Ovogodišnje Urbanovo, najveći i najznačajniji festival vina kontinentalne Hrvatske, obilježava 25 godina postojanja te je tim povodom snimljena 982. Milenijska fotografija. Snimanje Milenijske fotografije, jedinstvenog umjetničkog projekta poznatog hrvatskog fotografa Šime Strikomana, održano je na Mađerkinom bregu, gdje je više stotina sudionika svojim tijelima ispisalo „URBANOVO“. Kako bi doživljaj bio potpun, prvih 500 sudionika Milenijske fotografije dobilo je besplatnu prigodnu majicu kao uspomenu na sudjelovanje u ovom događaju.
Robert Horvat, predsjednik Društva vinogradara i vinara Međimurja „Hortus Croatiae“ Štrigova, koje je bilo organizator, poručio je:
„Ove godine slavimo velikih 25 godina. Zahvaljujem Međimurskoj županiji, Općini Štrigova, Turističkoj zajednici Općine Štrigova, Turističkoj zajednici Međimurske županije, Javnoj vatrogasnoj postaji Čakovec, DVD-u Štrigova, Štrikomu, obiteljima Štampar i Cmrečnjak, našim sponzorima te svima koji su na bilo koji način sudjelovali i pomogli u organizaciji ovog snimanja. Također zahvaljujem Šimi Strikomanu što je snimio fotografiju.“
Urbanovo ove godine slavi jubilarno 25. izdanje. Sredinom svibnja, od 15. do 17. svibnja, očekuje nas Festival Pušipela u Domu kulture u Štrigovi.
Učenici Gospodarske škole Čakovec, razreda 4. CP i 3. AC, 24. travnja obilježili su Dan ljubaznosti u prometu na raskrižjima grada Čakovca.
U sklopu akcije, učenici 2. CP razreda izradili su prigodne transparente kojima su dodatno promovirali važnost kulture i ljubaznosti u prometu.
Tijekom aktivnosti učenici su na raskrižjima bilježili registarske oznake vozila čiji su vozači pokazali primjerenu ljubaznost te su provodili ankete među pješacima.
Rezultati anketa pokazali su zanimljive uvide, a najljubaznije vozače uskoro očekuju prigodne nagrade.
Akciji se pridružila i podršku pružila Policijska uprava međimurska, čime je dodatno naglašena važnost promicanja sigurnosti, međusobnog poštovanja i odgovornog ponašanja svih sudionika u prometu.
Učenike su za ovu aktivnost pripremali mentori Fanika Borić, Edo Šiprak i Ivana Murk.
U vremenu kada su dugotrajni brakovi sve rjeđi, lijepa priča Josipe i Terezije Soldat iz Mihovljana pravi je dokaz da istinska ljubav i predanost mogu trajati cijeli život. Ovaj bračni par proslavio je impresivnih 60 godina zajedničkog života, dijamantni pir, okružen najmilijima, uz pjesmu, ples i odličnu atmosferu.
Josipa i Terezija svoje su sudbonosno ‘da’ izrekli 23. travnja 1966. godine, a od tada pa sve do danas ostali su nerazdvojni. Njihov brak kroz desetljeća obilježili su međusobno razumijevanje, poštovanje i zajedničko prevladavanje svih životnih izazova.
U braku su dobili dvije kćeri blizanke, Jasenku i Ružicu, koje su im tijekom godina bile velika podrška i ponos. Obitelj se dodatno proširila dolaskom zetova Vladimira i Dragutina, a posebnu radost u njihove živote unijeli su unuci – Goran, Dražen, Davor i unuka Marina. Danas se mogu pohvaliti i praunukom Ferdinandom, koji je najmlađi član ove velike i povezane obitelji.
Cijeli svoj život Terezija i Josip proveli su u Mihovljanu, gdje su izgradili dom i stvorili brojne uspomene. Proslava dijamantnog pira bila je prilika da se cijela obitelj okupi na jednom mjestu i zajedno obilježi ovu iznimnu obljetnicu. Uz veselo druženje, pjesmu i ples, slavljenici su uživali u trenucima koji će se dugo pamtiti. Nije nedostajalo ni emotivnih trenutaka, prisjećanja na zajedničke početke i sve ono što su zajedno prošli tijekom šest desetljeća.U braku su dobili dvije kćeri blizanke, Jasenku i Ružicu, koje su im tijekom godina bile velika podrška i ponos. Obitelj se dodatno proširila dolaskom zetova Vladimira i Dragutina, a posebnu radost u njihove živote unijeli su unuci – Goran, Dražen, Davor i unuka Marina. Danas se mogu pohvaliti i praunukom Ferdinandom, koji je najmlađi član ove velike i povezane obitelji.
Cijeli svoj život Terezija i Josip proveli su u Mihovljanu, gdje su izgradili dom i stvorili brojne uspomene. Proslava dijamantnog pira bila je prilika da se cijela obitelj okupi na jednom mjestu i zajedno obilježi ovu iznimnu obljetnicu. Uz veselo druženje, pjesmu i ples, slavljenici su uživali u trenucima koji će se dugo pamtiti. Nije nedostajalo ni emotivnih trenutaka, prisjećanja na zajedničke početke i sve ono što su zajedno prošli tijekom šest desetljeća.
Proteklog vikenda, na 25. smotri izvornog folklora održanoj u Donjoj Dubravi, članovi Kulturno-umjetničke udruge Zasadbreg ostvarili su povijesni uspjeh. Njihov nastup, trud i predanost očuvanju kulturne baštine prepoznali su stručnjaci te im dodijelili iznimnu čast – KUU Zasadbreg izabran je da predstavlja Međimursku županiju na nadolazećoj Državnoj smotri izvornog folklora.
Ova vijest u redove udruge donijela je val ponosa i sreće, a iz Zasadbrega poručuju kako je današnji uspjeh rezultat dugogodišnjeg rada i iskrene ljubavi prema tradicijskim običajima.
– Ponos, sreća, zajedništvo i ljubav prema tradiciji – sve je danas bilo na jednom mjestu. Ovo je dokaz da se trud, rad i srce uvijek prepoznaju, istaknuli su iz KUU Zasadbreg nakon proglašenja.
Uz slavlje zbog velikog priznanja, članovi udruge uputili su riječi zahvale svima koji ih vjerno prate i podržavaju u misiji očuvanja međimurskog identiteta od zaborava. Također, posebnu zahvalu uputili su domaćinima iz Donje Dubrave na besprijekornoj organizaciji i toplom gostoprimstvu.
Pred KUU Zasadbreg sada slijede pripreme za državnu razinu, gdje će s istim žarom i entuzijazmom nastojati na najbolji mogući način predstaviti bogatu kulturnu baštinu svoga kraja.
Tijekom proteklog vikenda na međimurskim prometnicama evidentirane su dvije prometne nesreće s materijalnom štetom.
Greške koje su prethodile prometnim nesrećama su: – nepropisna i neprilagođena brzina, 1 prometna nesreća, – nepoštivanje prednosti, 1 prometna nesreća.
Prisutnost alkohola u krvi kod sudionika prometnih nesreća tijekom dana vikenda utvrđena je kod jednog sudionika, kod 37-godišnjeg vozača osobnog automobila u prometnoj nesreći s materijalnom štetom, koja se dogodila u nedjelju 26. travnja 2026. godine oko 22 sata u Čakovcu, Sajmišnoj ulici. Tijekom proteklog vikenda na međimurskim prometnicama evidentirane su dvije prometne nesreće s materijalnom štetom.
Na području Policijske uprave međimurske tijekom proteklog vikenda evidentirane su dvijekrađe, dok teške krađe nisu zabilježene.
Između 23. i 25. travnja u Šandorovcu, Dravskoj ulici, nepoznati počinitelj je iz otključane garaže ukrao trimer. Materijalna šteta procjenjuje se na oko 190 eura.
U noći s 25. na 26.travnja u Prelogu, Ulici kneza Domagoja, nepoznati počinitelj je iz kuće ukrao novčanik s novcem i osobnim dokumentima. Materijalna šteta procjenjuje se na oko 500 eura.
Protiv počinitelja zbog počinjenja kaznenih djela krađa, podnijet će se kaznene prijave nadležnom državnom odvjetništvu.
U petak 24. travnja 2026. godine u večernjim satima u Vučetincu, vlasnik je u ograđenom dvorištu obiteljske kuće pronašao svog psa terijera, u neuobičajenom fizičkom stanju (dezorijentiran) te ga je odvezao u veterinarsku ambulantu, gdje je pregledan i pružena mu je potrebna skrb.
Naknadnim pregledom dvorišta u kojem se nalazi još nekoliko pasa pronađeni su odbačeni mamci za životinje s pričvršćenim kemijskim tvarima koji su izuzeti.
Već otrcano, ali uvijek valja ponoviti – sve što kratko traje je lijepo… Ne. Sve što traje je lijepo i kratko. Nema smisla. Sve što je lijepo kratko traje. Još jedna speleološka škola Speleološke udruge Međimurje je iza nas iz koje uspješno izlazi 5 novih speleoloških pripravnika nakon 4 izleta u kojima su posjetili 2 špilje i 3 jame.
Svaka speleološka škola ima svoje zahtjeve koji se usklađuju s planom i programom Komisije za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza. Tijekom ove, ali kao svake prethodne školarci su imali za zadatak proći nekoliko speleoloških objekata, spustiti se samostalno u jedan dublji od 30 metara, pokazati znanje o prvoj pomoći i orijentaciji te znati pokazati i objasniti osnovne uzlove/čvorove. Je l’ čvor, je ‘l uzao, to prepuštam drugim kolegama koji će definirati.
Uz ovaj uvod formalnostima, što reći još o školici? Imao sam 5 divnih i sposobnih školaraca, podršku cijele udruge i instruktora koji su mogli žrtvovati svoje vikende za izlete i prenošenje znanja novoj generaciji međimurskih speleologa te skoro svaki put naklonjeno vrijeme. Sve je započelo sredinom ožujka u predavaoni HGSS stanice Čakovec uz uvodna predavanja o speleologiji, orijentaciji, opasnostima i komunikaciji u speleološkim objektima. Ta znanja su imali prilike prvi put isprobati u Tounju, točnije u Špilji u kamenolomu Tounj, nedaleko Ogulina. Ondje su se školarci prvi put susreli s kretanjem u speleološkom objektu, mrakom, blatom, vlagom, klasičnim tehnikama u speleologiji, a i komunikaciji u speleološkim objektima, što su sve odlično savladali. Također imali su prilike i osjetiti manjak komunikacije van speleološkog objekta. Naime da bismo skuhali grah nakon napornog dana u kampu, zaboravili smo kupiti najvažniju namirnicu – Grah. Sreća pa smo imali trgovinu u blizini te je dan/vikend bio spašen.
Vikend nakon imali su priliku prvi put visiti sa stijene na Ravnoj Gori u blizini Filićevog doma. Upoznali su se sa spravicama, društvenoj opremi, osnovama orijentacije, sistemima izvlačenja unesrećenog i kako “plezati” na stijeni gor-dol. Potonje su ponovili uz nadopunu za prvu pomoć i samospašavanje dan kasnije na poligonu HGSS stanice Čakovec. Time su dobili dobru pripremu za prve ulaske u vertikalne speleološke objekte. Tjedan kasnije nam je vrijeme skoro poremetilo sve planove. Jaki vjetar, kiša i snijeg prekrižili su nam većinu terena pa smo morali dobro upregnuti vijuge gdje ćemo provesti vikend. Tradicionalna Matešićka i Kojina jama u blizini Slunja i Rakovice su otpale istog trena zbog nanosa snijega od 80 cm na nekim mjestima. Veljača prevrtljača, ali sa zakašnjenjem. Puno “verglanja”, provjeravanja snimki na autocesti i zvanja lokalaca urodilo je plodom i jamom Jankonkom u blizini Bosiljeva. Nakon prijatne kavice u Karlu, otišli smo prema jami koja se pokazala kao pun pogodak. Školarci su imali prilike vidjeti podvodni slap, valjati se u blatu i diviti se špiljskim ukrasima. Na prvoj polici jame odrađeni su prvi koraci ka izradi speleoloških nacrta. Druga polica donijela nam je predivne ukrase zbog kojih smo skoro ostali ondje spavati, ali glasni želuci i suha grla su rekli ne može. Restoran Bosiljevo u Bosancima nas je ugostio onakve blatne i jadne gdje smo napunili energije za povratak kući.
Predzadnji vikend se pretvorio u zadnji vikend kada je nekoliko školaraca naprasno otkazalo uz kisele osmijehe na licima. U toj situaciji jedino sam mogao slegnuti ramenima i reći dobro. Pala je odluka odrađivanja ispita – praktičnog dijela na Vražjoj i Bocinoj jami u blizini Ogulina, dvije jame duboke oko 70 metara, ali za potrebe škole smo se spustili samo do 50 metara dubine. Ondje sam ostao bez teksta – onako kako je trebalo biti. Nije bilo davanja uputa i nije bilo upozoravanja. Školarci su samostalno i bez (prevelike) muke odradili obje jame. Uspjeh smo proslavili uz roštilj i koktele od hmelja i grožđa. Zadnji utorak je bio pismeni ispit uz čvorove, orijentaciju i prvu pomoć te su svi položili uz pokoju manju grešku.
A što vele naši ovogodišnji školarci:
Hrvoje:
Kada sam se prijavljivao u speleo školu, mislio sam da otprilike znam što me čeka, ali ništa vas ne može do kraja pripremiti na stvarni susret s podzemljem. Bilo je ponekad i fizički zahtjevno. Ipak, svaki put kad bi ponestalo snage, začulo bi se naše poznato: ‘Gdje je zapelo?!’, što bi redovito izazvalo smijeh i dalo nam energiju da prebacimo spravicu preko zadnjeg sidrišta. Ono što ovu školu čini zaista posebnom nisu samo impresivne dubine podzemlja i savladavanje tehnike, već nevjerojatno zajedništvo koje se stvori kada s ljudima dijeliš sve nedaće, a posebno kroz zajedničko druženje uz večernju vatru u kampu.
Stjepan:
Speleološka škola je dobar fizički i psihički test, ali i prava avantura koja te brzo izbaci iz komfora. Ulazak u taj drugi svijet ispočetka je čudan, no nevjerojatno je kako ti brzo mrak, blato, vertikale i vlaga postanu potpuno normalno okruženje već nakon prvog vikenda. Svaki izlet je bio jedinstven, i svaka špilja i jama je imala svoju posebnu ljepotu i svoje lekcije koje su se nadovezivale iz izleta u izlet. Cijela ekipa instruktora bila je vrhunska i vidi se da znaju znanje, ali su mu pristupili bez onog klasičnog pametovanja. Nije bilo nepotrebnog forsiranja “avanture”, nego smo učili kako se kretati pametno i sigurno. Speleologija definitivno nije za svakoga, ali meni je, nakon planina, sjela kao logičan nastavak istraživanja prirodnih ljepota.
Ivor:
Pohađanje 11. speleo škole bilo je izuzetno vrijedno iskustvo. Tijekom programa imao sam priliku boraviti u špiljama i jamama te iz prve ruke učiti o tehnikama sigurnog kretanja u takvim zahtjevnim uvjetima. Posebno bih istaknuo kvalitetu vodstva, koje je bilo stručno, pristupačno i uvijek spremno pomoći. Uz to, upoznao sam velik broj zanimljivih i motiviranih ljudi sličnih interesa, što je dodatno obogatilo cijelo iskustvo. Kroz školu sam stekao puno korisnog znanja i vještina koje mi daju sigurnost i dodatni motiv za daljnje bavljenje speleologijom.
Krešo:
Ako se voliš valjat u blatu, biti “mrak” u mraku, vući se kroz uske prostore i istraživati podzemlja onda toplo preporučam speleo školu Speleološke udruge “Međimurje”. Uz sve navedeno, uživat ćete u prirodi spavajući u bivcima na +5C, u dobrom roštilju, hladnom osvježenju u kampu uz logorsku vatru i naravno imati super ekipu koja će vas naučiti sve što treba da postanete speleološki pripravnik.
Karolina:
Iako Međimurje nema špilja ni jama, mogli bi se iznenaditi informacijom da postoji “Speleološka udruga Međimurje” koja nama Međimurcima zapravo otvara vrata u svijet podzemlja. Tama, tišina i prostor koji te tjera da se prilagodiš. Nema prečaca, moraš usporiti, razmišljati i vjerovati sebi. Sve to bude mrvicu teže ako si (kao i ja) pomalo klaustrofobičan pa ideja provlačenja kroz uske prolaze u početku predstavlja izazov. Međutim, upravo tu dolazi ono najvažnije – ljudi. Okružena ekipom koja ulijeva povjerenje i sigurnost, sve je postalo puno lakše, a strah se s vremenom pretvorio u znatiželju i uzbuđenje. A onda po prvi put dođeš dolje, staneš u dvoranu i ostaneš bez teksta. Tišina nije prazna, nego puna. Čuješ svaku kap kako pada, osjetiš hladan zrak koji stoji i shvatiš da si okružen oblicima koji su oblikovani kap po kap i nastajali toliko dugo da ljudsko vrijeme nema nikakvu težinu.
Danas, u ponedjeljak, 27. travnja, na području Općine Gornji Mihaljevec počinje deratizacija, koja završava 30. travnja. Deratizacijom se smanjenje populacija štetnih glodavaca (štakora, miševa) radi zaštite zdravlja ljudi i domaćih životinja.
Deratizaciju provode djelatnici DDD službe Biomedice d.o.o. Čakovec preparatom na bazi brodifakuma i bromadiolona postavljenih u kutijama za deratizaciju.
Danas će se deratizacija provesti u Badličanu, Bogdanovcu, Preseki i Prhovcu. Sutra, u utorak, na redu je Dragoslavec Breg i Dragoslavec Selo, a u srijedu Vugrišinec i Gornji Mihaljevec. Zadnjeg dana, u četvrtak, djelatnici DDD službe bit će u Gornjoj Dubravi, Martinuševcu, Vukanovcu i Tupkovcu.
Iz Biomedice d.o.o. Čakovec uputili su molbu mještanima da uklone smeće iz prostorija gdje će se obavljati deratizacija, da ne diraju i ne premještaju postavljene kutije s mamcima, da onemoguće djeci pristup kutijama, kao i da onemoguće domaćim životinjama pristup postavljenim kutijama s mamcima.
Za detaljnije informacije mještani mogu nazvati broj mobitela 098/ 465 485.
Rukometašice Zrinskog sinoć su, pred svojim gledateljima, svladale Osijek s 32:27 (15:15). Tako su, tri kola prije kraja prvenstva, osigurale da u završnici same odlučuju o svojim evropskim ambicijama.
Utakmica nije dobro započela za čakovečke rukometašice. Nakon nepunih deset minuta igre zaostajale su 1:6. Ostatak poluvremena provele su sustižući prednost gošći. To su i uspjele doslovno u zadnjoj sekundi prvog dijela kada su poravnale na 15:15. Izjednačeni ishod, nakon svega viđenog u prvom poluvremenu, bio je odličan rezultat za naše igračice.
Nastavak je ponudio potpuno drugačiju sliku. Sada domaće, nakon deset minuta drugog dijela, imaju 22:17. Nakon toga svojim suparnicama nisu dopustile ozbiljniji povratak u dvoboj. Osječanke su, u jednom trenutku, smanjile zaostatak na tri gola razlike, ali Zrinski brzo bježi na sedam golova prednosti. Do kraja susreta rutinski su sačuvale pobjedu i važne bodove.
Najefikasnija kod Zrinskog bila je Miklić s 11 golova, a vrlo dobro je odigrala Anđušić koja je zabila iz svih svojih 7 pokušaja. Ujednačene gošće je predvodila Rnić sa 7 zgoditaka.
Tri kola prije kraja Zrinski je na 4.mjestu s bodom manje od Bjelovara i dva više od Dalmatinke. Upravo te dvije momčadi stoje na putu njihovim evropskim ambicijama u sljedeća dva kola, uz gostovanje kod Rudara u zadnjoj utakmici sezone. Jasno je da Zrinskicama tri pobjede donose treće mjesto, što bi ih direktno vodilo u Europsku ligu, ali s obzirom da im predstoje teška gostovanja u Bjelovaru i Labinu, to neće biti nimalo lako. Mnogo je realnije očekivati da će za dva tjedna, na svom terenu, protiv Dalmatinke iz Ploča igrati ključnu utakmicu za 4. poziciju, posljednju koja vodi u Europu. Bez obzira na konačni rasplet, iza čakovečkih rukometašica je već sada uspješna sezona, a plasman u evropska natjecanja bio bi šlag na tortu.
