Put natrag na cestu započinje obveznim liječničkim pregledom na kojem se ponovno utvrđuje zdravstvena i psihofizička sposobnost za upravljanje vozilom.

Gubitak vozačke dozvole u Hrvatskoj nije samo administrativna mjera, već ozbiljna pravna posljedica koja vozača doslovno briše iz sustava i vraća ga na status kandidata u autoškoli. Najčešći put do ovog neželjenog scenarija vodi preko prikupljanja negativnih prekršajnih bodova. Prema važećem Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, pravila su jasna i ne ostavljaju prostora za interpretaciju. Iskusni vozači, oni stariji od 24 godine, ostaju bez dozvole ako u razdoblju od dvije godine prikupe 12 negativnih bodova. Za mlade vozače, koji su statistički rizičnija skupina, prag je znatno niži i postavljen na svega devet bodova. Važno je naglasiti ključnu razliku: ukidanje dozvole nije isto što i privremena zabrana upravljanja vozilom. Dok je zabrana vremenski ograničena kazna nakon koje vozač ponovno sjeda za volan, ukidanje znači da osoba pravno prestaje biti vozač i da joj se dokument trajno oduzima, piše Poslovni.hr.

Nakon što rješenje o ukidanju dozvole postane izvršno, slijedi period “hlađenja” koji traje pune dvije godine. Tijekom tog razdoblja, osoba ne smije upravljati motornim vozilom niti ima pravo pristupiti ponovnom polaganju vozačkog ispita. To je zakonska stanka namijenjena promišljanju o vlastitim postupcima u prometu, ali i značajna životna komplikacija za svakoga tko ovisi o automobilu za posao ili obiteljske potrebe. Tek po isteku te dvije godine otvara se mogućnost povratka, no taj povratak nije nimalo jednostavan niti jeftin. Vozač koji je jednom izgubio dozvolu tretira se kao potpuni početnik, bez obzira na prethodno iskustvo i tisuće prijeđenih kilometara. Cijeli proces kreće od nule i podrazumijeva značajan financijski izdatak koji u 2026. godini nerijetko premašuje iznos od 1.000 eura.

Put natrag na cestu započinje obveznim liječničkim pregledom na kojem se ponovno utvrđuje zdravstvena i psihofizička sposobnost za upravljanje vozilom. Nakon dobivanja zelenog svjetla od liječnika, slijedi upis u autoškolu, gdje bivši vozač sjeda u klupe s osamnaestogodišnjacima kako bi ponovno slušao teorijsku nastavu o prometnim propisima i sigurnosnim pravilima. Nakon odslušanih predavanja, mora položiti teorijski dio ispita. Ako je u tome uspješan, tek tada započinje s obveznim satima vožnje s instruktorom, nakon čega ga čeka i onaj najstresniji dio, praktični ispit vožnje pred ovlaštenim ispitivačem. Cijela procedura, uz novac, zahtijeva i značajan utrošak vremena, često i po nekoliko mjeseci, što dodatno komplicira život i poslovne obveze.

Iako se 12 bodova može činiti kao visok prag, do njega se stiže brže nego što mnogi misle, pogotovo ako se počine neki od najtežih prometnih prekršaja. Samo dva takva prekršaja u dvije godine dovoljna su da iskusnog vozača vrate na početak. U tu kategoriju spadaju vožnja s više od 1,50 promila alkohola u krvi ili pod utjecajem droga, kao i odbijanje testiranja na prisutnost nedozvoljenih supstanci. Jednako teškim smatra se i prekoračenje brzine u naseljenom mjestu za više od 50 kilometara na sat, vožnja u zabranjenom smjeru na autocesti ili brzoj cesti te prolazak kroz crveno svjetlo bez smanjivanja brzine. Šest kaznenih bodova donosi i napuštanje mjesta prometne nesreće u kojoj ima ozlijeđenih ili poginulih osoba, što se smatra jednim od najnemoralnijih prekršaja.