Mali broj Međimuraca, pogotovo onih mlađih, zna da je današnji dan mr.sc. Renati Čulinović-Čaić, liječnici Županijske bolnice Čakovec, poseban. Da ga doživljava drugačije od većine drugih, doživljava ga na način istinskih branitelja iz Domovinskog rata. I to s razlogom i pravom.
Što je tome razlog
– Veliki, veliki do neba jer sam dragovoljka Domovinskog rata od 1991. godine, a prva akcija u kojoj sam sudjelovala je bila 22.09.1991., kad se oslobađa vojarna u Varaždinu iz koje je onaj zloglasni general JNA Popov tukao po Varaždinu, ali to sada uopće nije bitno- kazala je i ponosno nastavila:- Slavimo Oluju i ja osobno sam tu nebitna jer ima toliko puno dečki i cura i njihovih obitelji koji su ovoj zemlji dali neusporedivo više od mene pa stoga ne želim od ovoga raditi samopromociju… u rat sam išla srcem, za svoju domovinu, s krunicom oko vrata i starim hrvatskim grbom u džepu iznad srca, koji mi je davno poklonio moj deda.. – reći će sa sjetom.
Kako kaže imala je ona „osobnu“ Oljuju u kojoj je bila mlada specijalizantica kirurgije i u toj povijesnoj ratnoj operaciji je bila samo jedna od članova saniteta 2. bojne 24.domobranske pukovnije na Uni, između Dubice i Hrvatske Kostajnice, u kojoj su bili Međimurci i Zagorci. Sve je kiruškom preciznošću zapisano u njezinom ratnom dnevniku.
– U sanitetu su bili liječnici, sestre i tehničari iz Međimurja i Varaždinske županije. Iz Međimurja su uz mene bili: Dr. Miroslav Horvat, medicinska sestra Valerija (tada) Bošćak, medicinski tehničari, Denis Živković i Tomislav Milly te kraće vrijeme mediniska sestra Irena Ladić– kaže i nastavlja posebnim tonom:- Kada sam u cik zore 4. kolovoza 1995. čula tutanj topova istovremeno sam osjećala ponos, strah i strepnju za naše dečke. Vijest o oslobođenju Knina izazvala je neizmjerno veselje među braniteljima, ali za nas još nije bilo gotovo. Držali smo prvu crtu u Slabinji , selu na lijevoj obali Une, između Dubice i Hrvatske Kostajnice, za koju se još vodila žestoka bitka, dok na kraju nisu oslobođeni svi okupirani hrvatski krajevi koji su bili obuhvaćeni veličanstvenom Olujom. Potrajalo je još dok se nismo vratili doma, a to je posebna priča, gdje nam je priređen nezaboravan doček u Čakovcu…- zastala je na trenutak pa nastavila;- Za mene, kao i za sve branitelje, će to zauvijek biti dani ponosa, slave i velikog srca koje kuca za domovinu- riječi su to koje se ne smiju nikada zaboraviti. Iznijela je jedan zanimljivi detalj: – U ratu smo znali da kad na radiju čujemo “Hrvatine” – slijedi uzbuna.. Kad sam odlazila od kuće u Oluju, mami sam otpjevala dio iz „Hrvatina “. „……spremaj, majko, kreveta, uskoro se vraćam ja..”… ni ona ni ja tada nismo mogle ni naslutiti da će joj baš taj Hrvatina 10 godina kasnije biti – zet. (op. a. Đuka Čaić, autor teksta i glazbe spomenute pjesme). Vezano uz „Hrvatine“ je dodala:- 4.8 .1995. su na Hrvatskom radiju malo prije 5 ujutro išle „Hrvatine“ i čim je pjesma završila krenuli su topovi.. počela je Oluja….
Bori se doktorica Renata i danas. Bori se za živote svojih pacijenta, a kao predsjednica Sindikata liječnika i za prava liječnika.
Nije glede svega ostala zaobiđena. Hrvatska liječnička komora dodijelila je godišnje nagrade istaknutim pojedincima, a drugu godinu zaredom dobitnica nagrade za iznimno djelovanje u zaštiti prava liječnika te promicanju interesa hrvatskog liječništva. Ona je specijalista opće kirurgije i hitne medicine, subspecijalist abdominalne kirurgije. Sindikalnim aktivnostima bavi se dugi niz godina te je krajem 2017. godine postala predsjednicom Hrvatskog liječničkog sindikata. Zbog svakodnevne nesebične i vrlo aktivne borbe za prava liječnika zaslužila je nagradu Hrvatske liječničke komore za 2019. godinu.
Što reći za kraj?
Samo jedno:- Doktorice Čulinović-Čaić naš duboki naklon. Ostanite ponosni na ratni i radni put ! Naš portal vam ovom objavam za sve zahvaljuje!
