Na spomendan sv. Terezije Avilske, u subotu 15. listopada, u varaždinskoj katedrali, varaždinski biskup Bože Radoš predslavio je svečano euharistijsko slavlje na kojem je zaredio za đakona Josipa Špoljarića iz župe Sedam Žalosti BDM i Sv. Križa, Kotoriba, javljaju iz Varaždinske biskupije.
Pozdravljajući ređenika Josipa te sve okupljene svećenike, obitelj i župljane župe Kotoriba na čelu sa župnikom Ivanom Kljunićem, biskup je izrazio želju da u ovom slavlju svi budu molitelji kako bi put na koji danas kreće ređenik bio Božji put i ispunjenje njegovog života.
Kandidata za red đakonata predstavio je rektor Bogoslovije preč. Željko Faltak, nakon čega je Josip Špoljarić izrekao svoj “Evo me!”
U homiliji je biskup Radoš iznio osnovne podatke iz životopisa svete Terezije Avilske te se ocrtavajući njezin svetački lik zaustavio na njenom imenu koje je uzela kod ulaska u karmelićanski samostan u dvadesetoj godini života – Terezija od Isusa. Značenje ovog imena lijepo nam tumači naviješteno evanđelje gdje Isus govori: „Ja sam trs, vi loze.“, rekao je biskup Radoš te pojasnio kako je sveta Terezija Avilska jasno doživljavala vlastitu ucijepljenost u Krista, osjećajući da život kola njezinim tijelom samo ako je kao loza neodvojiva od Trsa.
Kao što loza živi od trsa tako i Terezija od Isusa, kazao je biskup ističući prikladnost te slike i u tumačenju svećeničkog i đakonskog života. Ta nam slika jasno govori da ne možemo donijeti ploda ako nismo od Isusa, nastavio je biskup Radoš objašnjavajući da samo po sjedinjenju s Trsom loza može donijeti rod, život ovisi o Trsu, o Kristu. Sv. Terezija je tri godine nakon ulaska u samostan teško oboljela i četiri godine provela u postelji, na rubu života, no upravo te činjenica pokazuje kako unatoč razdobljima besplodnosti, loza može preživjeti ako je ucijepljena na Trsu. Svi mi prepoznajemo razdoblje besplodnosti u svom životu, pojasnio je nadalje biskup Radoš, no važno je ostati ucijepljen na Krista.
Sveta Terezija je, sama svjedoči, ozdravila po zagovoru svetog Josipa, no tek će u trideset devetoj godini života doživjeti potpuno, temeljno obraćenje života, susrevši lik Isusa patnika u korizmenom vremenu.
„Krist je uhvatio njezin pogled, utisnuo se tako u njenu dušu da za nju počinje jedan novi život. Od toga trenutka razumije da joj je boraviti blizu Krista. To joj nije ni teško jer je njega razumjela kao Onoga koji je ljubi više nego što drugi ljube. Taj je osjećaj najlakše mogla izraziti slikom zaručnika i zaručnice“ kazao je biskup te u nastavku govorio o Terezijinom mističnom iskustvu sjedinjenja s Kristom koje je nastojala svjedočiti, poučiti svoju redovničku zajednicu na putu obnove Karmelskog reda.
Nadalje propovjednik je istaknuo jednostavnost Terezijinog poučavanja, posebno u molitvi. Poticala je sestre da susreću Gospodina u molitvi, da pronalaze mirno osamljeno mjesto, sobu za susret s njime, da čineći znak križa povežu sve što je u njima s tim znakom ljubavi, da izreku kajanje svjesne vlastite nedostojnosti, da usmjere misli Gospodinu moleći najjednostavnije molitve, razmatraju evanđeoske slike kako bi upoznale Krista u njegovu čovještvu, kako bi s Isusom patnikom prolazile teške trenutke života, a s Kristom uskrslim otkrivale temelje radosti života.
Na ovakav, jednostavan put kršćanskog života pozvani smo svi, rekao je biskup Radoš, a napose svećenici i đakoni koji moraju biti u trajnoj povezanosti s Bogom. Prva služba đakona je navještaj Kristove riječi, a onaj tko naviješta Krista taj će ga stalno prepoznavati u braći ljudima, pojasnio je biskup Radoš te se završno obratio ređeniku:
„Dragi brate, neka Krist bude sve u tvome životu, neka bude onaj Trs na koji ćeš se nasloniti, ucijepiti i koji će učiniti plodnim tvoj život, đakonski, a ako Bog da u budućnosti prezbiterski“.
Na misnom slavlju koncelebrirali su umirovljeni biskup Josip Mrzljak, generalni vikar mons. Antun Perčić, rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu preč. Željko Faltak, biskupski vikar za kler preč. Anđelko Košćak, prefekt u Bogosloviji vlč. Josip Đurin, te dvadesetak drugih svećenika. U slavlju su sudjelovali i novozaređeni đakoni Zagrebačke nadbiskupije te bogoslovi, a pjevanje ovog svečanog euharistijskog slavlja predvodio je župni zbor iz Kotoribe.
