Nedavno je centrom Varaždina prošetala potpuno gola žena, a video je završio i u medijima, no uklonjen je s obzirom da je riječ o psihički bolesnoj osobi. Slično je bilo i u Koprivnici. Jedna takva, doznali smo, krije se i u centru Čakovca, te se zasad pokazuje samo susjedima koji je mogu vidjeti golu u zajedničkom dvorištu.
Što potiče te žene da se skidaju gole, je li golotinja na javnom mjestu kažnjiva zakonom i u kojem iznosu te kako reagirati ako sretnete takve osobe, provjerili smo s policijom i s psihijatricom.
KAZNA ZA GOLOTINJU – DO 750 KUNA
– Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira, u članku 14., propisano je da „Tko na javnom mjestu vrijeđa ili omalovažava moralne osjećaje građana, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM ili kaznom zatvora do 30 dana.“ Ovaj propis odnosi se situaciju koju opisujete, odnosno kada osoba gola hoda po ulici ili po svom posjedu i kad to vide susjedi – rekli su iz Policijske uprave međimurske.
Iznos novčane kazne je u markama, objasnili su iz PU međimurske, jer je riječ o zakonu još iz 1990. godine, pa kazna za golotinju u Hrvatskoj dakle iznosi od oko 25 do 100 eura (od oko 190 do 750 kuna).
ŠTO KAD UGLEDATE GOLU OSOBU NA ULICI?
Iz PU međimurske odgovorili su i da u posljednje vrijeme, zapravo već dugo, nisu zabilježili ovakve dojave, te što napraviti ako vidite takvu osobu:
– U slučaju da se uoči osoba koja bi narušavala javni red i mir na opisani način, potrebno je to dojaviti policiji pozivom na broj 192, radi izlaska na mjesto događaja i utvrđivanja svih relevantnih činjenica. Ukoliko se tijekom kriminalističkih istraživanja utvrdi da osoba pokazuje znakove psihičkog oboljenja, u postupanje se uključuju medicinski djelatnici i djelatnici Centra za socijalnu skrb, ovisno o situaciji.
TAKVIM JE OSOBAMA POTREBNA POMOĆ
Za komentar smo zamolili i psihijatricu iz Čakovca Mariju Vinković Grabar.
– U vezi slučaja koji ste naveli, ljudi ponekad ispoljavaju patološko ponašanje koje odstupa od normalnog, a koje nas upućuje da se s dotičnom osobom nešto događa, tj. da je razvila ili ima neke psihičke poteškoće.
Svaka dovoljno zrela normalna osoba može razlučiti što je to neuobičajeno ili patološko od onog što je različito, te u takvim situacijama treba poduzeti korake koje uključuju pomoć za osobe koje ispoljavaju takvo ponašanje.
Najgore je ne poduzeti ništa i pustiti osobu da se dalje ponaša na način koji nije uobičajen. Rijetko nailazimo na osobe koje odbijaju pomoć, nekritične su ili nemaju uvid u stanje svojih patoloških reakcija ili ponašanja, a najgore su one koje imaju teški duševni poremećaj (psihotični poremećaj).
Takve nemaju nikakvu procjenu realnosti i sve što rade im je uobičajeno i normalno. U tu kategoriju uključujemo i suicidalne ljude, koji imaju suicidalne misli ili pokušavaju suicidalni pokušaj. Najčešće je on poziv za pomoć, tako da u takvim situacijama 100 % uvijek moramo reagirati. Najbolje uz pomoć stručnih institucija, i to hitne pomoći, koju svatko može slobodno nazvati, u svakoj kritičnoj situaciji.
Uz to, kod ljudi koji se opiru pomoći, ponekad je potrebna i pomoć institucija za sputavanje, odnosno policijskog sustava, jer je takva pomoć kod njihovog zbrinjavanja neophodna, a oni su profesionalno obučeni kako to sputavanje obaviti na najbezbolniji način. Potrebna je obostrana suradnja da bi se osobama s takvim ponašanjem pomoglo (agresivni, suicidalni, homicidalni bolesnici).
Na svakom je pojedincu odgovornost za ponašanje, u smislu da svatko mora pripomoći da se riješi problem s osobama koje su problematične. Najgore je ništa ne poduzimati, prebaciti problem na nekog drugog. U kritičnim situacijama ne treba čekati jer je vrijeme za pomoć dragocjeno. Najgore je ne pomoći ili kada pomoć stigne prekasno – rekla je Marija Vinković Grabar, te dodala:
– Psihijatrijska služba ima mogućnost zbrinjavanja osoba opasnim po okolinu i samog sebe na 72 sata bez njegovog pristanka, dok se ne otklone uzroci nastanka kriznog stanja. Zakon o osobama s duševnim smetnjama to omogućava.