suradnji s LAG-om Mura-Drava 05. i 06. rujna 2022. godine organizirao dvodnevno studijsko putovanje na područja LAG-ova partnera u Sloveniji.

U navedenom projektu osim LAG-a Međimurski doli i bregi s hrvatske strane sudjeluje i LAG Mura-Drava te osam partnera LAG-ova sa slovenske strane.

Prvog dana sudionici su posjetili obiteljsku pekaru Metličar u kojoj su imali prilike degustirati njihova domaća peciva i kolače te se upoznati s uzgojem i preradom crne soje koja je relativno nepoznata u našem kraju. Nakon pekarne sudionici su se zaputili prema Kmetiji Hergan na kojoj im je prezentiran uzgoj i prerada buče kao i ostatak ratarske proizvodnje, a pripremljena je i degustacija toplo i hladno prešanog ulja, bučinih sjemenki s različitim dodacima, suncokretovih sjemenki te različitih namaza od buče. U vinogradima okruženoj turističkoj kmetiji Lovrec sudionicima je predstavljena turistička, gastronomska i vinska ponuda.

Sljedeća destinacija bio je muzej jednog od najvećih slovenskih izumitelja Janeza Puha u sklopu kojeg se nalazi izložba motora i bicikla te Puhove fotografije i razni dokumenti, planovi i plakati. Tamo je sudionicima ponuđena i gibanica od sira, specijalitet koji se pripremao u Puhovom domu.

Zadnja destinacija prvog dana bio je dvorac Ptuj, u sklopu kojeg se nalazi Grajska klet u kojoj su sudionici imali prilike degustirati različite sorte autohtonog vina, nakon obilaska stalnog postava dvorca.

Drugi dan studijskog putovanja je program po mnogima bio još zanimljiviji pa su tako sudionici prvo posjetili Zavod Nazaj na konja koji provodi terapije za osobe s posebnim potrebama uz pomoć konja, a nudi i smještajne kapacitete te razne turističke aktivnosti i aktivnosti za djecu. Nakon razgleda njihovog imanja i druženja s konjima, slijedio je posjet Kmetiji Žitnik na kojoj je prezentirana poljoprivredna i turistička djelatnost, prerada bučinih koštica te izrada suhih kolača od pira, kao dodatne djelatnosti na gospodarstvu.

Na obroncima Pohorja sudionici su zatim posjetili obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Uranjek u sklopu kojeg se nalazi turistička i ekološka kmetija Pri Baronu. Sudionici su obišli povrtnjak i voćnjak te imali prilike vidjeti različite životinje i kušati autentičnu slovensku kuhinju. Studijski posjet je završio kod „stare trte“ stare preko 400 godina koja se nalazi u Mariboru.

Cilj studijskog putovanja, na kojem je sudjelovalo ukupno 80 predstavnika oba međimurska LAG-a, je bila umrežavanje i povezivanje te razmjena iskustva i znanja kroz obilazak primjera dobre prakse slovenskih LAG-ova, a kako bi se naučeno moglo implementirati na području Međimurja.

Vlasnik ovog kukuruza u Dragoslavec Selu došao je na fenomenalnu ideju. Posjekao je nekoliko redova kukuruzovine, zavezao u snopove i lijepo ih složio oko betonskih stupova niskonaponske električne mreže. Kako njih nije bilo dovoljno (tek tri), poslužila mu je i metalna cijev na kojoj je oznaka o prolasku vodovodne mreže, pa je i oko nje složio “hrastavu”.

E, sad postavlja se pitanje je i to učinio zbog bolje “preglednosti” prometnice, koja je na tom mjestu zavojita ili da zaštiti banderu od mogućih udara automobila?

Nek’ se javi tko zna odgovor!

Ženska vokalna skupina „Sveti Marko“ iz Selnice obilježila je 15 godina svog osnutka i više nego uspješnog djelovanja velikim slavljeničkim koncertom pod nazivom „15 ljeta, a još uvijek cvjeta“, na kojem su nastupili i članovi tamburaškog sastava KUD-Belica te solisti Tamara Korunek i Karlo Čeh.

Ivan Goričanec je iznimno kreativno vodio cijeli program. Skupinu danas čini 11 članica, a to su: Ivana Tkalec, Petra Mustać, Dragica Kovačić, Bernarda Tkalčec, Mihaela Kočila Petković, Marija Magdalena Kočila, Manuela Tkalec, Pavla Mesarić, Krunoslava Sklepić, Jasmina Hoblaj i Julijana Kočila.

Na kraće ili duže vrijeme u proteklih 15 godina sastav je činilo još desetak članica, a iza njih su mnogi duhovni i svjetovni koncerti, natjecanja i humanitarni nastupi. Hvala im što nam svojim prekrasnim glasom i izvedbama uljepšavaju brojne susrete, druženja i manifestacije. Neka je ova obljetnica samo jedna u nizu brojnih jubileja koji ih čekaju.