Andreja Oršoš (28) iz romskog naselja Parag u Trnovcu samohrana je majka 7-godišnje djevojčice Stelle, koja se oko 3. godine svog malog života počela čudno ponašati. Nakon četiri godina posjećivanja raznih odjela i bolnica, od pedijatrijske, neurološke, psihijatrijske i hitne po Čakovcu, Zagrebu i Varaždinu, malena Stella danas ima mnogobrojne dijagnoze, a samo neke od njih su: epilepsija, autizam, usporen motorički razvoj, intelektualne teškoće te psihičko oboljenje. Život s njom zahtijeva 24-satni nadzor i oprez, djevojčica je opasna i za sebe i za okolinu, no njezina majka čeka već više od dvije godine da se malena smjesti u adekvatnu ustanovu!

Još 29. siječnja 2021. godine u Klinici za dječje bolesti u Zagrebu pedijatrica Ivana Đaković je na temelju svih pretraga napisala: „Molim žurno i primarno zbrinjavanje od strane dječjeg psihijatra, po mogućnosti stacionarno“. Od onda je prošlo više od dvije godine, a dijete još uvijek nije zbrinuto. Loptica se prebacuje od jedne do druge ustanove.

Na posljednjom pregledu, 12. siječnja 2023. godine, psihijatar za djecu i mladež dr. med. Roman Nikolić u Psihijatrijskoj bolnici za djecu u Kukuljevićevoj u Zagrebu utvrdio je da joj je potreban smještaj u prikladnoj ustanovi te preporučio majci da se javi Centru za socijalnu skrb Čakovec, s obzirom da njihova ustanova očito nije podobna za hospitalizaciju takvog djeteta.

– Stella se voli igrati s lutkama, crtati, voli papire u boji… No, pet minuta je maksimum koliko se nečemu može posvetiti, a zbog učestalih napadaja koje ima, kao što su griženje, lupanje glavnom u zid te raznih agresivnih ispada, među kojima je i uzimanje noža u ruke, ona je opasna i za sebe i za okolinu. Kao majka, nikad nisam tražila da se odreknem svoje kćeri, i uvijek ću joj biti majka, samo želim da se, kao što su me savjetovali njezini psihijatri, smjesti u prikladnu ustanovu, da joj se pomogne i pokuša omogućiti koliko-toliko normalan život jednog dana, jer ja nisam stručna osoba i ne znam više kako bih joj pomogla! – rekla je Andreja, istaknuvši:

– Bojim se da nekome nešto ne napravi, osjećam se odgovorno kao majka. Dođe li do tragedije, tko će odgovarati za to? Ispast će da nisam ništa poduzela, a dajem sve od sebe da joj se pomogne!

Andreja je s kćeri hodala i u udruge Murid i Pogled, no nisu mogli s njom dugo raditi i morala ju je ispisati. Djevojčicu su do pronalaska smještaja poslali da pohađa Centar za odgoj i obrazovanje, koji je međutim uspjela polaziti samo od studenoga do 14. prosinca 2022. godine, kada je vozač školskog kombija zaključio da je ne mogu prevoziti do škole radi sigurnosti ostale djece, nakon što je više puta udarala glavom u prozor.

– Ja imam auto i vozila sam je, no i meni je to postalo nemoguće jer me tijekom vožnje tuče, čupa za kosu, udara, potegne ručnu… Tako da je sad stalno doma, pije lijekove i čeka smještaj u ustanovu. Ako negdje odem, pričuva ju moja mama, a ja stalno u strahu osluškujem telefon – požalila se Andreja, koja daje sve od sebe da Stelli život učini što normalnijim – vodi je na plivanje, u crkvu, za 7. rođendan naručila joj je napuhance za igru…

Međutim, ova slatka djevojčica bori se s teškom bolestima zbog kojih se budi i cijelu noć te uzrokuje probleme i noću te nesanicu svojoj majci. Andreja je inače završila Srednju gospodarsku školu i radila je u tvrtkama Bali u Donjoj Dubravi te u Studiju mode u Hrašćanu, no zbog stanja s kćeri morala je ostaviti posao, jer ju njezina majka više nije mogla čuvati. Andreja Oršoš je žena koja se godinama nije naspavala i počinje gubiti tlo po nogama.

– Ova neprestana 24-satna borba sa Stellom me iscrpljuje i jako mi teško pada. Na rubu sam. Voljela bih se ponovno zaposliti, dići kredit i kupiti si kuću, kako bi me Stella mogla posjećivati za vikende i da imamo gdje biti. Ja ću joj uvijek biti majka i jako je volim, no potrebna nam je pomoć.

Iz Centra za socijalnu skrb kažu joj da je na listi čekanja, povremeno joj pokazuju odbijenice od ustanova u koje su slali zahtjeve za smještaj djeteta, od kojih svaka ima neki razlog, primjerice da nemaju ogradu oko ustanove i sl. Trenutno su, kažu, poslali zahtjeve za smještaj ustanovama u Šibeniku i Daruvaru, te se čeka na odgovor.

Andreja se obratila i Upravnom odjelu za civilno društvo i ljudska prava pri Međimurskoj županiji, gdje ju je ljubazno primila pročelnica Maja Odrčić Mikulić, koja je kontaktirala CZS i nastoji joj pomoći, no sve je i dalje na čekanju…

– Vjerujem da CZS i MŽ daju sve od sebe da Stelli pronađu prikladan smještaj, no nakon dvije godine čekanja već sam očajna i pitam se kome se još obratiti za pomoć i kako će sve ovo završiti. Ne daj Bože da ja nastradam ili umrem, kud bi onda država s njom, gdje bi je onda smjestili?! – pita se Andreja.

Ako se ovo uskoro ne riješi, mogao bi se uništiti ne jedan, već dva života – Stellin, koja zahtijeva stručni nadzor i pomoć, kao i Andrejin, koja uz 24-satnu brigu o Stelli i nemogućnosti odmora ne može imati nikakav normalan život!

Što na sve ovo kaže nacionalni Zavod za socijalnu rad?!

„Muzej Međimurja Čakovec je posudio na zamolbu Općine Donja Dubrava četiri slike koje portretiraju članove obitelji Zalan. Riječ je o slikama u tehnici ulja na platnu u pozlaćenim okvirima iz razdoblja historicizma, s kraja 19. stoljeća. Slika supružnika Leopolda i Hermine Zalan vrlo je velikih dimenzija, 204 x 168 cm, ali kao što će se pokazati na licu mjesta, idealne veličine za glavni zid općinske vijećnice“, javlju iz čakovečkog muzeja.

Doznajemo kako je upravo iz tih razloga ona bila i rađena za tu prostoriju, koja je u doba obitelji Zalan imala funkciju obiteljskog salona. Naime, općinska vijećnica nalazi se unutar vile Zalan u Donjoj Dubravi, a posuđene slike bile su originalno smještene na toj lokaciji.

Kako i kada su slike dospjele u čakovečki muzej?

Početkom 1960-tih godina, nakon prodaje vile i dvorišta Općini od strane posljednjih vlasnika, slike su dospjele u čakovečki muzej da bi se privremeno vratile kući prije četiri dana kao prilog maloj izložbi povodom obilježavanja 30 godina općine Donja Dubrava i 545 godina od prvog pisanog spomena imena Donja Dubrava.

Vila Zalan danas je Dom kulture Zalan, a općinska vijećnica dio je zgrade. S obzirom da u Muzeju Međimurja trenutno traju radovi konstruktivne obnove sjeveroistočnog i sjeverozapadnog krila palače, stalni postavi arheološkog, etnografskog, kulturno-povijesnog i povijesnog odjela su maknuti te su slike bile pohranjene u čuvaonici građe. Ostale tri slike manjih su dimenzija, 66 x 51 cm i 75 x 60 cm, portretiraju dva muškaraca i stariju gospođu iz obitelji Zalan, Maksa Hirschlera te vjerojatno Juliusa i Josefine Hirschler. No, posudba je ipak samo privremena.

Slike su na zid stavljene prije četiri dana uz prisustvo zaposlenika Općine Donja Dubrava, djelatnika muzeja, ravnateljice Maše Hrustek Sobočan, kustosica Tajane Vidović i Janje Kovač te Svena Kramara. Uz spomenute muzejske primjerke, u vijećnici je izloženo i ostalih pet portreta; tri na trajnoj posudbi iz vlasništva Nataše Srdić Jahn, direktne potomkinje obitelji Zalan, jedan su darovali Đuro i Bruno Fabić te jedan koji je bio zatečen u vijećnici.

Javno predstavljanje slika Zalan održano je u subotu 4.2.2023. u organizaciji KUD-a Seljačka sloga Donja Dubrava, a u sklopu 7. Dana Dobravske baštine. Predavanje o povijesti obitelji su održali kroničar i istraživač mjesne povijesti Slaven Ujlaki i kustosica Janja Kovač.